REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-8184/2025-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Zrinka Bojanić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupa Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 19. svibnja 2026. godine u nazočnosti zz punomoćnika tužitelja Valentine Draksler Fumić, odvjetnice iz Zagreba i zz punomoćnika tuženika Ivana Zeca, odvjetnika iz Zagreba, dana 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, isplatiti tužitelju ŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 3.988,65 EUR (30.052,45 kn) sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 2,09 EUR (15,75 kn) tekućom od 30.9.2006. do plateža,

- na iznos od 1,6 EUR (12,03 kn) tekućom od 31.10.2006. do plateža,

- na iznos od 10,99 EUR (82,78 kn) tekućom od 5.11.2008. do plateža,

- na iznos od 2,89 EUR (21,77 kn) tekućom od 3.12.2008. do plateža,

- na iznos od 21,57 EUR (162,55 kn) tekućom od 5.1.2009. do plateža,

- na iznos od 21,88 EUR (164,87 kn) tekućom od 5.2.2009. do plateža,

- na iznos od 24,59 EUR (185,24 kn) tekućom od 5.3.2009. do plateža,

- na iznos od 17,78 EUR (133,94 kn) tekućom od 4.4.2009. do plateža,

- na iznos od 19,58 EUR (147,53 kn) tekućom od 5.5.2009. do plateža,

- na iznos od 14,54 EUR (109,56 kn) tekućom od 4.6.2009. do plateža,

- na iznos od 11,76 EUR (88,62 kn) tekućom od 4.7.2009. do plateža,

- na iznos od 12,21 EUR (92,03 kn) tekućom od 6.8.2009. do plateža,

- na iznos od 14,8 EUR (111,5 kn) tekućom od 5.9.2009. do plateža,

- na iznos od 12,15 EUR (91,54 kn) tekućom od 5.10.2009. do plateža,

- na iznos od 12,08 EUR (91,05 kn) tekućom od 5.11.2009. do plateža,

- na iznos od 15,9 EUR (119,78 kn) tekućom od 5.12.2009. do plateža,

- na iznos od 19,13 EUR (144,13 kn) tekućom od 5.1.2010. do plateža,

- na iznos od 23,78 EUR (179,18 kn) tekućom od 5.2.2010. do plateža,

- na iznos od 22,62 EUR (170,42 kn) tekućom od 5.3.2010. do plateža,

- na iznos od 29,53 EUR (222,52 kn) tekućom od 7.4.2010. do plateža,

- na iznos od 28,95 EUR (218,14 kn) tekućom od 5.5.2010. do plateža,

- na iznos od 36,51 EUR (275,1 kn) tekućom od 5.6.2010. do plateža,

- na iznos od 50,99 EUR (384,17 kn) tekućom od 6.7.2010. do plateža,

- na iznos od 40,52 EUR (305,29 kn) tekućom od 9.8.2010. do plateža,

- na iznos od 62,82 EUR (473,28 kn) tekućom od 4.9.2010. do plateža,

- na iznos od 57 EUR (429,46 kn) tekućom od 5.10.2010. do plateža,

- na iznos od 57,32 EUR (431,89 kn) tekućom od 11.11.2010. do plateža,

- na iznos od 66,82 EUR (503,47 kn) tekućom od 9.12.2010. do plateža,

- na iznos od 80,91 EUR (609,61 kn) tekućom od 5.1.2011. do plateža,

- na iznos od 72,51 EUR (546,31 kn) tekućom od 5.2.2011. do plateža,

- na iznos od 70,57 EUR (531,71 kn) tekućom od 5.3.2011. do plateža,

- na iznos od 65,4 EUR (492,75 kn) tekućom od 5.4.2011. do plateža,

- na iznos od 83 EUR (625,37 kn) tekućom od 20.5.2011. do plateža,

- na iznos od 93,42 EUR (703,84 kn) tekućom od 10.6.2011. do plateža,

- na iznos od 89,72 EUR (676,03 kn) tekućom od 5.7.2011. do plateža,

- na iznos od 137,83 EUR (1.038,50 kn) tekućom od 8.8.2011. do plateža,

- na iznos od 136,79 EUR (1.030,61 kn) tekućom od 5.9.2011. do plateža,

- na iznos od 100,73 EUR (758,92 kn) tekućom od 5.10.2011. do plateža,

- na iznos od 94,19 EUR (709,67 kn) tekućom od 8.11.2011. do plateža,

- na iznos od 94,41 EUR (711,33 kn) tekućom od 6.12.2011. do plateža,

- na iznos od 101,94 EUR (768,04 kn) tekućom od 7.1.2012. do plateža,

- na iznos od 106,47 EUR (802,2 kn) tekućom od 9.2.2012. do plateža,

- na iznos od 107,42 EUR (809,37 kn) tekućom od 6.3.2012. do plateža,

- na iznos od 104,21 EUR (785,15 kn) tekućom od 5.4.2012. do plateža,

- na iznos od 105,53 EUR (795,15 kn) tekućom od 5.5.2012. do plateža,

- na iznos od 108,46 EUR (817,18 kn) tekućom od 6.6.2012. do plateža,

- na iznos od 104,96 EUR (790,8 kn) tekućom od 7.7.2012. do plateža,

- na iznos od 105,47 EUR (794,65 kn) tekućom od 10.8.2012. do plateža,

- na iznos od 103,85 EUR (782,45 kn) tekućom od 6.9.2012. do plateža,

- na iznos od 99,53 EUR (749,88 kn) tekućom od 5.10.2012. do plateža,

- na iznos od 104,69 EUR (788,76 kn) tekućom od 6.11.2012. do plateža,

- na iznos od 103,93 EUR (783,04 kn) tekućom od 5.12.2012. do plateža,

- na iznos od 105,97 EUR (798,4 kn) tekućom od 7.1.2013. do plateža,

