Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Stalna služba u Prelogu
I, [adresa]
Poslovni broj: Pn-122/2022-77
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sutkinji toga suda Nini Markuliji, u pravnoj stvari tužitelja IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv 1. tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, 2. tuženika TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 28. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, predstavnika 1. tuženika Zvonimira Bunića, zamjenika Općinske državne odvjetnice u Čakovcu, a odsutnosti uredno pozvanog 2. tuženika, 29. svibnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji glasi:
„1. Nalaže se 1. tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB [osobni identifikacijski broj] OIB- [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženom TR iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da na ime naknade štete solidarno isplate tužitelju IR iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] iznos od 392.859,51 eura / 2.960.000,00 kuna, zajedno sa zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana 24. srpnja 2019. do isplate obračunatom po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se 1. tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB [osobni identifikacijski broj] OIB- [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženom TR iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da na ime naknade štete solidarno isplate tužitelju IR iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] iznos od 479.394,78 eura / 3.612.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. travnja 2015. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. svibnja 2015. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. lipnja 2015. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. srpnja 2015. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. kolovoza 2015. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. rujna 2015. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. listopada 2015. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. studenoga 2015. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. prosinca 2015. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. siječnja 2016. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. veljače 2016. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. ožujka 2016. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. travnja 2016. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. svibnja 2016. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. lipnja 2016. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. srpnja 2016. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. kolovoza 2016. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. rujna 2016. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. listopada 2016. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. studenoga 2016. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. prosinca 2016. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. siječnja 2017. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. veljače 2017. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. ožujka 2017. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. travnja 2017. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. svibnja 2017. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. lipnja 2017. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. srpnja 2017. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. kolovoza 2017. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. rujna 2017. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. listopada 2017. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. studenoga 2017. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. prosinca 2017. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. siječnja 2018. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. veljače 2018. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. ožujka 2018. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. travnja 2018. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. svibnja 2018. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. lipnja 2018. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. srpnja 2018. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. kolovoza 2018. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. rujna 2018. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. listopada 2018. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. studenoga 2018. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. prosinca 2018. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. siječnja 2019. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. veljače 2019. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. ožujka 2019. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. travnja 2019. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. svibnja 2019. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. lipnja 2019. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. srpnja 2019. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. kolovoza 2019. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. rujna 2019. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. listopada 2019. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. studenoga 2019. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. prosinca 2019. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. siječnja 2020. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. veljače 2020. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. ožujka 2020. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. travnja 2020. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. svibnja 2020. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. lipnja 2020. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. srpnja 2020. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. kolovoza 2020. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. rujna 2020. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. listopada 2020. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. studenoga 2020. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. prosinca 2020. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. siječnja 2021. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. veljače 2021. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. ožujka 2021. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. travnja 2021. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. svibnja 2021. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. lipnja 2021. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. srpnja 2021. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. kolovoza 2021. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. rujna 2021. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. listopada 2021. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. studenoga 2021. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. prosinca 2021. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. siječnja 2022. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. veljače 2022. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. ožujka 2022. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. travnja 2022. do isplate,
- 5.574,36 eura/42.000,00 kuna od 12. svibnja 2022. do isplate,
obračunatom po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
3. Nalaže se 1. tuženoj Republici Hrvatskoj i 2. tuženom TR iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da nadoknade tužitelju IR iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] troškove postupka nastale vođenjem ove parnice uvećane za pripadajući PDV.“
