Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Split, Domovinskog rata 4
Poslovni broj: Pp-7886/2023.-4.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak, uz sudjelovanje Marije Đirlić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene UK, zbog prekršaja iz članka 97. stavak 1. točka 5. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 16/20., 114/22.), pokrenutom po prigovoru okrivljenice na obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Split, Službe inspekcijskih poslova Split, pod klasom: 217-02/23-18/70 i ur.brojem: 511-01-368-23-2 od 28. lipnja 2023., nakon provedenog žurnog postupka, sukladno članku 222. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 29. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona,
okrivljena UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći UK i U rođene A, rođena **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom visokom stručnom spremom, magistrica pomorskih sustava i procesa, nezaposlena, bez mjesečnih primanja, neudana, bez djece, državljanka Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivana,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi:
"dana 01. 06. 2023. godine u vremenu od 09:30-10:30 sati inspekcijskim nadzorom na stambenom objektu u vlasništvu UK u [adresa], utvrđeno kako je ista na objektu ugradila video nadzor, kao sredstva tehničke zaštite u svrhu štićenja imovine, a bez da ima ishođeno potrebno dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite zaštitara-tehničara",
time da bi postupila protivno odredbi članka 17. stavak 1. u vezi s člankom 22. Zakona o privatnoj zaštiti i da bi počinila prekršaj kažnjiv po članku 97. stavak 1. točka 5. istog Zakona.
II. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona, troškovi postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do točke 4. citiranog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Područni ured civilne zaštite Split, Služba inspekcijskih poslova Split, pod uvodno citiranim brojem, izdalo je obavezni prekršajni nalog, a koji je pogrešno označen kao prekršajni nalog s obzirom na visinu maksimalno propisane novčane kazne 660,00 eura, protiv okrivljene UK, a kojim joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 152,72 eura, zbog prekršaja iz izreke ove presude te su joj određeni troškovi prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura. Okrivljenica je podnijela prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga u zakonom propisanom roku te je ovlašteni tužitelj dostavio spis predmeta ovom Sudu na daljnje postupanje.
2. Sud je, na temelju članka 238. stavak 9. Prekršajnog zakona, stavio izvan snage obavezni prekršajni nalog te je sukladno članku 244. stavak 1. u vezi s člankom 221. stavak 1. točka 6. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.
3. Okrivljenica je prilikom očitovanja o krivnji izjavila kako se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret.
3.1. Okrivljenica je u svojoj obrani navela da u cijelosti ostaje pri navodima prigovora kojeg je podnijela na predmetni prekršajni nalog te moli da se isti smatra njenom pisanom obranom. U usmenoj obrani je dodala da predmetna kamera pokriva samo njeno privatno dvorište, a ne javni prostor, a niti susjedne objekte i stoga smatra da ovaj slučaj predstavlja izuzetak od zakonske odredbe koja se njoj stavlja na teret, odnosno da ne treba dopuštenje za takav nadzor, a kojeg je stavila kako bi zaštitila roditelje i imovinu.
3.2. Okrivljenica je u pisanoj obrani navela da nije ugradila ništa što zahtijeva tehničku struku već je okačila mobilnu kameru koja služi kao obavijest o kretnjama u privatnom dvorištu, ista se pritom poziva na članak 19. stavak 1. Kaznenog zakona NN 107/07. Da je nakon dosta incidenata u svom privatnom dvorištu, koji su bili više puta prijavljivani policiji bez pozitivnog ishoda, bila primorana okačiti mobilnu kameru koja je amaterska i služi isključivo kao obavještajni alarm o kretnjama u privatnom dvorištu. Inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da mobilna kamera isključivo gleda na privatan prostor, nikakvo susjedstvo niti javne površine, a gospođa koja je prijavu napravila nema apsolutnog doticaja s navedenom adresom niti samim uređajem. Mobilna kamera je neophodno sredstvo za zaštitu i sigurnost roditelja i sve zakonske odredbe propisane za postavljanjem iste, trebale bi bit isključene izuzetkom kućanstva jer ako nije tako, onda bi svi trebali platiti po još jednu novčanu kaznu za svakodnevnu upotrebu mobilnih uređaja u privatnim prostorima svog kućanstva.
3.3. Sud je u dokazne svrhe pročitao neizdvojeni - zakoniti dio zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 1. lipnja 2023. te je pregledao dvije fotografije predmetnog objekta.
4. Sud je na idućem ročištu u prisutnosti okrivljenice ispitao u svojstvu svjedoka AK, inspektora iz Ravnateljstva civilne zaštite.
