REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Pp-2574/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Cvečić Hoxha, uz sudjelovanje Marijane Borić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Plodine d.d i dr. zbog prekršaja iz članka 35. st. 2. podstavak 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22), kažnjivo po čl. 149. st. 1. podstavak 49. i st. 2. istog zakona, u povodu optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Ispostava Pula klasa 336-02/22-01/161 od 7.11.2022, nadležan u smislu članka 94. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 dalje Prekršajni zakon), na temelju čl. 182. st. 3. PZ, 29. svibnja 2026

p r e s u d i o  j e

I 1. Okrivljenik: PLODINE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 92510683607,

2. okrivljenik odgovorna osoba IĆ, rođen **.**.1974. u [adresa], prebivalište [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj],

oslobađaju se od optužbe

da su dana 4.7.2022 u prodavaonici u Puli, Mutilska 60B obavljali nepoštenu poslovnu praksu na način da su netočnim informacijama, u pogledu oglašavanja akcijske prodaje na proizvodima Violeta t.p.16 kom, šifra 801524, violeta ručnik šifra 792408 i violeta t.p. premium 10 kom šifra 811785, isticanjem trenutne akcijske cijene proizvoda koja je viša od istaknute najniže cijene u roku od 30 dana, stvorili dojam potrošaču da je proizvod na akciji iako mu je cijena u proteklih 30 dana bila niža, te na taj način zavaravali potrošača u pogledu postojanja određene pogodnosti u odnosu na cijenu proizvoda, čime je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio,

dakle, obavljali nepoštenu poslovnu praksu,

čime da su počinili prekršaj iz članka 35. st. 2. podstavak 4. kažnjivo po čl. 149 st. 1. podstavak 49. za pravnu i st. 2. istog Zakona za odgovornu osobu.

II Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Ovlašteni tužitelj podnosi optužni prijedlog protiv okrivljene pravne i odgovorne osobe zbog djela prekršaja opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenici su dostavili pisanu obranu u kojoj poriču prekršaj, optužni prijedlog da je nejasan i paušalan, inspektor nije bez odgađanja podnio optužni prijedlog, zapisnik o inspekcijskom nadzoru da je nezakonit, već u tijeku nadzora okrivljeni su postupili po usmenom rješenju, a što je konstatirano na sam zapisnik, nedostatak je odmah uklonjen, štete i štetnih posljedica nije bilo u bilo kojem obliku jer su proizvodi naplaćivani upravo po istaknutim cijenama, redovna cijena proizvoda nije navedena u optužnom prijedlogu, niti u zapisniku, moguće je da proizvod bude dvaput na akciji unutar mjesec dana, okrivljenik je sve uredno istaknuo u vidu akcijske cijene i najniže cijene u posljednjih 30 dana sukladno čl. 19 i 20 Zakona o zaštiti potrošača i potrošači zaista mogu donijeti informiranu odluku o kupnji, ne radi se o nepoštenoj ni zavaravajućoj praksi.

3. Izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu, obavijest po čl. 109a PZ, Rješenje o zabrani obavljanja nepoštene poslovne prakse od 15.7.2022, očitovanje okrivljenika, podaci o odgovornoj osobi, zapisnik o inspekcijskom nadzoru sa robnim karticama i računom.

4. Okrivljenicima se stavlja na teret da su inkriminirane zgode u prodaji obavljali nepoštenu poslovnu praksu, tužitelj ne specificira članak kojim je takva nepoštena praksa zabranjena, niti detaljno i precizno opisuje redovne cijene spornih proizvoda odnosno zbog čega su istaknute akcijske cijene netočne informacije, niti navodi konkretne akcijske cijene po kojima su proizvodi u prodaji za vrijeme trajanja akcijske prodaje, a u konačnici ničim ne dokazuje zbog čega bi takve akcijske cijene zavaravale potrošača u pogledu postojanja pogodnosti u odnosu na cijenu proizvoda, čime je vjerojatno da će ga navesti na kupnju.

