Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1509/2026-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Valušnig, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu I tužitelja INA – Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB:27759560625, kojeg zastupa opunomoćenica Lorena Panežić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18 i II tužiteljice AC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju, opunomoćenici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zvonimira Stiperski - Berislav Balenović, Sisak, Stjepana i Antuna Radića 8 a, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB:95093210687, radi unosa stana u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci, dana 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se tužbeni zahtjevi I tužitelja i II tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA:UP/I-371- 01/24-13/2128, URBROJ: 531-14-3-25-8 od 23. lipnja 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Predmet poslovni broj Us I-2810/2025, u kojem je tužiteljica AC je spojen na predmet poslovni broj Us I-2582/2025, u kojem je tužitelj Ina-Industrija nafte d.d. budući da se u navedenim predmetima pobija isti upravni akt-rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA:UP/I -371-01/24- 13/2128, URBROJ:531-14-3-25-8 od 23. lipnja 2025.

2. Rješenjem ovog suda poslovni broj Us I-2582/2025-9 od 17. listopada 2025. određen je prekid ovog postupka do donošenja pravomoćne presude u oglednom sporu poslovni broj: Us I-480/2025 koji se vodi kod Upravnog suda u Rijeci.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Us I-1509/26-13 nastavljen je spor, budući je u navedenom oglednom sporu presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 3995/2025 od 5. studenog 2025. odbijena žalba protiv presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: Us I-480/2025 kojom je odbijen tužbeni zahtjev I tužitelja.

4. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA:UP/I-371-01/24-13/2128, URBROJ: 531-14-3- 25-8 od 23. lipnja 2025. odbačen je zahtjev I tužitelja za unos stana u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci u odnosu na stan 13. suvlasnički dio: 1/27 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-13), 1/27 dijela čest.br. 1686/23 stambena zgrada u [adresa] s kojom je povezan posebni dio STAN BROJ 13 - trosoban stan na III. katu u hodniku lijevo, od 3 sobe, kuhinje, lođe, pomoćnih prostorija u površini od 62,85 m2 i drvarnice broj 13, koji je sagrađen na kč. br. [katastarska čestica], upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, i to zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u kojem status zaštićenog najmoprimca ima II tužiteljica.

5. I Tužitelj u tužbi ne osporava da se u konkretnom slučaju radi o stanu na kojem je tužitelj prema posebnom propisu stekao pravo vlasništva pretvorbom društvenog vlasništva, a u kojem žive zaštićeni najmoprimci koji nisu iskoristili pravo otkupa, iako su imali tu mogućnost, nego u bitnom osporava shvaćanje tuženika da predmetni stan kao takav ne bi potpadao u područje primjene Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske. S tim u svezi navodi da je odredbom članka 2. tog Zakona jasno određeno da se Zakon primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegova stupanja na snagu stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava, uz iznimku stanova u vlasništvu ustanova kojima su osnivači Republika Hrvatska ili jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave. Nadalje , navodi da je odredbom članka 3. istog Zakona propisano kako se odredbe toga Zakona primjenjuju na pravni položaj zaštićenog najmoprimca stečen na temelju zakona kojim se uređuje područje najma stanova, a da je u vrijeme donošenja spomenutog Zakona i u trenutku donošenja osporenog rješenja jedini izvor prava koji je uređivao područje najma stanova bio Zakon o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 i 36/24, dalje: Zakon o najmu). Ističe da se već iz navedenih odredbi da zaključiti kako se Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske primjenjuje na sve stanove koji udovoljavaju idućim pretpostavkama; da su u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba, da u trenutku stupanja na snagu tog Zakona u stanovima žive zaštićeni najmoprimci, te da mora biti riječ o najmoprimcima koji su svojstvo zaštićenosti stekli na temelju stanarskog prava. Nadalje navodi da i odredbe Zakona o najmu, na koji Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske osnovano upućuje, također zaštićene najmoprimce definira kao korisnike stanova koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do dana stupanja na snagu tog Zakona, te zaključuje da se shodno tome, Zakon o najmu primjenjivao i da se dalje primjenjuje na sve zaštićene najmoprimce. Nastavno navodi da se u odnosu na navedeno, tuženik u osporenom rješenju pozvao na odredbe Programa mjera, odnosno podzakonskog propisa kojim je određeno kako se isti taj podzakonski akt navodno ne primjenjuje na „stanove nad kojima je, prema posebnim propisima, izvršena pretvorba vlasništva, a zaštićeni najmoprimci nisu iskoristili pravo otkupa iako su imali tu mogućnost.“ Pritom ističe kako se programske mjere sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske moraju razraditi u skladu s odredbama Zakona o izvršenju, koji da ne razlikuje stanove na koje se primjenjuje ovisno o tome jesu li isti bili otkupljivi ili ne. Posebno ukazuje na točke 123. do 130. presude Europskog suda za ljudska prava Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.), kojima da je u bitnom utvrđeno da sustav zaštićenog najma nema odgovarajuća procesna jamstva u cilju postizanja ravnoteže između interesa zaštićenih najmoprimaca i onih najmodavaca, namećući time svim najmodavcima nerazmjeran i pretjerani teret. Dodaje da je navedenom presudom naglašeno da je potrebno ostvariti ravnotežu u odnosu na relaciji najmodavac – najmoprimac, koja da se ovakvim jednostranim tumačenjem tuženika dodatno narušava.