II. Nalaže se tužitelju IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 1. tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 138.772,00 eura (sto trideset i osam tisuća sedamsto sedamdeset i dva eura), zajedno sa zateznom kamatom, sukladno čl. 29.s t. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope u ostalim odnosima za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv 1. i 2. tuženika podnio tužbu radi naknade štete u kojoj navodi kako je bio direktor, osnivač i vlasnik poslovnog udjela u trgovačkom društvu [obrt], [adresa] brisano iz sudskog registra rješenjem TS Varaždin, posl. br. Tt-19/2738-2 od 05. rujna 2019. nakon provedenog stečajnog postupka, pravomoćno okončanog rješenjem istog suda, posl. br. St-411/13-122 od 24. srpnja 2019. godine. Nadalje, tužitelj navodi kako je osim [obrt] [adresa] bio osnivač i vlasnik obrta [obrt] osnovanog 27. srpnja 1995. godine, odjavljen 28. listopada 2019. , a koji je poslovao na adresi [adresa], kao i [obrt] [adresa]. Za potrebe oba subjekta korištena je proizvodna hala i poslovne prostorije izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica]/A/1/2 k.o. V Brežni kotar, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasništvo tužitelja. Tužitelj navodi kako se na navedenoj adresi nalazila imovina u vlasništvu IR kao fizičke osobe, imovina u vlasništvu obrta [obrt] te imovina u vlasništvu t.d. [obrt] [adresa]. Rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu, posl. br. St-411/13-21 od 20. ožujka 2014. otvoren je stečajni postupak nad t.d. [obrt] s danom 21. ožujka 2014., za stečajnog upravitelja imenovan je 2. tuženik TR. Stečajni postupak nad t.d. [obrt] vođen je pred Trgovačkim sudom u Varaždinu po sutkinji tog suda Jasni Lekić, a okončan je rješenjem istog suda posl. br. St-411/2013-122 od dana 24. srpnja 2019. godine. Tužitelj je 24. srpnja 2013. doživio težak cerebralni infarkt zbog embolije cerebralnih arterija, nakon čega se dugotrajno liječio te mu je bio oduzet govor koji se do danas nije oporavio u zadovoljavajućem opsegu. Zbog navedenog je rješenjem TS Varaždin, posl.br. R1-181/13 od 15. siječnja 2014. imenovana odvjetnica Lidija Belamarić kao privremena upraviteljica t.d. [obrt]. Nakon otvaranja stečaja nad t.d. [obrt] [adresa] 2. tuženik TR nije se obratio bilo podnositelju zahtjeva IR kao direktoru i zakonskom zastupniku stečajnog dužnika, niti privremenoj upraviteljici društva [obrt] odvjetnici Lidiji Belamarić, niti bilo kojem drugom zaposleniku stečajnog dužnika Piramida d.o.o. radi primopredaje poslovanja stečajnog dužnika, primopredaje poslovne dokumentacije te uvođenja u posjed stečajnog dužnika, već je iskoristivši bespomoćnost i teško zdravstveno stanje tužitelja uzeo ključeve proizvodne hale i poslovnih prostorija stečajnog dužnika od CR, tužiteljevog šogora koji se protivio predmetnoj primopredaji. Nakon otvaranja 2. tuženik je 31. ožujka 2014. imenovao komisiju za popis imovine stečajnog dužnika u sastavu GR kao predsjednik komisije te ZR i NR kao članovi komisije. U popisu imovine stečajnog dužnika i primopredaji poslovne dokumentacije nije sudjelovao niti jedan predstavnik stečajnog dužnika. Tužitelj nadalje navodi kako je predmetna komisija izvršila 01. travnja 2014. popis imovine i knjigovodstvene dokumentacije stečajnog dužnika, dio koje dokumentacije je za stečajnog upravitelja zaprimila gospođa zaposlena u MTČ Tvornici Čarapa d.d., u stečaju, u prostorijama navedenog trgovačkog društva, iako nije sudjelovala u postupku stečaja [obrt] u bilo kojem svojstvu. Tužitelj navodi kako bi navedenim postupanjem 2. tuženik kao stečajni upravitelj postupio u suprotnosti s pravilima struke, nadalje s načinom postupanja urednog gospodarstvenika te pravilima i postupcima stečajnog postupka, kao i protivno odredbama Stečajnog zakona te Uputi trgovačkih sudova stečajnim sucima za postupanje u stečajnim predmetima, s čime je sutkinja Jasna Lekić bila upoznata te upozorena nekoliko puta od strane IR i to se tužitelj poziva na toč. 5. navedenih Uputa i čl. 50. Stečajnog zakona (NN 44/96, 161/98, 29/199, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12, 45/13, 71/15 – u daljnjem tekstu Stečajni zakon). Tužitelj navodi i kako je postavio zahtjev za izlučno pravo kao izlučni vjerovnik, koji zahtjev niti sutkinja Lekić ni 2. tuženik nisu uzeli u obzir niti su se trudili poduzeti radnje kojima bi se ispitale tužiteljeve tvrdnje i to uvijek s obrazloženjem da stečajni dužnik nije prije otvaranja stečaja uredno vodio poslovne knjige. Tužitelj smatra kako su takvim postupanjem 2. tuženik kao stečajni upravitelj i uređujuća sutkinja grubo prekršili vlasnička prava podnositelja zahtjeva što osobno što kao vlasnika obrta [obrt] iskoristivši njegovo teško zdravstveno stanje te činjenicu da upravo zbog navedenog zdravstvenog stanja t.d. [obrt] nije uredno poslovala zadnjih devet mjeseci od kad je direktor i vlasnik stečajnog dužnika obolio zbog čega je bila postavljena i privremena upraviteljica društva u osobi odvjetnice Belamarić. Također, tužitelj smatra kako su upravo zbog navedenih okolnosti 2. tuženik i stečajni sudac kao tijela stečajnog postupka bili dužni upotrijebiti dodatnu pažnju u provedbi stečaja nad [obrt] te na nedvojben način utvrditi koja imovina pripada t.d. [obrt] kao stečajnom dužniku, a koja tužitelju IR kao fizičkoj osobi te obrtu [obrt]. U postupku je također imenovan stalni sudski vještak Slobodan Iveković u svrhu procjene imovine stečajnog dužnika koji je dana 20. listopada 2014. godine izradio Procjenu vrijednosti pokretne imovine unatoč činjenici da nije nedvojbeno utvrđeno da popisana imovina pripada stečajnom dužniku te je ista sveukupno procijenjena na neznatnih 167.292,00 kuna. Podnositelj zahtjeva pri tom napominje da se radi o procjeni imovine među kojima se nalazi i više vrijednih strojeva za zavarivanje te drugih strojeva i alata nabavna vrijednost kojih je bila oko 150.000,00 kuna da bi isti bili procijenjeni na svega 1.000,00 i nešto kuna po komadu. Tužitelj smatra da i bez procjene vrijednosti sačinjene po sudskom vještaku notorna je i opće poznata činjenica da navedeni uređaji za zavarivanje vrijede znatno više od procijenjenih tisuću kuna pa su uređujuća sutkinja i stečajni upravitelj bili dužni postaviti pitanje pravilnosti navedene procjene. Ističe i kako je stečajni dužnik bilo društvo koje je poslovalo u cijeloj Europi (Švedska, Island, Austrija, Njemačka...) kao podizvođač na poslovima izgradnje hidrocentrala odnosno ugradnje metalnih konstrukcija znatne veličine pa je nemoguće da bi navedene poslove moglo obavljati sa alatima i strojevima kućne upotrebe, koje činjenice i okolnosti su bile poznate kako sudu tako i stečajnom upravitelju. Predmetna imovna, iako nije bilo nedvojbeno utvrđeno da pripada stečajnom dužniku, prodana je u bescjenje. Tužitelj ističe kako je navedeno postupanje dovelo je do znatne imovinske štete za podnositelja prijedloga u iznosu od cca 2.500.000,00 kuna koji iznos će biti točno utvrđen nakon provedenog vještačenja vrijednosti imovine na kojoj je podnositelj zahtjeva imao izlučno pravo. Tužitelj je bio prisiljen pokrenuti postupak radi predaje u posjed protiv stečajnog upravitelja TR. Postupak se vodio pred Općinskom sudom u Čakovcu pod brojem P -15/15 te je okončan na način da je stečajnom upravitelju TR naloženo vratiti tužitelju u posjed nekretninu k. č. br. [katastarska čestica]/A/1/2 k.o. V Brežni kotar, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Osim toga, po predaji ključeva proizvodno poslovne hale u kojoj je poslovao stečajni dužnik 2. tuženik je izmjenom brave zabranio tužitelju ulazak u prostor unatoč činjenici što se radi o nekretnini u njegovom vlasništvu. Nadalje, tužitelj navodi kako je za vrijeme dok je 2. tuženik TR kao stečajni upravitelj bio u posjedu proizvodno poslovne hale, ista da je devastirana i oštećena brojnim provalnim krađama, upravo iz razloga što je ostavljena neotključana te bez angažirane zaštitarske službe, slijedom čega je ista i danas neupotrebljiva u svrhe u koje je izgrađena. Tužitelj smatra kako mu je predmetnim postupanjem nanesena imovinska šteta u vidu izmakle dobiti koju je mogao ostvariti iznajmljivanjem prostora u iznosu od po 21,00 kunu po m² i to za 2000 m² za razdoblje od 12. ožujka 2015. do zaključenja glavne rasprave odnosno 42.000,00 kuna mjesečno što sveukupno za razdoblje od 86 mjeseca od 12. ožujka 2015. do podnošenja ove tužbe iznosi 3.612.000,00 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom. Da je prostor hale i dvorišta bio otključan i nezaštićen potvrdio je i sudski vještak Slobodan Iveković koji je vršio procjenu pokretnina stečajnog dužnika koji je u postupku koji se vodi po tužbi IR protiv TR pod brojem P-216/21 na raspravi održanoj 13. listopada 2021. potvrdio da je prostor bio otključan kad je došao u procjenu pokretnina i da je mogao ući tko je htio. Osim toga, presudama Kmp-48/15 i K – 172/15 osuđeni su VR i LR za kaznena djela krađe počinjena na nekretnini u vlasništvu tužitelja kojom prilikom je nastala imovinska šteta u iznosu od 60.000,00 kuna i 400.000,00 kn, do koje je došlo krađom elektroinstalacija. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje iznos od 2.960.000,00 kuna na ime naknade imovinske štete s osnove prodaje privatne imovine tužitelja u stečajnom postupku te štete nastale krađom na nekretnini u vlasništvu tužitelja, kao i iznos od 3.612.000,00 kuna na ime izmakle dobiti za razdoblje od travnja 2015. do svibnja 2022.
