Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-341/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Omazić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Filip Gradišek i Ante Omazić, u Zagrebu, Budmanijeva 5, protiv tuženika MEDISRA GROUP d.o.o. za usluge, iz Zagreba, Ulica Ivana Šibla 15, OIB: 72708891467, kojeg zastupa punomoćnica Valentina Draksler, odvjetnica u Zagrebu, Metalčeva 5/VIII, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tužitelja protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-826/2023- 16 od 20. veljače 2025., dana 29. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja i ukida se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-826/2023-16 od 20. veljače 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na daljnji postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-826/2023-16 od 20. veljače 2025. odlučeno je:
„Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja upravnog postupka koji se vodi pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske po žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu posl. broj: Usl-746/2022 od 10. studenoga 2022. godine.
II Postupak će se nastaviti kada se okonča postupak koji se vodi pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, ili kad sud utvrdi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov dovršetak.“
2. Protiv prvog navedenog rješenja pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje ukine.
3. Žalba je osnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se rješenje suda prvog stupnja može ispitati, izreka mu je razumljiva, ne proturječi samo sebi niti razlozima rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
5. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. U postupku nije sporno da rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje u tekstu HZZO) broj: [broj], [broj] od 13. kolovoza 2021. predmetna ozljeda od 31. svibnja 2019. tužitelju nije priznata ozljedom na radu, te mu nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu. Po izjavljenoj žalbi tužitelja drugostupanjsko tijelo HZZO -a je rješenjem broj: [broj], [broj] od 4. veljače 2022. žalbu tužitelja odbilo i potvrdilo prvostupanjsko rješenje. Tužitelj je protiv drugostupanjskog rješenja pokrenuo upravni spor te je presudom, poslovni broj UsI - 746/2022 od 10. studenoga 2022, Upravni sud u Zagrebu odbio tužbu i potvrdio prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje HZZO-a. Tužitelj je protiv citirane presude Upravnog suda u Zagrebu izjavio žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, koji odluku u žalbenom postupku još nije donio.
8. U obrazloženju sud prvog stupnja navodi kako je „je utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz čl. 213. st. 1. ZPP jer odluka u postupku pred upravnim sudom, priznaje li se tužitelju predmetna ozljeda kao ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje o rješenju kojeg ovisi i odluka u ovoj pravnoj stvari. Naime, da bi se uopće moglo raspravljati o tome postoji li obveza tuženika kao poslodavca prema tužitelju kao radniku, na naknadu štete radi štetnog događaja koji se dogodio za vrijeme radnog vremena, potrebno je utvrditi radi li se o ozljedi na radu. Takvo pravno stajalište proizlazi iz prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama: Revr 947/2017 od 13. studenoga 2019, Rev 450/2021 od 22. veljače 2022, te Rev 580/2023-2 od 6. veljače 2024. Kako se o tom pitanju raspravlja u upravnom postupku koji se vodi pred HZZO-om, kao nadležnim tijelom, odnosno pred upravnim sudovima, ovaj sud je odlučio da u ovom predmetu ne rješava o prethodnom pitanju slijedom čega je, na temelju čl. 213. st. 1. i čl. 215. st . 2.
ZPP-a, odlučeno kao u izreci.“
9. U žalbi tužitelj navodi kako „Vezanost suda odlukama HZZO-a u pogledu (ne)priznavanja prava ozljede na radu u kontekstu postupka radi naknade štete protiv poslodavca kao prethodnog pitanja nije apsolutna u svakom smislu na način da predstavlja prethodno pitanje za daljnje raspravljanje, jer bi takav stav automatizmom isključivao svaku šansu bilo kojeg radnika za zaštitu svojih prava pred radnim sudom i zanemarivanje svih okolnosti slučaja i propusta i odgovornosti poslodavca koja su različita u radnom sporu u odnosu na postupak priznavanja prava iz HZZO -a. To bi nesumnjivo predstavljalo i povredu prava iz čl. 29 Ustava RH.“ A za primjere iz sudske prakse koje u obrazloženju spominje sud prvog stupnja navodi kako se odnose na drugačije pravne situacije.
10. Ovu pravnu situaciju treba sagledati kroz odredbe čl. 12. ZPP. Tako čl. 12. st. 1. ZPP glasi: „ Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.“
11. Ovdje se postavlja pitanje da li odluka u upravnom postupku i tamošnja utvrđenja imaju značaja prethodnog pitanja u ovom parničnom postupku . Iz drugostupanjskog rješenja HZZO [broj], [broj] od 4. veljače 2022, proizlazi kako se odlučuje o zahtjevu osiguranika MP da mu se prizna ozljeda koju je pretrpio 31. svibnja 2019 po šifri MKB klasifikacije S50.0 i S41.1 kao ozljeda na radu i da mu se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu (listovi 79-85 spisa). Nakon što je odbijen i s prvostupanjskim i s drugostupanjskim upravnim rješenjem MP je pokrenuo upravni spor ali mu je i taj zahtjev odbijenu prvom stupnju (listovi 86-92 spisa). O žalbi protiv te presude, prema podacima iz ovog spisa, još nije odlučeno.
12. Iz izloženog je stoga posve jasno da su odluke upravih tijela, odnosno upravni spor, vezani uz priznavanje i ostvarivanje određenih prava tužitelja temeljem Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23) i Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine" br. 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20, 2/22 i 33/23).
13. Imajući u vidu da iz činjeničnog supstrata predmetne tužbe proizlazi da tužitelj utužuje naknadu štete za koju tvrdi da je pretrpio na radu to će u konkretnom slučaju sporno pitanje odgovornosti za nastalu štetu prvostupanjski sud ocijeniti na temelju rezultata dokaznog postupka i to iz aspekta pretpostavki iz čl. Zakon o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR) i čl. 25. Zakon o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR) , a ne prema propisima iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
14. Stoga je evidentno da ishod upravnog spora ne predstavlja prethodno pitanje za odluku o odgovornosti tuženika za naknadu tužitelju utužene štete, pa je obzirom na sve izneseno po čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo uvažiti žalbu tuženika, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na nastavak postupka.
15. Ovo pravno shvaćanje zauzeto je većem broju odluka viših sudova, pa tako, primjerice, u odluci Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-53/2025-2 od 22. travnja 2025.
U Zagrebu 29. svibnja 2026.
Sudac:
Tomislav Aralica
