REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-357/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja EXPERTA GRUPA d.o.o., Požega, Industrijska 30, OIB: 76603559319, kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice BISKUPIJA KRK ŽUPA SV. MAGDALENE, Banjol, Banjol 638, OIB: 91197304208, koju zastupa punomoćnik Marin Trinajstić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jasna Trinajstić Krause i Marin Trinajstić u Krku, radi zaključenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja te zamjenice punomoćnika tuženice, 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da s tužiteljem sklopi sljedeći:

UGOVOR O KUPOPRODAJI

Članak 1.

Prodavatelj BISKUPIJA KRK ŽUPA SV. MARIJE MAGDALENE iz Banjola, Otok Rab, Banjol 638, OIB 91197304208 prodaje, a kupac EXPERTA GRUPA d.o.o. iz Požege, Industrijska 30, OIB 76603559319 kupuje nekretninu koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rab dolazi upisana u zk. ul. broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] oznake Banjol, pašnjak površine 2755 m2.

Članak 2.

Ugovorena kupoprodajna cijena za nekretninu iz članka 1. ovog Ugovora iznosi 175,00 EUR po m², odnosno ukupno 482.125,00 EUR.

Kupac se obvezuje ugovorenu kupoprodajnu cijenu isplatiti u roku od 8 dana od dana sklapanja Ugovora o kupoprodaji, odnosno u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Članak 3.

Prodavatelj jamči kupcu da je nekretnina iz članka 1. ovog Ugovora njegovo vlasništvo te da nije opterećena neupisanim teretima.

Članak 4.

U posjed nekretnine iz članka 1. ovog Ugovora kupac će stupiti nakon isplate ukupno ugovorene kupoprodajne cijene, jer će u protivnom takav ugovor zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju nastali trošak parničnog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se u cijelosti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Tuženik BISKUPIJA KRK ŽUPA SV. MARIJE MAGDALENE iz Banjola, Rab, Banjol 638, OIB: 91197304208, dužan je trpjeti da tužitelj pred Općinskim sudom u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Rab, temeljem ove presude zatraži i ishodi upis prava vlasništva za cijelo (u dijelu 1/1) u odnosu na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] oznake Banjol, pašnjak površine 2755 m2, koja u zemljišnim knjigama dolazi upisana u zk. ul. broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju nastali trošak parničnog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate.“

III. Nalaže se tužitelju EXPERTA GRUPA d.o.o., Požega, Industrijska 30, OIB: 76603559319, da tuženici BISKUPIJA KRK ŽUPA SV. MAGDALENE, Banjol, Banjol 638, OIB: 91197304208, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 27.195,34 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pred Općinskom sudom u Rijeci 4. travnja 2025. podnio tužbu protiv tuženice radi zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnine, podredno radi trpljenja upisa prava vlasništva temeljem presude, u kojoj je u bitnome naveo da je tuženica u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Rab dolazi upisana kao vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] oznake Banjol, pašnjak površine 2755 m2, k. o. [katastarska općina], zk. ul. broj: [broj ZK uloška]. Tužitelj da je u svojstvu kupca, tada pod tvrtkom POŽEGA GRADNJA d.o.o., s tuženicom u svojstvu prodavatelja, zaključio Predugovor ugovora o kupoprodaji nekretnine 5. prosinca 2013., u odnosu na predmetnu nekretninu. Predmet Predugovora da je bila obveza ugovornih strana da u skladu s prihvaćenom ponudom za stupanje u poslovni odnos radi izgradnje poslovno- trgovačkog centra u Banjolu, zaključe Kupoprodajni ugovor u vezi nekretnine u vlasništvu prodavatelja, a koje nekretnine u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Raba dolaze upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak sa 1296 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] oznake oranica sa 1317 m2, obje upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Prema katastarskom stanju koje se vodi pri Ispostavi za katastar nekretnina u Rabu, predmetne nekretnine da su predstavljale jedinstvenu katastarsku česticu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] površine 2804 m2 k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je naveo da su se stranke predmetnim Predugovorom suglasile da predmetne nekretnine zajedno sa nekretninama koje se u zemljišnim knjigama vode upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] oznake vinograd sa 1624 m2 iz zk.ul. broj:

735, k. o. [katastarska općina] te u katastarskom operatu kao k. č. br. [katastarska čestica] sa 972 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] sa 1597m2 sve k. o. [katastarska općina], u vlasništu i posjedu KU. K i KUT. D, ulaze u sastav građevinske parcele na kojoj će biti moguće izgraditi građevinu poslovno-trgovačke namjene.

