REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1222/2025-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ivanu Bešliću, u pravnoj stvari tužitelja BČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju 14.647,54 kn/1.944,06 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 5.11.2019. godine pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe“

II Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.378,86 eura sa zateznim kamatama od 29. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 07.10.2019. vozilo tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] oštećeno u prometnoj nesreći. Vozilo osiguranika je vrijeme predmetne nezgode bilo osigurano kod Izvor osiguranja d.d., a s kojim je tuženik sklopio Ugovor o prijenosu imovinske cjeline, po polici kasko osiguranja motornih vozila br. 03- 1015131. Predmet za naknadu štete na vozilu zaprimljen je i rješavan pod poslovnim brojem ST03/1900638. Budući da je u vrijeme predmetne nezgode vozilo bilo u vlasništvu Porsche Leasing d.o.o., a tužitelj je bio primatelj leasinga temeljem ugovora o financijskom leasingu, isti su sklopili ugovor o ustupanju potraživanja kojim je Porsche Leasing d.o.o. prenio svoje pravo na utuženje i potraživanje na tužitelja. U predmetnoj nezgodi je na automobilu tužitelja marke "Volkswagen Golf TDI Trendline HR", godine proizvodnje 2017., nastala šteta, te tužitelj potražuje naknadu štete na ime štete na vozilu u iznosu od 14.647,54 kn. Tužitelj se dana 04.11.2019. obratio odštetnim zahtjevom tuženiku koji je isti otklonio kao pravno neosnovan. Tužitelj sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) potražuje zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 05.11.2019. pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 30.09.2020. navodi da priznaje da je vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] imalo kod tuženika ugovorenu policu automobilskog kaska br. 03-1015131 od dana 24.10.2018. do dana 24.10.2019. Tuženik ne priznaje nastanak štetnog događaja od dana 7.10.2019., odgovornost za isti te visinu štete kako ju je tužitelj postavio tužbenim zahtjevom. Naime, točno je da se tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku s prijavom štete od dana 04.11.2019., međutim u prijavi je kao datum nastanka štetnog događaja naveden dan 21.10.2019., a ne kako tužitelj u tužbi navodi 07.10.2019. Nadalje, tuženik je u mirnom postupku zaprimio radni nalog autoservisa Zubak grupa d.o.o. koji je izrađen na dan 10.10.2019., dakle prema prijavi štete prije nastanka štete. U radnom nalogu autoservisa ne navodi se radi kojih je oštećenja vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] primljeno u autoservis, već je rukom na njemu ispisano ''podesiti str branik'' iz čega se jedino može zaključiti da se radi o podešavanju stražnjeg branika. Međutim, prilikom izvida štete od strane tuženika na dan 4.11.2020. sva oštećenja koja su navedena odnose se isključivo na prednji branik. Dakle, nema podudarnosti u radnom nalogu autoservisa i izvidu štete sačinjenom od ovlaštenog djelatnika tuženika, a izvid štete je sačinjen nakon isteka police automobilskog kaska br.: 03-1015131 koja nije obnovljena. Nadalje, tužitelj se poziva na ponudu autoservisa Zubak grupa d.o.o. koji je sačinjen na dan 18.12.2019. odnosno nakon isteka police automobilskog kaska. Također, navedena ponuda ne odgovara radnom nalogu. Podredno i opreza radi, tuženik osporava i visinu štete kako ju je tužitelj postavio u tužbenom zahtjevu kao prekomjerno postavljenu. Tuženik se protivi dosudi zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 05.11.2020. godine kako to tužitelj tužbom potražuje, budući da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz o uplati iznosa na ime troškova popravka koje potražuje tužbom pa se time ovdje radi o nerepariranoj, nenovčanoj imovinskoj šteti kod koje će se visina štete utvrditi prema cijenama na dan donošenja prvostupanjske presude, slijedom čega zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos počinju teći od dana presuđenja pa do isplate. S obzirom na navedeno, tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. U podnesku od 29.10.2020. tužitelj, a očitujući se na odgovor na tužbu, u bitnome navodi da je dan nastanka štetnog događaja 07.10.2019., dok je ZČ izvršio prijavu štete na vozilu omaškom navodeći kao datum nastanka štete 21.10.2019., što je u mirnom postupku i sam potvrdio tuženiku i ispravio. Štetni događaj nije se niti mogao dogoditi 21.10.2019. jer se vozilo od 10.10.2019. nalazilo u poslovnici Zubak grupe d.o.o. S obzirom na navedeno, jasno je kako radni nalog autoservisa Zubak grupa d.o.o. nije učinjen prije nastanka štetnog događaja. Tužitelj smatra da je nejasno zašto se tuženik poziva na rukom ispisano na radnom nalogu, te isto tumači na način da se ne podudara s izvidom štete koji je sačinjen od djelatnika tuženika, posebice s obzirom na to da se u ponudi spomenutog autoservisa jasno navodi: "branik prednji". Također, tužitelj ističe da je šteta nastala u vrijeme kada je vozilo bilo osigurano kod tuženika, pa su neosnovani navodi tuženika da isti ne odgovara za oštećenja nastala u to vrijeme. Tužitelj se, nadalje, poziva na odredbu čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima, a kojom je određeno da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Stoga, tužitelj u skladu s tim potražuje zatezne kamate od dana nastanka štetnog događaja odnosno od 08.10.2019. pa sve do isplate.