2. U odgovoru na tužbu 1. tužena se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava navode tužitelja i ističe kako u konkretnom stečajnom postupku stečajna sutkinja nije postupala nezakonito ni nepravilno te kako ne postoji štetna radnja stečajne sutkinje. 1. tužena nadalje navodi kako je u predmetu Trgovačkog suda u Varaždinu St-411/13 dana 17. rujna 2013. podnijet prijedlog za otvaranje stečajnog postupka predlagatelja FR i dr. protiv dužnika [obrt] [adresa] u kojem prijedlogu se navodi kako su isti bivši radnici dužnika koji imaju nepodmirena dospjela potraživanja s osnove neisplaćenih plaća i otpremnina u ukupnom iznosu od 254.362,05 kuna, da je dužnik u neprekidnoj blokadi u trajanju od 449 dana, ne podmiruje svoje obveze prema radnicima te im odbija uručiti valjani obračun dospjelih neisplaćenih potraživanja, stoga predlažu otvaranje stečajnog postupka nad [obrt] [adresa]. Nadalje, 1. tužena navodi kako je na temelju takvog prijedloga sud donio rješenje broj: St-411/13-3 od 18. rujna 2013. kojim se pokreće prethodni postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka. Sud je donio rješenje broj: St-411/13-8 od 13. prosinca 2013. kojim se dužniku [obrt] postavlja privremeni stečajni upravitelj te je donijeta zabrana raspolaganja imovinom dužnika bez prethodne suglasnosti privremenog stečajnog upravitelja. Također, 1. tužena navodi kako je rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu broj: R1-181/13-4 od 15. siječnja 2014. po prijedlogu FR postavljen privremeni upravitelj društva i to s liste registriranih stečajnih upravitelja, odvjetnica Lidia Belamarić. Trgovački sud u Varaždinu je je zaključio prethodni postupak i donio rješenje broj: St-411/13-21 od 20. ožujka 2014. kojim se otvara stečajni postupka nad stečajnim dužnikom [obrt] s danom 21. ožujka 2014., dok je za stečajnog upravitelja imenovan 2. tuženik. 1. tužena ističe kako je sud vodio računa o bolesti bivšeg direktora i interesima društva, društvu je postavljena privremena uprava u skladu s čl. 423. st. 6. ZTD-a i postupak je vođen prema zakonu te u svemu u korist društva i u korist vjerovnika društva, pa tako i tužitelja. Nadalje, 1. tužena navodi kako je na ispitnom i izvještajnom ročištu utvrđeno osnovanim 469.170,52 kuna tražbina I. višeg isplatnog reda te 8.038.918,86 kuna tražbina II. Višeg isplatnog reda te je 2. tuženika kao stečajni upravitelj podnio izvješće o gospodarsko-financijskom stanju stečajnog dužnika od 9. lipnja 2014. i posebno napomenuo da je stanje imovine potpuno nesređeno, da stečajni dužnik nije vodio poslovne knjige unazad tri godine, da nema završnog računa ni završne bilance, da se radi o pokretninama koje se nalaze u privatnoj kući na privatnom zemljištu direktora dužnika i da su u devastiranom stanju. Vrijednost pokretnina procijenjena je po stalnom sudskom vještaku Slobodanu Ivekoviću koji je izradio elaborat prema kojem tržišna vrijednost pokretnina na dan 20. svibnja 2014. iznosi 222.722,00 kuna. Također, 1. tužena navodi kako je 2. tuženik kao stečajni upravitelj dostavio na uvid odluku o popisu imovine stečajnog dužnika sa stanjem na dan 21. ožujka 2014. kojom je imenovana inventurna komisija u sastavu AR, ZR i NR, koji su izvršili fizički popis imovine i preuzeli dokumentaciju prema zapisniku od 1. travnja 2014., i to popis materijalne imovine kao prilog 1., popis knjigovodstvene dokumentacije te su ujedno naveli da je u prostorijama zatečena razbacana knjigovodstvena dokumentacija koju je preuzela inventurna komisija. Nadalje, navodi se kako je komisija izvršila popis na temelju zatečenog stanja te da ne može iskazati inventurne razlike, jer nema knjigovodstveno stanje na dan otvaranja stečajnog postupka, a nazivi su uzeti iz liste 2012., priložen je dokument "inventura imovine na dan 1. travnja 2014.", potpisan po članovima komisije. Imovina odnosno svi predmeti stečajne mase čije postojanje je utvrdio stečajni upravitelj inventurom, zavedene su u dugotrajnoj i kratkotrajnoj imovini stečajnog dužnika. Također, 1. tužena navodi i kako je tužitelj sam predao ključ proizvodne hale stečajnom upravitelju na dan otvaranja stečajnog postupka, a stečajni upravitelj nije mogao predati halu u posjed tužitelju iz razloga što su unutra strojevi koji su stečajna masa, a koje je stanje utvrđeno na dan otvaranja stečajnog postupka. U halu je više puta provaljeno, tako da je učinjena šteta na postrojenju skidanjem metalnih dijelova, o čemu postoji policijski zapisnik te je 2. tuženik kao stečajni upravitelj angažirao zaštitarsku službu i to dva i pol mjeseca, jer više nije imao sredstava za zaštitarsku službu te je smatrao potrebnim što prije prodati imovinu stečajnog dužnika. 1. tužena ističe i kako je iz presude broj: K-172/15-23 od 12. veljače 2018. razvidno kako su poslovna zgrada i kompresijska stanica uz halu stečajnog dužnika bili zatvoreni te da je u iste nasilno provaljeno, za što su počinitelji odgovarali za počinjenje kaznenih djela, stoga da su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja da bi za navedene provale i štete prouzročene kaznenim djelom okrivljenika odgovarali stečajna sutkinja i stečajni upravitelj. Nadalje, 1. tužena ističe i kako vjerovnici nisu prigovarali visini procjene pokretnina stečajnog dužnika te da se primjenjuje odredba čl. 101. Stečajnog zakona, koja propisuje skupnu štetu, a to je da zahtjeve stečajnih vjerovnika za naknadu štete koju su zajednički pretrpjeli zbog smanjenja imovine koja ulazi u stečajnu masu prije ili nakon otvaranja stečajnog postupka može, za vrijeme trajanja stečajnog postupka, ostvarivati samo stečajni upravitelj. Tužitelj nije dokazao točno koje su to pokretnine koje su njegovo osobno izlučno pravo do zaključenja stečajnog postupka niti je pokrenuo parnicu radi utvrđivanja razlučnog prava na pokretninama. 1. tužena ističe i kako je tužitelj presudom pred Općinskim sudom u Čakovcu broj: K-116/9-23 od 6. svibnja 2021. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine te kaznenog djela protiv gospodarstva -povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga. 1. tužena ističe i kako stečajna sutkinja u konkretnom stečajnom postupku nije postupala nezakoniti niti nepravilno te da nema njezine štetne radnje. Također, ističe kako je neosnovan zahtjev za naknadu štete s osnove izmakle dobiti iz razloga što je proizvodna hala predana u posjed tužitelju 2016. te da tužitelj nije pružio nikakve dokaze da bi mogao na bilo koji način iznajmiti nekretninu, jer istu nije prije iznajmljivao niti je to imao u poslovnim planovima, niti se mogla očekivati takva dobit po redovnom tijeku stvari. 1. tužena ističe i prigovor zastare tužiteljeva potraživanja.
