REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Posl. br. P-701/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Željki Štrk-Vozila, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, ZAGREB, Berislavićeva 9, OIB: 56668956985, kojeg zastupa Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 1a, protiv tuženika LUJE d.d. KOSTRENA, Paveki 1, OIB: 44354247337, kojeg zastupa Krešimir Raspudić, odvjetnik u Opatiji, Vladimira Nazora 3, radi zabrane javnog izvođenja autorskih glazbenih djela i isplate iznosa od 2.707,08 EUR spp, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 5. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marine Fellner, odvjetnice u Zagrebu, i punomoćnika tuženika Krešimira Raspudića, odvjetnika u Opatiji, dana 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Zabranjuje se tuženom LUJE d.d., Kostrena da u svojim ugostiteljskim objektima prenoćištu „BAKARAC“, Bakarac 84, Bakarac i caffe baru „KAMP“, Paveki 1, Kostrena, priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz čl. 233. ZAPSP (NN 111/21.).

II. Nalaže se tuženom LUJE d.d., Kostrena, OIB: 44354247337, platiti tužitelju HRVATSKOM DRUŠTVU SKLADATELJA iz Zagreba iznos od 2.707,08 EUR sa zateznom kamatom po stopi u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za 3 postotnih poena , koja teče:

- na iznos od 179,89 EUR od dana 1. rujna 2024.,

- na iznos od 167,71 EUR od dana 1. listopada 2024.,

- na iznos od 163,66 EUR od dana 1. studenog 2024.,

- na iznos od 163,66 EUR od dana 1. prosinca 2024.,

- na iznos od 163,66 EUR od dana 1. siječnja 2025.,

- na iznos od 182,33 EUR od dana 1. veljače 2025.,

- na iznos od 182,33 EUR od dana 1. ožujka 2025.,

- na iznos od 182,33 EUR od dana 1. travnja 2025.,

- na iznos od 182,33 EUR od dana 1. svibnja 2025.,

- na iznos od 182,33 EUR od dana 1. lipnja 2025.,

- na iznos od 186,85 EUR od dana 1. srpnja 2025.,

- na iznos od 200,41 EUR od dana 1. kolovoza 2025.,

- na iznos od 200,41 EUR od dana 1. rujna 2025.,

- na iznos od 186,85 EUR od dana 1. listopada 2025., i

- na iznos od 182,33 EUR od dana 1. studenog 2025.,

pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu 1.047,78 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 29. svibnja 2026. do isplate po stopi u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je udruga autora ovlaštena za izdavanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, te da je ovlašten za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava - HUZIP za izdavanje dozvole za iskorištavanje snimljenih izvedaba umjetnika izvođača, te za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava – ZAPRAF, a sve sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima. Tuženik da je u svojim ugostiteljskim objektima, Prenoćištu Bakarac, Bakarac 84, Bakarac, i caffe baru Camp, Paveki 1, Kostrena , iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, bez odobrenja tužitelja. Prilikom utvrđivanja iznosa dužne naknade da se primjenjuju Pravilnik o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela, Pravilnik o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača, Pravilnik o naknadi za iskorištavanje fonograma te pravilnici o izmjenama i dopunama tih pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala. U konkretnom slučaju, da su za objekt – Prenoćište Bakarac, kao elementi za utvrđivanje tarife uzete činjenice da se radi o sobama hotela, kapaciteta od 11 do 30 gostiju. Nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik, tuženiku da je poslan dopis upozorenja u kojem je navedeno da je evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja, te da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju temeljem priopćavanja javnosti predmeta zaštite s tužiteljem. U dopisu da je naznačeno na koji način se utvrđuje visina naknade. Tuženik da nije poduzeo ništa u cilju reguliranja svoje zakonske obveze. Tuženik da je, stoga, dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite. Tuženik da je u razdoblju od 1. kolovoza 2024. do 31. listopada 2025., bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 126,92 EUR, do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. nadalje svaki mjesec iznos od 141,41 EUR, tako da ukupni dug tuženika za navedeni objekt i za navedeno razdoblje po ovoj osnovi iznosi 2.048,70 EUR. U odnosu na objekt caffe bar Camp, kao elementi za utvrđivanje visine naknade da je uzeto da se radi o caffe baru, kapaciteta do 30 osoba, s radnim vremenom do 24 sata, razdoblje od listopada do svibnja, gradovi i općine s manje od 10.000 stanovnika – kategorija C, razdoblje od srpnja do kolovoza turistička područja u sezoni turizma – kategorija A, a za lipanj i rujan turistička područja u predsezoni i postsezoni turizma – kategorija B. I glede ovog objekta, tužitelj navodi da je tuženik evidentiran kao korisnik, da mu je poslan dopis upozorenja, u kojem se navodi da je tuženik evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja, te je navedeno na