REPUBLIKA HRVATSKA
P-223/2024-21
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U KARLOVCU
Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1/II
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Marini Blažić, u pravnoj stvari tužitelja GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Borak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ĐEREK I PARTNERI j.t.d., Zagreb (Grad Zagreb), Ulica Pavla Hatza 5, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 1.364,93 eura, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 16. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Hrvoja Boraka, danom objave 29. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, da tužitelju GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604 isplati iznos u visini od 1.364,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 21. travnja 2021. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke te da mu naknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana na žiro račun [broj bankovnog računa] s pozivom na broj 600211 0200289“.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 812,50 eura (slovima: osamsto dvanaest eura i pedeset centi), sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 29. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana, dok se odbija zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 30. siječnja 2024. navodi da se 8. veljače 2021., oko 10:45 sati, dogodila prometna nezgoda u Cankarevoj ulici u Puli u kojoj su sudjelovala vozila reg. oznake [registarska oznaka], marke Suzuki Swift, u vlasništvu UniCredit Leasing Croatia d.o.o. i reg. oznake [registarska oznaka], marke Toyota Auris, na način da se vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] nalazilo parkirano na nogostupu u Cankarevoj ulici s otvorenim stražnjim lijevim vratima i da je na njih naletjelo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], koje se kretalo kolnikom navedene ulice. Navodi da vozači BC (vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka]) i TC (vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka]) nisu sastavili europsko izvješće i nisu zvali policiju, već su samo razmijenili podatke o vozačima i vozilima. Tužitelj navodi da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] u trenutku prometne nezgode bilo je osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja br. P32 1023760758, a vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo je osigurano kod tuženika policom automobilskog osiguranja br. 068600337338. Tužitelj navodi da je na temelju odštetnog zahtjeva vlasnika i oštećenika vozila, trgovačkog društva UniCredit Leasing Croatia d.o.o., na ime imovinske štete na vozilu, isplatio iznos u iznosu od (tadašnjih) 10.284,06 kn, odnosno 1.364,93 eura i da su na temelju čl. 963. Zakona o obveznim odnosima, isplatom naknade iz osiguranja prešla na osiguratelja, ovdje tužitelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Tužitelj smatra kako je za nastanak prometne nezgode isključivo odgovoran osiguranik tuženika te navodi da se tužitelj obratio tuženiku s regresnim zahtjevom, ali tuženik na isti nikada nije odgovorio, već je samo dostavio obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 29. listopada 2021. godine. Stoga tužitelj ovim tužbenim zahtjevom traži od tuženika isplatu iznosa od 1.364,93 eura, uvećanog za zakonske zatezne kamate te troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik u u odgovoru na tužbu od 25. travnja 2024. navodi da priznaje činjenicu da se 8. veljače 2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovala dva motorna vozila marke i tipa kako je to navedeno u tužbi. Priznaje i da je na dan nastanka štetnog događaja vlasnik vozila [registarska oznaka] sa tuženikom imao zaključen Ugovor o osiguranju od AO po polici broj [broj police]. Međutim, tuženik poriče da bi predmetna prometna nezgoda bila uzrokovana krivnjom vozača vozila osiguranog kod tuženika te stoga osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja jer smatra da je do nezgode došlo krivnjom vozača BC koji je upravljao vozilom osiguranim kod tužitelja jer je isti na zaustavljenom i parkiranom vozilu otvorio vrata vozila u trenutku prolaska vozila osiguranog kod tuženika , a da se prije toga nije uvjerio da time ometa kretanje drugih sudionika u prometu i da istu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike, s koja radnja je protupravna u smislu odredbi iz čl. 81. st. 2. Zakona o sigurnosti prometan na cestama pa da je isti na takav način skrivio prometnu nezgodu. Stoga smatra da tuženik na temelju odredbe iz čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ne odgovora za štetu koja je nastala krivnjom osiguranika tužitelja. Tuženik priznaje visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja u iznosu od 1.031,73 eura, međutim osnovu osporava u cijelosti te predlaže tužbeni zahtjev odbiti, uz naknadu parničnih troškova tuženiku.
3. Na pripremnom ročištu od 8. travnja 2025., održanom u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.
4. Pred Općinskim sudom u Puli zamolbenim putem kao svjedoci saslušani su TC i BC.
5. Na ročištu za glavnu raspravu od 29. rujna 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je tuženik je ostao kod odgovora na tužbu. Sud je na prijedlog tužitelja temeljem odredbe čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku raspravnim rješenjem odlučio da će od nadležne prometne policije Pula službenim putem zatražiti očitovanje, odnosno podatak je li i od strane koga prijavljena prometna nezgoda koja se dogodila 8. veljače 2021. oko 10,45 sati u Cankarjevoj ulici u Puli.
