REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1044/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari 1. tužitelja ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelja RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Nevenu Zeliću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2026., u prisutnosti 1. tužitelja, punomoćnika 1. i 2. tužitelja i punomoćnika tuženika, 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su 1. tužitelj ĆL i 2. tužitelj RL dosjelošću stekli pravo vlasništva nekretnine - zk.č.br. 1924/31, dvorište, [adresa], površine 124 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] svaki u 1/2 dijela te se nalaže tuženiku trpjeti upis njihovog prava vlasništva u zemljišnu knjigu.

II Nalaže se tuženiku naknaditi 1. tužitelju ĆL i 2. tužitelju RL troškove parničnog postupka u iznosu od 3.712,91 eura sa zateznim kamatama od 29. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana .

Obrazloženje

1. 1. i 2. tužitelji podnesenoj 15. veljače 2023. navode da su suvlasnici i više od 50 godina samostalni i kvalificirani posjednici, obiteljske kuće i ograđenog dvorišta u [adresa], koji se nalaze na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] opisanoj kod Gradskog ureda za katastar u posjedovnom listu broj: 1403 k. o. [katastarska općina] kao stambena zgrada, [adresa] i dvorište, površine 232 m2. Navode da se ta čestica sastoji se od tri zemljišnoknjižne čestice i to od:

- zk.č.br. 1924/14, dvorište, UIica [adresa], površine 72 m2 (zk tijelo AIII – društveno vlasništvo) i stambena zgrada u [adresa] sada 22/B sagrađena na ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo tužitelja

- zk.č.br. 1924/11, oranica na Bukovačkoj cesti, površine 36 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao društveno vlasništvo s pravom korištenja za korist Školskog centra za cestovni saobraćaj, [adresa], čiji je pravni sljednik Škola za cestovni promet, Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 8, OIB: 63422210966,