- na iznos od 100,1 EUR (754,2 kn) tekućom od 6.2.2013. do plateža,

- na iznos od 101,97 EUR (768,32 kn) tekućom od 5.3.2013. do plateža,

- na iznos od 106,44 EUR (801,95 kn) tekućom od 5.4.2013. do plateža,

- na iznos od 102,59 EUR (773 kn) tekućom od 6.5.2013. do plateža,

- na iznos od 95,05 EUR (716,15 kn) tekućom od 6.6.2013. do plateža,

- na iznos od 92,84 EUR (699,49 kn) tekućom od 9.7.2013. do plateža,

- na iznos od 96,67 EUR (728,38 kn) tekućom od 7.8.2013. do plateža,

- na iznos od 98,7 EUR (743,67 kn) tekućom od 5.9.2013. do plateža i to od 30.9.2006. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.931,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 29. svibnja 2026. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 14.12.2021. navodi da je dana 1. kolovoza 2006. sklopila sa pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb Ugovor o kreditu broj 016-1925/2006 kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 32.462,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita uz rok otplate kredita od 7 godina, u anuitetima od 462,62 CHF. Ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakve kriterije. Iz navedenog proizlazi ništetnost dijela odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. U traženju pravne zaštite poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013., presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/18 od 3.9.2019. kao i odredbe čl. 81, čl. 82 i čl. 90 Zakona o zaštiti potrošača te odredbe Zakona o obveznim odnosima. Kako je naprijed citiranim presudama utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. to je tuženik sukladno čl. 323 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, sve to u svezi s čl. 1111, čl. 1115 te čl. 1046 ZOO-a. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 9.2.2023. predlaže da joj sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Ne osporava činjenicu zaključenja ugovora o kreditu sa tužiteljem. Tuženik iznosi svoja stajališta vezano uz ništetnost odrede o valuti obveze ističući da bi se neka odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81 ZZP/03 i to da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savijenosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj je prilikom sklapanja ugovora o kreditu ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je samostalno procjenjujući rizike odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji. Ostaje nejasnim zbog čega tužitelj smatra da bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena te u čemu bi se sastojalo tuženikovo propuštanje da tužitelja u cijelosti informira o svim bitnim parametrima. Ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Prigovara postavljenom zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate. Ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Slijedom svega izloženog predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troška parničnog postupka. Svoja stajališta stranke dodatno i ponovljeno ističu u svojim podnescima i to tužitelj 7.2.2022. te tuženik 27.4.2023. i u žalbi od 17.8.2023.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u predmetni Ugovor o kreditu, knjigovodstvenu karticu kredita, otplatni plan, pregled prometa za klijenta, proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku za financije Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te je izvršen uvid u Rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž- 2469/25. Sud je prvotno prihvatio prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka ZJ na okolnost pregovaranja i sklapanja predmetnog ugovora o kreditu time da je nakon dostave podneska svjedoka kojim izvješćuje sud da nema nikakvu konkretnu informaciju vezano uz predmetni ugovor odbio prijedlog tuženika za saslušanjem iste. Županijski sud u Zagrebu svojim Rješenjem posl.br. Gž-2469/25 od 9. prosinca 2025. godine uputio je ovaj sud da je time tuženiku povrijeđeno načelo procesne ravnopravnosti te da se istome moralo omogućiti dokazivanje saslušanjem navedenog svjedoka. Na ročištu održanom dana 19.5.2026. godine na izričit upit suda tuženik je naveo da odustaje od dokaznog prijedloga saslušanjem predloženog svjedoka ZJ što je sud i utvrdio svojim rješenjem. Stranke su suglasno izjavile da daljnjih dokaznih prijedloga ne stavljaju.