1.1. Kupoprodajni ugovor na temelju zaključenog Predugovora da se imao zaključiti u roku od 8 dana od dana izdane pravomoćne Lokacijske dozvole kojom će biti utvrđeni uvjeti gradnje na nekretninama iz odredbe čl. 1. Predugovora, formiranjem jedinstvene građevinske parcele. Odmah po zaključenju predmetnog Predugovora tužitelj da je pokrenuo kod nadležnih tijela donošenje Urbanističkog detaljnog plana uređenja UPU-4-Banjol te navodi da je ishodio da se površina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ucrta kao građevinsko zemljište namjene K-2, kao i okolno zemljište koje je ulazilo u namjeravani projekt.

1.2. Tužitelj je potom naveo da je 24. ožujka 2015. ishođena Lokacijska dozvola, a po izdavanju Lokacijske dozvole da je izrađena projektna dokumentacija za ishodovanje građevinske dozvole. Međutim, obrazlaže da izdavanje građevinske dozvole nije bilo moguće uslijed pokretanja parničnog postupka radi utvrđenja prava vlasništva od strane trećih osoba na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine da su ulazile u obuhvat projekta i na kojima da je upisana zabilježba spora.

1.3. Kako ishodovanje građevinske dozvole nije bilo moguće, tužitelj je naveo da je za cijelo vrijeme trajanja navedenih sudskih sporova ozbiljno radio na privođenju svih nekretnina namjeni i održavanju Predugovora na snazi, kao i da je u konačnici uložio preko 400.000,00 EUR te da je izvodio i određene radove i zahvate na predmetnoj nekretnini tuženice označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a što da je ista dopustila. U konačnici, tužitelj je naveo da je i u komunikaciji s tuženicom izražavao želju za ostankom pri zaključenom Predugovoru i održavanjem istoga na snazi, odnosno zaključenju glavnog ugovora. Međutim, tužitelj navodi da tuženica odbija pristupiti zaključenju glavnog ugovora te drži kako je Predugovor raskinut. Slijedom iznijetog te pozivom na odredbu čl. 268. Zakona o obveznim odnosima, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev radi zaključenja Kupoprodajnog ugovora, podredno radi trpljenja da tužitelj ishodi upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, kao i da tuženicu obveže na naknadu parničnog troška.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je istaknula prigovor zastare jer da je od trenutka dospjelosti obveze proteklo više od 5 godina. Također, istaknula je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da tužitelj nije stranka Predugovora o kupoprodaji nekretnine već društvo POŽEGA GRADNJA d.o.o. Rok za zaključenje ugovora da je bio 8 dana od izdane pravomoćne Lokacijske dozvole za predmetnu nekretninu. Tuženica je potom navela da je Lokacijska dozvola izdana 24. ožujka 2015. te da je nedugo nakon toga stekla svojstvo pravomoćnosti, a od kada da je društvo POŽEGA GRADNJA d.o.o. moglo zahtijevati ispunjenje Predugovora, a što da nije već ističe da je tužitelj tek 8. travnja 2016. ponudilo zaključenje Ugovora pod bitno izmijenjenim uvjetima, a što da je tuženica odbila. te u konačnici iskazuje da je predmetnu nekretninu prodala trećoj osobi.

2.1. Potom tuženica navodi da je 4. travnja 2019. pozvala tužitelja na zaključenje ugovora, međutim da do realizacije i zaključenja istog nije došlo budući da je društvo POŽEGA GRADNJA d.o.o. odbilo sklapanje ugovora pod uvjetima predugovora te tuženici nije platila predmetnu nekretninu, tuženica navodi da je u konačnici predmetnu nekretninu prodala trećoj osobi koja da se za razliku od društva POŽEGA GRADNJA d.o.o. držala ugovornih obveza. Stoga, tuženica navodi da tužitelj nema zakonsko pravo na podnošenje tužbe sa tužbenim zahtjevom na zaključenje ugovora, a posebno ne na utvrđenje prava vlasništva, obzirom se isto stječe upisom u zemljišnu knjigu.