3. U odgovor na tužbu 2. tuženik osporava navode tužitelja i ističe kako je stečajni postupka vođen u potpunosti sukladno zakonskim propisima, posebice Stečajnog zakona. Nadalje, 2. tuženik navodi kako je tužitelj postupao zlonamjerno i pokušavao na različite načine dovesti u zabludu, kako stečajnog upravitelja, tako i stečajni sud. Navodi i kako tužitelju nije prouzročena nikakva šteta te kako je tužitelj od otvaranja stečajnog postupak opetovano podnosio kaznene prijave za protupravno postupanje, kako protiv njega kao stečajnog upravitelja, tako i protiv stečajnog suca. Povodom tih višestrukih kaznenih prijava tuženik je bezbroj puta saslušavan pred Općinskim državnim odvjetništvom u Čakovcu te je u okviru navedenih postupaka temeljito analizirano kompletno činjenično stanje i pregledana sva dokumentacija iz stečajnog spisa, kao i poslovna dokumentacija stečajnog upravitelja u tom predmetu. Sve te kaznene prijave odbačene su kao neosnovane, jer tijekom istražnih radn ji, nisu utvrđene nikakve nezakonitosti.
4. Tužitelj se podneskom od 13. ožujka 2023. očitovao na odgovore na tužbu 1. tužene i 2. tuženika u kojem navodi kako je 2. tuženik očigledno znao da postoji okolnost zbog koje mora posvetiti veću pažnju u obavljanju svog rada i da je imovina koja je očito velike vrijednosti, jer se radi o građevinskoj poslovnoj hali, građevinskim materijalima, građevinskim strojevima, neki su teški i po nekoliko tona, nezaštićena i da mora poduzeti radnje da se ista osigura. Navodi i kako uređujuća sutkinja pri tome nije vršila nikakav nadzor, nego je nekritički prihvaćala izjave i izvješća stečajnog upravitelja, također oslanjajući se na činjenicu nesređenosti imovine stečajnog dužnika i bolesti direktora. Također, tužitelj navodi kako je u stečajnom postupku stečajnom upravitelju bilo važnije što prije izvršiti procjenu imovine i prodaju iste, što da se vidi u činjenici da je Elaborat o procjeni vrijednosti pokretne imovine od strane stalnog sudskog vještaka Slobodana Ivekovića sačinjen 20. svibnja 2014. te je već u lipnju krenula rasprodaja imovine. Isto tako, tužitelj ističe i kako Lidia Belamarić, nije prisustvovala primopredaji poslovne hale, iako su je sud i stečajni upravitelj trebali pozvati da zastupa interese društva i poduzme sve potrebne radnje uvođenja u prostor, predaje ključeva, konstatiranja na zapisnik zatečenog stanja i davanja dostupnih podataka. Nadalje, tužitelj navodi kako stečajni upravitelj nije razgraničio imovinu stečajnog dužnika od imovine obrta, odnosno privatne imovine direktora. Ističe kako je stečajni upravitelj imao sigurna saznanja da u poslovnoj hali posluje i obrt tj. Obrtnička radnja Piramida vl. IR Belec, međutim ta činjenica da nije bila evidentirana od strane komisije i stečajnog upravitelja, niti je imovina bila razgraničena obzirom na postojanje više subjekata koji su poslovali na istoj adresi, što da je sve propust 2. tuženika. Tužitelj posebice ističe Obavijest o imovini društva [obrt] od 11.04.2014. koju je stečajnom upravitelju uputio odvjetnik Josip Kozjak, a koji dopis je imao za cilj upozoriti tuženika da u hali postoji imovina, alati i strojevi koji su u vlasništvu obrta [obrt] odnosno u vlasništvu IR. Predmetni dopis stečajni upravitelj je ignorirao, te niti je kontaktirao odvjetnika Kozjaka, niti tužitelja, niti knjigovotkinju HR. Stečajni upravitelj je na str. 92. spisa posl. broj St-411/13 Trgovačkog suda u Varaždinu iskazao kako je na osobnom računalu u hali zatekao i mape podataka o poslovanju obrta, a u tijeku provođenja poreznog nadzora, u podnesku od 29.12.2014.g. koji se spominje u sklopu Zapisnika Klasa: UP/I-471 02/15-01/15 od 20.04.2015., 2. tuženik je izjavio da je sva zatečena imovina stečajnog dužnika uredno evidentirana u knjigovodstvu u smislu dugotrajne i kratkotrajne imovine. Upravo zato je 2. tuženik iz preuzete dokumentacije trebao i mogao utvrditi koji točno predmeti pripadaju kojem od navedenih subjekata, no to je u cijelosti ignorirao. Također, tužitelj navodi kako se 25.09.2014. obratio Trgovačkom sudu u Varaždinu te je zatražio da mu se dostavi inventurna lista kako bi mogao prigovoriti koji su njegovi strojevi i osobni alati, a tom prilikom je dostavio i dokument pod nazivom „Obračun amortizacije“ u kojemu su navedeni podaci o vlasništvu predmeta obrta. Uslijed ignoriranja od strane stečajnog upravitelja po pitanju prethodno navedenog zahtjeva, tužitelj je ponovno dana 16.04.2015. podnio sudu Obavijest o izlučnom pravu kojim je ponovno dostavio navedeni „Obračun amortizacije“. Osim toga, stečajni upravitelj je ostavio halu ne samo ne zaštićenu, nego i nezaključanu i to u početnom periodu, kada je istu trebalo najviše zaštititi. O tome je posvjedočio sudski vještak Slobodan Iveković u iskazu na ročištu u predmetu P 216/2021 a koji je naveo da je kao sudski vještak sudjelovao u stečajnom postupku u odnosu na stečajnog dužnika [obrt] na način da je imao inventurnu listu po kojoj je izvršio procjenu imovine te je iskazao da je u prostore Piramide mogao ući tko je htio jer je sve bilo otvoreno, predmetna hala uopće nije bila zaključana.
5. Tijekom postupka tužitelj je ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a 1. i 2. tuženi se protivili istom u cijelosti i ostali kod svih navoda iz odgovora na tužbu, dok je 2. tuženik u podnesku od 8. srpnja 2024. istaknuo i prigovor zastare.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra (listovi 13-18), izvadak iz obrtnog registra (list 19-20), izvadak iz zemljišne knjige (listovi 21-23), rješenje (listovi 24-25), rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu broj: St-411/13- 21 (listovi 26-29), rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu broj: St-411/13-122 (listovi 30-41), otpusna pisma (listovi 42-49), obavijest o imovini društva [obrt] (list 50), dopis (list 51), obračun amortizacije (listovi 52-53), obavijest o izlučnom pravu (list 54), inventura s 31.12.2012. (listovi 55-58), obračun amortizacije (listovi 59-60), zapisnik (list 61-62), dopisi (list 63-64), inventura imovine na dan 1.4.2014. (listovi 65- 68), procjena vrijednosti pokretne imovine (listovi 69-80), zapisnik od 13.10.2021. (listovi 81-89), posebno izvješće Policijska uprave Međimurske (listovi 90-91), presuda Općinskog suda u Čakovcu broj K-172/15-23 (listovi 92-99), presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Kmp-45/15-12 (listovi 100-101), zahtjev za mirno rješenje spora (listovi 102-111), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (listovi 113-114), zapisnik Porezne uprave od 20.04.2015. (listovi 146-169), rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu St-411/2013-122 (listovi 170-182), zapisnik od 11.02.2022. (listovi 193- 196), potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad (list 235), presudu Pž-5657/2015-2 (listovi 259-263), elaborat procjene vrijednosti nekretnine (listovi 264-292), nalaz i mišljenje procjenitelja mr. sc. Martine Cesar-Kelemen (listovi 293-332), presudu Pž- 5657/2015 (listovi 334-338), nalaz i mišljenje procjenitelja mr. sc. Martine Cesar Kelemen od 11.12.2023. sa preslikama fotografija (listovi 339-438), fotografije (listovi 446-542), zapisnik Porezne uprave (listovi 543-566), zapisnik s Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-87/16 (list 567), pokazatelji troškova građenja (list 568), očitovanje (listovi 569-572), zapisnik Općinskog suda u Čakovcu broj P-193/18 (listovi 573-574), zahtjev za kredit (list 575), zahtjev za kredit (listovi 576-578), rješenje Općinskog suda u Čakovcu Ovr-414/22 (listovi 589-593), zapisnik Općinskog suda u Čakovcu broj P- 216/21 (listovi 594-612), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-4449/2024 od 8.10.2024. (listovi 636-640), saslušani su svjedoci JR, ĆR, UR, OR, ČR, ZR, HR, čita se dopis uz rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu broj R1-181/2013 i dopis (listovi 661-666), 2. tuženik sa zapisnika od 19.1.2026., čita se spis Trgovačkog suda u Varaždinu St - 411/2013., te je saslušan tužitelj u svrhu dokazivanja.
7. Sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem Josipa Kozjaka, Jasne Lekić, CR, Slobodana Ivekovića, Lidije Belamarić i PR kao i strojarskog vještačenja, financijsko knjigovodstvenog vještačenja te građevinskog vještačenja kao nepotrebne i odugovlačeće. Također, sud je odbio prijedlog tužitelja za pribavom bruto bilance, jer se radi o dokaznom prijedlogu iznesenom nakon zaključenja prethodnog postupka, a sve sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a.
8. Također, tužitelj je dostavi podnesak 6. svibnja 2026., a koji podnesak sud nije uzeo u obzir, jer je isti dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave.
9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
10. U čl. 2. st. 1. ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. ZPP-a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog zakona da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
11. Predmet spora jest potraživanje tužitelja s osnove naknade štete, a koja da bi tužitelju nastala u stečajnom postupku koji se vodio nad stečajnim dužnikom [obrt] [adresa] pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod brojem: St-411/13 i to prodajom pokretnina koje bi bile njegovo privatno vlasništvo i vlasništvo obrta [obrt], a ne vlasništvo stečajnog dužnika [obrt] [adresa], kao i potraživanje s osnove imovinske štete i to izmakle dobiti koju bi tužitelj mogao ostvariti iznajmljivanjem poslovnog prostora u razdoblju od 12. ožujka 2015. do zaključenja glavne rasprave.
12. Nesporno je tužitelj bio direktor [obrt] [adresa] nad kojim trgovačkim društvom je rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu broj: St-411/13-21 od 20. ožujka 2014. otvoren stečajni postupak. Rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu broj: St - 411/13-122 od 24. srpnja 2019. obustavljen je i zaključen stečajni postupak nad stečajnim dužnikom [obrt], [adresa] te je isti brisan iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu broj: Tt-19/2738-2.
13. Nesporno je 2. tuženik rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu broj: St-411/13- 8 od 13. prosinca 2013. postavljen za privremenog stečajnog upravitelja, a rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu broj: St-411/13-21 od 20. ožujka 2014. imenovan stečajnim upraviteljem.
14. Nesporno je tužitelj od 1995. do 28. listopada 2019. bio vlasnik obrta [obrt]
– Montaža čeličnih konstrukcija, [adresa].
15. Sporno jest je li provedbom stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom [obrt] [adresa] tužitelju nastala šteta i to prodajom pokretnina u okviru stečajnog postupka, a na kojima bi tužitelj imao vlasnička prava. Sporno jest na kojim pokretninama bi tužitelj eventualno imao vlasnička prava te na kojim bi pokretninama popisanim i prodanim u stečajnom postupku imao izlučno pravo. Također, sporno jest je li tužitelju nastala imovinska šteta u vidu izmakle dobiti za period od 12. ožujka 2015. do zaključenja glavne rasprave. Sporno jest je li nastupila zastara potraživanja tužitelja te je u cijelosti sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
16. Svjedok JR je u bitnom iskazao kako je bio zaposlenik [obrt] 10 godina. Tamo je obavljao sve poslove po potrebi, dakle tokario, bušio, rezao na pili, brusio. Nije mu poznato je li u to vrijeme na istoj adresi bio prijavljen i obrt [obrt] te mu nije poznato jesu li se nalazili u proizvodnoj hali strojevi koji bi bili vlasništvo obrta [obrt]. Također, svjedok je iskazao kako ne zna čiji su strojevi bili vlasništvo i zaposlenici su ih normalno koristili. Ne zna je li bilo i zaposlenika obrta [obrt]. Nakon što mu je sud predočio fotografije na listovima od 446 spisa svjedok je potvrdio da se na istima nalazi proizvodna hala [obrt] i unutrašnjost iste, te kako su aparati koji se nalaze na fotografijama kao i difuzor, aparati za zavarivanje i peć za žarenje dimenzija otpr. 8 x 10 nalazili u proizvodnoj hali koja je vidljiva na fotografiji na listu 464 spisa, a vidljiv je i proizvod koji se radio za hidrocentralu u Islandu, a što je posao koji je [obrt] obavljala otpri like godinu dana prije otvaranja stečaja, svakako prije nego je tužitelj obolio. Nije mu poznato kad su obavljani poslovi vidljivi na fotografiji na listovima 529 do 533. Nakon što mu je sud predočio sve fotografije do lista 542, svjedok je iskazao kako da pretpostavlja da su fotografije iz istog razdoblja, jer je na istima vidljiv proces proizvodnje za hidrocentralu na Islandu. Nakon što je tužitelj obolio, zaposlenici nisu više radili, jer je partner iz Slovenije odustao od posla te su na kraju završili na Zavodu za zapošljavanje, tako da nakon toga više nije dolazio u halu i ne zna što se događalo s istom i sa strojevima koji su se u njoj nalazili.
17. Svjedok ĆR je iskazao kako je bio zaposlenik [obrt], ali ne zna je li bio zaposlenik obrta ili trgovačkog društva. Nakon što mu je sud predočio fotografije na listovima 446 do 542 potvrdio je da su iste nastale u unutrašnjosti proizvodne hale te dvorištu iste i na istima su vidljivi strojevi koji su se nalazili u hali, kao primjerice na listu 485 forverk i drepang, a to su strojevi za obradu metala, na listu 486 peć za sušenje i mala peć za sušenje, na listu 488 postolje tj. rikplata, te su vidljivi i strojevi za zavarivanje, bila su dva velika stroja za zavarivanje praškom sa postoljem i čini mu se 20 do 30 malih strojeva za varenje. On je u firmi radio do studenog 2011. i njegov posao je bilo zavarivanje i rad na CNC mašini, a radio je u istoj hali, kao i svjedok JR. Na poseban upit suda jesu li strojevi i aparati pokazani na listovima 446 do 542 bili vlasništvo obrta [obrt], [obrt] ili privatno vlasništvo ovdje tužitelja, svjedok je iskazao da ne zna. Što se tiče struje u hali, ormarići su bili takvi da se moglo istovremeno zavarivati sa dva tri stroja. Na upit je li mu poznato što se dogodilo naknadno 2014. godine i što je učinila policija te ovdje 2. tuženik kao stečajni upravitelj, svjedok je iskazao da ne zna. Na poseban upit tužitelja svjedok je iskazao da su se u hali nalazile i okretaljke koje služe za okretanje predmeta tijekom zavarivanja i to sigurno zna da su se nalazila 4 para okretaljki, a vani ih je bilo i više koje nisu bile ispravne.