4. Saslušan tijekom postupka tužitelj je u svojem jasnom i uvjerljivom iskazu te kao takovom i prihvaćenom od strane suda naveo da je predmetni ugovor koji je zaključen 2006. godine zaključen radi kupnje automobila. Pojasnio je tehnologiju realizacije kredita te je tako naveo da ga je autokuća gdje je kupovao automobil uputila na tuženika vezano uz realizaciju kredita te mu je predmetni kredit od tuženika ponuđen kao tada najpovoljniji kredit iz razloga što je imao najnižu kamatnu stopu. Naveo je i to da misli da je predmetni kredit u CHF bio i jedini mogući kredit za kupnju automobila. Dokumentaciju potrebnu za kredit dostavio je autokući koja je istu proslijedila banci i kredit iskomunicirala sa bankom te kada je došao u banku ugovor je bio sadržajno pripremljen. Naveo je da je on i djelatnik banke "prošli po ugovoru" time da mu pojedine odredbe ugovora pa tako ni odredba ugovora o valutnoj klauzuli nisu pojašnjene. pojašnjeno mu je kolika mu je rata i kolika je kamata. Vezano uz valutnu klauzulu pojašnjeno mu je da je ona vezana uz švicarski franak. Naveo je i to da mu tom prilikom nije pojašnjena mogućnost povećanja rata uslijed povišenja tečaja CHF. Ugovor je pročitao, ali ne skroz detaljno. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika. Kredit je u cijelosti otplaćen. Vezano uz valutnu klauzulu nije mu pojašnjeno značenje valutne klauzule kao ni parametri koji utječu na navedeno,a isto tako od djelatnika banke ni na koji način nije upoznat sa rizicima jer da je upoznat sa rizicima taj ugovor sigurno ne bi potpisao. Naveo je i to da nije postojala mogućnost stavljati primjedbe na ugovor budući je isti već sadržajno bio unaprijed pripremljen. Nije pokušao promijeniti neke odredbe ugovora jer je ugovor bio sastavljen, a isto tako u odnosu na podizanje kredita za auto u valuti EUR naveo je da je bilo moguće podići kredit naveo je da se za navedeno nije raspitivao niti je imao tu mogućnost. Nije se interesirao da bi se tečaj CHF mogao mijenjati budući nije bankar. Predmetni kredit u CHF bio mu je prvi kredit u životu.