koji način se utvrđuje visina naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela. Tuženik da je, stoga, dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 1. kolovoza 2024. do 31. listopada 2025., za mjesec kolovoz iznos o d 52,97 EUR, za rujan iznos od 40,79 EUR, a za razdoblje od listopada do svibnja za svaki mjesec iznos od 36,74 EUR, i to za 2024. godinu, a za 2025. za razdoblje od listopada do svibnja svaki mjesec iznos od 40,92 EUR, za kolovoz i rujan svaki mjesec iznos od 45,44 EUR, i za razdoblje od srpnja do kolovoza svaki mjesec iznos od 59,00 EUR. Ukupni dug tuženika za ovaj objekt da iznosi 658,38 EUR. Zbog svega navedenog tužitelj predlaže donošenje presude citirane u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika, a osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, jer da tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika. Zapisnicima o kontroli na koje se poziva tužitelj, tuženik da prigovora u cijelosti, jer da se radi o privatnoj jednostranoj ispravi tužitelja. Osobe koje su ispunjavale zapisnike da nisu bile prisutne u tuženikovim objektima, već da su zapisnike sastavljale iz svog ureda. To da je razvidno iz činjenice da se u tužiteljevim zapisnicima neki put navodi da se u objektu Prenoćište Bakarac nalaze četiri sobe za tv-om, a neki put sedam soba sa tv-om. Iz zapisnika da je razvidno da u objektima nema nikoga, pa da stoga kontrolor ostavlja zapisnik na pultu, a ponekad da zatekne djelatnika bez imena i prezimena. Glede naknade za korištenje fonograma, tužitelj da korištenje fonograma nije utvrdio niti jednim zapisnikom na koji se poziva. Tuženik se pozvao na praksu Europskog suda za ljudska prava glede korištenja fonograma, odnosno na odgovor tog suda na prethodno pitanje koje je uputio Trgovački sud u Beču. U tom mišljenju da je istaknuto da instalacija prijamnika u hotelskim sobama i stavljanje na raspolaganje putem njih televizijskog ili radijskog signala, ne predstavlja priopćavanje javnosti emitiranja organizacija za televizijsku radio difuziju na mjestu pristupačnom javnosti uz plaćanje ulaznice u smislu te odredbe. Tuženik se nadalje poziva na zakonske odredbe kojima su definirana prava proizvođača fonograma, te ističe da tuženik nije obvezan plaćati naknadu za fonograme, jer da nije utvrđeno da je tuženik sa bilo kojeg medija reproducirao glazbu, niti je proizvođač tih medija. Glede ugostiteljskog objekta caffe bar Camp, tuženik osporava da u tom objektu emitira glazbu, jer da je odlukom poslodavca zabranjeno puštanje glazbe u objektu. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj u podnesku od 6. veljače 2026. osporava navode iz odgovora na tužbu te ističe da tužiteljeva aktivna legitimacija proizlazi iz odobrenja izdanih od strane Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, te iz Ugovora o poslovnoj suradnji koje je tužitelj zaključio s udrugama HUZIP i ZAPRAF. Glede pasivne legitimacije tuženika, tužitelj ističe da je korisnik (autorskog i srodnih prava), svaka osoba ili subjekt koji poduzima radnje za koje je potrebno odobrenje nositelja prava ili plaćanje naknade izražene kao cijena korištenja, a koji nije potrošač, te da je propisana obveza podnošenja zahtjeva za odobrenje korištenja određene vrste predmeta zaštite tužitelju, i to prije početka korištenja predmetne zaštite. U konkretnom slučaju, u objektima tuženika da je provedenim nadzorom utvrđeno neovlašteno korištenje predmeta zaštite. Tužitelj se poziva na sudsku praksu kojom je potvrđena dokazna snaga zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela, u smislu da ti zapisnici predstavljaju objektivne pokazatelje stanja u određenom objektu u trenutku kontrole, i bez potpisa vlasnika objekta. U konkretnom slučaju, kontrolori SB i CB da su kontrolu vršili upravo po nalogu tužitelja. Tužitelj dalje ističe da se tuženik neosnovano poziva na praksu suda Europske unije u svezi priopćavanja radijskog i televizijskog emitiranja putem tv uređaja u hotelskim sobama, jer da se ti primjeri odnose na slučajeve vezane uz prava organizacija za emitiranje na priopćavanje javnosti njihovih signala te s time povezanim kriterijem plaćanja ulaznica. Stoga da navedena praksa nije primjenjiva na slučajeve u kojima je gostima u hotelskim sobama kao široj javnosti pristupačan uređaj putem kojeg se javno priopćavaju glazbena autorska djela sadržana u televizijskim programima. Glede pozivanja tuženika na zakonske odredbe koji uređuju zaštitu proizvođača fonograma, tužitelj ističe da se prava proizvođača fonograma ostvaruju kolektivno, između ostalog, i pravo javnog priopćavanja fiksiranog djela i pravo stavljanja na raspolaganje javnosti autorskog djela. Naknadu za ostvarivanje prava proizvođača fonograma da naplaćuje upravo tužitelj temeljem Ugovora priloženog uz tužbu. Isto da vrijedi i za prava umjetnika izvođača. Članak na kojeg se poziva tuženik, da upravo ukazuje na potrebu ostvarivanja prava proizvođača fonograma, kako je to postavljeno tužbom.