6. Dopisom od 21. listopada 2025. Postaja prometne policije Pula obavijestila je sud da nije zaprimila dojavu u vezi prometne nezgode te da nije obavljan očevid niti je postupano po navedenoj prometnoj nesreći.
7. Podneskom od 21. listopada 2025. tužitelj, a vezano na dopis PPP Pula iz kojeg proizlazi da navedena postaja nije zaprimila dojavu zbog čega nije obavljen očevid, niti je postupano po navedenoj nesreći, ističe kako iz navedenog očitovanja jasno proizlazi da MUP pritom vodi evidenciju samo onih poziva na temelju kojih je izvršeno određeno postupanje pa smatra da u predmetnom slučaju nije bilo postupanja policijskog službenika jer su se sudionici prometne nezgode prethodno dogovorili glede odgovornosti i u evidencijama MUP-a nema podataka o dojavi. Međutim, tužitelj navodi da je uvidom u javno dostupne podatke utvrdio da svjedok TC iz [adresa] ima na navedenoj adresi prijavljen mobilni uređaj broj [broj telefona] te predlaže da sud najprije od HAKOM-a zatraži podatak kod kojeg se mobilnog operatora na dan 8. veljače 2021. godine nalazio mobilni broj [broj telefona] te da se potom od tog operatora zatraži dostavu ispisa poziva učinjenih s navedenog broja na navedeni dan.
8. Podneskom od 9. travnja 2026. tuženik navodi da su iskazi saslušanih svjedoka u pogledu dinamike nastanka štetnog događaja proturječni, pojašnjavajući da iz iskaza BC proizlazi da bi vrata vozila bila otvorena 45 sekundi, dok iz iskaza svjedoka AC proizlazi da se radilo o iznenadnoj radnji (vrata otvorena naglo), koju nije mogao predvidjeti niti izbjeći, jer su vrata "izletjela" pred njega. Isto tako, tuženik navodi da iz dostavljene službene evidencije PPP Pula proizlazi da policija nema dojavu o ovom događaju te stoga smatra da tužitelj nije dokazao nastanak štetnog događaja, niti je dostavio niti jedan relevantan dokaz (npr. Zapisnik o očevidu MUP-a,) koji bi potkrijepio činjenične navode iz tužbe, a iskaz i saslušanih svjedoka u bitnom su proturječni. Tuženik smatra da je na tužitelju teret dokaza postojanja uzročne veze i krivnje kao pretpostavki odgovornosti za štetu te stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja .
9. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u tužiteljev obrazac prijave štete automobilskog kaska (list 5-6 spisa), tužiteljevu policu kasko osiguranja vozila uz presliku vozačke dozvole BC, prometne dozvole (list 7-11 spisa), tužiteljeve obračune štete na vozilu (list 12-15 spisa), tužiteljeve zapisnike o izvidu štete na vozilu (list 16-17 spisa), u račune (list 18- 19 spisa), u potvrdu banke o izvršenom nalogu za plaćanje (list 20 spisa), u provjeru osiguranja (list 21 spisa), u tužiteljevu policu kasko osiguranja (list 22 spisa), u tužiteljev izvadak iz poslovnih knjiga (list 23 spisa), u fotografije vozila (list 24-48 spisa), u regresni zahtjev tužitelja (list 49 spisa), u tuženikovu obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 50-51 spisa), u tužiteljeve uvjete za kasko osiguranje vozila (list 52 -59 spisa), u tuženikov izvid štete i obračun štete (list 68-69 spisa), u fotografije vozila (list 70-77 spisa), u tuženikovu obavijest o primitku odštetnog zahtjeva i utemeljeni odgovor (list 78-82 spisa), u zapisnik o zamolbenom saslušanju svjedoka pred Općinskim sudom u Puli te u dopis MUP-a RH (list 112 spisa).
10. Ovdje sud prije svega ističe da je u predmetnom postupku vrijednost predmeta spora 1.364,93 eura, dakle riječ je o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 57./2011., 148./2011. – pročišćeni tekst, 25./2013., 89./2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70./2019., 80./2022., 114./2022., 155./2023. i 146./2025.; dalje: ZPP). U sporovima male vrijednosti sud može, u skladu s odredbom čl. 464. a ZPP -a, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka. Stajalište je ovog suda da bi svako daljnje vođenje ovog postupka izvođenjem daljnjih dokaza dovelo do odugovlačenja postupka. Sud je na temelju čl. 10. ZPP-a dužan onemogućiti svaku zloporabu prava u postupku.