18. Svjedok UR je iskazao kako, a nakon što su mu predočene fotografije na listu 446 pa do 542, se na istima nalaze strojevi i proizvodna hala. Zemljište i proizvodna hala bili su privatno vlasništvo tužitelja, dok je većina strojeva koja se nalazila i proizvodnoj hali i alatnici bila vlasništvo obrta [obrt], čini mu se da je CNC glodalica na listu 462 kao i aparat za autogeno rezanje na listu 480, ne zna čiji je isti bio vlasništvo, to su sitne stvari kojih je bilo puno. Poznato mu je da su se u hali nalazile i okretaljke za okretanje proizvoda tijekom zavarivanja, bile su vlasništvo obrta, ali ne zna koliko ih je bilo. Na upit suda čiji je stroj na listu 541, svjedok je iskazao kako se radi o EPP aparatu i misli da je također od obrta. Iskazao je i kako je većina aparata i strojeva kupljena na ime obrta [obrt]. Na upit suda može li navesti kakve strojeve i aparate koji bi bili vlasništvo [obrt] iskazao je da ne i da ne zna. Prošlo je od tada dosta godina. Njegov otac, ovdje tužitelj je 2013. godine imao moždani udar i nakon što se oporavio došlo je do stečaja [obrt] Bio je imenovan stečajni upravitelj koji je pred halu postavio nekog čovjeka, koji se njima nije ni predstavio i nije tužitelju dozvoljavao ulaz u halu, iako su zemljište i hala i gruntovno i katastarski stajali na tužitelja. Tužitelj je od policije zatražio da ga maknu, obavijestio je o tome državno odvjetništvo i pokrenuo sudski postupak, gdje je na kraju doneseno rješenje da mu se mora omogućiti posjed hale. Kad mu je hala vraćena u posjed, u istoj više nije bilo ničeg, sve je bilo prazno. Ne zna tko je bio navedeni čovjek kojeg je postavio stečajni upravitelj, ali on je stalno bio tamo, radilo se o starijem čovjeku. Ne zna je l i isti tamo bio i tokom noći, jer on tokom noći tamo nije odlazio. Nije mu poznato koliko je vremena prošlo do vraćanja hale u posjed tužitelju. Nadalje, svjedok je iskazao kako on nije bio prisutan prilikom popisa imovine nakon otvaranja stečajnog postupka. Aparati za zavarivanje Miler koštali su oko 16 tisuća EUR po komadu, a obrt [obrt] ih je imao oko 15 komada, čini mu se da su bili starosti oko 5 do 6 godina u trenutku otvaranja stečaja. Također, svjedok je iskazao i kako je obrt imao oko 10 do 15 strojeve Varstroj, a svaki je bio u vrijednosti od 12 tisuća kuna. Na upit je li mu poznato koja je bila vrijednost CNC glodalice, iskazao je da se više ne sjeća, ali zna da je ona bila nova, odnosno posljednja kupljena. Na upit tužitelja iskazao je da se sjeća da su radili veliki posao za Švedsku, 2010. ili 2011. godine, te je za isti bilo potrebno nabaviti mnogo novog alata što je kupljeno i zna da je puno koštalo, a na upit suda na čije ime je upisan taj alat svjedok je iskazao da ne zna. Nakon što je tužitelj obolio 24.7.2013., on je organizirao čuvanje hale i alatnice i to na način da je organizirao radnike i hala te strojevi su bili čuvani 24 sata, do dolaska stečajnog upravitelja. Na upit suda je li bila hala čuvana i prije 2013. u noćnim satima, iskazao je da jest, bio je čuvar, netko od radnika je čuvao. Radnici nisu radili neka dva do tri mjeseca nakon što je tužitelj obolio, prije otvaranja stečaja, a na upit suda tko je u tom periodu čuvao halu i strojeve, svjedok je iskazao da radnici i on i on im je za to plaćao. Nakon što su mu predočene fotografije na listovima 74 do 80 svjedok je iskazao da je to stanje koje je bilo zatečeno nakon što je tužitelj stupio u posjed hale. Elektroormarići su bili devastirani i u toj hali se više ne može raditi. Poznato mu je da je u hali bila krađa, ne zna jesu li isti kazneno za to odgovarali, to mu nije poznato, ali smatra da oni nisu mogli uzeti temeljne ploče i ostale strojeve koji su nedostajali u hali, a na upit suda je li mu poznato da bi te temeljne ploče i drugi strojevi bili na popisu imovine [obrt] te prodani u stečajnom postupku, svjedok je iskazao da mu to nije poznato. Na upit predstavnika 1. tužene je li mu poznato da bi postojala kakva dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo da bi predmetni strojevi bili vlasništvo obrta [obrt] svjedok je iskazao da mu to nije poznato. Na upit suda svjedok je iskazao da mu je poznato da su strojevi kupovani na ime obrta, ali ne zna postoji li kakva dokumentacija, odnosno ista je bila spaljena prilikom požara. Dodao je da je i on dao svoj privatni novac za dobar dio strojeva. Ista osoba je radila za knjigovodstvo za obrt [obrt] i [obrt]
19. Svjedok OR u bitnom je iskazao kako je bio zaposlenik [obrt], nije siguran je li obrta ili firme, misli da [obrt] i to 5 godina, otprilike od 2008. do 2013. Nakon što mu je sud predočio fotografije na listovima od 446-512 svjedok je potvrdio da su fotografije sačinjene u proizvodnoj hali gdje su radili. On je obavljao osobno poslove zavarivanja, koristio je aparate i kran te je potvrdio da su svi aparati i strojevi prikazani na navedenim fotografijama bili korišteni od strane n jih zaposlenika. Na upit suda čiji su bili ti aparati i strojevi odnosno jesu li bili vlasništvo [obrt], obrta ili privatno vlasništvo ovdje tužitelja svjedok je iskazao da ne zna, odnosno ako je tužitelj bio direktor onda pretpostavlja da su bili njegovi. Inače na fotografijama je vidljiv i aparat za zavarivanje Müller kojih zna da je u firmi bilo 6 ili 7 komada, tu negdje, sjeća se da ih je bilo dosta, a radi se o profi aparatima za zavarivanje. Nakon što je otišao iz firme oko 2013. on tamo više nije odlazio, pa ne zna u kakvom je stanju bila hala poslije. U hali su inače bili i cnc glodalica, tigi aparati za zavarivanje, bilo ih je više, ne bi mogao točno reći koliko. Na poseban upit suda svjedok je iskazao da kad su radili u hali na zidovima je vilo više elektro ormarića, ne zna točno koliko, ali mogli su uštekavati strojeve gdje god su radili. On nije nikad vidio nikakvu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da su predmetni strojevi vlasništvo ovdje tužitelja. On zna da je radio za [obrt], a jesu li strojevi bili vlasništvo [obrt], [obrt] ili tužitelja to točno ne zna.
