REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5065/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica MHL, radi razmjernog dijela starosne mirovine, 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/24-03/06781142571, URBROJ: 341-99-06/2- 24-003658 od 25. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/24-03/06781142571, URBROJ: 341-99-06/2- 24- 003658 od 25. listopada 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 140- 02/24-03/06781142571, URBROJ: 341-25-06/2-24-046101 od 21. veljače 2024.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici se određuje počevši od 1. svibnja 2004. razmjerni dio starosne mirovine na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja u iznosima navedenima u izreci, za naznačena razdoblja, , uz određenje da isplata mirovine pripada od 01. svibnja 2004., iz sredstava Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje uz obračun svota isplaćenih prema rješenju Područne službe u Zagrebu, broj: Ms-721511 od 16. lipnja 1994. koje se mijenja predmetnim rješenjem. Istim rješenjem određeno je da će se mirovina isplaćivati mjesečno unatrag, da se neće isplaćivati ako korisnica stupi u radni odnos ili započne obav ljati samostalnu djelatnost s danom početka rada, odnosno osiguranja, da pravo na mirovinu traje dok za to postoje zakonski uvjeti, a da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava zakonitost odluke tuženika u bitnome navodeći da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku u izvršenju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: USRH) broj U- lll-4464/2017 od 14. studenog 2023, da istim nisu uvažena stajališta USRH, štoviše stajališta tog suda grubo su ignorirana donošenjem identičnog rješenja kao i prije 10 godina.

3.1. Navodi da je unatoč jasnim i argumentiranim stajalištima USRH kao i citiranim stajalištima Europskog suda za ljudska prava osporeno rješenje gotovo istovjetno ukinutom rješenju od 25. srpnja 2014. navodeći kako je upravno tijelo ponovo kao referentnu vrijednost za određivanje razlike s jedne strane između ukupne svote ponovno utvrđenih i obračunatih davanja i s druge strane visine svote davanja koja je bila ranije utvrđena uzeo svotu mirovine koja je bila isplaćena za travanj 2004. jer je postupak preračuna pokrenut 2004., što smatra neprihvatljivim, jer ne može njoj biti na štetu to što postupak preračuna iz nepoznatih razloga traje 10 godina. Isto tako tužiteljica smatra da prvostupanjsko upravno tijelo nije vodilo računa niti o navodima USRH koji se tiču usklađivanja mirovine, valjda računajući na poodmaklu životnu dob i pravnu bitku koja sada traje već 10 godina (zbog čega se i obratila ESLJP, te je zahtjev zbog nerješavanja predmeta u razumnom roku bio prihvaćen) pa će i predmetni postupak sigurno nastaviti nasljednici. Tužiteljica navodi da je navedeno stajalište Ustavni sud ponovio i u odluci U-lll-2845/2017 od 14. studenoga 2023. stoga podsjeća da su sukladno članku 31 . i 77. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu nadležna upravna tijela obvezna poštivati pravna stajališta USRH i uvažavati ustavnosudskom praksom ustanovljene obvezujuće pravne standarde u odnosu na zaštitu ljudskih prava.

3.2. Iz sadržaja tužbe proizlazi kako tužiteljica predlaže osporeno rješenje staviti izvan snage.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je u obrazloženju prvostupanjskoga rješenja navedeno, između ostaloga, da je imenovana ostvarila pravo na starosnu mirovinu u Republici Hrvatskoj, počevši od 4.7.1994., prema rješenju Područne službe u Zagrebu, broj: MS-721511 od 16.6.1994.; da je navedena mirovina određena na temelju ukupnog mirovinskog staža od 33 godine i 1 dan uračunavanjem i razdoblja osiguranja navršenih u Republici Srbiji (13 godina, 3 mjeseca i 4 dana); da je svrha navedenih odredbi o preračunu, odnosno o ponovnom određivanju mirovina, da nakon sklapanja navedenih ugovora svaki nositelj mirovinskog osiguranja preuzme obvezu isplate budućih mirovina za razdoblja osiguranja navršena na njegov teret; da je postupak za određivanje mirovine prema članku 39. Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju („Narodne novine“ – međunarodni ugovori, broj: 14/2001, dalje: Ugovor) pokrenut po službenoj dužnosti 20.4.2004.; da je u istom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti prema članku 39. Ugovora (koji se primjenjuje između Republike Hrvatske i Republike Srbije) nositelj mirovinskog i invalidskog osiguranja u Republici Srbiji, rješenjem broj 349866 od 30.6.2014., priznao, počevši od 1.5.2004., na svoj teret pravo na razmjerni dio starosne mirovine na temelju razdoblja osiguranja navršenih u Republici Srbiji u ukupnom trajanju od 13 godina, 3 mjeseca i 4 dana.