4. Na pripremnom ročištu dana 25. ožujka 2026. tuženik je još istakao da su povodom zapisnika o izvršenim kontrolama koji su predmet tužbe, vođeni prekršajni postupci, s time da je u jednom donesena i pravomoćna odluka kojom je tuženik pravomoćno oslobođen optužbe upravo bog načina utvrđivanja prekršaja. Glede caffe bara Camp, da je ukinuta presuda kojom je tuženik bio proglašen krivim, te da je postupak ponovo u tijeku. Jedino zapisnik od 12. ožujka 2024. da je tuženiku prije ovog postupka bio potpuno nepoznat. Tuženik je osporio i vlasništvo objekta caffe bar Kamp. Tužitelj je istakao da prekršajni postupak ne utječe na parnični postupak koji se vodi u svezi istog događaja.

5. Na ročištu za glavnu raspravu dana 5. svibnja 2026. tuženik je dodao da se zapisnik i račun konzumacije od 12. ožujka 2024. ne odnosi na utuženo razdoblje. Tog dana da kontrolori tužitelja nisu dolazili u objekt i nisu dostavili zapisnik tuženiku. Kontrolori da ne ulaze u sobe, a dostavljeni ispis sa stranica Booking.com da se ne odnosi na razdoblje koje je predmet spora. Objekt Prenoćište Bakarac da se koristi samo za radnike tuženika. Tužitelj je glede vlasništva caffe bara Kamp ukazao na račun konzumacije od 12. ožujka 2024., iz kojeg da je razvidno da se radi o tuženikovom objektu. Isto da je utvrđeno ovosudnom presudom posl.br. P -465/2024, te da proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka.

6. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu , saslušanjem svjedoka SB i CB.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

8. Nije sporno da je tuženik vlasnik objekta – Prenoćište Bakarac, Bakarac 84, Bakarac.

9. Sporno je da li je tuženik vlasnik objekta caffe bar Kamp, Paveki 1, Kostrena.

10. Sporno je da li se u objektima Prenoćište Bakarac i caffe bar Kamp javno priopćavala glazba u utuženom razdoblju.

11. S obzirom na prethodne sporne činjenice, sporna je pasivna legitimacija tuženika.

12. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja.

13. Sporno je i da li se emitiranjem tv programa putem tv prijamnika u hotelskim sobama, odnosno u ugostiteljskom smještaju, javno priopćavaju autorska i srodna djela.

14. Sporno je da li je tuženik u obvezi plaćati naknadu za korištenje fonograma.

15. Sporna je i visina naknade.

Glede aktivne legitimacije tužitelja:

16. Prema odredbi članka 224. stavak 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/21), dalje ZAPSP, kolektivno ostvarivanje prava na području Republike Hrvatske može obavljati organizacija za kolektivno ostvarivanje prava nositelja koja za obavljanje takve djelatnosti ima odobrenje Zavoda.

17. Prema odredbi stavka 8. istog članka, udruga ostvaruje prava u svoje ime, ili u ime nositelja prava, a za račun nositelja prava.

18. Prema odredbi članka 224. stavak 6. ZAPSP-a za organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava predmnijeva se da ima punomoći za obavljanje poslova kolektivnog ostvarivanja prava za koje je ovlaštena, za sve domaće i strane nositelje takvih prava, osim onog nositelja prava koji je izričito u pisanom obliku obavijestio organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da ne ostvaruje njegova prava.

19. Iz rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 30. siječnja 2006. (str. 70-72 spisa), od 18. ožujka 2022. (str. 87-89 spisa), od 28. rujna 2004. (str. 64 i 65 spisa), od 19. lipnja 2018. (str. 77-80 spisa), od 1. lipnja 2018. (str. 42-45 spisa), od 17. svibnja 2018. (str. 73-76 spisa), od 29. rujna 2004. (str. 66 i 67 spisa), od 27. ožujka 2007. (str. 40-41 spisa), od 10. siječnja 2022. (str. 81-86 spisa), i od 12. studenog 2014. (str. 68 i 69 spisa), razvidno je da tužitelj ima odobrenje tog Zavoda u smislu odredbe članka 224. stavak 1. ZAPSP-a.

