Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Prekršajni odjel
Zrinsko-Frankopanska 9
Poslovni broj: Pp-2121/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Maji Moharić, uz sudjelovanje zapisničarke Elene Štrok, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZĆ, zbog prekršaja iz čl.84 st.3 Zakona o vodnim uslugama (NN br. 66/2019), povodom optužnog prijedloga RH, Međimurskih voda d.o.o. pod brojem klasa: UP/I-363/04/25-43/40 ur. broj: 2109-53-03/04-25-3 od 04. prosinca 2025., u smislu čl.222 i čl.183 Prekršajnog zakona, dana 29. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
okrivljenik: NĆ, sin Z i N, rođen **.**.1960. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], adresa prebivališta [adresa], po narodnosti V, državljanin RH, SSS, po zanimanju elektroničar za telekomunikaciju, umirovljenik, prima mirovinu, oženjen, otac četvero djece, nekažnjavan, ne vodi se drugi postupak protiv njega po vlastitom kazivanju
k r i v j e
I. što do dana 20. rujna 2025. kao vlasnik izgrađene građevine na nekretnini na adresi [adresa], u propisanom roku od 30 dana za podnošenje zahtjeva za priključenje te u daljnjem roku od 150 dana za priključenje od primitka Rješenja vodnog redara Međimurskih voda d.o.o., KLASA: UP/I-363-04/2543/40 ur. broj: 2109-53-03/4-25-1 od 02. veljače 2025., a koje je zaprimio 20. ožujka 2025. istu nije priključio na javni sustav vodoopskrbe (vodovod), a što mu je naređeno navedenim rješenjem vodnog redara.
II. Okrivljenik je time počinio prekršaj iz čl.84 st.1 toč.15 Zakona o vodnim uslugama (NN br. 66/2019), kažnjiv po čl.84 st.3 istog Zakona,
pa mu se temeljem istog propisa, primjenom čl.37 st.3 Prekršajnog zakona,
i z r i č e
III. NOVČANA KAZNA u iznosu od 90,00 (devedeset) eura.
Okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu temeljem čl.33 st.10 Prekršajnog zakona, u roku od 60 (šezdeset) dana od pravomoćnosti ove presude, u protivnom okrivljeniku će se novčana kazna naplatiti prisilno, shodno čl.152 Prekršajnog zakona.
Temeljem čl.152 st.3 Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
IV. Temeljem čl.139 st.6 Prekršajnog zakona, okrivljenik se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova ovog prekršajnog postupka iz čl.138 st.2 t.1 do t.4 Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Tužitelj RH, Međimurske vode d.o.o. pod brojem klasa: UP/I-363/04/25-43/40 ur. broj: 2109-53-03/04-25-3 od 04. prosinca 2025., podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika ZĆ radi prekršaja navedenog u izreci presude.
2. U obrani okrivljenik je naveo da se ne smatra krivim za terećeni prekršaj, ima građevinsku, sanitarnu dozvolu za građevinu na [adresa], a koja se nalazi na istim česticama kao i [adresa], a građevina na adresi [adresa] je spojena na javni sustav vodoopskrbe kao i s građevinom na adresi [adresa], zbog čega istu nije potrebno posebno spajati na navedeni sustav, jer je to gotovo i nemoguće, a trenutno se navedena građevina ne koristi. To je sve objasnio tužitelju, ali su ga ipak tužili. U spis je priložio kopiju dokumentacije za navedene građevine.
3. U postupku je saslušan svjedok VĆ, vodni redar, pročitano je rješenje tužitelja od 26.09.2025., popis potrošnih mjesta po naseljima od 09.10.2025., izvadak iz zemljišne knjige od 08.12.2025., rješenje tužitelja od 02.02.2025., obavijest počinitelju prekršaja od 27.08.2025., dokumentacija koju je u spis priložio okrivljenik i svjedok VĆ te izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 10.03.2026. iz kojeg je vidljivo da okrivljenik nije kažnjavan.
