REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Dršćevka 1, 52000 Pazin
P-50/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MINTAS BUILDING d.o.o., OIB: 65370381498, Pula, Mletačka ulica - Via Venezia 12, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli, protiv tuženika A.V. CONSTRUCT d.o.o., OIB: 43946095641, Vozilići 7A, Kršan, radi isplate, 29. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.
Nalaže se tuženiku A.V. CONSTRUCT d.o.o., OIB: 43946095641, Vozilići 7A, Kršan, isplatiti tužitelju MINTAS BUILDING d.o.o., OIB: 65370381498, Pula, Mletačka ulica - Via Venezia 12, iznos od 3.750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku A.V. CONSTRUCT d.o.o., OIB: 43946095641, Vozilići 7A, 52234 Kršan, da tužitelju MINTAS BUILDING d.o.o., OIB: 65370381498, Pula, Mletačka ulica - Via Venezia 12, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 333,96 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 13. ožujka 2026. podnio protiv tuženika tužbu radi isplate iznosa od 3.750,00 eura sa kamatama. U tužbi navodi da je tužitelj od tuženika naručio izradu i montažu staklenih ograda i pregrade terase, sukladno Predračunu 17/2025, te je cijena navedene usluge iznosila 7.697,92 EUR. Po navedenom Predračunu i izdanom Računu za predujam 4/1/1, tužitelj je na račun tuženika 31. ožujka 2025. uplatio predujam u iznosu od 50% cjelokupne cijene, odnosno, 3.750,00 EUR. Usprkos mnogobrojnim pozivima tužitelja, na koje je tuženik odgovarao obećanjima izvršenja, izvršenje usluge je izostalo. Stoga se tužitelj krajem listopada obratio tuženiku s prijedlogom sastavljanja sporazuma, kako bi se utvrdio rok izvršenja ugovorene usluge te mirnim putem riješila predmetna situacija. Tako se Sporazumom od 6. studenog 2025. tuženik obvezao izvršiti u cijelosti navedenu uslugu izrade i montaže staklenih ograda i pregrade terase u roku od 30 radnih dana od dana potpisivanja navedenog Sporazuma te je čak ugovorena i ugovorna kazna, međutim, neovisno o navedenom, niti protekom navedenog roka usluga nije bila izvršena. Stoga se tužitelj 22. siječnja 2026. obratio tuženiku opomenom pred tužbu, kao posljednjim pokušaj mirnog rješenja nastale situacije. S obzirom da je tužitelju iz ponašanja tuženika bilo jasno da tuženik nema namjeru izvršiti ugovorenu uslugu, navedenom opomenom tuženik je pozvan da u roku od 8 dana izvrši povrat novčanog iznosa od 3.750,00 EUR, kojeg je tužitelj uplatio na ime predujma za izvršenje usluge, izvrši uplatu ugovorne kazne u iznosu od 1.000,00 EUR sukladno gore navedenom Sporazumu te ukloni dosad postavljene elemente i dovede prostor u prvobitno stanje, jer će tužitelj, u protivnom, pokrenuti sudski postupak. Neovisno o sklopljenom sporazumu, ugovorenu uslugu tuženik nije izvršio do današnjeg dana, iako je od dana uplate predujma proteklo više od godinu dana te usprkos mnogobrojnim pokušajima tuženika da se nastala situacija riješi mirnim putem. Stoga je tužitelj 10. veljače 2026., sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje u tekstu: ZOO), tuženiku uputio jednostavnu izjavu volje kojom isti raskida ugovor. Naime, tužitelj je u više navrata usmenim putem davao dodatni rok za izvršenje usluge, a nakon toga i pisanim putem
– u vidu gore opisanog sporazuma od 6. studenog 2025. te prethodno navedene opomene pred tužbu od dana 22. siječnja 2026., međutim, osim paušalnog obećavanja ispunjenja, tuženikova reakcija je u svim slučajevima izostala. Tuženik kontinuirano zavlači tužitelja lažnim obećanjima, a pritom ni godinu dana nakon ugovorene usluge ne izvršava ugovorenu uslugu niti želi izvršiti povrat novčanog iznosa kojeg je tužitelj pravovremeno uplatio sukladno točki II. ove tužbe. Takvo ponašanje tuženika pokazuje grubo zanemarivanje ugovornih i zakonskih obveza, uslijed kojih je tužitelj primoran zaštitu svojih prava tražiti sudskim putem. Člankom 368. ZOO-a propisani su učinci raskida dvostranoobveznog ugovora te je izričito navedeno kako su obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete te, ukoliko je jedna ugovorna strana ispunila ugovor, ima pravo na povrat onoga što je dala. Također, jasno je propisano da je strana koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.
1.1. Tužitelj je na činjenične okolnosti tužbe predložio dokaze saslušanjem stranaka te je tužbi priložio potvrdu o plaćanju od 31. ožujka 2025. (str. 6 spisa), ponudu tuženika br. 17/2025 od 22. veljače 2025. (str. 7 spisa), račun za predujam br. 4/1/1 od 17. ožujka 2025., (str. 8 spisa), Sporazum od 6. studenog 2025. (str. 9-10 spisa), e-mail korespondenciju (str. 11 spisa), opomenu pred tužbu od 22. siječnja 2026. (str. 12 spisa) i jednostranu izjavu volje od 10. veljače 2026. uz povratnicu (str. 13-14 spisa).