20. Slijedi da je tužitelj ovlašten za zaštitu autorskih i srodnih prava u odnosu na domaće i strane autore odnosno izvođače, osim onih koji su izričito izjavili tužitelju da ne ostvaruje njihova prava. Proizlazi, dakle, da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom sporu.

Glede pasivne legitimacije tuženika:

21. Prema odredbi članka 32. i 36. ZAPSP-a, autor ima isključivo pravo priopćavanja autorskog djela javnosti.

22. Prema odredbi članka 136. ZAPSP-a, ista prava imaju umjetnici izvođači, a prema odredbi članka 142. stavak 1. ZAPSP-a, isto pravo imaju i proizvođači fonograma.

23. Odredbom članka 5. stavak 3. ZAPSP-a definiran je pojam javnosti na način da isti označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama. Prema odredbi članka 5. stavak 4. ZAPSP-a, javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti ili omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu.

24. U konkretnom slučaju, u odnosu na objekt caffe bar Kamp, nije sporno da se radi o prostoru pristupačnom javnosti, dok je u odnosu na objekt Prenoćište Bakarac, sporno da li se radi o takvom objektu, odnosno objektu koji pruža usluge vanjskim gostima. Iz internetskih objava na stranicama tuženika (str. 18-20 spisa), proizlazi da tuženik za taj objekt ima javno objavljen cjenik smještaja, na hrvatskom i engleskom jeziku, te se javno nudi mogućnost smještaja gostiju. Svjedok CB, iskazao je za objekt Prenoćište Bakarac, da je ušao u objekt prilikom vršenja kontrole, da je provjerio oglašavanje tuženika na Internetu i na stranici Booking.com, gdje je vidio da se oglašavaju sobe s tv prijamnicima. Svjedok SB, iskazao je da je Prenoćište Bakarac javni objekt, da mu nikada nitko nije rekao da bi bio namijenjen samo za tuženikove djelatnike ili slično, u objekt da svatko može ući i konzumirati hranu i piće. Prilikom kontrole uglavnom da bi naručio kavu i uzeo račun za konzumaciju. Sud je prihvatio iskaze svjedoka u ovom dijelu, kao međusobno sukladne, sukladne dokumentaciji u spisu, uvjerljive i logične. Temeljem navedenih dokaza, sud zaključuje da se radi o tipičnom ugostiteljskom objektu kategorije prenoćište, koji je pristupačan pripadnicima javnosti. Stoga se radi o prostoru koji služi za okupljanje ljudi koji nisu povezani rodbinskim ili drugim osobnim vezama , odnosno radi se o javnom mjestu.

25. Glede sporne činjenice vlasništva tuženikovog vlasništva objekta caffe bar Kamp, ističe se da je iz računa konzumacije na strani 36 spisa razvidno da se radi o objektu kojeg komercijalno iskorištava upravo tuženik, te naplaćuje ugostiteljske usluge. Navedeni račun izdan je dana 12. ožujka 2024., odnosno nešto ranije u odnosu na utuženo razdoblje, međutim, da se radi upravo o objektu kojeg komercijalno iskorištava tuženik, proizlazi i iz sukladnih iskaza svjedoka CB i SB, kao i iz zapisnika o izvršenim kontrolama javnog izvođenja glazbe. Tuženik nije predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da navedeni ugostiteljski objekt tuženik više komercijalno ne iskorištava, odnosno nije dokazao da je došlo do promjene za vrijeme utuženog razdoblja, u odnosu na datum 12. ožujka 2024., koja činjenica bi, da stoji, bila lako dokaziva odgovarajućim rješenjima o (ne)odobravanju obavljanja ugostiteljske djelatnosti u tom objektu. Samo vlasništvo poslovnog prostora pri tome nije relevantno, budući je u obvezi plaćanja autorske i srodnih naknada korisnik predmeta zaštite, a korisnik je onaj tko glazbu javno priopćava. Pored navedenog, tuženik je u odgovoru na tužbu ustvrdio da je u tom objektu odlukom poslodavca zabranjeno puštanje glazbe, što znači da tuženik priznaje da u objektu obavlja djelatnost.