- zk.č.br. 1924/31, dvorište, [adresa], površine 124 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo „Grad Zagreb-nerazvrstana cesta- javno dobro u općoj uporabi, OIB: 61817894937, neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Ističu da je radi usklađenja sa stvarnim stanjem, potvrđenim Geodetskim elaboratom broj RN-155/2021, Klasa: 932-06/2021-02/5490, Ur. broj: 251-15-02-1-21- 7 od 15.09.2021. izvršeno cijepanje zk.č.br. 1924/15 k. o. [katastarska općina] - cesta, [adresa], površine 305 m2 i formiranje nove zk.č.br. 1924/31 k. o. [katastarska općina] - dvorište, [adresa], površine 124 m2, a koji elaborat je proveden u zemljišnoj knjizi pod brojem: Z-58180/2021. Navode da je u naravi zk.č.br. 1924/31 k. o. [katastarska općina] dio ograđenog dvorišta i kuće tužitelja, pa da stoga nije niti mogla biti nerazvrstana cesta, a kao cesta nije utvrđena niti GUP-om Grada Zagreba. Ističu da su njihovi roditelji pokojni ML i ČL) predmetnu kuću i ograđeno dvorište, na temelju kupoprodajnog ugovora od 1. travnja 1968., kupili od prodavateljice ŽL, a da su tu nekretninu 1. i 2. tužitelji naslijedili. Nadalje navode da su ML i ČL izvršili su nadogradnju obiteljske kuće, koja se dijelom nalazi i na novoformiranoj zk.č.br. 1924/31 k. o. [katastarska općina], te da je navedena nadogradnja ozakonjena je rješenjem o izvedenom stanju, Klasa: UP/I-350- 05/2013-007/3815, Ur. broj: 251-13-22-2/010-15-13 od 05.11.2015.g. s klauzulom pravomoćnosti od 3. prosinca 2015. Tužitelji ističu da su samostalnim i kvalificiranim posjedom nekretnine danas opisane kao zk.č.br. 1924/31 k. o. [katastarska općina] kroz više od 50 godina stekli pravo vlasništva dosjelošću. Tužbenim zahtjevom traže donošenje presude kojom se su utvrditi da su 1. i 2. tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva nekretnine - zk.č.br. 1924/31, dvorište, [adresa], površine 124m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] svaki u 1/2 dijela te da se ovlašćuju na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu ishode upis prava vlasništva na nekretnini - zk.č.br. 1924/31, dvorište, [adresa], površine 124m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na svoje ime i korist, svaki u 1/2 dijela, uz istovremeno brisanje upisa prava vlasništva upisanog u korist tuženika, što je tuženik dužan trpjeti. Također traže naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Ističe da je predmetna nekretnina upisana u zemljišnim knjigama kao javno dobro u općoj uporabi i da je kao takva neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave te da nije moguće stjecanje prava vlasništva na javnom dobru. Ističe da posjed tužitelja nije zakonit jer se ne zasniva na pravovaljanom pravnom temelju te nije istinit niti pošten jer su s obzirom na okolnosti imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Ističe da iz kupoprodajnog ugovora proizlazi da je nekretnina koja se kupuje sagrađena na čest. br. 1924/14, a da je predmetna čestica z. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nastala cijepanjem z. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Ističe i da je u ugovoru navedeno da se kupuje nekretnina površine od 70 m2, što je puno manje od površine predmetne čestice. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Kasnije tijekom postupka, do zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari, tužitelji navode da je status javnog dobra u općoj uporabi je nezakonito uknjižen, da je takav upis nezakonit i nevaljan jer za njega nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti, a kako tužitelji nisu bili stranke u tom zemljišnoknjižnom postupku protiv takvog rješenja nisu mogli isticati prigovore niti podnijeti žalbu. Ističu da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je uknjižba javnog dobra u općoj uporabi pod brojem: Z-3029/2012 izvršena „temeljem odredbi čl. 101, čl. 102. st. 2 i 131 st. 6 Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11) i uvjerenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: 340-01/11-01/1679, UR.BROJ: 251-13-43/103-11-2 od 13. prosinca 2011.“ U navedenom Uvjerenju od 13. prosinca 2011. navedeno je da je zk.č.br. 1924/15 k. o. [katastarska općina], koja odgovara dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dana 1. siječnja 1997. bila kategorizirana i ostala nerazvrstana cesta što je utvrđeno uvidom u katastar nekretnine (posjedovni list i katastarski operat) i Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste (NN-17/2010).Tužitelji ističu da je sadržaj predmetne isprave neistinit i nevjerodostojan jer u Odluci o razvrstavanju cesta (NN-17/2010) dio zk.č.br. 1924/15 k. o. [katastarska općina] koji odgovara dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tj. adresi [adresa], nije kategoriziran kao nerazvrstana cesta, a takvo što ne proizlazi ni iz posjedovnog lista niti iz katastarskog operata, kao ni iz GUP-a Grada Zagreba. Upravo suprotno, zk.č.br. 1924/31 k. o. [katastarska općina] u površini od 124m2, u stvarnosti je predstavljala i dan danas predstavlja dio ograđenog dvorišta i izgrađenog zemljišta u posjedu tužitelja od 1968. godine, a na kojem je sredinom 1970- tih izgrađen dio obiteljske kuće tužitelja. Ističu da zbog toga predmetna nekretnina nije niti je mogla biti u uporabi kao nerazvrstana ili javna cesta prije 1. siječnja 1997., a nije mogla biti korištena ni za promet vozila po bilo kojoj osnovi i pristupačna većem broju korisnika, pa je jasno da u vrijeme stupanja na snagu Zakona o cestama (NN-84/11) zk.č.br. 1924/31 k. o. [katastarska općina] (ranije dio zk.č.br. 1924/15 k. o. [katastarska općina]) nije ispunjavala uvjete iz članka 98. st. 1. Zakona o cestama niti uvjete iz članka 131. istog zakona. Prema tome, kako predmetna nekretnina nije korištena za promet vozilima niti je istu mogao svatko koristiti na način i pod uvjetima Zakona o cestama, ona nije mogla imati status nerazvrstane ceste što jasno proizlazi i iz dokumenata koje je izradio sam tuženik kao što su npr. ortofotosnimke za Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj Grada za 1998., 2003., 2005., 2006., 2007., 2009., 2012. i 2018. i GUP Grada Zagreba, a da navedeno dokazuju i kopije snimaka iz zraka za 1968. i 2011. Državne geodetske uprave. Također ističu da upis javnog dobra u općoj uporabi nije zapreka za stjecanje prava vlasništva, a da činjenica da je zk.č.br. 1924/31 k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi upisana kao javno dobro u općoj uporabi ne znači sama po sebi da nekretnina zaista ima takav status, ako se ona faktično ne koristi kao dobro u općoj uporabi. Slijedom toga je moguće da izgubi status javnog dobra, pa može biti predmetom stjecanja prava vlasništva. Tužitelji ističu da je dio zk.č.br. 1924/15 k. o. [katastarska općina] koji odgovara novoformiranoj zk.č.br. 1924/31 k. o. [katastarska općina] odnosno dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgubio svojstvo i svrhu javnog dobra u općoj uporabi još u doba prednika tužitelja kada se koristio kao dio dvorišta na kojem je izgrađena obiteljska kuća pa se, dakle, faktično nije koristio kao javno dobro u općoj uporabi i može biti predmetom stjecanja vlasništva, a da to potvrđuje i potvrđeni i provedeni Geodetski elaborat broj RN-155/2021 (Z-58180/2021), kojim je potvrđeno da je novoformirana zk.č.br. 1924/31 k. o. [katastarska općina] „dvorište“, a ne nerazvrstana cesta. Ističu da legalizacija potvrđuje da se ne radi o javnom dobru, a da su netočni navodi tuženika da rješenje o izvedenom stanju od 5. studenog 2015. nije od utjecaja na meritum stvari jer da ne utječe na vlasništvo i druga stvarna prava zgrade i zemljišta. Naime, osim što isto dokazuje postojanje dijela obiteljske kuće tužitelja na zk.č.br. 1924/31 k. o. [katastarska općina], ono dokazuje i činjenicu da se ne radi o javnom dobru u općoj uporabi jer se predmetni dio kuće ne nalazi na površinama, koridorima ili područjima na kojima je isključena mogućnost ozakonjenja.