4.1. Svjedok je u svom iskazu izjavio da je u ovom predmetu obavljao inspekcijski nadzor, a povodom prijave. Trebalo je utvrditi zakonitost ugradnje postavljenog video nadzora na navedenoj adresi u [adresa], a u smislu je li video nadzor postavljen od strane pravne osobe ili obrtnika koji ima dopuštenje nadležnog ministarstva za ugradnju video nadzora. S obzirom da okrivljenica nije predočila potrebnu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je video nadzor postavljen od strane pravne osobe ili obrtnika koji ima takvo dopuštenje, izdan je prekršajni nalog.
4.2. Okrivljenica je izjavila da je točno da je video nadzor postavila sama, a to stoga jer taj postavljeni video nadzor snima, odnosno snimao je isključivo njen privatni prostor, odnosno njeno dvorište i to je postavila, kao što je rekla, zbog sigurnosnog razloga. Sudu daje na uvid rješenje Agencije za zaštitnu osobnih podataka od 23. prosinca 2025. iz kojeg proizlazi da pravo na privatnost njenih susjeda nije povrijeđeno postavljanjem predmetnog video nadzora.
4.3. Svjedok je izjavio da nije ni utvrđivao je li postavljenim video nadzorom povrijeđeno pravo na privatnost susjeda, postupao je po prijavi UKI i TK, dakle pošto okrivljenica nije imala postavljen video nadzor od strane ovlaštene osobe, smatra da je dotična bila u prekršaju.
4.4. Sud je pročitao izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenicu, a na temelju koje je utvrđeno kako ista nije prekršajno osuđivana.
5. Nakon provedenog postupka, odnosno ocjenom obrane okrivljenice i izvedenih dokaza, Sud smatra kako nije dokazano da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret te je okrivljenicu na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe.
6. U postupku nije sporno da je okrivljenica u vrijeme opisano u izreci ove presude u Splitu, na stambenom objektu na adresi [adresa], a čija je vlasnica, postavila video nadzor radi sigurnosnih razloga.
6.1. Sporno je je li okrivljenici bila dužna ishoditi dopuštenje za postavljanje predmetnog video nadzora.
6.2. Kažnjivom odredbom članka 97. stavak 1. točka 5. Prekršajnog zakona propisano je: Novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 660,00 eura kaznit će se za prekršaj fizička osoba: ako obavlja poslove privatne zaštite bez izdanog dopuštenja (članak 17. stavak 1., članak 19., članak 20. stavak 1., članci 21., 22. i 23.).
6.3. Iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 1. lipnja 2023. u dijelu koji se temelji na napodrednom opažanju inspektora AK proizlazi da je na zapadnoj strani predmetnog stambenog objekta postavljena jedna vanjska kamera te jedna kamera u dvorišnom prostoru koja je upravljena prema dvorišnom dijelu prostora. U prizemnom dijelu stambenog objekta istaknuta je naljepnica da je objekt pod video nadzorom.
6.4. Iz rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka klasa: UP/I-009-01/25-06/126, urbroja: 567-04-01/06-25-1 od 23. prosinca 2025. proizlazi kako se od 25. svibnja 2018. u svim državama članicama Europske unije, pa tako i u Republici Hrvatskoj, izravno i obvezujuće primjenjuje Opća uredba o zaštiti podataka. Člankom 26. stavak 1. i 2. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je: Obrada osobnih podataka putem videonadzora može se provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonadzora. Videonadzorom mogu biti obuhvaćene prostorije, dijelovi prostorija, vanjska površina objekta, kao i unutarnji prostor u sredstvima javnog prometa, a čiji je nadzor nužan radi postizanja svrhe iz stavka 1. ovoga članka. Nadalje, iz predmetnog rješenja proizlazi da nije došlo do povrede prava na zaštitu osobnih podataka podnositeljica zahtjeva UKI i AKI te da je iz fotografija zahvata videonadzornog sustava vidljivo da je istim obuhvaćen prostor-nekretnina u vlasništvu obitelji UK te se ne snima-obuhvaća područje u suvlasništvu podnositeljica zahtjeva.
6.5. S obzirom da iz provedenog postupka nedvojbeno proizlazi kako postavljena kamera ne zahvaća ulicu, odnosno javnu površinu, a niti drugi prostor u suvlasništvu susjeda, i uzimajući pritom u obzir važeću i obvezujuću Opću uredba o zaštiti podataka, okrivljenici kao fizičkoj osobi na njenom stambenom objektu za postavljanje kamere za zaštitu njenog privatnog vlasništva i koja snima isključivo njeno privatno dvorište, nije potrebno dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite, a zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude.
7. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na odredbi članka 140. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona.
U Splitu 29. svibnja 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Marija Đirlić, v.r.
Zrinka Krečak, v.r.
Uputa o pravu na žalbu:
Sukladno članku 244. stavak 1. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.
Dostaviti: okrivljenici, ovlaštenom tužitelju, u spis.