4.2. Tuženik navodi dalje da je u postupku određivanja razmjernog dijela starosne mirovine u prvostupanjskom rješenju obrazložen izračun razmjernog dijela starosne mirovine prema relevantnim propisima. Napominje, s obzirom da je postupak za preračun mirovine pokrenut 20.4.2004., nositelj mirovinskog i invalidskog osiguranja u Republici Srbiji priznao je od 1.5.2004. pravo na razmjerni dio starosne mirovine na temelju razdoblja osiguranja navršenih na njegov teret (13 godina, 3 mjeseca i 4 dana), a hrvatski nositelj mirovinskog osiguranja od navedenog datuma određuje novu svotu hrvatske mirovine prema odredbama Ugovora na temelju razdoblja osiguranja navršenih u Republici Hrvatskoj (19 godina, 8 mjeseci i 27 dana), bez razdoblja osiguranja navršenih u Republici Srbiji.

4.3. Tuženik navodi da upravni postupci prema članku 39. Ugovora pokreću po službenoj dužnosti na temelju činjenica i dokaza koji su korišteni u upravnom postupku koji je okončan pravomoćnim rješenjem, čija pravomoćnost nije zapreka za ponovno određivanje davanja, a dan s kojim se određuje mirovina i isplata mirovine određen je prema članku 39. stavku 5. Ugovora kojim je propisano da pravo na davanje, utvrđeno i obračunato primjenom stavka 1. ovoga članka, pripada od prvoga dana nakon isteka mjeseca u kojem je nositelj, koji je utvrdio pravo na davanje, pokrenuo postupak za ponovno utvrđivanje i obračunao svote davanja i isplaćuje se izravno korisniku. Nadalje tuženik ističe, a s obzirom da je postupak za određivanje mirovine po službenoj dužnosti prema članku 39. Ugovora pokrenut 20.4.2004., pravo na mirovinu, utvrđenu i obračunatu primjenom članka 39. stavka 1. Ugovora sa SRJ, pripada od 1.5. 2004., a poštujući pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske ističe se da i bez pozivanja na članak 10. stavak 4. Administrativnog sporazuma tijela za vezu na području mirovinskog osiguranja za provedbu Ugovora i Općeg administrativnog sporazuma za provedbu Ugovora, iz članka 39. stavka 4. Ugovora nedvojbeno proizlazi da se ponovno određena davanja uspoređuju s ranije priznatim davanjem, a usporedba ponovno određenih davanja koja pripadaju od 1.5.2004. može se izvršiti samo u odnosu na davanje koje se isplaćivalo prije toga datuma jer se samo to davanje može smatrati ranije priznatim davanjem u smislu članka 39. stavka 4. i stavka 5. Ugovora.