2.2. Tuženica je navela da je svjesna da je tužitelj imao problema vezano za okolna zemljišta u vlasništvu trećih osoba, ali da to nema veze sa tuženicom, kao i što je istaknula da uvjet za zaključenje ugovora nije bilo ishodovanje građevinske dozvole već lokacijske dozvole, a koji uvjet da je nastupio pred više od 10 godina. Slijedom iznijetog, tuženica predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te da istog obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Na pripremnom ročištu održanom 22. travnja 2026. tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je naveo kako je u međuvremenu pokrenut parnični postupak između tužitelja DU protiv ovdje tužitelja kao tuženika i to pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba Rab pod posl.br. P-1192/2025, slijedom čega je predložio da se izvrši uvid u navedeni spis, kao i da se u svojstvu svjedoka saslušaju DU i FU na okolnost dogovora parničnih stranaka, imajući u vidu da su isti vlasnici susjednih nekretnina te da su sa tužiteljem zaključili ugovor o kupoprodaji nekretnina koje da su morale činiti cjelinu sa ovdje spornom nekretninom. Tuženica je prigovorila da je vrijednost predmeta spora prenisko označen, obzirom da iz predugovora proizlazi da je kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu iznosila 482.152,00 EUR te je ustrajala na istaknutom prigovoru zastare, a ukoliko sud smatra potrebnim, predložila je da se u svojstvu svjedoka sasluša vlč. UU i parnične stranke. Također, tuženica je navela da razlog zašto ugovor nije zaključen da je upravo postupanje samog tužitelja koji da je po pozivu tuženice pokušao mijenjati bitne elemente predugovora.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine na temelju zaključenog predugovora o kupoprodaji nekretnine te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da tuženica trpi upis prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini temeljem presude.

5. Među strankama nije sporno da su tuženica i društvo POŽEGA GRADNJA d.o.o. zaključili Predugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine od 5. prosinca 2013.

6. Sporna je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, odnosno osnovanost istaknutog prigovora nedostatka aktivne legitimacije i nastupa prekluzije.

7. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja, kako prvopostavljeni tako i eventualno kumulirani, neosnovanima u cijelosti.

9. Obzirom na prigovor tuženice da je tužitelj u tužbi naznačio suviše nisko vrijednost predmeta spora (u visini od 2.000,00 EUR), sud je na ročištu od 22. travnja 2026. sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a odredio vrijednost predmeta spora u visini vrijednosti predmetne nekretnine i to u iznosu od 482.125,00 EUR (uzimajući u obzir površinu predmetne nekretnine naznačenu u vlasničkom listu te jediničnu cijenu navedenu u Predugovoru u iznosu od 175 EUR/m²), budući ovako određenu vrijednost predmeta spora ovaj sud smatra primjerenom u konkretnom slučaju.

10. Prije upuštanja u ocjenu dokaza, valja istaći da je istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud utvrdio neosnovanim, budući da iz dostavljenog povijesnog izvatka iz sudskog registra (stranica 10-18 spisa), je razvidno da je tužitelj slijednik društva POŽEGA-GRADNJA d.o.o., Požega.

11. Nadalje, uvidom u Predugovor s prilozima (stranica 19-23 spisa), sud je utvrdio da je isti zaključen 5. prosinca 2013. između tuženice, kao prodavatelja te društva POŽEGA GRADNJA d.o.o., Požega, kao kupca. Iz odredbe čl. 1. istog, proizlazi da ugovorne strane suglasno izjavljuju da Predugovorom stupaju u poslovni odnos radi izgradnje poslovno-trgovačkog centra u Banjolu, kao i da preuzimaju obvezu zaključivanja kupoprodajnog ugovora u odnosu na nekretninu koja se vodi upisana kao k.čbr.. 515 pašnjak sa 1296 m² i k. č. br. [katastarska čestica] oranica sa 1317 m² iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , u vlasništvu tuženice. Glede roka za zaključenje kupoprodajnog ugovora, iz odredbe čl. 2. istog proizlazi da su stranke suglasne da će se isti zaključiti u roku od osam dana od izdane pravomoćne Lokacijske dozvole kojom će biti utvrđeni uvjeti gradnje na predmetnoj nekretnini. Također, je ugovoreno da ukoliko se zahtjev za izdavanje Lokacijske dozvole bude rješavao prema novom Zakonu o gradnji te se u tom slučaju Lokacijska dozvala više neće izdavati, da će se kupoprodajni ugovor zaključiti te izvršiti isplata ugovorene cijene najkasnije u roku od osam dana prije podnošenja zahtjeva za izdavanje Odobrenja za građenje.