4. Tuženik na ročištu od 6.6.2022. navodi da ostaje kod ranije danog odgovora na tužbu, a u odnosu na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, tuženik ističe da iz nalaza i mišljenja proizlazi da se vještak nije mogao očitovati o mehanizmu nastanka oštećenja, pa sukladno tome tužitelj nije dokazao postojanje uzročno posljedične veze između oštećenja na vozilu i štetnog događaja na način kako je isti opisan u tužbi. Također, ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja iz razloga jer je tražbina koje predmetom ugovora o ustupanju prestala prije nego što je izvršen ustup potraživanja. Naime, iz iskaza svjedoka ZČ kao i samog tužitelja proizlazi da je svjedok ZČ predmetno vozilo popravio sredinom studenog 2019. godine. U Ugovoru o ustupanju kao iznos koji se ustupa ovdje tužitelju navodi se iznos od 14.647,54 kn, a to je upravo onaj iznos koji se navodi u ponudi ovlaštenog servisa od dana 08.12.2019., pa je posljedično tome Ugovor o ustupanju potraživanja očigledno morao biti sklopljen 8.12.2019. ili kasnije, a što posljedično znači da je ugovor o ustupanju potraživanja sklopljen nakon što je šteta na vozilu u vlasništvu leasinga otklonjena, odnosno nakon što je tražbina koja se ustupa podmirena od strane treće osobe ZČ.

5. Tužitelj u podnesku od 15.08.2022., a očitujući se na navode tuženika s ročišta od 6.6.2022. i na dopis društva Zubak grupa d.o.o., navodi kako prvenstveno ističe kako tuženik tijekom ovog postupka pa sve do glavne rasprave održane dana 6.6.2022. nije isticao prigovor nedostatka aktivne legitimacije iz razloga, kako navodi, jer je tražbina koja je predmetom ugovora o ustupanju prestala prije nego što je izvršen ustup potraživanja. S obzirom na to da tuženik do glavne rasprave u ovom predmetu održane dana 6.6.2022. nije isticao prigovor nedostatka aktivne legitimacije, dakle to je učinio nakon zaključenja prethodnog postupka protivno citiranom čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku, te da se ne radi o slučaju propisanom čl. 299. st. 2. istog Zakona, to tužitelj smatra da sud prigovor tuženika ima odbaciti kao nepravovremen, odnosno isti ne uzeti u obzir prilikom donošenja odluke. Nadalje, tužitelj, ističe kako je izneseni prigovor nedostatka aktivne legitimacije i pravno neosnovan s obzirom na to da je tuženik u odgovoru na tužbu izrijekom naveo kako priznaje da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] imalo kod tuženika ugovorenu policu automobilskog kaska, br. police: 03 -1015131 od dana 24.10.2018. godine do 24.10.2019. Davatelj leasinga kao cedent svojom tražbinom prema osiguravajućem društvu može raspolagati temeljem čl. 80. Zakona o obveznim odnosima, što je i učinio sklapanjem ugovora o ustupanju potraživanja temeljem kojeg je tužitelj kao cesionar ovlašten u svoje ime i za svoj račun te o vlastitom trošku pokrenuti i voditi sudski postupak radi naplate svojeg potraživanja od osiguranja.