4. Kasnije tijekom postupka, do zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari, tuženik ističe prigovor sudske nenadležnosti uz obrazloženje da sud nije ovlašten odlučivati o ukidanju statusa javnog dobra pa predlaže odbaciti tužbu. Ističe da se kupoprodajni ugovor ne može dovesti u vezi sa zkčbr. [katastarska čestica], da je u ugovoru samo konstatirano da je zemljište koje pripada objektu ograđeno, ali da se ne može zaključiti da je i zemljište predmet kupoprodaje, nego samo da su tužitelji stekli zkčbr. [katastarska čestica] površine cca 70m2 koja se ne može dovesti u vezu s nekretninom koja je predmet ovog spora. Ističe da iz povijesnog izvatka za zkčbr. [katastarska čestica] ne proizlazi da je bila vlasništvo ŽL nego da se radi o općenarodnoj imovini koja nije mogla biti predmet raspolaganja.

5. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz geodetskim vještačenjem te saslušanjem 1. tužitelja i svjedoka VL, BL i DL.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Prije svega treba reći da nije osnovan prigovor sudske nenadležnosti. Predmet ovog spora je utvrđenje prava vlasništva na zkčbr. [katastarska čestica], dvorište u [adresa], upisane u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je u sudskoj nadležnosti (čl. 34. st. 2. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP). To što je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo tuženika, nerazvrstana cesta – javno dobro u općoj uporabi, ne znači da je predmet ovog spora ukidanje statusa javnog dobra kako to pogrešno smatra tuženik.

7. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju iza pokojnih ML (list 196) i ČL (list 199 spisa) utvrđeno je da su 1. i 2. tužitelji njihovi zakonski nasljednici, svaki u ½ dijela.

8.1. Čitanjem ugovora o kupoprodaji koji su 1. travnja 1968. sklopili ML i ČL kao kupci i ŽL kao prodavateljica (list 47-49 spisa) utvrđeno je da je predmet kupoprodaje nekretnina upisana u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od prizemne dvosobne komforne obiteljske samostojeće zgrade veličine cca 70 m2, koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] po starom premjeru odnosno kčbr. [katastarska čestica] po novom premjeru. Također je navedeno da je zemljište koje pripada objektu u naravi ograđeno, a da su objekat i zemljište u stvari ½ dijela čestice 4835.

8.2. Ta čestica (4835, ukupne površine 234 m2) i čestica 4836, ukupne površine 1199 m2, upisane u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] 1976. godine cijepane su na čestice 4835/1, 4835/2 i 4836 (što je utvrđeno čitanjem rješenja Zavoda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 13. travnja 1976., list 19-20 spisa). Kao korisnici novonastale kčbr. [katastarska čestica] upisani su ML i ČL (pravni prednici 1. i 2. tužitelja). Čitanjem posjedovnog lista od 14. veljače 2023. (list 7 spisa) utvrđeno je da su kao posjednici kčbr. [katastarska čestica] (površine 232 m2) upisani 1. i 2. tužitelji, svaki u ½ dijela.