1.2. Slijedom prethodno navedenog, a budući da tuženik do dana podnošenja tužbe nije ispunio svoju obvezu te je tužitelj u više navrata izvansudski pozivao tuženika na rješavanje predmetne situacije i postizanje dogovora tužitelj predlaže naslovnom sudu, donijeti presudu sadržaja kao u izreci.
2. Rješenjem od 30. ožujka 2026. tuženiku A.V. CONSTRUCT d.o.o., OIB: 43946095641, Vozilići 7A, Kršan dostavljena je tužba na odgovor. Rješenje je tuženik zaprimio 8. travnja 2026. kako to proizlazi iz dostavnice na poleđini lista 19 spisa. Predmetnim rješenjem od 30. ožujka 2026. tuženik je pozvan dostaviti odgovor na tužbu u roku od 30 dana te je ujedno upozoren da će, ako u roku određenom ovim rješenjem ne podnese odgovor na tužbu, sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) sukladno čl. 331.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje u tekstu: ZPP) ako je udovoljeno uvjetima iz navedene odredbe Zakona o parničnom postupku.
3. Sud nije našao da u odnosu na tuženika postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu u roku koji mu je odredio sud.
4. Prema odredbi članka 331.b ZPP-a ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom mu roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ukoliko budu ispunjeni zakonom predviđeni uvjeti.
5. Prema ponudi tužitelja od 22. veljače 2025. proizlazi da je tuženik tužitelju ponudio izradu staklene ograde za iznos od ukupno 7.697,92 EUR. U svezi s time tuženik je tužitelju dostavio predračun broj 4/1/1 od 17. ožujka 2025. u kojemu je naznačeno plaćanje avansa (50% iznosa) u iznosu od 3.750,00 EUR. Uvidom u nalog za plaćanje od 31. ožujka 2025. utvrđeno je da je tužitelj tuženiku uplatio iznos od 3.750,00 EUR. Iz Sporazuma od 6. studenoga 2025. proizlazi da se tuženik obvezao izvršiti ugovorenu uslugu u roku od 30 dana od dana zaključenja navedenog Sporazuma. Ujedno su stranke postupka istim Sporazumom ugovorile obvezu vraćanja uplaćenog predujma ukoliko tuženik ne izvrši ugovorenu obvezu u tom dodatnom roku, te se tuženik dodatno obvezao tužitelju platiti govornu kaznu u iznosu od 100,00 EUR za svaki dan zakašnjenja ukoliko ne ispuni ugovorenu obvezu u roku od dodatnih 30 dana. Dopisom od 12. veljače 2026., a budući da tuženik nije izvršio ugovorenu obvezu u dodatnom roku, tužitelj je izjavio raskid ugovora.
5.1. Prema članku 342. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik je ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je obvezan ispuniti je savjesno i u svemu kako ona glasi. Prema odredbi članka 360. ZOO-a, u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim zakonom, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. U konkretnom slučaju tužitelj je unatoč kašnjenju tuženika ustrajao na ispunjenju ugovora, što proizlazi iz priloženog Sporazuma kojim je ugovoren novi rok od 30 dana za ispunjenje obveze. Međutim tuženik ni u novom roku od 30 dana od zaključenja Sporazuma nije ispunio ugovorenu obvezu izrade i montaže staklene ograde, niti se očitovao na tužiteljevu opomenu pred utuženje od 2. siječnja 2026., pa sud zaključuje da je postalo očigledno da tuženik neće ispuniti svoju obvezu niti u naknadnom roku. Prema odredbi članka 363. ZOO -a vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku. Stoga je, po shvaćanju ovog suda, tužitelj temeljem odredbe članka 363. ZOO -a osnovano i zakonito izjavio raskid ugovora.
5.2. Prema članku 368. ZOO-a, raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Ako se u parničnom postupku utvrdi da je ugovor raskinut ili da je pravna osnova za zadržavanje predujma prestala, predlagatelj osiguranja ima pravnu osnovu zahtijevati povrat plaćenog iznosa. Budući da je tužitelj tuženiku isplatio predujam, a tuženik nije izveo ugovorene radove, tužitelj je učinio osnovanim svoj zahtjev za povrat uplaćenog predujma kao posljedicu raskida ugovora. Osim toga, i prema pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. ZOO-a), kad dio imovine jedne osobe prijeđe u imovinu druge osobe, a pravna osnova se ne ostvari ili kasnije otpadne, stjecatelj je dužan vratiti stečeno odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi.
6. S obzirom da, dakle, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio ili predložio sam tužitelj odnosno općepoznatim činjenicama, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu, to je sud utvrdio da su ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, slijedom čega je primjenom citirane odredbe članka 331.b ZPP-a u vezi sa člankom 338. stavak 5. ZPP-a prihvatio tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti.
7. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. i članku 155. ZPP -a pa je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 333,96 EUR, i to za sastav tužbe iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 7. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: Narodne novine br. 138/2023, 107/2025, dalje u tekstu: Tarifa) te za sudsku pristojbu za tužbu iznos od 41,98 EUR i za presudu zbog ogluhe iznos od 41,98 EUR prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018, 51/2023) i važećoj Tarifi sudskih pristojbi, dakle na polovicu sudskih pristojbi za tužbu i presudu obzirom da rizik nepravovremene uplate pristojbe ne može snositi protivna strana (arg. čl. Z. stavak 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama). Odluka o tijeku i stopi zatezne kamate donijeta je sukladno članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a propisanu za "ostale" odnose.
8. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Pazinu 29. svibnja 2026.
Sutkinja
Andrea Jelenić Pitoski
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku petnaest dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP).
DNA:
- tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi,
- tuženiku.