6.1. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupanju potraživanja sklopljen između tužitelja i Porsche Leasinga d.o.o. (list 5 - 6 spisa), izvid štete Izvor osiguranja d.d. od 04.11.2019. (list 7 spisa i list 63 spisa), radni nalog autoservisa Zubak grupa d.o.o. broj 2019021691/1 od 10.10.2019. (list 8 spisa), ponudu autoservisa Zubak grupa d.o.o. od 18.12.2019. (list 9 - 10 spisa i list 14 - 15 spisa), dopis Izvor osiguranja d.d. upućen tužitelju dana 07.11.2019. (list 11 - 12 spisa, list 17 - 18 spisa, list 58 - 59 spisa i list 61 - 62 spisa), dopis Izvor osiguranja d.d. upućen tužitelju dana 18.12.2019. (list 13 spisa, list 16 spisa i list 52 spisa), policu automobilskog kaska br. 03-1015131 zaključenu dana 27.11.2018. kod Izvor osiguranja d.d. (list 26 spisa, list 33 spisa i list 51 spisa), prijavu kasko štete kod Izvor osiguranja d.d. od 04.11.2019. (list 25, 27 i 31 - 32 spisa i list 47 - 48 spisa), presliku prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (list 49 - 50 spisa), dopis tužitelja upućen Izvor osiguranju d.d. dana 19.11.2019. s punomoći (list 53 - 54 spisa), izjavu ZČ od 14.11.2019. (list 55 spisa) i u presliku osobe iskaznice ZČ (list 56 - 57 spisa), e-mail poruku Izvor osiguranja d.d. od 07.11.2019. (list 60 spisa) i u dopis Zubak grupe d.o.o. Velika Gorica od 11.07.2022. (list 92 spisa). Sud je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet dipl. ing. Srećku Hlišć od 15.11.2021. (list 75 - 79 spisa). Sud je saslušao svjedoka ZČ (list 67 - 69 spisa) i tužitelja osobno (list 69 - 70 spisa).

6.2. Prvostupanjskom presudom ovoga suda poslovni broj Pn-1222/2025 tužbeni zahtjev ocijenjen je osnovanim u cijelosti. Županijski sud u Osijeku je u odluci poslovni broj Gž-379/2023-2 od 8. svibnja 2025. ukinuo prvostupanjsku presudu jer je u smislu odredbe čl. 370. Zakona o parničnom postupku ('Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) smatrao da zbog pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba održati novu glavnu raspravu. Drugostupanjski sud u gore navedenoj odluci smatra da prvostupanjski sud nije razjasnio kada je ugovor o cesiji zaključen, što je odlučna činjenica za ocjenu aktivne legitimacije tužitelja te da nije na valjani i potpun način utvrdio je li uopće nastao osigurani slučaj pokriven policom kasko osiguranja. Uz to, drugostupanjski sud ukazao je da prvostupanjski sud nije utvrdio je li račun o plaćenom popravku vozila prezentiran osiguratelju i sudu, a što predstavlja odlučnu činjenicu u vezi s ustupljenim potraživanjem.

