Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-536/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke višeg sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari tužiteljice ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Opće bolnice dr. Ivo Pedišić, Sisak, Ulica Josipa Jurja Strossmayera 59, OIB: 01066571771, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Pr-813/2021-17 od 17. rujna 2024., 29. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e:

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Pr-813/2021-17 od 17. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 209,12 eura bruto uvećan za zakonske zatezne kamate, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućima na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci pa do isplate, sve u roku 15 dana.

1.1. Nadalje, prvostupanjskim rješenjem tužba tužiteljice ŠO u odnosu na tužbeni zahtjev s osnove prekovremenog rada odbačena je (točka I. izreke), te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu, navodeći sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/2023, dalje: ZPP) u vezi članka 381. ZPP-a, sa prijedlogom da se usvoji žalba, preinači pobijana odluka ili predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana.

4. Iz sadržaja spisa, u bitnom, proizlazi:

- da je tužiteljica 15. ožujka 2021. podnijela tužbu protiv tuženika, radi isplate razlike plaće po dvjema osnovama: pogrešno obračunate osnovice plaće u razdoblju od prosinca 2015. do veljače 2016., te isplate razlike plaće s osnove prekovremenog rada i rada u otežanim uvjetima u periodu od veljače 2016. do veljače 2021.

- da je tužiteljica pritom u tužbi u bitnom navela kako ista ne raspolaže svom potrebnom dokumentacijom, pa da stoga nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, već je predložila da prvostupanjski sud prvo donese rješenje kojim bi se naložilo tuženiku u roku od 15 dana dostaviti evidenciju rada i platne liste za utuženi period, pa da će ista, sukladno čl. 186.b st. 4. ZPP -a, po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev

- da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo kako je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu spremačice, a ne medicinske sestre kako se pogrešno navodi u historijatu tužbe, pa da ista ne ostvaruje pravo na dodatak s osnove odgovornosti za život i zdravlje ljudi, te da je navedena 20. travnja 2020. otišla u mirovinu, pa je i potraživanje nakon spomenutog datuma posebice neosnovano. Pritom se protivi dostavi evidencije radnog vremena iz razloga što su svi isplaćeni dodaci i sati rada vidljivi iz platnih lista kojima tužiteljica raspolaže (a koje je tuženik priložio odgovoru na tužbu), pa da u konkretnom slučaju nije riječ o situaciji iz čl. 186.b ZPP-a, obzirom da je tužiteljica mogla postaviti određeni tužbeni zahtjev. Tuženik je pritom, radi ekonomičnosti postupka, dostavio i izračun razlike plaće s osnove potraživanja radi neuvećanja osnovice, iz kojeg proizlazi da razlika po toj osnovi iznosi 1.575,59 kuna, odnosno 209,19 eura

- da iz platnih lista dostavljenih uz odgovor na tužbu proizlazi da tužiteljici u utuženom razdoblju nisu evidentirani prekovremeni sati, niti da joj je isplaćen dodatak za odgovornost

- da je rješenjem prvostupanjskog suda od 12. svibnja 2023. , s obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu dostavio platne liste i izračun potraživanja razlike po osnovici, naloženo tužiteljici u roku od 15 dana od primitka navedenog rješenja postaviti određeni tužbeni zahtjev, uz upozorenje na posljedice iz čl. 109. st. 4. ZPP -a

- da je podneskom od 24. svibnja 2023. tužiteljica djelomično uredila tužbeni zahtjev, na način da je isti specificiran samo u odnosu na potraživanje koji se odnosi na tražbinu po manje obračunatoj osnovici, predlažući u tom dijelu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 209,12 eura / 1.575,59 kuna bruto, sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose pa do isplate, navodeći da izračun u pogledu prekovremenih sati i dodataka nije razumljiv, u tom dijelu ustrajući u tužbi i tužbenom zahtjevu

- da je podneskom od 21. kolovoza 2023. tuženik u bitnom naveo kako ne osporava potraživanje tužiteljice iz podneska od 24. svibnja 2023. kojim je ista specificirala tužbeni zahtjev u odnosu na tražbinu vezanu uz osnovicu, predlažući u tom dijelu donijeti presudu bez održavanja rasprave

- da je tužiteljica podneskom od 31. kolovoza 2023. obavijestila sud kako tuženik nije dostavio izračun vezan za prekovremene sate i pripadajuće dodatke, pa da zbog toga ne može u tom dijelu specificirati tužbeni zahtjev, ustrajući u tome da se dostavi valjan izračun po toj osnovi ili provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje

- da je tuženik, očitujući se na navedeni podnesak, podneskom od 18. rujna 2023. u bitnom naveo da je iz dostavljenog izračuna i platnih lista vidljivo da ista u utuženom razdoblju nije imala prekovremenih sati, pa da stoga nema ni razlike plaće s osnove neisplaćenog dodatka za posebne uvjete rada na sate prekovremenog

- da je 6. prosinca 2023. održano pripremno ročište na kojem je tužiteljica i dalje ustrajala da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje u odnosu na potraživanje s osnove prekovremenog rada, nakon čega je zaključen prethodni postupak i održano ročište radi glavne rasprave na kojem je odbijen tužiteljičin dokazni prijedlog radi provođenja spomenutog vještačenja, kao neosnovan, temeljem utvrđenja da ista nije postavila određen tužbeni zahtjev sukladno rješenju prvostupanjskog suda od 12. svibnja 2023.

5. Obrazlažući pobijano rješenje, prvostupanjski sud u bitnom navodi da nakon što je tuženik u odgovoru na tužbu dostavio platne liste, pa je tužiteljici spomenutim rješenjem suda od 12. svibnja 2023. naloženo postaviti određeni tužbeni zahtjev vezano uz potraživanje za prekovremene sate uz upozorenje na posljedice nepostupanja, ista nije postavila tužbeni zahtjev kojim bi odredila i specificirala potraživanje po toj osnovi, pa da je tužbu u tom dijelu valjalo odbaciti.

5.1. Obrazlažući rješenje u dijelu koji se odnosi na trošak postupka , a kojim je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove, prvostupanjski sud u bitnom navodi da je u konkretnom slučaju riječ o djelomičnom uspjehu, te da je cijenio činjenicu kako je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev na temelju dvije različite pravne osnove, pri čemu je u cijelosti uspjela sa dijelom zahtjeva (pogrešno obračunate osnovice) za razliku od zahtjeva po osnovi prekovremenog rada.

6. Tužiteljica u žalbi navodi da ista podnijela stupnjevitu tužbu, te da nije mogla specificirati svoje potraživanje, obzirom da tuženik nije dostavio evidencije rada, već samo platne liste, ustrajući u tom da je u konkretnom slučaju trebalo provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

7. Odredbom čl. 109. st. 1. ZPP-a propisano je da ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune. Stavkom 4. navedenog članka propisano je kako će se smatrati da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku i ispravljen u skladu s dobivenom uputom suda a ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se.

8. Prije svega za navesti je kako donošenjem pobijanog rješenja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, obzirom da navedeno rješenje sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu proturječni niti postoji proturječnost između sadržaja isprava i razloga odluke, pa se pravilnost i zakonitost pobijane odluke može ispitati.

8.1. Nadalje, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju nije riječ o situaciji iz čl. 186.b st. 3. ZPP-a, a uzevši pritom u obzir i da je tuženik već u odgovoru na tužbu dostavio spomenute platne liste, na temelju kojih je ista bila u mogućnosti postaviti određen tužbeni zahtjev ili pak iznijeti konkretne primjedbe na sadržaj istih.

8.2. Umjesto toga, tužiteljica se ograničila na paušalnu tvrdnju da joj tuženikov izračun nije razumljiv, bez navođenja ijedne konkretne nepodudarnosti ili ijednog perioda u kojem bi prema njezinom saznanju radila prekovremeno, a da to nije vidljivo iz dostavljene dokumentacije. Pritom je neosnovano ustrajanje iste na provođenju vještačenja, obzirom da bi se ono moglo temeljiti jedino na raspoloživoj dokumentaciji, platnim listama sukladno kojim navedena nema evidentiranih prekovremenih sati. Prvostupanjski sud je stoga pravilno zaključio da tužba u tom dijelu nije uredna, pa kako tužiteljica bez opravdanog razloga nije postupila po nalogu suda od 12. svibnja 2023., to je pravilnom primjenom materijalnog prava u smislu odredbe čl. 109. st. 4. odbacio tužbu u tom dijelu.

9. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer je tužiteljica uspjela samo u dijelu zahtjeva koji se odnosi na razliku plaće zbog pogrešno obračunate osnovice, dok u odnosu na drugi dio zahtjeva nije uspjela ni u pogledu osnova ni visine, pa kako su stoga stranke posljedično uspjele u približno jednakim dijelovima, pravilno je odlučeno da svaka snosi svoje troškove postupka u smislu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP- a.

10. Kako dakle žalbeni navodi tužiteljice nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, niti ovaj sud nalazi da bi bile počinjene povrede na koje temeljem odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Split, 29. svibnja 2026.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević