REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-201/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Marije Garačić- Turković i Tihane Cišper kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SH i optuženog ĆH, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog SH i optuženog ĆH, podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kv-47/2026 od 22. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalbe optuženog SH i optuženog ĆH odbijaju se kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženom EH i optuženom ĆH je produljen istražni zatvor, određen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-862/2025 od 25. rujna 2025. i produljivan rješenjima Općinskog suda u Velikoj Gorici od 22. listopada 2025. i 2. veljače 2026. , iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavaka 1. i 2. KZ/11.
2. Pravodobnu žalbu podnio je optuženi UH, po branitelju po službenoj dužnosti Davoru Marčecu, odvjetniku iz Velike Gorice, iz „svih zakonom dopuštenih razloga“, dok sadržajno proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i omogući optuženiku obrana sa slobode.
3. Pravodobnu žalbu podnio je i optuženi GH, po branitelju po službenoj dužnosti Dinku Sičiću, odvjetniku iz Velike Gorice, bez navođenja žalbenih osnova iz kojih se žalba podnosi, dok sadržajno proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijano rješenje ukine ili preinači.
4. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Optuženi UH u žalbi osporava postojanje posebnih okolnosti koje bi upućivale na opasnost da bi bijegom ili skrivanjem mogao onemogućiti daljnji tijek postupka. Naime, žalitelj ističe da činjenica što je optuženik strani državljanin, bez imovine, prebivališta ili rodbine u [adresa] ne predstavlja takvu okolnost koja bi sama za sebe ukazivala na opasnost od bijega, a da se niti iz ponašanja optuženika ne može zaključiti da isti namjerava postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Žalitelj navodi da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela, da se sada prvi puta pojavljuje kao počinitelj kaznenog djela te da sud raspolaže njegovom adresom na kojoj prebiva i na koju će primati sva pismena.
7. Optuženi GH u žalbi također osporava postojanje posebnih zakonskih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, žalitelj drži da okolnost što je optuženik strani državljanin koji nije vezan za teritorij Republike Hrvatske nije dostatna za zaključak da bi isti boravkom na slobodi postao nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Također, žalitelj navodi da je optuženik državljanin Bugarske koja je članica Europske unije pa da postoji mogućnost učinkovite primjene instituta europskog uhidbenog naloga. Stoga žalitelj drži da bi se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju mogla ostvariti i primjenom blažih mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.
8. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbama ni ne dovodi u pitanje, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08. nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su valjani i dostatno konkretizirani.
9. Nadalje, suprotno prigovorima obojice žalitelja, a po ocijeni ovog suda, ispunjeni su i posebni uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani obojice optuženika postoji realna i razumno predvidiva opasnost da bi oni, puštanjem na slobodu, mogli napustiti teritorij Republike Hrvatske i time postati nedostupni njezinim pravosudnim tijelima, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
10. Naime, prema podacima u spisu predmeta, optuženi UH i optuženi GH su državljani Republike Bugarske u kojoj imaju prebivalište, a za teritorij Republike Hrvatske nisu ni na koji način vezani, nemaju regulirano prebivalište niti boravište, nemaju nekretnina, niti ih bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Stoga je razvidno da su optuženici u Republiku Hrvatsku došli isključivo radi počinjenja kaznenog djela za koje su osnovano sumnjivi te u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem tog kaznenog djela. Imajući u vidu sve navedeno, kao i težinu kaznenog djela i visinu propisane kazne za inkriminirano kazneno djelo, u trajanju od tri do dvanaest godina, a što bi mogao biti daljnji motiv optuženicima za napuštanje Republike Hrvatske, to je obojici optuženika pravilno produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a u svrhu prevencije opasnosti od bijega.
10.1. Ukupnost svih ovih pravilno utvrđenih okolnosti, žalitelji očito neopravdano zanemaruju kada prigovaraju kako strano državljanstvo optuženika ne predstavlja takvu okolnost koja bi sama za sebe upućivala na opasnost od bijega, odnosno kako je isključivo zbog njihovog stranog državljanstva produljen istražni zatvor. Isto tako, ponovljene paušalne žalbene tvrdnje kako optuženi UH nije poduzeo niti jednu aktivnu radnju kojom bi pokazao namjeru postati nedostupan, a pravosudna tijela raspolažu njegovom adresom, kao i da "nije vješt u izbjegavanju i malicioznom disponiranju u sudskom postupku", odnosno žalbene tvrdnje optuženog ĆH o njegovoj zainteresiranosti za promptno provođenje postupka i očekivanost njegovog urednog odazivanja pozivima suda, nisu okolnosti koje bi, imajući u vidu ostale utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, dovele u sumnju pravilnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika.
10.2. Također, a kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud, optuženi GH neosnovano upire na svoje državljanstvo Republike Bugarske, koja je članica Europske unije pa da je stoga moguća primjena europskog uhidbenog naloga. Naime, utvrđena opasnost od bijega optuženika se ne odnosi isključivo na države članice Europske unije niti je postojanje europskog uhidbenog naloga zakonom predviđena blaža mjera kojom se ostvaruje svrha istražnog zatvora. Pored toga, ovaj institut niti ne predstavlja garanciju otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega, nego prisilnu mjeru osiguranja optuženikove nazočnosti, a istim bi bilo znatno otežano provođenje ovog kaznenog postupka.
11. U odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i mjerama opreza, prvostupanjski sud je ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama te je, razmatrajući sve utvrđene okolnosti i uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, a posebno uzimajući u obzir zakonom propisanu kaznu zatvora, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se svrha koja se želi postići mjerom istražnog zatvora ne može ostvariti zamjenom istražnog zatvora jamstvom niti nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., a kako to žalitelji neosnovano predlažu u žalbi.
12. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 29. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