6.3. Na glavnoj raspravi održanoj 21. travnja 2026. tužitelj je predložio saslušanje ovlaštene osobe Porsche leasinga d.o.o. na okolnost prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Odredbom čl. 299. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Sukladno st. 2. istog članka, stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, dok st. 3. propisuje da će sud takve dokaze, predložene protivno st. 2., jednostavno ne uzeti u obzir. Predmetni dokazni prijedlog tužitelja bio je predložen po prvi puta na glavnoj raspravi, dakle nakon zaključenja prethodnog postupka , a tužitelj pri tome nije iznio niti obrazložio razloge zbog kojih taj dokaz bez svoje krivnje nije mogao predložiti i ranije s obzirom na to da mu je sama okolnost sklapanja Ugovora o ustupanju potraživanja bila poznata od samog početka postupka, jer se radi o pravnom poslu koji je on sam sklopio, a iz kojeg izvodi svoju aktivnu legitimaciju. Zato ovaj sud nije proveo dokaz saslušanja ovlaštene osobe Porsche leasinga d.o.o.. Podredno, valja reći i to da tužitelj tijekom trajanja ovoga postupka nije tvrdio da je ugovor o cesiji sklopljen usmeno, niti da je pisani ugovor tek potvrda prethodnog usmenog dogovora, pa u takvoj situaciji, ispunjenje pretpostavki valjanosti cesije mora biti razvidno iz same te isprave, dok se iskazom svjedoka ne može nadomjestiti ono što iz isprave nije razvidno.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatu iznosa od 1.944,06 eura sa pripadajućom zateznom kamatom za izvršenu uslugu popravka automobila.

9. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, nastanak štetnog događaja od 7.10.2019., odgovornost tuženika te visina štete.

10. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja valja uvodno reći da pitanje aktivne legitimacije predstavlja materijalnopravno pitanje o kojemu je sud dužan odlučiti neovisno o prigovorima stranaka, pa činjenica što je tuženik naknadno (nakon zaključenja prethodnog postupka) iznio taj prigovor, ne utječe na ishod postupka jer bi sud i bez tog prigovora bio dužan i ovlašten utvrditi je li osoba koja tuži aktivno legitimirana ostvariti tražbinu koja je utužena (na isti način i Vrhovni sud u svojoj odluci poslovni broj Rev-930/2021-2 od 7. veljače 2024.).

10.1. Uvidom u policu automobilskog kaska br. 03-1015131 zaključenu dana 27.11.2018. kod Izvor osiguranja d.d. i u presliku prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] sud je utvrdio da su tužitelj, kao ugovaratelj osiguranja i prednik tuženika Izvor osiguranje d.d. Zagreb kao osiguratelj 27.11.2018. zaključili ugovor o kasko osiguranju osobnog automobila marke VW Golf 1.6 TDI reg. oznake [registarska oznaka], za korist osiguranika Porsche Leasing d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, a u razdoblju od 24.10.2018. u 12:00 sati do 24.10.2019. u 12:00 sati, a koji ugovor o osiguranju je opisan u odredbama čl. 921.,čl. 929. st. 1., čl. 948. i čl. 949. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO).

10.2. Uvidom u prijavu kasko štete kod Izvor osiguranja d.d. od 4.11.2019. sud je utvrdio da je 4.11.2019. od strane ovdje tužitelja, kao osiguranika predniku tuženika Izvor osiguranju d.d. Zagreb prijavljen štetni događaj u kojem je oštećen automobil reg. oznake [registarska oznaka], s tim da se u rubrici "Podaci o nezgodi" navodi da se nezgoda desila 21.10.2019. u 07:15 sati na adresi [adresa], da je vozilo bilo parkirano i zatečeno oštećeno, a da nezgoda nije prijavljena MUP-u. Na dnu druge stranice ove prijave, a u rubrici "Potpis podnositelja prijave" nalazi se nečitak potpis.