8.3. Katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (površine 232 m2) odgovara zemljišnoknjižnim česticama 1924/11, 1924/14 i spornoj 1924/31 k. o. [katastarska općina] (identifikacija čestica, list 27 spisa).

8.4. Stoga su neosnovani navodi tuženika da se nekretnina iz ugovora o kupoprodaji (dio nekadašnje kčbr. [katastarska čestica], od koje je kasnije nastala kčbr. [katastarska čestica], a koja, između ostalih, odgovara i zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) ne može dovesti u vezu s nekretninom koja je predmet ovog spora (zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

9. Čitanjem povijesnog zk izvatka (list 36-37 spisa) utvrđeno je da je zkčbr. [katastarska čestica] upisana u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dvorište u [adresa], površine 124 m2, do 11. siječnja 2012. bila upisana kao općenarodna imovina. 11. siječnja 2012. upisano je vlasništvo tuženika na predmetnoj nekretnini kao nerazvrstanoj cesti, javnom dobru u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave.

10. Sud je izveo dokaz uviđajem i geodetskim vještačenjem na okolnost identifikacije predmetne nekretnine po stalnom sudskom vještaku Željku Periću. Na temelju njegovog nalaza i mišljenja od 11. srpnja 2025. (list 218-226 spisa), sud nalazi utvrđenim da je sporna nekretnina, na kojoj se nalazi stambena zgrada i dvorište koje je ograđeno, kako je to vidljivo iz fotografije koja je sastavni dio nalaza i koje fotografiranje je izvršeno na uviđaju, list 226 spisa) prema evidenciji Ureda za katastar čestica broj 4835/2 k. o. [katastarska općina]. Ta se čestica sastoji od zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 36 m2, zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te predmetne zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 124 m2.

11. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka uz obrazloženje da se vještak nije očitovao što u naravi predstavlja pojedina od čestica navedenih u nalazu, da nije utvrdio od koje je čestica nastala sporna čestica, odnosno je li čestica od koje je nastala sporna čestica bila predmet kupoprodajnog ugovora. Tuženik obrazlaže da je on osporio identifikaciju nekretnine koju su stekli roditelji 1. i 2. tužitelja na temelju kupoprodajnog ugovora.

12. Sud je izveo dokaz saslušanjem vještaka na ročištu 18. veljače 2026. na kojem je vještak naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza. Iskazao je da se na svakoj pojedinoj zemljišnoknjižnoj čestici navedenoj u nalazu i mišljenju (zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nalazi dio objekta i dvorište od istog te da sve one skupa čine jednu česticu s jednim objektom i dvorištem kako je i evidentirano u katastru zemljišta (kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i prema kojem je izrađen geodetski elaborat naveden u nalazu i mišljenju (RN-155/2021, koji je ovjeren od Ureda za katastar te djelomično proveden). Na pitanje punomoćnika tuženika koja je veza između sporne zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čestice broj 4835 po novom premjeru, vještak je odgovorio da je zemljišnoknjižna čestica 1924/31 novonastala čestica geodetskim elaboratom, a ista je nastala od zkčbr. [katastarska čestica] te ta novoformirana čestica 1924/31 skupa sa 1924/11 i 1924/14 čine cjelinu na kojoj je predmetni objekt s dvorištem.

13. Sud u cijelosti prihvaća pisani nalaz i mišljenje vještaka te njegovo usmeno očitovanje kao jasno i obrazloženo. U odnosu na prigovore tuženika nalazu i mišljenju vještaka treba reći da je na sudu da na temelju izvedenih dokaza utvrdi što je predmet kupoprodajnog ugovora (i predstavlja li isti valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini), a ne na vještaku. Sud je u toč. 8.1. do 8.4. obrazloženja utvrdio da postoji veza između nekadašnje katastarke čestica 4835 (koja je dijelom predmet kupoprodajnog ugovora) i sadašnje zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. O tome predstavlja li kupoprodajni ugovor valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini ili ne, odnosno jesu li ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva te nekretnine na nekom drugom pravnom temelju, bit će riječi u daljnjem tijeku obrazloženja. Iz nalaza i mišljenja vještaka i njegovog usmenog očitovanja nedvojbeno proizlazi da nekretnina koja je razgledana i izmjerena na uviđaju i na kojoj se nalazi stambena zgrada i dvorište (koje je ograđeno, kako je to vidljivo iz fotografije koja je sastavni dio nalaza i koje fotografiranje je izvršeno na uviđaju, list 226 spisa) predstavlja upravo česticu broj 4835/2 k. o. [katastarska općina] (prema evidenciji Ureda za katastar). Ta čestica odgovara i sastoji se od zemljišno knjižnih čestica 1934/11 k. o. [katastarska općina], površine 36 m2, zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te predmetne zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 124 m2.