12. Uvidom u Lokacijsku dozvolu od 24. ožujka 2015., KLASA: UP/i-350-05/14- 03/1, URBROJ: 2170/1-03-07/4-15-18 (stranica 63-69 spisa), sud je utvrdio da je ista izdana za zahvat u prostoru i to za izgradnju poslovne građevine trgovačke namjene, izgradnju potprnih zidova i formiranje građevne čestice na k. č. [katastarska čestica], kč. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], kao i da je ista pravomoćna/izvršna od 13. travnja 2015.

13. Nadalje, iz dopisa dostavljenih od strane tuženice u predmetni spis (stranica 47-52 spisa), proizlazi da se tužitelj prije utuženja u tri navrata i to 4. travnja 2019., 18. lipnja 2019. te 10. veljače 2025. pisano obraćao tuženici glede mogućnosti produl jenja roka zaključenja glavnog ugovora te radi utvrđenja novih uvjeta za konačnu realizaciju projekta.

14. Prema čl. 268. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje: ZOO), predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije zaključi drugi, glavni ugovor. Dakle, radi se o obligacijskom ugovoru kojim se stranke obvezuju da će naknadno u određenom roku sklopiti glavni ugovor s već utvrđenim bitnim sastojcima takvog ugovora. Iz predugovora ne nastaje obveza ispunjenja određene činidbe iz namjeravanog glavnog ugovora. Naime, tek kada se glavni ugovor sklopi, nastaje obveza ispunjenja određene činidbe koja je predmetom te ugovorne obveze, premda su se strane već u predugovoru suglasile u čemu se ona sastoji. Dakle, glavni cilj i svrha predugovora se očituje u zaključivanju drugog, tzv. glavnog, odnosno konačnog ugovora. Slijedom navedenog, temeljem zaključenog predugovora može se podnijeti tužba sudu samo na ispunjenje obveze zaključivanja konačnog ugovora u određenom roku, sukladno odredbi čl. 268. st. 4. ZOO-a.

15. Predugovor i glavni ugovor su međusobno povezani iz razloga što glavni ugovor sadrži bitne sastojke iz predugovora, iako se predugovor i glavni ugovor međusobno vremenski isključuju. Naime, dok predugovor postoji, glavnog ugovora još nema, a kada se glavni ugovor sklopi predugovor prestaje postojati jer je ispunio svoju svrhu. Predugovor pri tome ne predstavlja neki sporedni akcesorni pravni posao, nego potpuno samostalni i posebni obveznopravni ugovor. Ako se glavni ugovor ne sklopi, a druga strana nije podnijela tužbu na ispunjenje predugovora (zaključenjem glavnog ugovora), u roku od šest mjeseci od isteka roka za sklapanje glavnog ugovora, odnosno od isteka roka kada je prema prirodi posla takav ugovor trebao biti sklopljen, pravo traženja ispunjenja obveze na sklapanje glavnog ugovora prestaje za zainteresiranu stranu, jer je rok iz odredbe čl. 268. st. 5. ZOO-a prekluzivne naravi.

16. Pri tom, valja istaknuti da je sudska praksa zauzela stav da se predugovor o kupoprodaji nekretnina smatra glavnim ugovorom ako su se ugovorne stranke suglasile o svim bitnim elementima glavnog ugovora (VSRH, Rev-1897/84), odnosno da nije važno kako su stranke nazvale ugovor, nego kakav je njegov sadržaj, te ako su se stranke sporazumjele o predmetu i cijeni, da takav ugovor ima sve bitne karakteristike ugovora o prodaji. Iz navedenog proizlazi da ukoliko predugovor sadrž i sve bitne sastojke glavnog ugovora, da tada obvezuje isto kao glavni ugovor.

17. Predmetnim Predugovorom od 5. prosinca 2013. nedvojbeno nije definiran konačni predmet kupoprodaje, niti konačna kupoprodajna cijena, budući da iz odredbe čl. 3. predugovora proizlazi da je ukupna površina nekretnine prema zemljišnoknjižnim i katastarskom stanju različita, kao i da su ugovorne strane suglasne da će se ukupna površina utvrditi premjeravanjem prema mjerničkom vještaku te da će stvarno utvrđena površina predstavljati predmet ugovora uvećan prema utvrđenoj cijeni za 1 m² zemljišta. Slijedom iznijetog, razvidno je da nije definirana točna površina nekretnine koja je predmet kupoprodaje, kao niti konačni iznos kupoprodajne cijene, već je ugovorena samo jedinična cijena po m² (175,00 EUR). Da je tome tako, proizlazi i iz dopisa kojima se tužitelj obraćao tuženici te mijenjao uvjete iz zaključenog predugovora.