4. Svjedok VĆ, vodni redar tužitelja, naveo je da nije točno da bi poslovni objekt na adresi [adresa], bio spojen sa kućom, garažom i dvorištem, koji se nalaze na adresi [adresa], a koji objekt je priključen na javni sustav vodoopskrbe već se radi o potpuno odvojenim objektima upisanim u različite z.k. uloške, nalaze se na različitim z.k. česticama, a jednako tako i u katastru su navedeni objekti upisani na različitim katastarskim česticama o čemu je u spis priložio dokaze, kao i izvod iz katastarskog plana, gdje se vidi da se radi o različitim česticama i različitim građevinskim objektima, bez obzira što se ti objekti nalaze jedan naslonjen na drugi i to je razlog zbog kojeg građevina na nekretnini na adresi [adresa], mora biti samostalno priključena na javni sustav vodoopskrbe, tj. vodovod, a kako je to okrivljeniku i naređeno rešenjem navedenim u optužnom prijedlogu. Okrivljenik se sa predmetnom građevinom tehnički može priključiti na javni sustav vodoopskrbe, iako navodi suprotno.
4.1. Prilikom suočenja, okrivljenik se pozvao na čl.58 st.1 Zakona o vodnim uslugama, na što je svjedok naveo da okrivljenik nema koncesiju, niti vodopravnu dozvolu za korištenje voda, a jednako tako na okrivljenika se ne odnosi stavak 2. citiranog članka, jer naselje Goričan nema javni sustav odvodnje otpadnih voda. Okrivljenik je naveo da on može na svojoj privatnoj parceli iskorištavati vodu pod uvjetom da na istoj ima izvor vode i da vodu ne prodaje drugim korisnicima, točnost kojih navoda je poricao svjedok VĆ, ističući da Zakon o vodnim uslugama jasno navodi da se, u mjestima u kojima postoji javni sustav vodoopskrbe, građani moraju priključiti sa svojim građevinama na taj javni sustav, što je propisano odredbom čl.55 cit. Zakona. Okrivljenik je u spis predao fotografije navedenih građevina na adresi [adresa] i [adresa]. Posebno je svjedok naveo da Međimurske vode imaju svoje uvjete prema kojima jednako postupaju prema svim građanima i kada postoje dvije građevine na dvije čestice obje moraju biti spojene na javni sustav, čak i da se građevina s poslovnim objektom i obiteljskim prostorom nalaze na istoj građevini, oba ta objekta moraju biti spojena zasebno na vodoopskrbni sustav i plaćati naknadu, jedan za poslovni prostor, a jedan za domaćinstvo, ili oba dva za poslovni prostor, što je skuplje. Posebno je okrivljenik naveo da je jedan od izuzetaka na priključenje na komunalne vodne građevine tehnička nemogućnost spajanja objekta na javni vodoopskrbni sustav, što je svjedok poricao, navodeći da postoji tehnička mogućnost pripojenja predmetne građevine na javni sustav, ali da on zahtjeva veće izdatke okrivljenika, ali ne i od Međimurskih voda, a druga je stvar što je okrivljenik objekt izgradio ranijih godina kada su interne instalacije krivo izvedene, na što je okrivljenik naveo da je pravna osoba Međimurje inženjering izvodila radove na predmetnoj građevini po propisima. Oboje su ostali kod svojih iskaza i protive se suprotnim navodima.
5. Nakon provedenog postupka, temeljem obrane okrivljenika, saslušanja svjedoka VĆ, njihovog suočenja, uvida u Rješenja vodnog redara Međimurskih voda d.o.o., KLASA: UP/I-363-04/2543/40 ur. broj: 2109-53-03/4-25-1 od 02. veljače 2025. te dokumentacije koju su u predmet dostavili okrivljenik i svjedok VĆ, a koja je u postupku pročitana, Sud je našao dokazanim da je okrivljenik počinio terećeno djelo, a kako je istim ostvario obilježja terećenog prekršaja, proglasio ga je krivim i kaznio.
6. Naime, okrivljenik se tereti da do 20. rujna 2025., kao vlasnik izgrađene građevine na nekretnini na adresi [adresa], u propisanom roku od 30 dana za podnošenje zahtjeva za priključenje te u daljnjem roku od 150 dana za priključenje od primitka Rješenja vodnog redara Međimurskih voda d.o.o., KLASA: UP/I-363-04/2543/40 ur. broj: 2109-53-03/4-25-1 od 02. veljače 2025. koje je zaprimio 20. ožujka istu građevinu nije priključio na javni sustav vodoopskrbe (vodovod), a što mu je naređeno navedenim rješenjem vodnog redara.