5. Za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretni ugovor (objektivni kriterij). Imajući u vidu jasan i uvjerljiv iskaz tužitelja sud utvrđuje da je u predmetnom slučaju riječ o ugovoru kojeg je tužitelj kao fizička osoba sklopio u privatne svrhe te da namjena kredita ni na koji način nije bila vezana za poslovnu aktivnost ili poslovnu djelatnost. Isto tako iskaz tužitelja jasno ukazuje da joj je kredit u CHF ponuđen kao najpovoljniji te da joj od strane djelatnika banke nije ništa objašnjavano vezano uz kredit pa tako ni vezano uz valutnu klauzulu. Ugovor je bio pripremljen od strane banke.

6. Nije osnovan prigovor zastare potraživanja budući je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., a kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke, to nije protekao petogodišnji zastarni rok budući je ova parnica pokrenuta 14.12.2021. Vezano uz pitanje zastare individualnih restitucijskih zahtjeva valja tuženiku ukazati na stajalište sudske prakse izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. u kojoj je Vrhovni sud, između ostalog zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Stoga zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Valja reći i to da je građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. zaključio da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 (čl. 104 st. 1 ZOO-a/91), kako posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tu valja ukazati i na zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.1.2022. godine prema kojoj ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Spomenuti zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka. Ovakvo stajalište u ovom postupku potvrdio je i Županijski sud u Zagrebu u svojem Rješenju posl.br. Gž-2469/25 od 9. prosinca 2025.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule, a imajući u vidu ništetnost ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak.

9. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 1. kolovoza 2006. sklopili Ugovor o kreditu, a kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje korisniku kredita iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 32.462,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućom kamatom u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

10. Sporno je da li je ugovorna odredba iz ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita, potrošačem u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredbe čl. 81, čl. 82, 84, 87 st. 1 i 2 i čl. 90 Zakona o zaštiti potrošača, dalje ZZP/03 tj. odredba čl. 96 i čl. 97 ZZP/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te da li je posljedično navedenom tužitelju pričinjena šteta postupanjem tuženika te tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženik bio dužan platiti da se od početka do otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužitelja te tužbeni zahtjev ocjenjuje u cijelosti osnovanim. To iz sljedećih razloga. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81, 82 i 90 (NN 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO i to čl. 12 ZOO-a.

11. Valja reći i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 2245/17 prihvatio stav suda EU izraženo u odluci C-154/15, C-307/15 i C-308/15 te izražava da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nije nikada bila ugovorena pa tako ne može imati učinak na potrošača, a utvrđenje nepoštenosti mora imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da te odredbe nije bilo. Proglašavanjem ugovorne odredbe nepoštenom nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju, time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.

13. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. Tu valja naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20 st. 1 Zakona o sudovima i čl. 116 st. 1 Ustava RH) te da prema čl. 3 st. 1 Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost, jednakost svih pred zakonom. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Spomenuta stajališta potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3.2.2021. godine. Također valja i reći da je tužitelj kao fizička osoba sklopio kredit za kupnju stambenog objekta dakle sklopio posao u osobne nekomercijalne svrhe, radi se o ugovoru sklopljenom u razdoblju na koje se primjenjuju utvrđenja iz naprijed citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa time da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja.

14. Zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski je zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Točno je da naprijed citirane odredbe čl. 502 c st. 1 ZPP- a i čl. 118 ZZP-a govore o postupcima naknade štete pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046 ZOO-a i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi stoga tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a sve sukladno odredbi čl. 1111 ZOO-a. Kako je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu proizlazi logični zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115 ZOO-a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 1086 ZOO-a.

15. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak.