Članak 20. tada važećeg zakona propisuje: Akcijska prodaja je prodaja određenih proizvoda po cijeni koja je niža od cijene tog proizvoda u redovnoj prodaji. Tek u izmjenama koje će stupiti na snagu mijenja se navedeni članak 20 i propisuje: Akcijska prodaja je prodaja određenih proizvoda po cijeni koja je niža od najniže cijene koju je trgovac primjenjivao za isti proizvod tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje.

5. Članak 33. Zakon o zaštiti potrošača propisuje: Nepoštena poslovna praksa je zabranjena.

Članak 34. Zakon o zaštiti potrošača propisuje:

(1) Poslovna praksa je nepoštena:

- ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i

- ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire, odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.

(2) Poslovna praksa koja će vjerojatno bitno utjecati na ekonomsko ponašanje samo jasno odredive skupine potrošača koji su zbog tjelesnih ili duševnih mana, dobi ili lakomislenosti posebno osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili određeni proizvod, i to na način koji je trgovac mogao razumno predvidjeti, procjenjivat će se iz perspektive prosječnog člana te skupine potrošača.

(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne utječe na dopuštenost korištenja uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno.

(4) Nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra:

- zavaravajuća poslovna praksa, kako je uređena u člancima 33. do 35. ovoga Zakona i

- agresivna poslovna praksa, kako je uređena u člancima 36. do 38. ovoga Zakona.

Članak 35. (1) Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

(2) Okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu:

1. postojanje ili priroda proizvoda

2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu

3. opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda

4. cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu

5. potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka

6. priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili drugo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja

7. prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke

8. rizici kojima potrošač može biti izložen.

(3) Poslovna praksa se smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje:

1. bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, žigom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu

2. nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru, već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja

3. svako stavljanje robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima.

Prema čl 6. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu, dalje: Direktiva, poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži lažne informacije te je stoga neistinita ili ako na bilo koji način, uključujući sveukupno predstavljanje, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čak i ako je informacija činjenično točna, i to u odnosu na jedan ili više sljedećih čimbenika, te ako u bilo kojem od spomenutih slučajeva potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.

Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u članku 35. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

Dakle, poslovna praksa će se smatrati zavaravajućom ako:

- sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita

- ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u Zakonu o zaštiti potrošača

- čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

6. Imajući u vidu odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Direktive te činjenični opis djela, u činjeničnom opisu djela nisu opisana bitna obilježja nepoštene poslovne prakse odnosno zavaravajuće poslovne prakse, nisu detaljno navedene okolnosti prodaje za vrijeme trajanja akcijske prodaje, pa je nejasno i neodređeno na koji je način potrošač doveden u zabludu da je cijena povoljnija nego što jest odnosno da postoji neka pogodnost u odnosu na cijenu proizvoda, čime bi se narušilo potrošačevo rasuđivanje, a sud nije ovlašten nadopunjavati optužni prijedlog u tom smislu.

7. Slijedom navedenog, u činjeničnom opisu prekršaja nisu navedene odlučne činjenice koje čine činjenični supstrat nepoštene odnosno zavaravajuće, poslovne prakse opisane u Zakonu o zaštiti potrošača, odnosno Direktivi, zbog čega je okrivljenike valjalo osloboditi od optužbe, jer nije dokazano da su počinili prekršaj za koji se terete.

8. Prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača čini trgovac – pravna osoba se koristi praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. ovoga Zakona. Iz takvog pravnog opisa prekršaja, proizlazi da u činjeničnom opisu konkretnog prekršaja mora biti opisana poslovna praksa koju navodno primjenjuje okrivljenik te moraju biti naznačena obilježja koja tu poslovnu praksu čine nepoštenom u smislu članaka 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača. Je li poslovna praksa nepoštena, odlučuje se u granicama onoga što je opisao ovlašteni tužitelj u činjeničnom opisu prekršaja.

9. Slijedom navedenog, okrivljenici su oslobođeni optužbe.

10. Na temelju čl. 140. st 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka iz članka 138. st. 2. t 2. do 5. i 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Pula-Pola, 29. svibnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Marijana Borić

Ana Cvečić Hoxha

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. podnositelju optužnog prijedloga

2. okrivljenoj pravnoj osobi

3. okrivljenoj odgovornoj osobi

4. braniteljici