Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-8338/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ani Belić Radovani, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Pocrnje, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog vlasnika obrta AH, zbog prekršaja iz članka 8. stavka 2. Uredbe (EZ) broj 561/2006

Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., i članka 8. stavka 2. Europskog sporazuma o radu posade na vozilima koja obavljaju međunarodni cestovni prijevoz, sklopljen u Ženevi 1. srpnja 1970. (dalje: AETR) i članka 44.a stavka 3. u svezi stavka 1. podstavka 7. i podstavka 2. te članka 47.a stavka 3. u svezi stavka 1. podstavka 7. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu („Narodne novine“ broj 75/13., 36/15., 46/17., 152/22.), pokrenutom po prigovoru okrivljenika podnesenom protiv obaveznog prekršajnog naloga Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prometa klasa: 340-06/25-02-1171, urbroj: 530-8-3-1-3-25-3 od 27. ožujka 2025., odlučujući izvan žurnog postupka, na temelju članka 244. stavak 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenog vlasnika obrta AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao neosnovan i potvrđuje se pobijani obavezni prekršajni nalog.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točka 3.b) Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 8 dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Uprava za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Služba inspekcije cestovnog prometa, je pod gore navedenim brojem izdao obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenog vlasnika obrta AH i okrivljenog vozača LH, zbog prekršaja iz članka 8. stavka 2. Uredbe (EZ) broj 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., i članka 8. stavka 2. Europskog sporazuma o radu posade na vozilima koja obavljaju međunarodni cestovni prijevoz, sklopljen u Ženevi 1. srpnja 1970. (dalje: AETR) i članka 44.a stavka 3. i 4. u svezi stavka 1. podstavka 7. i podstavka 2. te članka 47.a stavka 3. i 4. u svezi stavka 1. podstavka 7. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, kojim nalogom je okrivljenom AH izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura, a okrivljenom LH je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 290,00 eura, koju su dužni platiti u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti prekršajnog naloga, a ako u zadanom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena. Istim obaveznim prekršajnim nalogom okrivljenicima su odmjereni troškovi prekršajnog postupka u iznosu po 20,00 eura, koje su dužni platiti u roku od 8 dana.

2. Protiv citiranog obaveznog prekršajnog naloga okrivljeni AH, vlasnik obrta, je u zakonskom roku podnio prigovor zbog visine novčane kazne navodeći da nisu utvrđene sve olakotne okolnosti na strani okrivljenih, a to je da okrivljenik nije nikada kažnjavan u prekršajnom niti bilo kojem drugom postupku te bi ga izrečena kazna teško financijski opteretila.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Ispitujući pobijani obavezni prekršajni nalog, Sud nije našao da bi na štetu okrivljenika bila povrijeđena bilo koja odredba prekršajnog materijalnog prava od strane izdavatelja obaveznog prekršajnog naloga te da je za navedeni prekršaj kažnjivom odredbom članka 44.a stavka 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu za prekršaj pod 1. i 3. izreke obaveznog prekršajnog naloga zbog kojeg je okrivljenik proglašen krivim, propisana novčana kazna u iznosu od 530,00 do 1.060,00 eura, dok je člankom 47.a stavkom 3. istog Zakona propisana novčana kazna u iznosu od 260,00 do 530,00 eura.

5. Razmotrivši odluku o izrečenim novčanim kaznama Sud smatra da su iste primjerene težini počinjenih prekršaja jer su iste izrečene u najmanjim iznosima propisanim Zakonom za navedene prekršaje, a uvidom u evidenciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije vidljivo je da je okrivljenik kažnjavan zbog povrede Zakona o sigurnosti prometa na cestama i prema Zakonu o obaveznim osiguranjima u prometu, pa se izrečena novčana kazna smatra primjerenom težini izvršenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika te Sud nije našao naročito olakšavajuće okolnosti da bi mu kaznu ublažio.

5.1. Okrivljenik se upozorava da će se, ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, a računajući od primitka ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista smatrati plaćenom u cjelini.

6. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3. b) Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka koji su određeni u paušalnom iznosu 30,00 eura vodeći računa o složenosti i trajanju postupka.

7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 29. svibnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Ana Pocrnja, v. r.

Ana Belić Radovani, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Sukladno odredbi članka 244. stavka 3. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Presuda se dostavlja Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Upravi za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektoru inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službi inspekcije cestovnog prometa u tri otpravka: za spis, okrivljenika AH i ovlaštenog tužitelja.