Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-237/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici kao sucu pojedincu, pravnoj stvari tužiteljice GĆ, dr. med. spec. gin. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Kalebić, odvjetnik u Splitu, Kvaternikova 31, protiv tuženika Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, OIB: 04847852112, Split, Kavanjinova 2, kojeg zastupa zakonski zastupnik OĆ, dr.med.spec., a on po punomoćnicima Draganu Mijoču i Andrei Bakić, odvjetnicima u Splitu, Velebitska 75, radi osporavanja odluke, odlučujući povodom žalbe tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-436/2023-4 od 16. siječnja 2024., dana 29. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-436/2023-4 od 16. siječnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-436/2023-4 od 16. siječnja 2024. odlučeno je kako se odbija kao nesonovan tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti .

2. Protiv prvog navedenog rješenja pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje preinači ili ukine. Traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se rješenje suda prvog stupnja može ispitati, izreka mu je razumljiva, ne proturječi samo sebi niti razlozima rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U obrazloženju sud prvog stupnja navodi kako je predmet ovog spora zahtjev tužiteljice za poništenje odluke o izboru ravnatelja tuženika, koju odluku je donijelo Upravno vijeće tuženika uz prethodnu suglasnost ministarstva, sve temeljem odredbe čl. 41. Statuta tuženika i odredbe čl. 38. st. 1. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj: 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19, 151/22; dalje: ZOU), a kojom odredbom je određeno da ravnatelja imenuje i razrješava upravno vijeće. Nadalje, odredbom članka 42. stavka 2. Zakona o ustanovama propisano je da osoba koja je podnijela prijavu na natječaj, može pobijati tužbom odluku o imenovanju, zbog bitne povrede postupka ili zbog toga što izabrani kandidat ne ispunjava uvjete koji su objavljeni u natječaju. Prema odredbi čl. 42. st. 3. ZOU, ako ravnatelja ustanove imenuje tijelo iz čl. 38. st. 2. tog zakona (Vlada Republike Hrvatske itd.) tužbom se pokreće upravni spor, dok u drugim slučajevima o tužbi odlučuje sud nadležan za radne sporove. S obzirom na činjenicu da je spornu odluku o imenovanju ravnatelja tuženika donijelo Upravno vijeće tuženika, to je za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice za poništenje odluke o izboru ravnatelja nadležan Općinski sud u Splitu kao sud nadležan za ovaj radni spor, a ne Upravni sud u Splitu (kako tvrdi tuženik).

8. U žalbi tuženik navodi kako je njegovo upravno vijeće ustrojstveno tijelo Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, a Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije predstavlja javnopravno tijelo i kao takvo se nalazi na popisu tijela javnopravne vlasti Vlade Republike Hrvatske. Također, prilikom imenovanja ravnatelja Upravnom vijeću je potrebna prethodna suglasnost ministarstva a koje predstavlja tijelo državne uprave.

9. Ovi žalbeni razlozi nisu osnovani. Odredba čl. 42. st. 3. ZOU je jasna. Upravni spor se pokreće samo „ako ravnatelja ustanove imenuje tijelo iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona tužbom se pokreće upravni spor. U drugim slučajevima o tužbi odlučuje sud nadležan za radne sporove.“ A po čl. 38. st. 2. ZOU: „Zakonom ili aktom o osnivanju može se odrediti da ravnatelja javne ustanove imenuje Vlada Republike Hrvatske, čelnik nadležnog tijela državne uprave ili predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.“

10. Pa kako nije sporno da ravnatelja upravnog vijeća tuženika ne imenuje Vlada Republike Hrvatske, niti čelnik nadležnog tijela državne uprave niti predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tada nema sumnje ni u tome da je u ovom slučaju, temeljem spomenutih propisa, stvarno nadležan sud nadležan za radne sporove, u konkretnom slučaju Općinski sud u Splitu.

11. Suglasnost ministarstva nije isto što i pojam imenovanja. Primjer iz sudske prakse na kog se poziva tuženik nije usporediv jer se u njemu radi o jednoj drugoj vrsti ustanove.

12. Radi toga je po čl. 380. toč, 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi osporeno rješenje.

13. Kako tuženik nije uspio u postupku valjalo je po čl. 166. st. 1. ZPP odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbe.

U Zagrebu 29. svibnja 2026.

Sudac:

Tomislav Aralica