Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-164/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga dana Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Nikoli Fanuko, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, 29 svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se HH, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici VH, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 670,00 eura, zajedno sa zakonskim zatezanim kamatama koje teku od 10. studenog 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročene troškove postupka u iznosu od 214,04 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 30. siječanj 2025. navodi da su tužiteljica, kao najmodavac, i tuženik, kao najmoprimac, dana 18. prosinca 2022. zaključili Ugovor o najmu stana koji se nalazi na adresi [adresa] u [adresa], na drugom katu. Odredbom članka X. predmetnog ugovora da je ugovorena mogućnost raskida ugovora u slučaju neispunjavanja ugovornih obveza od strane jedne ugovorne strane, kao i mogućnost sporazumnog raskida ugovora. Tijekom trajanja ugovornog odnosa tužiteljica da je obavijestila tuženika da više nije u mogućnosti čekati podmirenje dugovanja po osnovi najamnine i režijskih troškova, na što je tuženik u komunikaciji putem poruka naveo kako očekuje uplatu od poslodavca te da će po primitku iste podmiriti dugovani iznos, čime je priznao postojanje predmetnog duga prema tužiteljici. Dana 9. studenoga 2024. tužiteljica i tuženik zaključili su Sporazum o raskidu ugovora o najmu stana, kojim je utvrđeno da stanje duga na dan 31. listopada 2024. iznosi ukupno 890,00 eura, i to: 370,00 eura na ime najamnine za rujan 2024., 370,00 eura na ime najamnine za listopad 2024., 50,00 eura na ime režijskih troškova za kolovoz 2024. godine, 50,00 eura na ime režijskih troškova za rujan 2024. te 50,00 eura na ime režijskih troškova za listopad 2024. Istim sporazumom utvrđeno je da je dio navedenog iznosa podmiren uračunavanjem pologa danog sukladno članku III. Ugovora o najmu, u iznosu od 370,00 eura, slijedom čega je preostali saldo duga iznosio 520,00 eura. Nadalje, iz navoda tužbe i priložene dokumentacije proizlazi da je između stranaka postojao dogovor prema kojem se tuženik obvezao montirati tendu na stanu, zbog čega je najamnina za jedan mjesec bila umanjena za iznos od 150,00 eura. Kako tuženik navedenu obvezu nije izvršio, tužiteljica od njega potražuje i navedeni iznos od 150,00 eura. Unatoč višekratnim obavijestima i pozivima tužiteljice, kao i činjenici da je Sporazumom o raskidu ugovora izričito utvrđeno postojanje dugovanja tuženika prema tužiteljici po osnovi najamnine i režijskih troškova, tuženik nije postupio sukladno preuzetim obvezama niti je podmirio dugovanje. Tužiteljica je dana 15. siječnja 2025. tuženiku uputila i pisanu opomenu pred tužbu radi podmirenja dugovanja u ukupnom iznosu od 670,00 eura, međutim tuženik navedenu pošiljku nije preuzeo, već je ista vraćena uz napomenu „obaviješten, nije podigao pošiljku“. Iz provedenih dokaza i priložene dokumentacije proizlazi da tuženik ni nakon višekratnih poziva tužiteljice, niti nakon zaključenja Sporazuma o raskidu ugovora kojim je utvrđeno postojanje i visina duga, nije ispunio svoje ugovorne obveze, slijedom čega je tužiteljica bila primorana radi zaštite svojih prava pokrenuti ovaj sudski postupak. Predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva pobliže opisano kao u točki I. izreke presude zbog ogluhe.

2. Tuženiku je uredno uručena tužba i poziv da podnese odgovor na tužbu, a tuženik u roku od 30 dana nije osporio tužbu i tužbeni zahtjev, a niti činjenične navode tužbe.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, ugovor o najmu zaključen 18. studeni .2022., preslika viber poruke, sporazum o raskidu ugovora o najmu stana, dopis potvrda o primitku i pošiljka s napomenom ,,obaviješten, nije podigao pošiljku''.

4. Ocjenom tako izvedenih dokaza sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. Tuženik je upozoren sukladno odredbi čl. 285 st. 1 ZPP-a, te čl. 299. ZPP-a da je već u odgovoru na tužbu dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, te predložiti dokaze za utvrđivanje iznesenih činjenica, međutim tuženik nije podnio sudu odgovor na tužbu, te nije osporio činjenične navode tužbe, a niti predlagao dokaze kojima osporava iznesene činjenice.

7. Stoga je, temeljem dokumentacije priležeće spisu sud u cijelosti prihvatio činjenične navode tužitelja u odnosu na osnovanost i visinu dugovanja tuženika, jer navedena utvrđenja potkrepljuje i dokumentacija koju uz tužbu prilaže.

8. Naime, iz ugovora o najmu stanaod 18. studeni 2022, kao i sporazuma o raskidu ugovora o najmu stana od 9. studeni 2024. koji prileži spisu, a koji sadržaj ugovora tuženik nije osporio, sud utvrđuje kako je između stranaka raskinut ugovor o najmu, te utvrđeno stanje duga koji terete tuženika, dok je iz preslike viber poruka utvrđeno da je tužiteljica pozvala tuženika plaćanje dugovanja , a tuženik se iste obvezao platiti kada dobije plaću, a i obaviti posao vezano uz tendu ( list spisa 7 do 12).

9. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

10. Odredbom čl. 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze svog protivnika.

11. Tuženik nije osporio činjenične navode tužbe a niti dostavio sudu dokaz o tome da bi troškove pričuve podmirio, a niti kada ni u kojem iznosu.

12. Iz odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) proizlazi da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti obvezu i odgovoran za njezino ispunjenje.

13. Odredbom čl. 10. st. 1 ZPP-a propisano je da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

14. Cijeneći da tuženik nije osporio činjenice navedene u tužbi, to primjenom pravila o teretu dokazivanja a uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu proizlazi da je tužitelj dokazao sve činjenice koje iznosi u tužbi.

15. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja valjalo je po prijedlogu tužitelja donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) jer osnovanost zahtjeva tužitelja proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u protivnosti s podnesenim dokazima, a niti ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazi da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, te je stoga valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude zbog ogluhe.

16. Kako je odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, to je tužitelju priznata i zakonska zatezna kamata u skladu s čl. 1089 ZOO-a, na način i po stopi pobliže opisano kao u točki I. izreke presude zbog ogluhe.

17. Tužitelju je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a priznat parnični trošak prema zahtjevu tužitelja, budući je u cijelosti uspio u sporu i to imajući uvidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 75), i to trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura, (Tbr. 7 t.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), uvećano za pdv 25 %, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i presudu u iznosu od 13,27 eura, odnosno sveukupno parnični trošak u iznosu od 214,04 eura, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 29. svibnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ova se odluka može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl.354.st točka 1., 2., 3., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužiteljice uz pristojbu na presudu zbog ogluhe

- tuženiku