26. Glede emitiranja glazbe putem tv prijamnika u hotelskim sobama, sudska praksa zauzela je stav da hotelske sobe, odnosno sobe u smještajnim objektima predstavljaju mjesta pristupačna javnosti, odnosno mjesto na kojem je pripadnicima javnosti omogućen pristup autorskom djelu i predmetima srodnih prava s mjesta i u vrijeme koji sami odaberu, u smislu prije citirane odredbe članka 5. stavka 3. ZAPSP - a. U konkretnom slučaju, radi se o pravu autora i nositelja srodnih prava na priopćavanje autorskog djela javnosti, u smislu odredbe članka 36., 136. i 142. ZAPSP-a. Prema odredbi članka 36. ZAPSP-a, autor ima isključivo pravo priopćavanja autorskog djela javnosti na svaki način, žicom ili bežičnim putem, te je za svako priopćavanje autorskog djela javnosti potrebno pribaviti odobrenje ugovorom ili na drugi način. Istovjetnu zaštitu imaju nositelji srodnih prava u smislu odredbe članka 136. i 142. ZAPSP-a. Putem tv signala, priopćavaju se javnosti autorska glazbena djela sadržana u programima organizacija za emitiranje. Pored navedenog, organizacije za emitiranje imaju posebno pravo javnog priopćavanja svojih programskih signala emitiranih, reemitiranih, prenesenim izravnim protokom ili učinjenih dostupni javnosti, ako je takvo priopćavanje pristupačno javnosti uz plaćanje ulaznice (članak 158. stavak 1., alineja 7 ZAPSP-a). Radi se o različitim pravima, a sudska praksa Europskog suda na koju se poziva tuženik, odnosi se upravo na pravo organizacija za emitiranje na javno priopćavanje programskih signala, što ovdje nije predmet spora.

27. Glede zaštite prava proizvođača fonograma, ističe se da se prava proizvođača fonograma također štite kolektivno, te je za ubiranje naknade ovlašten upravo tužitelj. Javnim priopćavanjem glazbe putem glazbene linije, ili drugog sredstva reprodukcije, vrijeđaju se istodobno i prava autora, i prava umjetnika izvođača, i prava proizvođača fonograma, tako da je naknade za priopćavanje sva tri predmeta zaštite, dužan platiti korisnik koji javno priopćava glazbu. Naknada na koju autori i nositelji srodnih prava imaju pravo od proizvođača pravih nosača zvuka, predstavlja naknadu za umnožavanje za privatno korištenje, kako je propisano odredbama članka 183. do 185. ZAPSP-a, odnosno radi se o drugoj vrsti naknade. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da nije dužan platiti naknadu za javno priopćavanje fonograma. Glede sporne činjenice neovlaštenog javnog emitiranja glazbe u objektima tuženika:

28. Prema odredbi članka 233. stavak 1. ZAPSP-a, prije početka korištenja predmeta zaštite, pravna odnosno fizička osoba dužna je podnijeti zahtjev za odobrenje korištenja određene vrste predmeta zaštite odgovarajućoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava. U zahtjevu se navodi vrsta i okolnosti korištenja (kao što su način, prostor i vrijeme korištenja te ostali podaci o kojima ovisi visina naknade). Prema odredbi stavka 2. istog članka, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava dužna je u primjerenom roku odgovoriti na zahtjev za odobrenje korištenja, navodeći podatke koji su potrebni da bi mogla izdati odobrenje. Nakon primitka svih relevantnih podataka, organizacija je dužna korisniku izdati odobrenje ili obrazložiti zašto nije u mogućnosti izdati odobrenje. Prema odredbi stavka 4. istog članka, korisnik je dužan bez odgađanja obavijestiti organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava o svakoj promjeni okolnosti korištenja ili o samom prestanku korištenja, radi odgovarajuće izmjene uvjeta pod kojima je odobrenje dano odnosno radi povlačenja odobrenja.

29. Prema odredbi članka 235. stavak 1. istog Zakona, cijena korištenja i drugi uvjeti korištenja predmeta zaštite utvrđuju se prije svega ugovorom između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika predmeta zaštite, ili ugovorom između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i komore korisnika predmeta zaštite, odnosno drugog reprezentativnog udruženja korisnika predmeta zaštite. Prema odredbi stavka 2. istog članka, ako cijena korištenja nije određena sukladno stavku 1. tog članka, plaća se prema cjeniku organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

30. Prema odredbi članka 275. stavak 1. ZAPSP-a, organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ovlaštene su u svoje ime pokretati i voditi sudske i upravne postupke za zaštitu onih prava iz tog zakona, koje ovlašteno kolektivno ostvaruju.

31. Dakle, tužitelj kao organizacija za kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava ovlašten je zahtijevati plaćanje utuženih naknada, a korisnik ugostiteljskog objekta kao javnog mjesta, odnosno mjesta pristupačnog javnosti, dužan je platiti naknadu tužitelju za ovlašteno korištenje glazbenih djela u slučaju kada posjeduje odobrenje tužitelja, odnosno naknadu za neovlašteno korištenje glazbe u slučaju kad to odobrenje ne posjeduje, u situaciji kada se u njegovom ugostiteljskom objektu emitira glazba svih autora izuzev onih koji su se izričito izjasnili da neće svoja prava štititi kolektivno.

