Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž-1211/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu po sucu pojedincu dr. sc. Ivanu Tironiju u pravnoj stvari tužiteljice OEA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Milenku Jakšiću i Vanji Jakšiću, odvjetnicima u Sisku, protiv tuženika „Raiffeisenbank Austria“ d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupane po punomoćnicima , odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, poslovni broj: P-48/2025-9 od 15. travnja 2026., dana 29. svibnja 2026.
r i j e š i o je
I. Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana pa se djelomično potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, poslovni broj: P-48/2025-9 od 15. travnja 2026. u dijelu do dosuđenog iznosa od 284,19 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
II. Djelomično se uvažava žalba tuženice pa se djelomično preinačuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, poslovni broj: P-48/2025-9 od 15. travnja 2026. i to baš u dijelu preko dosuđenog iznosa od 284,19 eura do ukupno dosuđenog iznosa od 1.257,72 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (dakle za razliku od 973,53 eura sa pripadajućim zateznim kamatama), na način da se u ovom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.
Obrazloženje
1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu poslovni broj: P-48/2025-9 od 15. travnja 2026. kojom je u točki I. izreke utvrdio ništetnom odredbu članka 3. Ugovora o kreditu broj: 158-50-4943916 od 20. lipnja 2008. kojom je ugovoreno plaćanje naknade za odobrenje kredita u visini od 0,50% na iznos kredita jednokratno prilikom prvog korištenja kredita. U točki II. izreke prvostupanjski je sud naložio tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 288,16 eura sa zateznim kamatama. Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki III. izreke naložio tuženici da s ovog osnova isplati tužiteljici iznos od 1.257,72 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Protiv prvostupanjske odluke o parničnom trošku sadržane u dijelu pod točkom III. izreke prvostupanjske presude tuženica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.
- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku odluku o parničnom trošku na način da odbije zahtjev tužiteljice za naknadom troška kao neosnovan, odnosno podredno da odluku o trošku ukine te u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženice u kojem predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba tuženice djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.
5. Predmet razmatranja drugostupanjskog suda jest ocjena pravilnosti i zakonitosti odluke prvostupanjskog suda o parničnom trošku.
6. Tuženica u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odredio vrijednost predmeta spora pa da je posljedično tome pogrešna i odluka o parničnom trošku.
7. U svezi sa žalbenim navodima tuženice za reći je slijedeće.
8. Prigovor tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno odredio vrijednost predmeta spora (dalje VPS) je osnovan. U predmetnom slučaju tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženice te postavila tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnom jedne odredbe ugovora (koji je zaključen između stranaka 20. lipnja 2008.) te isplate iznosa od 288,16 eura. Ovaj zahtjev za isplatom je postavljen, i od prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaćen, upravo na temelju stjecanja bez osnove radi ništetnosti sporne ugovorne odredbe ugovora o kreditu. Tužiteljica je još u tužbi označila kao vrijednost predmeta spora iznos od 1.615,38 eura. Tužbeni zahtjev se sastoji od dijela koji se ne odnosi na novčanu svotu (utvrđenje ništetnosti) te dijela koji se odnosi na novčanu svotu (zahtjev za isplatom). Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj ica postavlja tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti jedne odredbe predmetnog ugovora o kreditu (deklaratorni zahtjev) te za isplatom (kondemnatorni zahtjev). Kod takvog stanja stvari, kad deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu treba poslužiti samo za ocjenu valjanosti tužbenog zahtjev za činidbu – isplatu (o čemu se nedvojbeno radi u konkretnom slučaju), takav deklaratorni zahtjev ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora se u tom slučaju određuje samo prema vrijednosti tužbenog zahtjeva za činidbu – isplatu. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 688/2000-2 od 7. siječnja 2004., Revr-475/08 od 27. listopada 2008. i broj Revr- 31/02 od 9. svibnja 2002. Slijedom navedenog vrijednost predmeta spora u predmetnom slučaju iznosi 288,16 eura čiju isplatu je tužiteljica zahtijevala, a prvostupanjski joj sud i dosudio.
9. Tužiteljica je imala trošak sastava tužbe u iznosu od 25 bodova, a ovo na temelju T. br.7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" br. 138/23., dalje „ Tarifa"). Nadalje tužitelj ica je imala i trošak sastava podneska od 4. travnja 2025. u iznosu od 25 bodova na temelju odredbe T.br. 8. točka 1.“Tarife" te trošak zastupanja na ročištima od 25. rujna 2025. i 3. ožujka 2026. po 25 bodova, a ovo u suglasju s odredbom T. br. 9. točka 1. „Tarife" , za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 12,50 bodova na temelju odredbe T.br. 9. točka 3.“Tarife". Slijedom navedenog proizlazi kako ukupan trošak tužiteljice odgovara iznosu od 112,50 bodova prema „Tarifi". Pri vrijednosti jednog boda od 2,00 eura (T. br. 54. „Tarife") te trošak poreza na dodanu vrijednost od 25% ( T. br. 46. „Tarife"), kao i pristojbe na tužbu i presudu u iznosima od po 13,27 eura, proizlazi kako je ukupan parnični trošak tužiteljice, koji joj je trebalo priznati na temelju odredbi članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, 307,79 eura, a ne 1.257,72 eura kako je to utvrdio i dosudio prvostupanjski sud.
10. Tuženica je imala trošak sastava žalbe u iznosu od 12,50 bodova, a ovo na temelju T. br. 10. točka 4. „Tarife“. Pri vrijednosti jednog boda od 2,00 eura ( T. br. 54 „Tarife“) trošak sastava žalbe iznosi 25,00 eura. Nadalje tuženica je na ovaj iznos imala i trošak PDV-a od 25% (T. br. 46. „Tarife“) što čini daljnjih 6,25 eura, pa ukupni trošak tuženice za sastav žalbe iznosi 31,25 eura. No, kako je tuženica u žalbi uspjela sa 75,52 % to joj je upravo u tom postotku trebalo priznati ovaj parnični trošak koji tako obračunat iznosi 23,60 eura, te za ovaj iznos smanjiti priznati trošak tužiteljici.
11. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženica djelomično odbiti kao neosnovanu te djelomično potvrditi odluku o parničnom trošku do dosuđenog iznosa od 284,19 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
12. S druge pak strane žalbu tuženice je trebalo djelomično uvažiti, te djelomično preinačiti pobijanu odluku o trošku preko dosuđenog iznosa od 284,19 eura sa pripadajućim zateznim kamatama do iznosa od 1.257,72 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (dakle za razliku od 973,53 eura sa pripadajućim zateznim kamatama) na način da je u ovom dijelu trebalo zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.
13. Kako trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, to je zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška sastava žalbe trebalo odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 29. svibnja 2026.
Sudac:
Dr. sc. Ivan Tironi