11. Odredbom članka 8. ZPP-a propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a odredbom čl. 221. a ZPP-a da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
12. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 1.364,93 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama nastaloj na vozilu osiguranika tužitelja u prometnoj nezgodi od 8. veljače 2021..
13. Dakle, riječ je o zahtjevu s osnove subrogacije u smislu odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35./2005., 41./2008., 125./2011., 78./2015., 29./2018., 126./2021., 114./2022., 156./2022. i 155./2023.; dalje u tekstu ZOO) kojim je propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. U ovome predmetu nije ni bilo sporno da je tužitelj isplatio svome osiguraniku iznos od 1.364,93 eura, a tuženik je u odgovoru na tužbu učini nespornom visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja u iznosu od 1.031,73 eura (pojašnjava se da je to iznos koji je naveden u tuženikovom Izvidu štete na listu 68 i 69 spisa).
14. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je postoji li odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja jer tuženik smatra da je do prometne nezgode došlo krivnjom vozača BC koji je upravljao vozilom osiguranim kod tužitelja.
15. Člankom 1045. st. 1. ZOO-a propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
16. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Kod odgovornosti po osnovi krivnje izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu, treba postojati i krivnja štetnika. Odgovornost po osnovi krivnje naziva se i subjektivnom odgovornošću, a u našem pravu prihvaćeno je načelo presumirane krivnje.
17. Člankom 1072. st. 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj; stavkom 2. istog članka propisano je da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje; stavkom 3. istog članka je propisano da ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo.
18. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti proveden je dokaz saslušanjem svjedoka i to vozača vozila osiguranika tužitelja BC i osiguranika tuženika AC.
19. Svjedok BC u svojem iskazu navodi da je, kao zaposlenik Tv Nove, koristio vozilo marke Suzuki Swift i da je bio parkiran s desne strane ulice ispred zgrade TV Nova, da je ubacivao opremu – kameru, odnosno polagao je kameru na stražnje sjedalo te je stajao uz otvorena lijeva stražnja vrata, a kada je prolazio auto koji je pritom zakačio vrata njegovog vozila. Dalje navodi da je vozač tog drugog vozila ljutito izašao iz vozila i upitao ga zašto je naglo otvorio vrata, a na što mu je on odgovorio da vrata nije otvarao niti zatvarao, već da su vrata bila otvorena. Isto tako, iskazao je da je vozač drugog vozila bio pozvao policiju koja je došla na lice mjesta i da je tada policijski službenik rekao tom drugom vozaču da je stvar jasna jer da je on vozeći udario u parkirano vozilo. Svjedok je pojasnio da su u trenutku sudara vrata već bila otvorena, a da ih je prethodno bio otvorio izvana i da je od otvaranja vrata do udara drugog vozila bilo prošlo sigurno nekih 45 sekundi. Svjedok je pojasnio da je mjesto na kojem je bo parkiran bilo pregledno i da nema zavoja.
20. Svjedok TC navodi da je prolazio pored parkiranih vozila s desne strane ulice, da je pored jednog vozila bio neki čovjek koji je naglo otvorio vrata vozila (pretpostavlja da je to bilo da bi nešto uzeo iz vozila), a on je tada cijelom dužinom svojeg vozila okrznuo vrata, a time da je pojasnio da je vidio čovjeka par sekundi prije nego što je on otvorio vrata. Potom je on odmah stao i pitao ga kako je to otvorio vrata, međutim taj čovjek je pozvao nekoga iz „roze zgrade“, pretpostavlja da mu je to bio šef. Svjedok navodi da je odmah zatražio da mu se naknadi šteta, međutim osoba koja je bila izašla iz zgrade se tome protivila tražeći da svatko naknadi svoju štetu. Nadalje, svjedok navodi da se na licu mjesta bio našao policajac koji je, nakon duljeg razgovora sa šefom iz te zgrade, a potom na upit svjedoka da procjeni tko je kriv za nezgodu, rekao „vi ste trebali više paziti“. Svjedok navodi da se on s time nije slagao jer je smatrao da je kriv gospodin koji je naglo otvorio vrata i da on nije mogao izbjeći sudar. Svjedok je pojasnio da je Cankarjeva ulica potpuno ravna, međutim dosta uska . Svjedok je naveo da je na njegovom vozilu nastala šteta – oštećen far, blatobran i retrovizor i da posjeduje račun za tu štetu. Isto tako, navodi da je odmah dan nakon nezgode svoju štetu prijavio svome osiguranju.