20. Iz iskaza svjedoka ČR proizlazi da je bio zaposlenik najprije [obrt], a kasnije obrta [obrt], sveukupno skoro 15 godina, a otišao je 13.7.2011. Nakon što su mu predočene fotografije na listovima od 446-498 svjedok je iskazao kako ne zna čiji su bili strojevi i aparati vidljivi na tim fotografijama, zna samo da su se nalazili u hali i da su ih zaposlenici koristili, a tko ih je kupio i s čijim novcima, on to ne može znati. Svjedok je iskazao i kako ne zna i ne može znati što se nalazilo u hali 2013., odnosno 2014., jer je on otišao 2011. i nakon toga se nije vraćao.
21. Svjedokinja DR je iskazala kako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad [obrt] radila na administrativnim poslovima kod stečajnog upravitelja, ovdje 2. tuženika. Ne sjeća se predmetnog stečajnog postupka kao ni je li ona nazočila popisu imovine. Na upit suda je li ona odlazila na teren odnosno u hale trgovačkih društava kad su se vršili popisi imovine, svjedokinja je iskazala kako se više ne sjeća te kako je inače njezin posao bio administrativne naravi, dakle izrada excel tablica, otvaranje računa i slično. Nakon što joj je tužitelj predočio zapisnik od 1.4.2004. iz kojeg proizlazi da bi bila članica komisije koja je vršila popis imovine i knjigovodstvene dokumentacije, svjedokinja je iskazala kako je moguće da je bila članica komisije, ali se ona toga više ne sjeća. Ne sjeća se sadržaja tog zapisnika, a na upit tužitelja kako to da je navedeno da nema knjigovodstvenog stanja na dan otvaranja stečajnog postupka, iako je [obrt] imala knjigovodstveno stanje , svjedokinja je iskazala kako se ne može na to očitovati, jer se zbog proteka vremena više ne sjeća. Svjedokinja je iskazala i kako se ne sjeća više ni gdje se nalazila hala [obrt], a kamoli inventara i stvari koje su se nalazili u hali i dvorištu hale. Svjedokinja je iskazala kako se ničega u vezi popisa imovine i inventure za vrijeme stečaja [obrt] ne sjeća, jer se već 6 godina ne bavi tim poslom.
22. Svjedokinja ZR je iskazala kako radi u uredu 2. tuženika, moguće je da je sudjelovala u postupku stečaja nad [obrt] te je moguće da je i bila prisutna prilikom popisa imovine, ali se toga s obzirom na protek vremena više ne sjeća. Od tada je prošlo puno vremena te se ne sjeća ni popisa imovine ni koji su strojevi bili u pitanju. Ne sjeća se više što su popisali tj. koju imovinu u poslovnim prostorima [obrt] Ne sjeća se jesu li knjige [obrt] bile uredno vođene te je li naknadno nakon inventurnog popisa dostavljena kakva dokumentacija od strane [obrt] Ne sjeća se jesu li raspolagati kakvom knjigovodstvenom dokumentacijom. Na pitanje tužitelja zašto je prilikom popisa popisana i njegova osobna imovine te imovina koja je bila u vlasništvu obrta [obrt] svjedokinja je iskazala da se popisa imovine više ne sjeća.
23. Svjedokinja HR je iskazala kako je bila zaposlenica [obrt] od 2009. do 2013. kada se zaposlila u drugoj firmi, time da je od 2011. koristila porodiljni dopust. U [obrt] radila je u računovodstvu i poznato joj je da je [obrt] imala svoju imovinu, koliko zna zgradu i strojeve za zavarivanje, veliki tokarski stroj i koliko zna postojao je popis imovine. Ne zna koja imovina je popisana u stečajnom postupku, ona je na poziv stečajnog upravitelja TR išla pokazati mu samo kako se što knjižilo i stvari vezane uz računovodstveni program, lozinke i slično. Poznato joj je da je u istoj zgradi poslovao i obrt [obrt] te da je i on imao svoju imovinu, ona je vodila računovodstvo i za taj obrt te su se vodila dva popisa imovine, jedan za [obrt], a drugi za obrt. Ne zna je li se u toj zgradi nalazila i kakva imovina koja bi bila privatno vlasništvo ovdje tužitelja. Nadalje, svjedokinja je iskazala kako ona nije bila prisutna kad se vršio popis imovine od strane komisije u stečajnom postupku. Ona je posljednji put bila prisutna kad se radila inventura za 2010. godinu, tada je bio i porezni nadzor i koliko zna sve je bilo u redu. Ne zna što se s imovinom [obrt] događalo u periodu od 2010. do 2014., jer je bila na porodiljnom dopustu od 2011., a 1.11.2013. počela je raditi u drugoj firmi. Dakle taj period od dvije godine bila je na porodiljnom dopustu i nije aktivno radila u [obrt] Nakon što je svjedokinji predočena procjena pokretne imovine izvršena u stečajnom postupku od strane vještaka Slobodana Ivekovića ista je iskazala kako po samim fotografijama ne bi mogla reći o kojim se pokretninama radi, ona je iste zaduživala prema inventarnim brojevima, sama nije odlazila u halu i ne bi se mogla očitovati o tome čije vlasništvu su te pokretnine. Ona nije osobno nikakvu dokumentaciju davala stečajnom upravitelju odnosno komisiji koja je vršila popis stečajne imovine, oni su imali dostupna računala i na računalima su bili vođeni popisi imovine posebno za obrt i posebno za [obrt] Ona je posljednji put u firmi bila 2013. godine kad su je zvali da pomogne s odjavama radnika nakon što je tužitelj obolio.