4.4. Tuženik navodi da je na dan određivanja prava na razmjerni dio starosne mirovine, odnosno na dan 1. 5. 2004. zbroj mirovina određenih prema pravnim propisima obiju država ugovornica u razdoblju od 1.5 2004. do 31.12.2012. bio manji od ranije priznate mirovine koja bi na dan ponovnog određivanja pripadala prema rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, broj:

MS-721511 od 16.6.1994., određeno je i pravo na isplatu razlike između posljednje isplaćene svote ranije priznate mirovine i ukupno zbrojenih mirovina određenih prema pravnim propisima obiju država ugovornica prema članku 39. stavku 4. Ugovora. Tuženik navodi da je počevši od 1.1.2013., zbroj mirovina određenih prema pravnim propisima obje države ugovornice veći je od ranije priznate mirovine koja se isplaćivala do ponovnog određivanja tako da se od navedenog dana isplaćuje novoodređena mirovina, u skladu s člankom 39. stavkom 4. Ugovora.

4.5. Prema članku 39. stavku 5. Ugovora pravo na davanje, utvrđeno i obračunano primjenom stavka 1. toga članka, pripada od prvog dana nakon isteka mjeseca u kojem je nositelj, koji je utvrdio pravo na davanje, pokrenuo postupak za ponovno utvrđivanje i obračun svote davanja i isplaćuje se izravno korisniku te stoga proizlazi da je „referentna vrijednost“ mirovina za travanj 2004., koja je prethodila mirovini određenoj od 1.5.2004., naime, od 1.5.2004. prema navedenoj odredbi Ugovora obustavlja se isplata ranije određene mirovine, a korisnici se isplaćuju novoodređene mirovine i razlika do ranije određene mirovine, a budući da novoodređene mirovine, prema navedenim odredbama ugovora, pripadaju i isplaćuju se izravno korisnici od datuma ponovnog određivanja (1.5.2004.), mirovina na neki kasniji datum koju bi se računalo kao „referentnu vrijednost“, dovela bi do situacije u kojoj korisnica u određenom razdoblju ostvaruje mirovinu i na teret srpskog nositelja i na teret hrvatskog nositelja za isto razdoblje osiguranja, odnosno prekomjerna davanja.

4.6. S obzirom da je u smislu članka 39. Ugovora nositelj mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji tek rješenjem od 30.6 2014. priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine, počevši od 1.5 2004., Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplaćivao je usklađivanu (povećavanu) mirovinu na temelju hrvatskog i stranog staža prema rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, broj:

MS-721511 od 16.6.1994., dok nije doneseno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, broj: 467997 od 25.7.2014. o određivanju razmjernog dijela starosne mirovine. Međutim, radi toga se, prema članku 34. Ugovora, u ovim postupcima provode i postupci prijeboja preplaćenih svota davanja između nositelja jedne i druge države ugovornice. Smatra da postupak nije proveden protivno pravnom shvaćanju USRH izraženom u Odluci broj: U-III-4464/2017 od 14.11.2023., a bitno je bilo uzeti u obzir da se radi o određivanju mirovine za prošlo razdoblje u kojem je mirovna već isplaćena u svoti većoj od pripadajuće, a po okončanju postupka preračuna korisnici je određena svota mirovine koja joj pripada prema članku 39. Ugovora uz primjenu zaštitne norme iz članka 39. stavka 4. Ugovora.

4.7. Tuženik stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS) sud je 15. svibnja 2026. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku kao i činjenice koje je sam utvrdio.

6.1. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka stranke spora nisu predložile.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku nakon odluke USRH broj: U-III-4464/2017 od 14. studenoga 2023. kojom je djelomično usvojena tužba, ukinuta presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-440/16-2 od 4. svibnja 2017. i presuda ovog suda poslovni broj: UsI-3658/14-6 od 17. studenog 2015. kao i rješenje tuženika broj: 667170 od 4. rujna 2014. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, broj: 467997 od 25. srpnja 2014. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

8.1. Prvostupanjsko je rješenje doneseno prema odredbama Ugovora te prema članku 187., stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj – 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022) prema kojem se u ovom predmetu primjenjuju relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 102198., 127/00., 59101., 109101., 147/02., 117/03., 30/04., 177104., 92105., 43/07., 79/07., 35108., 40/10, 121/10., 130/10, 61/11, 114/11, 76/12 i 133/13), koji je bio na snazi od 1.1,1999. do 31.122013. te prema Zakonu o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja („Službeni list SFRJ“, br. 23/1982., 77/1982., 7511985., 8/1987., 65/1987„ 74/1988„ 76/1988., 74/1989., 87/1989., 44/1990. i 87/1990. - skraćeno: ZOPIMIO).