14.1. S obzirom na način na koji je predmet kupoprodaje opisan u kupoprodajnom ugovoru od 1. travnja 1968. (pobliže opisan u toč. 8.1. obrazloženja) - nekretnina upisana u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od prizemne dvosobne komforne obiteljske samostojeće zgrade veličine cca 70 m2, koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] po starom premjeru odnosno kčbr. [katastarska čestica] po novom premjeru uz navođenje da je zemljište koje pripada objektu u naravi ograđeno, a da su objekat i zemljište u stvari ½ dijela čestice 4835, zaključak je ovog suda da isti već iz tog razloga ne predstavlja valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine (sadašnje zkbčr. 1924/31).

14.2. Nadalje, sadašnja zkčbr. [katastarska čestica] nastala je od nekadašnje zkčbr. [katastarska čestica], koja je pak nastala cijepanjem nekadašnje zkčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu OL (prije sklapanja spomenutog ugovora), između ostalih i na zkčbr. [katastarska čestica] te zkčbr. [katastarska čestica], što je utvrđeno čitanjem diobnog nacrta Ka-1904 od 12. lipnja 1942. (list 255 spisa), koji je proveden u zemljišnoj knjizi (povijesni zk izvadak, list 55-96 spisa). Nakon provedbe diobnog nacrta, zkčbr. [katastarska čestica] više nije bila u vlasništvu OL. Kao što je obrazloženo u toč. 9. obrazloženja zkbčr. 1924/31 (koja je nastala od zkčbr. [katastarska čestica]) bila je upisana kao općenarodna imovina do 11. siječnja 2012. kada je upisano vlasništvo tuženika na predmetnoj nekretnini kao nerazvrstanoj cesti, javnom dobru u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Prema tome, u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji ta čestica nije bila u vlasništvu prodavateljice (ŽL) nego je bila općenarodna imovina. Stoga spomenuti kupoprodajni ugovor ne predstavlja valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine.

15. Iz iskaza 1. tužitelja na ročištu 8. srpnja 2024. i 21. svibnja 2026. (list 259-260 spisa) proizlazi da je nekretnina koju su kupili njegovi roditelji (kuća i dvorište) bilo ograđeno i da se ta ograda i danas nalazi na istoj, da je obitelj ŽL početkom 50-ih godina ogradila predmetnu nekretninu (kao i susjednu nekretninu koja je u vlasništvu obitelji Ć) jer su imali konje zbog čega su ogradili parcele jer se u nastavku nalazilo kukuruzište (koje je 1962. nacionalizirano i dodijeljeno Školskom centru za cestovni saobraćaj) te da je obitelj ŽL bila u posjedu nekretnine koja je predmet ovog postupka još od 20-ih godina prošlog stoljeća. 1. tužitelj je objasnio da ima saznanja o tim okolnostima jer je njegov otac trebao od obitelji ŽL informacije potrebne za rekonstrukciju objekta pa je i on slušao njihove razgovore. Iz njegovog iskaza također proizlazi da su njegovi roditelji bili u posjedu nekretnine od 1968. godine (kada su je kupili) do njihove smrti (2003., rješenje o nasljeđivanju, list 196 i 199 spisa), nakon čega su 1. i 2. tužitelji stupili u posjed iste kao njihovi nasljednici.

16. Svjedoci VL, ZL i DL u svojim iskazima (list 205-206 spisa) potvrđuju da je predmetna nekretnina u istom stanju od kada pamte i da se na istoj nalazi ista ograda čitavo vrijeme (VL ima saznanja o stanju nekretnine od 1978. kada je tamo doselila, ZL od kraja 80-ih godina, a DL živi tamo od svog rođenja, 1954. godine). Svjedoci ZL i HL su iskazali i da kroz dvorište 1. i 2. tužitelja nikada nije prolazila cesta.

