Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-256/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Davora Mitrovića, predsjednika vijeća te suca Vlaste Šimenić-Kovač i suca Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/22, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku br. Kov-179/2026-4 od 21. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okr. KG, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku br. Kov-179/2026-4 od 21. svibnja 2026., na temelju čl. 131. st. 1. i čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), protiv okr. KG produljen je istražni zatvor iz zakonskih razloga predviđenih odredbom čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog osnovane sumnje na učin kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11.

1.1. U vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato je vrijeme koje je okr. KG bio lišen slobode od 21. travnja 2026. pa nadalje.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okr. KG putem braniteljice Marine Burić, odvj. iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti na slobodu uz određivanje odgovarajućih mjera opreza.

3. Žalba nije osnovana.

4. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik upire da pobijano rješenje ne sadrži valjane i konkretne razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na postojanje iteracijske opasnosti, već da se temelji na općenitim, apstraktnim i stereotipnim formulacijama bez stvarne individualizacije koje se odnose na iteracijsku opasnost na strani okrivljenika, kao i na mogućnost primjene nekih od mjera opreza kao što su mjera zabrane približavanja oštećenici i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s istom.

4.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da i nadalje postoje svi relevantni razlozi za daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okr. KG iz zakonske osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Za svoju ocjenu prvostupanjski sud dao je jasne, određene i dostatne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz čl. 123. st. 1. ZKP/08, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjeru istražnog zatvora protiv okrivljenika. Ujedno je prvostupanjski sud dao valjane razloge za svoj zaključak o neprikladnosti zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama.

5. Iako okrivljenik žalbom ne osporava osnovanu sumnju na učin kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 te nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, za navesti je kako osnovana sumnja kao opća zakonska pretpostavka za određivanje a onda i produljenje istražnog zatvora proizlazi iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku br. KO-DO-326/2026 od 18. svibnja 2026., kao i dokaza na kojima se ista temelji.

6. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj osporava postojanje posebne zakonske pretpostavke za daljnjom mjerom istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, tj. opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, žalitelj (okrivljenik) ustrajući u tome da sud nije proveo konkretnu i individualiziranu ocjenu koju zakon zahtjeva da bi se mogao izvući zaključak o postojanju takve opasnosti. Međutim, takvi žalbeni navodi nisu osnovani, a niti su od utjecaja daljnji žalbeni navodi u kojima se upire kako su djeca stranaka već odrasli ljudi, koji su, kao i oštećenica i relevantni svjedoci već saslušani na dokaznom ročištu, da se radi o osobi starije životne dobi koji će ubrzo ostvariti pravo na mirovinu a koji nije osuđivan niti kažnjavan. Naime, pri procjeni opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, pravilno prvostupanjski sud cijeni narav i prirodu inkriminiranih kaznenih djela, te okolnosti istih, pri čemu je okrivljenik na razini osnovane sumnje kazneno djelo nasilja u obitelji činio u razdoblju od desetak godina tijekom kojeg razdoblja je iskazao izrazito visok stupanj kriminalne volje i bezobzirnosti u odnosu na suprugu RG koju je učestalo nazivao pogrdnim imenima (smrdljivica, prgavica, đubre, psovao joj mrtvu majku, govorio da ju je jebo njen brat, okrivljavao za preljube, fizički zlostavljao udarajući ju rukama po glavi i tijelu, gušio, prijetio da će ju ubiti, a 30. ožujka 2026. zadao joj više udaraca rukama u predjelu glave da bi 15. travnja 2026. nad njom se iživljavao, psovao ju i ponižavao te udario dva šamara). Sve opisane okolnosti, i po ocjeni ovog suda, a protivno žalbenim navodima, upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti da bi okrivljenik mogao ponoviti isto ili teže kazneno djelo kojim prijeti. O svemu tome prvostupanjski sud dao je argumentirane, koncizne i dostatne razloge ( toč. 7.), a koje prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.

7. Na opstojnost istražnozatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 nisu od utjecaja okolnosti koje navodi u žalbi (da između njega i oštećenice RG više nema zajednice života te da žive u potpuno drugim mjestima stanovanja) jer navedene okolnosti nisu takve prirode da bi se istima mogla opravdati zamjena istražnog zatvora mjerama opreza.

8. Naposljetku, nije u pravu okrivljenik ni kada upire na povredu načela razmjernosti ukazujući da sud nije razmotrio u dovoljnoj mjeri kako se svrha istražnog zatvora može prevenirati mjerama opreza. Naime, razmjernost ne ovisi samo o zakonskom maksimumu trajanja istražnog zatvora, nego i o stvarnoj nužnosti konkretne mjere u konkretnoj fazi postupka, snazi dokaza, težini tereta i drugih pravnih osnova lišenja slobode. Naime, pri ocjenjivanju povrede načela razmjernosti, sukladno odredbi čl. 122. st. 2. ZKP/08 prvostupanjski sud vodio je računa o razmjeru između ne samo težine terećenih kaznenih djela za koja se osnovano sumnjiči, nego i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i osuđujuće presude, kao i o maksimalnom trajanju istražnog zatvora iz čl. 133. ZKP/08, čije iscrpljivanje ne prijeti.

9. Slijedom iznesenog, kako žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP-a ovo vijeće nije utvrdilo da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 29. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Mitrović