10.3. Uvidom u ponudu autoservisa Zubak grupa d.o.o. od 18.12.2019. sud je utvrdio da je ista izdana dana 18.12.2019. naručitelju, ovdje tužitelju za popravak automobila reg. oznake [registarska oznaka], te se u istoj navodi da je datum prijema automobila 10.10.2019., te da ukupna vrijednost potrebnih radova i materijala sa PDV-om iznosi ukupno 14.647,54 kn.

10.4. Uvidom u Ugovor o ustupanju potraživanja sklopljen između tužitelja i Porsche Leasinga d.o.o. sud je utvrdio da su isti Ugovor zaključili Porsche Leasing d.o.o. kao cedent, tj. ustupitelj potraživanja i ovdje tužitelj kao cesionar tj. kao primatelj potraživanja, te se u navedenom Ugovoru navodi da Porsche Leasing d.o.o. na ovdje tužitelja prenosi svoje pravo na utuženje i potraživanje u iznosu od 14.647,54 kn od prednika tuženika, Izvor osiguranja d.d. Zagreb, a koje proizlazi iz činjenice da je 7.10.2019. oštećeno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je na dan štetnog događaja bilo u vlasništvu Porsche Leasinga d.o.o. . Na navedenom Ugovoru ne navodi se kada je isti zaključen niti se navodi ime osobe koja je za Porsche Leasing d.o.o. potpisala navedeni Ugovor.

11. Člankom 80. st. 1. ZOO propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog.

12. S obzirom na to da iz Ugovora o ustupanju potraživanja nije vidljivo kada je sklopljen, sud nije mogao utvrditi pretpostavku valjanog ustupa, a to je postojanje prenosive tražbine u trenutku ustupa. Naime, iz same naravi ugovora o cesiji kao kauzalnog pravnog posla, kojim se prenosi već postojeća tražbina, proizlazi da predmet cesije može biti samo tražbina koja u trenutku sklapanja ugovora o cesiji postoji s obzirom na to da se ne može prenijeti nešto što ne postoji. Slijedom navedenoga, tražbina koja je predmet ustupa mora biti određena i mora u trenutku ustupa postojati. Budući da datum cesije nije poznat, nije moguće isključiti da je tražbina cedenta prema tuženiku prestala prije nego što je ugovor o cesiji sklopljen.

13.1. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika, a prema članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja. Kako tužitelj svoj navod da je njega prenesena predmetna tražbina od Porsche Leasinga d.o.o. nije potkrijepio dostatnim dokazima, sud je odluku donio primjenom pravila o teretu dokazivanja, odnosno našao je da nije došlo do ustupa tražbine jer tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju za vođenje ovog parničnog postupka, radi čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Ovdje valja naglasiti da odlučne činjenice o sklapanju ugovora o cesiji sud nije mogao utvrditi niti iz iskaza tužitelja i svjedoka ZČ.

13.2. S obzirom na to da je ocijenio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, sud nije odlučivao o ostalim prigovorima tuženika. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u toč. I izreke presude.

14.1. Tuženiku su na njegov određeni zahtjev (čl. 164. ZPP-a) priznati troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25, u nastavku Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora (1.944,06 eura). Tuženiku je tako priznat trošak sastava podneska od 28.8.2022. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife) što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 250,00 eura, trošak zastupanja na ročištima koja su održana 6.6.2022., 9.11.2022. i 21.4.2026. (Tbr.9.1.Tarife) u iznosu od 100 bodova za svako (Tbr. 9.1. Tarife), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 750,00 eura te trošak sastava žalbe od 21. prosinca 2022. u iznosu od 125 bodova (Tbr. 10.1. Tarife), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 312,50 eura. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 66,36 eura, dok će se o pristojbi za odgovor na tužbu odlučiti nakon pravomoćnog završetka ovoga postupka. Zato je tuženiku priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.378,86 eura.

15. Tužitelj je u cijelosti izgubio ovaj spor pa mu samim time ne pripadaju troškovi prvostupanjskog i žalbenog postupka.

16. Iznosi iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).

U Zagrebu 29. svibnja 2026.

Sudac:

Ivan Bešlić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.

- spis