32. Tužitelj po osnovi javnog korištenja glazbe u sobama Prenoćišta "Bakarac" potražuje ukupno 2.048,70 EUR za razdoblje od 1. kolovoza 2024. do 31. listopada 2025. (obračuni na strani 26 i 28 spisa).

33. Iz Zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela br. 1012797 (str. 29 spisa), razvidno je da je zapisnik sastavljen dana 12. ožujka 2024. u objektu Prenoćište Bakarac, da je potpisan od strane kontrolora čiji broj ovlasti je 3580, da nije potpisan od strane korisnika objekta, da je utvrđeno da kontroli prisustvuje djelatnica tuženika, te da objekt posjeduje tv prijamnike u sobama.

34. Iz Zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela br. 1012293 (str. 29 spisa), razvidno je da je zapisnik sastavljen dana 16. rujna 2024. u objektu Prenoćište Bakarac, da je potpisan od strane kontrolora čiji broj ovlasti je 3579, da nije potpisan od strane korisnika objekta, da je utvrđeno da kontroli prisustvuje djelatnica tuženika, te da objekt posjeduje 7 soba sa tv prijamnicima.

35. Iz Zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela br. 1012169 (str. 30 spisa), razvidno je da je zapisnik sastavljen dana 23. siječnja 2025. u objektu Prenoćište Bakarac, da je potpisan od strane kontrolora čiji broj ovlasti je 3579, da nije potpisan od strane korisnika objekta, da je utvrđeno da kontroli prisustvuje djelatnica tuženika, te da objekt posjeduje 9 soba sa tv prijamnicima.

36. Iz Zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela br. 1020614 (str. 30 spisa), razvidno je da je zapisnik sastavljen dana 7. ožujka 2025. u objektu Prenoćište Bakarac, da je potpisan od strane kontrolora čiji broj ovlasti je 3579, da nije potpisan od strane korisnika objekta, da je utvrđeno da kontroli prisustvuje djelatnica tuženika, te da objekt posjeduje 7 soba sa tv prijamnicima.

37. Iz tuženikovog internetskog oglasa na stranici Booking.com (str. 25 spisa), razvidno je da se tuženik reklamira kao smještajni objekt čije sobe su opskrbljene sa TV-om. Isto je razvidno iz fotografija smještajnih jedinica, također objavljenih na internetskoj stranici tuženika (str. 22-24 spisa).

38. Svjedok CB iskazao je da je zaposlen u društvu Emporium usluge, koje ima ugovor s tužiteljem za vršenje kontrole javnog izvođenja glazbe kao kontrolor javnog izvođenja glazbe, sjeća se kontrole u Prenoćištu Bakarac, da je došao u objekt, predstavio se, zatekao jednu gospođu koja da je rekla da ne smije razgovarati s njim jer da nije nadležna. Stoga da je zapisnik sastavio i ostavio na šanku. Prije kontrole da je provjerio oglašavanje tuženika na internetu i na Bookingu, te da je vidio da sobe imaju tv prijamnike. Prilikom kontrole da nije bio u sobama, a zatečena djelatnica da mu nije rekla koliko ima soba. Stoga da je samo u zapisnik naveo da postoje tv prijamnici u sobama, a u ranijim kontrolama da se navodio različiti broj soba, od četiri do sedam. Opisana kontrola da je bila u rujnu 2025., a inače da je u tom objektu u kontroli bio više puta, u pravilu jednom godišnje, a nekad i više puta. Iskazao je da kako kontrolor javnog izvođenja glazbe radi od 2019. godine. Prilikom tih kontrola da bi mu ponekad netko od zatečenih djelatnika nešto rekao o broju soba, a nekad ne bi. Njegov broj ovlasti da je 3580, a da se radi o ovlasti koju je izdao tužitelj. Predočio je sudu iskaznicu. U odnosu na zapisnike potvrdio je da je sastavio zapisnik od 12. ožujka 2024.

39. Svjedok SB, također kontrolor javnog izvođenja glazbe ovlašten od tužitelja, je u svezi Prenoćišta Bakarac iskazao da je prilikom posljednje kontrole u ožujku 2025. sa zatečenom djelatnicom utvrdio da se radi o 7 soba, odnosno objekt da ima više soba, ali da je djelatnica rekla da se tv prijamnici nalaze u sedam soba. Što se tiče kategorizacije, prenoćište da ne mora imati tv prijamnike u sobama, ali on da je to utvrdio preko tuženikove web stranice. U sobe da nije ulazio, ali u pravilu da se niti ne dozvoljava ulazak u sobe. Potvrdio je da je sastavio zapisnik od 16. rujna 2024., 23. siječnja 2025. i 7. ožujka 2025., te izjavio da u cijelosti ustraje kod onog što je naveo u zapisnicima.

