Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1918/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PĐ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. i članka 46. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika PĐ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Slatina od 16. veljače 2026., broj: 211-07/26-3/2708, u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prigovor okrivljenika PĐ odbija se neosnovanim i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik KĐ, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Slatina od 16. veljače 2026., broj: 211-07/26-3/2708, proglašen je krivim okrivljenik KĐ zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. i članka 46. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a za koje je kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 690,00 eura.

2. Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

3. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 76,98 eura.

4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor zbog visine izrečene novčane kazne i odluke o zaštitnoj mjeri, obrazlažući kako je došlo do počinjenja prekršaja, te navodeći kako mu nije bila namjera ikoga ugroziti u prometu jer se uputio kući. Okrivljenik ističe kako nije sklon činjenju prekršaja, te nije ponavljač ovakvih ili težih prometnih prekršaja. Posebno ističe da mu je vozačka dozvola nužna za svakodnevni odlazak na posao i rad na samom radnom mjestu, kao i za obavljanje obiteljskih obaveza. Zbog na navedenog, okrivljenik predlaže ovom Sudu da mu izrekne blažu novčanu kaznu, te da zaštitnu mjeru ukine ili barem ublaži.

5. Prigovor nije osnovan.

6. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

7. Razmatrajući odluku o izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz točke 1. propisana je novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura, a okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u minimalno zakonom propisanom iznosu, dok je za prekršaj iz točke 2. okrivljeniku utvrđena novčana kazna u propisanom iznosu od 30,00 eura. Iako je prvostupanjsko prekršajno tijelo propustilo za svaki pojedini prekršaj počinjen u stjecaju utvrditi novčanu kaznu kako je to propisano odredbom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, navedena nepravilnost nije na štetu okrivljenika. Ovako izrečena ukupna novčana kazna primjerena je težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Kako okrivljenik uz prigovor nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom bi doveo u pitanje pravilnost odmjere novčane kazne od strane izdavatelja prekršajnog naloga budući nije dostavio dokaze o svojim osobnim i imovinskim prilikama, to ovaj Sud nije našao zakonske osnove za ublažavanjem novčane kazne.

8. Razmatrajući nadalje odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od dva mjeseca nije prestroga.

9. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nisu prihvaćeni osnovanima razlozi, a koje ističe žalitelj radi ukidanja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnosti što je žalitelju za odlazak na posao i njegovo obavljanje, kao i za obavljanje obiteljskih obveza eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela.

10. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, u skladu sa člankom 130. stavkom 9. Prekršajnog zakona, uračunati će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.

11. Prema uvjerenju ovog Suda izrečenom novčanom kaznom i zaštitnom mjerom ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

12. Kako je člankom 138. stavkom 2. točkom 3. podtočkom c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

13. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 29. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Jasna Momirović v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi virovitičko-podravskoj, Policijskoj postaji Slatina u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.