18. Dakle, predmetni Predugovor ne može se smatrati glavnim ugovorom obzirom da istim nisu definirani bitni sastojci glavnog ugovora (predmet prodaje i cijena). Stoga, predmetni Predugovor obvezuje samo kao predugovor, a ne kao glavni ugovor.

19. Pri tom valja istaknuti da pozivanje tužitelja na ispunjenje obveze iz predugovora putem dopisa kojima mijenja uvjete, nema značaj traženje ispunjenja obveze na sklapanje glavnog ugovora u smislu odredbe čl. 268. st. 5. ZOO -a, niti navedeno utječe na prekluzivni rok iz te zakonske odredbe.

20. Među strankama nije bilo spora u pogledu toga da u ugovorenom roku, dakle u roku od osam dana od pravomoćnosti Lokacijske dozvole (konkretno od 23. travnja pa do 23. listopada 2015.), nisu realizirane svoje obveze na sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine. Također, između stranaka nije niti sporno da je nakon proteka tog šestomjesečnog roka od isteka roka predviđenog za njegovo sklapanje, tužitelj inicirao sklapanje glavnog ugovora pri tom mijenjajući ugovo rene uvjete, a na što tuženica nije pristala. Prema tome, izostalo je sklapanje glavnog ugovora na osnovi postignute suglasnosti stranaka po isteku roka koji su stranke ugovorile kao rok za sklapanje tog ugovora.

21. Slijedom navedenog, kako je protekao rok od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za sklapanjem glavnog ugovora (rok od osam dana od pravomoćnosti Lokacijske dozvole), propisan odredbom čl. 268. st. 5. ZOO-a, to je sud u cijelosti odbio prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u toč. I. izreke presude.

22. Glede eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtjeva od tuženice da je dužna trpjeti da tužitelj temeljem presude zatraži i ishodi upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, valja istaći da se ne bi radilo o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu već o posljedici prvopostavljenog (glavnog) tužbenog zahtjeva. Stoga, kako je utvrđeno da nema pravne osnove, odnosno da glavni kupoprodajni ugovor nije zaključen, ne egzistira niti obveza tuženica da je dužna trpjeti da tužitelj temeljem ove presude ishodi upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, slijedom čega je sud odbio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja te odlučio kao u toč. II. izreke presude.

23. Sud je kao vjerodostojne prihvatio isprave koje su dostavljene od strane parničnih stranaka te je temeljem istih činjenično stanje predmetnog postupka ocijenio dovoljno utvrđenim, slijedom čega je raspravnim rješenjem od 22. travnja 2026. odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem stranaka, kao i dokazni prijedlog tuženice za saslušanjem u svojstvu svjedoka vlč. NU, ocjenjujući isti suvišnim. Također, sud je odbio i dokazni prijedlog tužitelja za pribavom spisa Općinskom suda u Rijeci, Stalna služba Rab posl.br. P-1192/2025, kao i za saslušanjem u svojstvu svjedoka DU, DUT, ocjenjujući isti irelevantnim, budući se radi o susjednim nekretninama i trećim osobama. Sud se tijekom postupka rukovodio pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP-a), kao i da u postupku pred trgovačkim sudovima će sud u pravilu, ukoliko je isto moguće, a što je u konkretnom slučaju, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava (čl.492.a ZPP-a).

24. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tuženica u cijelosti uspjela u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; u nastavku teksta: Tarifa), a u skladu s vrijednosti predmeta spora te zatraženom trošku. Tuženici je priznat opravdan i stvarno nastali trošak postupka i to za sastav odgovora na tužbu od 14. srpnja 2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) u iznosu od 7.252,09 EUR te za zastupanje na ročištu 12. veljače 2026. i 22. travnja 2026., svaki u iznosu od 7.252,09 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), dakle ukupan iznos od 21.756,27 EUR, što zajedno sa zatraženim troškom PDV 25% u iznosu od 5.439,07 EUR (Tbr. 46.), sveukupno iznosi 27.195,34 EUR. Tuženici nisu dosuđene zatezne kamate na iznos dosuđenog troška parničnog postupka, obzirom da iste nije zatražila.

25. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženici naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 27.195,34 EUR te je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

Rijeka, 29. svibnja 2026.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).