40. Sud je prihvatio iskaze svjedoka CB i SB, kao uvjerljive, životne i logične, te sukladne zapisnicima o izvršenim kontrolama i ostalim materijalnim dokazima, te međusobno sukladne.

41. Cijeneći sve provedene dokaze zajedno i u njihovoj ukupnosti, sud zaključuje da su se u sobama tuženikovog ugostiteljskog objekta – Prenoćište Bakarac, u utuženom razdoblju, javno priopćavala glazbena djela, u sobama objekta, putem tv - prijamnika.

42. Glede visine naknade, ističe se da se ovdje radi o prenoćištu s sedam do devet soba s tv prijamnicima, što znači od 14 do osamnaest gostiju. Stoga se ima primijeniti Pravilnik o autorskoj naknadi, i to Tbr. 5.1.a, prema kojoj za korištenje glazbenih djela u sobama hotela, aparthotela, hotelskog naselja, apartmanskog naselja, putem radija, interne televizije zatvorenog tipa ili bilo koje druge televizijske ili kabelske mreže, mjesečna naknada iznosi ovisno o kapacitetu, i to za hotel od 11 do 30 gostiju 750 bodova. Istovjetna je odredba Tbr.2.1.a. Pravilnika o izvođačkoj naknadi i Pravilnika o fonogramskoj naknadi. Iz tužiteljevih ispisa evidencijske kartice za utužena razdoblja (str. 27 spisa), razvidno je da je tužitelj naknadu obračunao upravo temeljem navedenih tarifnih brojeva, tj. 750 bodova, te primijenio vrijednost boda od 0,09451 EUR za autorsku naknadu do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. 0,10528 EUR, odnosno za izvođačku i fonogramsku naknadu 0,02763 EUR za razdoblje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. 0,03078 EUR, što je sukladno odredbi citiranih pravilnika, te objavljenoj Stopi rasta vrijednosti boda za 2024. i 2025. godinu (str. 144-149 spisa), sve uvećano za PDV. Navedene tarifne stavke imaju se analogno primijeniti i na tuženikov smještajni objekt vrste "prenoćište", budući se radi o srodnoj vrsti objekta.

43. Iz navedenog slijedi da je tužbeni zahtjev tužitelja u ovom dijelu (naknade za javno izvođenje glazbe u sobama objekta Prenoćište Bakarac), osnovan i glede njegove visine.

44. Iz Zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela br. 1012799 (str. 35 spisa), razvidno je da je zapisnik sastavljen dana 12. ožujka 2024. u objektu caffe bar Kamp u Kostreni, da je potpisan od strane kontrolora čiji broj ovlasti je 3580, da nije potpisan od strane korisnika objekta, da je utvrđeno da kontroli prisustvuje djelatnica tuženika, te da je u trenutku kontrole u objektu izvođena pjesma "Ako me ostaviš", RB. Iz računa konzumacije (str. 36 spisa), razvidno je da je račun izdan upravo 12. ožujka 2024. u 11:52 sati, te da je konzumirana kava. Također je razvidno da se radi o tuženikovom objektu, odnosno navedena je tvrtka tuženika, adresa i OIB.

45. Iz Zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela br. 1021936 i 1022166 (str. 37 spisa), i 1020613 (str. 38 spisa), razvidno je da su zapisnici sastavljeni dana 15. studenog 2024., 23. siječnja 2025. i 7. ožujka 2025. u objektu caffe bar Kamp u Kostreni, da su potpisani od strane kontrolora čiji broj ovlasti je 3579, da nisu potpisani od strane korisnika objekta, da je utvrđeno da kontroli prisustvuje djelatnica tuženika, te da je u trenutku kontrole u objektu izvođena pjesma "Good boy", od S, "Can't hold us", od Macklemore & Ryan C, i "Golubice bijela", UB.

46. Svjedok CB je u odnosu na ovaj objekt iskazao da se sjeća da je u objektu zatekao konobarice, da se predstavio, da je svirao Bravo radio, a pjesmu koja se izvodila da je naveo u zapisniku. U toj kontroli da je bio u travnju 2025. Zatečene djelatnice da nisu htjele s njim razgovarati niti su potpisale zapisnik. U tom objektu da je bio ukupno desetak puta, u pravilu dva puta godišnje, te da je svirala radio stanica ili youtube. Na šanku da se nalazila glazbena linija sa razdvojenim zvučnicima koji su se također nalazili na šanku. Prilikom te kontrole u travnju 2025. da nije uzeo račun za konzumaciju, a inače da je to znao učiniti. Račun konzumacije na strani 36 spisa da je uzeo prilikom kontrole iz 2024. godine.