17. Sud je iskaze 1. tužitelja i saslušanih svjedoka prihvatio kao istinite jer su životni, logični i uvjerljivi te međusobno suglasni.

18. Stoga sud nalazi utvrđenim da je nekretnina koju su kupili roditelji 1. i 2. tužitelja bila ograđena od početka 50-ih godina prošlog stoljeća, da su pravni prednici njihovih roditelja (obitelj ŽL) bili u posjedu predmetne nekretnine i prije toga sve do 1968. godine kada je nekretnina prodana roditeljima 1. i 2. tužitelja koji su tada stupili u posjed i bili u posjedu iste sve do svoje smrti (2003. godine, list 196 i 199 spisa), nakon čega su posjedovanje iste nastavili 1. i 2. tužitelji kao njihovi nasljednici.

19. Prema tome, 1. i 2. tužitelji su u samostalnom posjedu predmetne nekretnine od početka 50-ih godina prošlog stoljeća (u to vrijeme se uračunava posjedovanja njihovih prednika sukladno čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).

20. Prema odredbi čl. 159. st. 3. ZV samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je st. 4. istog članka propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 3. toga članka. Dakle, vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću je 40 godina.

21.1. Čl. 388. st. 4. ZV/96 (u izvornom tekstu) bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

21.2. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U- I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine" broj 137 od 14. prosinca 1999.) ukinuta je odredba čl. 388. st.4. ZVDSP/06 s ex nunc učinkom. Nadalje, odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 114/01 – dalje ZID ZVDSP/01) u čl. 388. ZVDSP, iza st. 3. dodan je novi stavak 4. prema kojem se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

21.3. Glede početka tijeka roka dosjedanja na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje (primjerice u odlukama broj Rev 291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-x 974/2017-2 od 7. svibnja 2019., Rev 215/2022- 2 od 2. ožujka 2022.), prema kojem kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

21.4. Prema tome, vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini počelo je teći početkom 50-ih godina prošlog stoljeća, što znači da je do 17. studenog 1999. (kada je prestala važiti odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP/96 u izvornom sadržaju), proteklo 40 godina odnosno navršilo je vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (čl. 159. st. 4. ZV).

22. S obzirom da je predmetna nekretnina do 11. siječnja 2012. bila upisana kao općenarodna imovina, a od 11. siječnja 2012. upisano je vlasništvo tuženika na predmetnoj nekretnini kao nerazvrstanoj cesti, javnom dobru u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave, treba reći da okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao dobro u općoj uporabi. Ovaj stav suda podudaran je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim primjerice u odlukama broj Rev-537/1999 od 26. rujna 2002., Revt-243/11 od 27. svibnja 2015., Rev-3119/14 od 23. listopada 2018., Rev 2184/2016-8 od 4. svibnja 2022. Predmetna nekretnina nije cesta (na katastarkoj čestici 4835/2 k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od predmetne zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalazi se stambena zgrada i dvorište, što proizlazi iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka), i na njoj se nikada nije nalazila cesta (što je utvrđeno na temelju iskaza svjedoka DL i BL). Prema tome, predmetna nekretnina nema svojstvo i svrhu javnog dobra. Stoga su neosnovani prigovori tuženika istaknuti u pravcu da nije moguće stjecanje prava vlasništva na javnom dobru.

23. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je osnovan te je odlučeno kao u izreci.

24. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora (10.000,00 EUR).

25. Tako je 1. i 2. tužiteljima priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka 10.04.2024., 21.07.2025. i 15.05.2026. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak pristupa na ročišta 02.04.2024., 08.07.2024., 06.11.2024., 18.02.2026. i 21.05.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1), trošak pristupa uviđaju 21.05.2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9/7) te trošak sastava podneska od 27.11.2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4). Navedeno sveukupno iznosi 1025 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura, što uvećano za 10% (Tbr. 40.) te za daljnjih 25% na ime PDV iznosi 2.818,75 eura. Priznat im je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,23 eura te na presudu u iznosu od 146,45 eura, trošak vještačenja u iznosu od 625,00 eura te trošak izlaska sudske komisije na uviđaju u iznosu od 49,48 eura. Navedeno sveukupno iznosi 3.712,91 eura. Prihvaćen je i njihov zahtjev za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

26. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 21.01.2026. kojim se očituje na prigovor tuženika nalazu i mišljenju vještaka. Po ocjeni ovog sud taj trošak nije potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu 29. svibnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.