5.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.

6. II tužiteljica osoprava zakonitost pobijano rješenja navodeći da je u Zakonu o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske jasno navedeno područje primjene (čl. 2.) gdje je izričito navedeno da se primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan n jegova stupanja na snagu stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava (osim stanova u vlasništvu ustanova kojima su osnivači Republika Hrvatska ili jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, a što ovdje nije slučaj), dok tuženik, u svom tekstu Programa mjera iz studenog 2024., pa tako i u pobijanom rješenju - protivno svojim ovlastima i protivno Zakonu - preuzima ulogu zakonodavca tako što mijenja i ograničava jasno napisanu odredbu Zakona te odbija primijeniti Zakon na stanove i slučajeve u kojima zaključuje da je stan ušao u temeljni kapital trgovačkog društva i za koji zaključuje da je zaštićeni najmoprimac imao mogućnost otkupa stana. Smatra da tuženik nema zakonodavne ovlasti i nema pravo mijenjati i poništavati doneseni Zakon ili pojedine odredbe Zakona (pogotovo ne može mijenjati kogentnu odredbu o području primjene Zakona) i tumačiti ih po svom nahođenju jer je u Zakonu jasno navedeno da se primjenjuje na (sve) stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegova stupanja na snagu stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava, a u koju kategoriju nedvojbeno spada i predmetni stan. Nadalje, II tužiteljica osporava zaključak tuženika da je predmetni stan ušao u temeljni kapital društva INA d.d. i da je pokojna majka II tužiteljice imala mogućnost otkupa predmetnog stana.

6.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i usvoji zahtjev za unos predmetnog stana u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

7.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

8. Ovaj spor se vodio pod poslovnim brojem Us I-2582/2025 te je prekinut do donošenja pravomoćne presude u oglednom sporu poslovni broj UsI 480/2025, koji se vodio kod Upravnog suda u Rijeci. Ogledni spor je riješen pravomoćnom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3995/2025 od 5. studenog 2025. kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI- 480/2025 od 19. kolovoza 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev I tužitelja za poništenje osporavanog rješenja tuženika kao neosnovan. Stoga je sud nastavio voditi ovaj spor pod novim poslovnim brojem Us I-1509/2026 te je u skladu s presudom iz oglednog spora donio odluku i u ovom sporu.

9. Sud je spor riješio bez rasprave na temelju odredbe članka 98. točke 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS), jer se radi o predmetu u kojem se rješava na temelju pravomoćne presude donese u oglednom sporu.

10. Među strankama nije sporno da se u predmetu ovog spora radi o stanu na kojem je I tužitelj prema posebnom propisu stekao pravo vlasništva pretvorbom društvenog vlasništva, u kojem živi zaštićeni najmoprimac, koji nije iskoristio pravo otkupa.

11. Sporno je međutim, potpada li predmetni stan kao takav u područje primjene Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske, te posljedično tome ispunjava li pretpostavke za upis u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci.

12. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Odredbom članka 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske propisano je da se tim Zakonom uređuje način izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (presuda, broj zahtjeva: 12027/10, 10. srpnja 2014. i drugi) te Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. od 14. rujna 2020.

14. Prema odredbi članka 2. stavka 1. navedenog Zakona taj se Zakon primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegova stupanja na snagu stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava. Stavkom 2. istog članka propisano je da se iznimno od stavka 1. ovog članka, taj Zakon ne primjenjuje na stanove u vlasništvu ustanova kojima su osnivači Republika Hrvatska ili jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave.

15. Prema odredbi članka 4. stavka 1. točke 17. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske programske mjere su tim Zakonom propisane mjere za izvršenje sudskih odluka iz članka 1. toga Zakona.

16. Prema odredbi članka 4. stavka 3. Programa mjera program mjera se ne primjenjuje na stanove nad kojima je, prema posebnim propisima, izvršena pretvorba vlasništva, a zaštićeni najmoprimci u tim stanovima nisu iskoristili pravo otkupa iako su imali tu mogućnost.

17. U skupini predmeta Europskog suda za ljudska prava Statileo protiv Hrvatske se radilo o stanovima u privatnom vlasništvu na kojima je u vrijeme socijalističkog društvenog uređenja uspostavljeno stanarsko pravo u korist drugih osoba, a ukinućem stanarskog prava stupanjem na snagu Zakona o otkupu stanova 1996. godine je tim nositeljima stanarskog prava omogućeno da postanu zaštićeni najmoprimci, koji uživaju niz zaštitnih mjera, poput obveze najmodavca da s njima sklopi ugovor o najmu na neodređeno vrijeme, te plaćanja zaštićene najamnine čiji iznos utvrđuje Vlada koji je znatno niži od tržišne najamnine.

18. Time se, prema shvaćanju suda, u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske radi o bitno različitoj pravnoj situaciji i bitno različitom odnosu najmoprimca i najmodavca u odnosu na pravu situaciju iz predmeta ovoga spora, u kojoj se radi o stanu na kojem je I tužitelj prema posebnom propisu stekao pravo vlasništva pretvorbom društvenog vlasništva, a u kojem živi zaštićeni najmoprimac koji nije iskoristio pravo otkupa, iako je imao tu mogućnost.

19. Stoga se, prema shvaćanju suda, odnos najma iz predmeta ovoga spora ne može podvesti pod odredbe Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske, kojim se sukladno odredbi članka 1. Zakona uređuje način izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske.

20. Isto tako, kako je citiranom odredbom članka 4. stavka 1. točka 17. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske propisano da su programske mjere koje su tim Zakonom propisane mjere za izvršenje sudskih odluka iz članka 1. toga Zakona, koji propisuje da se tim Zakonom uređuje način izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske, prema shvaćanju suda, odredba članka 4. stavka 3. Programa mjera, na koju se pozvao tuženik, nije u suprotnosti s odredbama Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske.

21. Stoga je prema ocjeni suda tuženik pozivom na citiranu odredbu članka 4. stavka 3. Programa mjera i cilja Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske pravilno odbacio zahtjev I tužitelja za upisom predmetnog stana u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci.

22. U odnosu na navode II tužiteljice da pravna prednica nije imala mogućnost otkupa stana, iz podataka u spisu (dopisa I tužitelja od 8. svibnja 2025. i potvrde od 22. travnja 2025.) proizlazi da je predmetni stan u bilanci stanja osnovnih sredstava od 01. siječnja 1976. godine te da ga je zaštićeni najmoprimac imao mogućnost otkupiti, ali to pravo nije iskoristio. Također, Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske se primjenjuje samo na one stanove za koje nije postojala mogućnost otkupa, a u skladu sa Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća, postojala je mogućnost otkupa onih stanova koji su bili u društvenom vlasništvu i koji su za vrijeme pretvorbe ušli u temeljni kapital trgovačkih društava.

23. Slijedom svega navedenog sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

24. Tužiteljima je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da su izgubili spor u cijelosti.

U Zagrebu, 29. svibnja 2026.

Sutkinja

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. I tužitelju putem e-komunikacije

2. II tužiteljici putem e-komunikacije

3. tuženiku putem e komunikacije

4. U spis