47. Svjedok SB je glede ovog objekta iskazao da ga tamo djelatnice već znaju jer redovno vrši kontrole. Uvijek da je prisutna glazba, uglavnom Otvoreni radio ili youtube. Glazbena linija da je izložena na šanku, zapisnici da se ne potpisuju od strane tuženika, prilikom kontrole da uzme konzumaciju, a zapisnik ostavi u objektu. Kontrolu da vrši otprilike dva puta godišnje, s time da je zaposlen u svojstvu kontrolora tužitelja od 2017. godine, te da od tada ide u tuženikove objekte, te da je već više puta iskazivao u raznim predmetima na ovom sudu i na Prekršajnom sudu. Potvrdio je da je sastavio zapisnike na stranicama 30 i 37 spisa, te prvi zapisnik na stranici 38 spisa, i potvrdio da u cijelosti ustraje kod onog što je naveo u tim zapisnicima.

48. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i u ovom dijelu, te cijeneći sve provedene dokaze glede ovog objekta zasebno i u njihovoj ukupnosti, zaključuje da se u objektu caffe bar Kamp u utuženom razdoblju javno priopćavala glazba, putem glazbene linije. Nije relevantna činjenica da je tuženik svojim djelatnicima u objektu zabranio emitiranje glazbe, sve i da je tuženik isto dokazao (a nije), već je za obvezu plaćanja utuženih naknada relevantna činjenica javnog priopćavanja glazbe, a koju naknadu je dužan platiti onaj tko javni objekt komercijalno koristi.

49. Glede visine naknade, ističe se da se ovdje radi o caffe baru kapaciteta od 0 do 30 osoba s radnim vremenom do 24 sata, razdoblje od listopada do svibnja gradovi i općine s manje od 10000 stanovnika - kategorija C, razdoblje od srpnja do kolovoza turistička područja u sezoni turizma - kategorija A, a u lipnju i rujnu turistička područja u predsezoni i postsezoni turizma - kategorija B, odnosno radi se o autorskoj naknadi iz tarifnog broja 4.1. i 4.2.a, 4.2.b. i 4.2.c. Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela. Istovjetna je odredba Tbr.1.1. i 1.2. a., 1.2.b. i 1.2.c. Pravilnika o izvođačkoj naknadi i Pravilnika o fonogramskoj naknadi. Iz tužiteljevih ispisa evidencijske kartice za utužena razdoblja (str. 17 spisa), razvidno je da je tužitelj naknadu obračunao upravo temeljem navedenih tarifnih brojeva, te primijenio vrijednost boda od 0,09451 EUR za autorsku naknadu do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. 0,10528 EUR, odnosno za izvođačku i fonogramsku naknadu 0,02763 EUR za razdoblje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. 0,03078 EUR, što je sukladno odredbi citiranih pravilnika, te objavljenoj Stopi rasta vrijednosti boda za 2024. i 2025. godinu (str. 144-149 spisa), sve uvećano za PDV.

50. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u točki I. izreke presude.

51. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 41/08, NN 78/15, NN 29/18, NN 126/21, NN 114/22, NN 156/22 i 155/23).

52. Odluka iz točke I. izreke presude temelji se na odredbi članka 279. stavak 1. ZAPSP-a.

53. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, NN 91/92, NN 112/99, NN 117/03, NN 88/05, NN 2/07, NN 84/08, NN 123/08, NN 57/11, NN 25/13, NN 70/19, NN 80/22, NN 114/22 i NN 155/23), dalje ZPP. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku prema Odvjetničkoj tarifi (NN 138/23), dalje OT, i to: sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1. OT), pristup na pripremno ročište dana 18. veljače 2026. 25 bodova (Tbr.9.5.OT), pristup na pripremno ročište dana 25. ožujka 2026. 50 bodova (Tbr.9.2.OT), pristup na ročište za glavnu raspravu dana 5. svibnja 2026. 100 bodova (Tbr.9.1.OT), sastav podneska od 5. veljače 2026. 100 bodova (Tbr.8.1.OT - očitovanje na odgovor na tužbu), odnosno sveukupno 750,00 EUR (vrijednost boda 2,00 EUR – Tbr. 53.OT), PDV 25 % 187,50 EUR, pristojba na tužbu 36,76 EUR, pristojba na presudu 73,52 EUR.

U Rijeci, 29. svibnja 2026.

Sudac

Željka Štrk-Vozila

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste, u smislu odredbe članka 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP -a. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. i čl. 500.t. 2. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352 st. 1. ZPP-a).