21. Sud iskaze svjedoka BC i AC prihvaća kao logične i uvjerljive u dijelu gdje oni suglasno navode da je do kontakta između njihovih vozila došlo kada je TC prolazio pored parkiranog vozila BC i tom prilikom je zakačio stražnja lijeva vrata parkiranog vozila. Međutim, njihovi iskazi su suprotni u dijelu gdje su iskazivali jesu li u trenutku prolaska vozila vrata parkiranog vozila bila već otvorena ili ih je vozač parkiranog vozila BC naglo otvorio u trenutku prolaska vozila AC. Stoga iz iskaza svjedoka sud nije mogao neprijepornom utvrditi dinamiku nastanka štetnog događaja.
22. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je vozilo tuženikovog osiguranika prolazilo pored parkiranog vozila osiguranika tužitelja i smatra da je on neopreznom vožnjom zakačio stražnja lijeva vrata tog vozila koja su u trenutku njegovog prolaska bila otvorena. Međutim, zbog činjenice da nema policijskog zapisnika o očevidu niti je u evidencijama policijske postaje uopće bilo zabilježeno da bi itko zvao policiju, a uzimajući u obzir suprotne iskaze svjedoka koji su bili sudionici same nezgode, sud nije mogao neprijepornom utvrditi dinamiku nastanka prometne nezgode. Stoga je, primjenom pravila o teretu dokazivanja, utvrđeno da tužitelj nije dokazao pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu. Ovdje se pojašnjava da je tužitelj tijekom postupka predlagao pribaviti podatak o pozivima upućenim s broja mobitela AC, međutim sud je takav dokazni prijedlog odbio. Naime, obzirom da iz službenih evidencija MUP-a proizlazi da nije zabilježen bilo kakav poziv o prometnoj nezgodi niti je policija obavljala očevid ili imala službeno postupanje povodom ovopredmetne prometne nezgode, sud smatra da je nejasno koja bi se to činjenica mogla utvrditi dostavom takvog podatka. Sud nalazi da bi pribava podatka o pozivima upućenim s mobitela AC bila potpuno promašena i suvišna i da bi dovela do odugovlačenja ovog postupka. Stoga je iz razloga ekonomičnosti takav tužiteljev prijedlog odbijen.
23. Dakle, budući da nije dokazan nastanak štetnog događaja to nije dokazana niti tuženikova odgovornost za štetu te nisu bili ispunjeni niti uvjeti za tužiteljevu isplatu osigurnine njegovom osiguraniku pa tužitelj u ovom postupku isplaćeni iznos ne može regresno potraživati od tuženika.
24. Slijedom navedenog, sud je temeljem odredbe čl. 7. st. 1. ZPP-a, čl. 219. st. 1. ZPP-a i čl. 464.a ZPP-a u vezi s odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a, odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a te odredbom čl. 921. ZOO -a presudio kao u točki I. izreke presude i odbio tužbeni zahtjev.
25. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak koji se odnosi na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138./2023., dalje: Tarifa), pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr.54.) i to za sastav odgovora na tužbu od 25. travnja 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr. 8.1.), za sastav podneska od 2. travnja 2025. iznos od 50,00 eura (Tbr.8.1.), trošak zastupanja na ročištu od 29. rujna 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.1.) i za sastav podneska od 9. travnja 2026. iznos od 200,00 eura (Tbr.8.1.), sve uvećano za PDV od 25% (Tbr.42) u iznosu od 162,50 eura, a što ukupno iznosi 812,50 eura. Obzirom da je tuženik troškovnikom zatražio naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura, za neosnovanu razliku od 187,50 eura valjalo je odbiti tuženikov zahtjev za naknadom troška ovog parničnog postupka. Pojašnjava se da tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 2. travnja 2025. po Tbr.8.1. jer se radi o podnesku kojim tuženik jedino ispričava izostanak s ročišta i navodi da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu, dakle ne radi se o obrazloženom podnesku nego o „ostalom“ podnesku za čiji sastav je tuženiku priznat trošak prema Tbr.8.4. (25% nagrade iz Tb.7.1.) Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
26. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, počevši od dana donošenja ove presude do isplate, a u skladu s odredbom čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.
U Karlovcu, 29. svibnja 2026.
Sudac:
Marina Blažić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.
Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku Hrvoju Boraku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu ĐEREK I PARTNERI j.t.d., Zagreb (Grad Zagreb), Ulica Pavla Hatza 5,
2. Tuženiku po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 ,
3. Mrežna stranica e-Oglasna ploča suda