16. Visinu dosuđenog iznosa sud je utvrdio provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. na okolnost utvrđenja preplaćenih iznosa uslijed ništetne primjene valutne klauzule. Vještak je po zadatku suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer se tečaj CHF u odnosu na kunu povećavao. Nalaz vještaka dat je korištenjem potrebite dokumentacije i elemenata izračuna. Zadatak vještaka bio je upravljen upravo na utvrđenje visine tužbenog zahtjeva imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vodeći računa o važećem stajalištu sudske prakse vezano uz ništetnost valutne klauzule. Svoj tužbeni zahtjev tužitelj u konačnici postavlja sukladno nalazu vještaka točnije usklađujući isti s nalazom vještaka. Tu posebice valja reći i to da i u okolnostima da švicarski franak nije čitavo vrijeme rastao, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka, već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač tečajni rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. I da tečaj švicarskog franka stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnom ugovornom odredbom u tipskim ugovorima koji su banke sastavile, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nije prouzročila promjena tečaja valute švicarski franak, nego ugovorna odredba točnije koja traje i koristi se sve dok traje otplata kredita. Sud je također stajališta da nema zakonske osnove da se tužitelju od ukupno utvrđenih preplaćenih iznosa, temeljem utvrđenih ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, odbiju iznosi koje je tijekom otplate kredita eventualno manje platio iz osnova manjeg tečaja od tečaja utvrđenog u vrijeme isplate ugovora o kreditu. Plaćanjem manjih iznosa mjesečnih anuiteta od strane tužitelja kao i eventualnom prijevremenom otplatom kredita od strane korisnika kredita ne proizlazi da je bilo koji dio imovine tuženika prešao u imovinu tužiteljice pa stoga u tim okolnostima sud nalazi neosnovanim uzimanje u obzir negativne razlike. Sud nalazu i mišljenu vještaka kao stručnom, objektivnom i obrazloženom u cijelosti poklanja vjeru. Mišljenje je vještaka da ukupan iznos preplata uzevši obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kreda u razdoblju isplate kredita iznosi 30.052,45 kn (3.988,65 EUR). Pojedini više plaćeni iznosi istaknuti su u tabeli uz nalaz, na koje iznose se obračunavaju zatezne kamate za razdoblje od posljednjeg dana nakon datuma svakog pojedinog plaćanja pa do isplate. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 1115 ZOO-a tekuća od dana stjecanja, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu iz čega proizlazi logičnim zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj, a u svezi s čl. 29 st. 2 ZOO-a, dosuđena po stopama naznačenim u izreci ove presude. Sud je isto tako stajališta da nema zakonske osnove da se tužitelju od ukupno utvrđenih preplaćenih iznosa, temeljem utvrđenih ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, odbiju iznosi koje je on tijekom otplate kredita manje platio iz osnova manjeg tečaja od tečaja utvrđenog u vrijeme isplate ugovora o kreditu iz razloga što plaćanjem manjih iznosa mjesečnih anuiteta od strane tužitelja kao i eventualnom prijevremenom otplatom kredita od strane korisnika kredita iz stanja spisa ne proizlazi da je bilo koji dio imovine tuženika prešao u imovinu tužitelja pa stoga u tim okolnostima sud ne nalazi osnovanim prigovor tuženika uzimanja u obzir negativnih razlika u po vještaku utvrđenom iznosu od 1.401,97 kn (186,07 EUR). Navedeno je i stajalište važeće sudske prakse (Rev- 677/23 od 13.2.2024.). Na ročištu održanom dana 19.5.2026. godine tuženik je naveo da matematički izračun visine nije sporan.

17. Napominje se da je prilikom provjere visine tužbenog zahtjeva uočeno da zbroj pojedinačno potraživanih iznosa daje iznos od 30.052,47 kn, ne 30.052,45 kn dok zbroj pojedinačno potraživanih iznosa iskazanih u euro iznosi 3.988,67 dok tužitelj traži iznos od 3.988,65 EUR. Navedene razlike nastale su prilikom preračunavanja valute time da se radi o neznatnim iznosima.

18. Odluka o parničnom trošku tužitelja temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP- a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 42 i 50. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, podnesak 7.2.2022. 100 bodova, ročište 22.11.2022. 100 bodova, podnesak 9.2.2023. 100 bodova, ročište 25.5.2023. 100 bodova, ročište 19.5.2026. 100 bodova ili ukupno 600 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 1.200,00 EUR te 25% PDV-a 300,00 EUR ili ukupno 1.500,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 86,38 EUR, presudu 86,27 EUR te trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, a koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.931,46 EUR. Odluka o kamatama na trošak parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 29. svibnja 2026.

Sudac

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.