Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1889/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice IO, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 2. i 3. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. i članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenice IO, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir od 8. listopada 2025., broj: 211-07/25-1/19045, u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prigovor okrivljenice IO odbija se neosnovanim i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenica IO obvezna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, koji je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir od 8. listopada 2025., broj: 211-07/25-1/19045, proglašena je krivom okrivljenica IO zbog prekršaja iz članka 43. stavka 2. i 3. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. i članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a za koje je kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 920,00 eura.

2. Nadalje, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

3. Okrivljenica je obvezana i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica je podnijela prigovor zbog izrečene zaštitne mjere, navodeći kako joj egzistencija ovisi o posjedovanju vozačke dozvole jer istu treba zbog posla, zbog čega predlaže da joj se smanji izrečena zaštitna mjera.

5. Prigovor nije osnovan.

6. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenice nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

7. Razmatrajući odluku o izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz članka 43. stavka 2. i 3. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna u iznosu od 130,00 eura i koja se u slučaju prometne nesreće u kojoj je nastala samo materijalna šteta uvećava za iznos od 130,00 eura pa je okrivljenici utvrđena novčana kazna u iznosu od 260,00 eura. Nadalje, za počinjeni prekršaj iz članka 199. stavka 7. cit. Zakona, propisana je novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura, a okrivljenici je utvrđena novčana kazna u minimalno zakonom propisanom iznosu. Iako je prvostupanjsko prekršajno tijelo propustilo za svaki pojedini prekršaj počinjen u stjecaju utvrditi novčanu kaznu kako je to propisano odredbom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, navedena nepravilnost nije na štetu okrivljenice. Utvrđene novčane kazne primjerene su težini pojedinog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) tako da ukupna novčana kazna nije prestroga.

8. Razmatrajući nadalje odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljenici upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od dva mjeseca nije prestroga.

9. Naime, navedeno ponašanje okrivljenice predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenica upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljenici izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini djela, osobinama ličnosti počinitelja i nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51.a Prekršajnog zakona. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žaliteljica radi ukidanja ili smanjenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žaliteljici za obavljanje posla, eventualno neophodno upravljanje vozilom (budući navedeni navod ničim nije potkrijepila), nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela.

10. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, u skladu sa člankom 130. stavkom

9. Prekršajnog zakona, uračunati će se vrijeme koje je okrivljenici vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.

11. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i navedene zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

14. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 29. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Jasna Momirović v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,

Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Trogir u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.