7. U postupku nije sporno da je okrivljenik vlasnik izgrađene građevine na nekretnini na adresi [adresa], te da nije postupio po Rješenju vodnog redara Međimurskih voda d.o.o., klasa: UP/I-363-04/2543/40 ur. broj: 2109-53-03/4-25-1 od 02. veljače 2025. u roku koji mu je određen navedenim rješenjem. Sud nije prihvatio navode obrane okrivljenika već je u cijelosti prihvatio vjerodostojnim iskaz svjedoka VĆ koji je potvrdio točnost činjeničnih navoda optužnog prijedloga, navodeći da je poslovni objekt na adresi [adresa], potpuno odvojen od građevine na adresi [adresa] i to kuće, garaže i dvorišta, koja je nekretnina priključena na javni sustav vodoopskrbe te da se radi o različitim građevinama upisanima u različite z.k. uloške, na različitim z.k. česticama, a jednako tako i u katastru su navedeni objekti upisani na različitim katastarskim česticama o čemu je u spis priložio dokaze, kao i izvod iz katastarskog plana, iz kojeg je vidljivo da se radi o različitim česticama i različitim građevinskim objektima, bez obzira što su naslonjeni jedan na drugi, zbog čega građevina na nekretnini na adresi [adresa], mora biti samostalno priključena na javni sustav vodoopskrbe, tj. vodovod, a kako je to okrivljeniku i naređeno Rješenjem navedenim u optužnom prijedlogu. Posebno je svjedok VĆ istakao da se okrivljenik s predmetnom građevinom tehnički može priključiti na javni sustav vodoopskrbe, iako navodi suprotno. Stoga je obrana okrivljenika u dijelu u kojem poriče počinjenje terećenog prekršaja, ocijenjena nedovoljno uvjerljivom, usmjerenom izbjegavanju prekršajne odgovornosti.
8. Slijedom iznijetog, u postupku je utvrđena točnost činjeničnih navoda predmetnog optužnog prijedloga, te je zaključeno da je okrivljenik na način opisan u izreci ove presude povrijedio materijalnu odredbu čl.84 st.1 toč.15 Zakona o vodnim uslugama (NN 66/2019), kojom je propisano da će se novčanom kaznom od 1000,00 do 5000,00 kuna kazniti fizička osoba ako ne postupi po naredbi vodnog redara iz članka 81. stavka 5. toga Zakona, koja odredba određuje da je vodni redar dodatno ovlašten rješenjem narediti priključenje na komunalne vodne građevine i drugo usklađenje s odredbama propisa čiju primjenu nadzire, te je na taj način okrivljenik ostvario obilježja terećenog prekršaja.
9. Prilikom odlučivanja o kazni, okrivljeniku je uzeta u obzir težina prekršaja, sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz čl.36 st.2 Prekršajnog zakona, kao olakotne okolnosti, ranija nekažnjavanost, iskreno priznanje prekršaja, izraženo kajanje, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene, pa je Sud okrivljeniku ublažio minimalno propisanu novčanu kaznu za terećeni prekršaj, smatrajući da se opravdano može očekivati da okrivljenik ubuduće neće činiti ovakav ili sličan prekršaj.
10. Temeljem čl.139 st.6, u svezi čl.138 st.3 Prekršajnog zakona, okrivljenik se oslobađa plaćanja troškova ovog prekršajnog postupka, budući je umirovljenik, slabog imovnog stanja, zbog čega Sud smatra da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
U Čakovcu, 29. svibnja 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Elena Štrok
Maja Moharić
Uputa o pravu na žalbu: Temeljem čl.194 st.2 Prekršajnog zakona protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, u roku od 8 (osam) dana, nakon primitka presude, žalba se podnosi pismeno u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog suda.
Dostavna naredba:
Okrivljenik,
2. Tužitelj,
3. Za spis,
4. Za izvršenje.