8.2. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže da je tužiteljici pravo na starosnu mirovinu priznato rješenjem Područne službe u Zagrebu, broj: Ms-721511 od 16. lipnja 1994, a počevši od 4 srpnja 1994. na temelju ukupnog mirovinskog staža od 33 godine 0 mjeseci i 1 dan, uračunavanjem razdoblja osiguranja navršenih u Republici Srbiji, prema tada važećem članku 75. ZOPIMIO-a koji se primjenjivao i nakon 8. listopada 1991. prema članku 1. Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja („Narodne novine“ broj: 53/91). Za mirovine ostvarene od 8. listopada 1991. do stupanja na snagu svakog pojedinog ugovora, predviđeno je prema odredbama svih Ugovora o socijalnom osiguranju koje je Republika Hrvatska sklopila sa državama nastalima na tlu bivše SFRJ, preračunavanje, odnosno ponovno određivanje mirovina prema odredbama ugovora.

8.3. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja iznesena je kronologija postupaka i donesenih odluka u predmetnom upravnom postupku te činjenice utvrđene od pokretanja postupka po službenoj dužnosti 20. travnja 2004. godine, uz određenje da je u Republici Srbiji, rješenjem, broj: 349866 od 30. lipnja 2004. priznato počevši od 1. svibnja 2004. na svoj teret pravo na razmjerni dio starosne mirovine na temelju razdoblja osiguranja navršenih u Republici Srbiji.

8.4. Utvrđena su u upravnom postupku ukupna razdoblja osiguranja na teret Republike Hrvatske i na teret Republike Srbije, prema članku 16. Ugovora, utvrđena je mirovinska osnovica, kao i prosječne plaće kroz obračunsko razdoblje, te detaljno opisan postupak utvrđivanja visine mirovine, kao i povećanje sukladno odredbama o povećanju mirovina, uz iskazane osobne bodove i postupak usklađivanja prema aktualnoj vrijednosti mirovine.

8.5. Prvostupanjsko tijelo citira odredbe članka 39. stavka 4. i 5. Ugovora te obrazlaže utvrđene iznose razmjernog dijela mirovine na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja.

9. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu.

10. Člankom 19. stavkom 1. Ugovora propisano je ako, prema pravnim pitanjima jedne države ugovornice, postoji pravo na davanje samo uz primjenu članka 16. ovog ugovora, nadležni nositelj te države ugovornice utvrđuje davanje na taj način što: 1. izračunava teorijsku svotu davanja, koja bi pripadala da je ukupan mirovinski staž, koji se uzima u obzir za izračun davanja, navršen prema pravnim propisima koje on primjenjuje. Ako svota davanja ne zavisi od dužine mirovinskog staža uzima se kao teorijska svota;

2. na osnovi tako izračunate svote, utvrđuje svotu davanja razmjerno odnosu između mirovinskog staža navršenog isključivo prema pravnim propisima koje on primjenjuje i ukupnoga mirovinskog staža, koji se uzima u obzir za obračun davanja; 3. utvrđuje svotu davanja, razmjerno mirovinskom stažu navršenom prema pravnim propisima te države ugovornice i njenom najdužem mirovinskom stažu na osnovi kojega se utvrđuje visina davanja, u slučaju kada je ukupan mirovinski staž koji se uzima u obzir primjenom članka 16. ovoga ugovora, veći od najdužega mirovinskog staža, prema pravnim propisima te države ugovornice.

11. Člankom 39. stavkom 1. Ugovora propisano je da će prava na davanja koja su, od 8. listopada 1991. godine, do dana stupanja na snagu ovog ugovora, utvrđena prema pravnim propisima jedne države ugovornice, uz uračunavanje mirovinskog staža navršenog prema pravnim propisima druge države ugovornice, nositelji po službenoj dužnosti, ponovno utvrditi i izračunati svote davanja, primjenom odredaba ovog ugovora, pri čemu se pravomoćnost donesenog rješenja neće smatrati preprekom za ponovno određivanje davanja.

11.1. Prema stavku 4. Ugovora ako su ukupne svote davanja, ponovo utvrđene i obračunate, u skladu sa stavkom 1. ovog članka, manje od svote davanja koje bi pripadalo prema pravnim propisima ugovornice po kojima je bilo određeno, nositelj te države ugovornice isplaćuje korisniku i razliku između te svote davanja i ukupne svote ponovno utvrđenih i obračunatih davanja. Ova razlika se isplaćuje sve dok ukupna svota, ponovo utvrđenih i obračunatih davanja, ne dostigne visinu svote davanja koje je ranije bilo utvrđeno.

11.2. Prema stavku 5. članka 39. Ugovora pravo na davanje, utvrđeno i obračunato primjenom stavka 1. ovoga članka, pripada od prvoga dana nakon isteka mjeseca u kojem je nositelj, koji je utvrdio pravo na davanje, pokrenuo postupak za ponovno utvrđivanje i obračun svote davanja i isplaćuje se izravno korisniku.

12. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika i primjenjujući citirane odredbe propisa na koje se u obrazloženjima odluka pozivaju i upravna tijela, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, kao i primjena materijalnog prava nije dovedeno u pitanje. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

13. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, čime je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja mora sadržavati.

14. Tužiteljica u tužbi iznosi iste razloge kojima je osporavala zakonitost prvostupanjskog rješenja, dakle, razloge koje je tuženik cijenio neosnovanima, a s kojima je u cijelosti suglasan i ovaj sud. Za zaključke tuženika iznesene u osporenom rješenju postoji uporište u dokumentaciji spisa tuženika i citiranim odredbama propisa koji su primijenjeni, dok tužiteljica ne dostavlja relevantne dokaze niti predlaže izvođenje dokaza kojima bi navedene zaključke, u svezi primjene citiranih odredaba osporila.

14.1. Sud prihvaća obrazloženje tuženika u osporenom rješenju u cijelosti.

14.2. Neosnovanima se cijene navodi tužiteljice kada tvrdi da je rješenje doneseno u suprotnosti sa stajalištima izraženima u odluci USRH. U tom smisli ističe se da je na str. 17. odluke USRH naveo da se „ visina svote davanja koja je ranije bila utvrđena“ (referentna vrijednost) se ne može tumačiti drukčije nego prema rješenju kojim je podnositeljici ranije priznato pravo na starosnu mirovinu i kojim je utvrđena visina njezine mirovine, kao i prema propisima na temelju kojih joj je mirovina ranije utvrđena. U konkretnom predmetu tužiteljici je u skladu s člankom 39. stavkom 5. Ugovora pravo na davanje utvrđeno i obračunato primjenom stavka 1. toga članka od dana isteka mjeseca u kojemu je nositelj, koji je utvrdio pravo na davanje pokrenuo postupak za ponovno utvrđivanje i obračun svote davanja, a kao referentna vrijednost uzeta mirovina za travanj 2004. koja je prethodila priznatom pravu na razmjerni dio starosne mirovine, određenoj od 1. svibnja 2004. prvostupanjskim rješenjem.

15. Stoga navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima.

15.1. Pored navedenog, radi se o ponovljenim navodima žalbe na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u obrazloženju rješenja.

16. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

17. Sud nije utvrdio razloge ništavosti pojedinačne odluke na koje sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

18. Zbog navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. svibnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. MH, [adresa]

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Zagreb, A. Mihanovića 3

3. U spis