24. Iz iskaza 2. tuženika TR proizlazi kako se sjeća stečajnog postupka nad [obrt] Sam popis imovine nije on radio već za to imenovana komisija, koju su činili djelatnici njegovog ureda. Predsjednik te komisije bio je AR koji je sada pokojni, a koliko zna komisija je popisala ono što je našla. Napravljen je zapisnik i to je bio temelj za vještaka strojarske struke koji je izvršio procjenu te imovine. Na sam stečajni popis i procjenu koliko se sjeća nije bilo prigovora. Isto tako, koliko se sjeća tužitelj tijekom postupka nije tražio izlučno pravo. Na dan primopredaje objekta tužitelj mu je sam dao ključeve, kasnije je tamo došlo do provale za što je vođen kazneni postupak, jer je policija pronašla počinitelje. Na upit suda je li hala bila zaključana u trenutku provale 2. tuženik je iskazao da je bila zaključana, ali nije bio problem provaliti, jer to nisu bila prava industrijska vrata. Nakon toga za čuvanje objekta angažirana je zaštitarska tvrtka u dogovoru s vjerovnicima koja je čuvala objekt 24 sata na dan te su i tu skoro potrošeni svi novci. Na upit suda je li ja osobno otuđio kakvu imovinu ili dolazio u halu i uzimao stvari iskazao je da nije te je imao pametnijeg posla, dolazio je samo ono što je bilo u okviru njegovog posla kao stečajnog upravitelja. Na pitanje tužitelja zašto nije vođen postupak po prigovoru za izlučnim pravom 2. tuženik je iskazao da se ne sjeća, ali sve je bilo rješavano na skupštini, uostalom tužitelj je imao punomoćnika u tom postupku koji je bio upućen u to na koji način i kako se prijavljuju tražbine u stečajni postupak. Na upit suda jesu li bile uredno vođene knjige od [obrt] 2. tuženik je iskazao da nisu, a na upit suda je li naknadno dostavljena kakva dokumentacija iskazao je da mu naknadno netko jest ostavio nekakvu dokumentaciju, misli da se radilo o neka tri registratora, a tu su dokumentaciju naravno uzeli u obzir. Ne sjeća se više tko ju je donio, misli da HR ili šogor tužitelja. Nakon što mu je tužitelj predočio podnesak od 29.12.2014. sa stranice 104 spisa Trgovačkog suda u Varaždinu u dijelu u kojem se navodi da je sva zatečena imovina stečajnog dužnika uredno evidentirana u knjigovodstvu u smislu dugotrajne i kratkotrajne imovine sukladno odredbama stečajnog zakona 2. tuženik je iskazao da se s obzirom na protek vremena više ne sjeća u kojem kontekstu je predmetno napisano. Na pitanje predstavnika 1. tuženika 2. tuženika je iskazao da se ne sjeća da bi tijekom samog postupka tužitelj prigovarao nezakonitosti ili nepravilnosti njegovog rada, on je kao javnost sudjelovao na svim skupštinama, iznosio neke svoje teorije, a kasnije je prijavljivao i njega i suca koji je vodio postupak. 2. tuženik je iskazao kako ga je tužitelj prijavio kazneno 25 puta, nikada nije kazneno za ništa odgovarao, sve je to bilo odmah odbačeno. Ni sudac koji je vodio postupak tijekom postupka nije utvrdio nikakve nepravilnosti u njegovom radu.
2. tuženik je iskazao i kako ne zna koja je bila procjena vrijednosti imovine do strane Porezne uprave te kako mu nije poznato koju imovinu je imao obrt [obrt] i nije bilo nikakvih naznaka iz kojih bi proizlazilo što je bila imovina obrta.
25. Tužitelj IR je iskazao kako je bio direktor trgovačkog društva [obrt] i vlasnik obrta [obrt]. Njemu je rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu zbog njegovog tadašnjeg zdravstvenog stanja kao zamjena postavljena Lidia Belamarić rješenjem od 15.1.2014., međutim to rješenje ne nalazi se u stečajnom spisu niti ga je primio i smatra to prijevarom. Na zapisnik od 6.3.2014. u spisu St-411/13 privremeni stečajni upravitelj navodi da je pokušao stupiti u kontakt s njim što nije točno, već je on došao do njega i stupio s njim u kontakt. Nitko njega od njih nije kontaktirao, ni privremena upraviteljica društva Lidia Belamarić. Na upit suda koja imovina navedena na inventuri imovine na dan 1.4.2014. na listovima 83-86 jest imovina obrta [obrt] ili njegova vlastita osobna imovina tužitelj je iskazao kako on zbog bolest ne zna, no da to treba utvrditi računovodstvo te ističe kako je na popisu inventurne imovine na dan 1.4.2014. navedeno 26 aparata za zavarivanje, a na obračunu amortizacije [obrt] za 2012. proizlazi da je ista imala 13 aparata za zavarivanje . Također, tužitelj je iskazao kako je sam tražio izlučno pravo te kako je imovina navedena na stranicama od 131-134 njegova osobna imovina i da je on potpisao predmetnu inventuru. Na upit suda gdje je na navedenim dokumentima navedeno da bi se radilo o njegovoj osobnoj imovini tužitelj je iskazao da ju je on potpisao i da je zatražio izlučno pravo na toj imovini u stečajnom postupku te da je to trebalo riješiti u stečajnom postupku. Nadalje, tužitelj je iskazao kako je obrt [obrt] poslovao u istoj hali na istoj adresi kao i [obrt] te je imao svoje zaposlenike, no ne sjeća se koliko je bilo zaposlenika u obrtu [obrt] u trenutku otvaranja stečajnog postupka nad [obrt] One poslove koje je obavljao obrt [obrt], za iste je obrt kupovao mehanizaciju, a za poslove koje je obavljala [obrt] mehanizaciju je kupovala [obrt] Tužitelj je istaknuo kako na inventurnoj listi nije popisana imovina navedena na listu 8 zapisnika Porezne uprave od 20.4.2015. te kako je iz lista 5 zapisnika Porezne uprave vidljivo da je izjavio da određeni dio opreme iz proizvodnog pogona nedostaje. Tužitelj je iskazao da je 2. tuženik prodao tu opremu na crno. Na upit suda je li protiv 2. tuženika vođen kakav kazneni postupak tužitelj je iskazao da jest, no kaznena prijava je odbačena. Tužitelj navodi da je iz ponude za kupnju opreme i alata na listu 325 vidljivo da je 2. tuženik prodao opremu na crno i u cijelom spisu nema ni jednog računa za opremu koju je on prodao. Tužitelj navodi kako je rigplata njegova osobna imovina. Na upit suda posjeduje li račun za navedeno, tužitelj je iskazao da ne posjeduje, a na upit suda je li ta imovina navedena na inventurnom popisu imovine [obrt] tužitelj je iskazao da ne zna. Nadalje, tužitelj je naveo kako te rigplate nema na inventurnom popisu iz 2012. kao ni 8 valjaka. Tužitelj je naveo kako navedenu rigplatu stečajni upravitelj nije popisao. Također, tužitelj je iskazivao kako je 2. tuženik pokrao imovinu navedenu u kaznenoj prijavi koju je podnio protiv 2. tuženika i to: limene sendvič ploče za prekrivanje krova proizvodne hale i farbaone, 8 komada okretaljki za izradu kotlova i drugih okruglih predmeta, 10 km jednofaznog kabela, 240 kg bakrene sirovine,300 kg specijalne žice za instalaciju pećima, 120 metalnih ormara za alat, 50-ak komada alata za zavinute vratove marke Fronius, 1000 m kablova za produžetke za 380 V, više komada magnetnih bušilica, oko 65 komada plinskih industrijskih boca proizvođača "Kisikana Sisak", alat u vrijednosti oko 40.000,00 eura koji tužitelj ne može specificirati. Također, tužitelj je iskazao da iz zapisnika Porezne uprave na listu 8 zapisnika (list 146 spisa St-411/13) proizlazi da je stečajni upravitelj prodao 19 tona nepoznatog materijala odnosno opreme. Tužitelj tvrdi da se radi o materijalu koji se nalazio u hali oko zidova, po dužini hale s lijeve i desne strane i da je to bila njegova osobna imovina. On je izračunao da se radi o 100 tona materijala, po cijeni od 3 eura po kg, dakle sveukupna vrijednost toga bila bi 300.000,00 eura. Uz to idu i nogare koje su vidljive također na fotografijama. To je imovina koja nije bila popisana na popisu inventurne imovine, ali je istu 2. tuženik prodao. Tužitelj je iskazao kako nije imao pristup u halu nakon što je otvoren stečajni postupak. Utvrdio je da su otuđene te stvari kad je bio sa Poreznom upravom. Na upit suda je li po njegovom zahtjevu za izlučnim pravom doneseno kakvo rješenje u stečajnom postupku tužitelj je iskazao da nije. Na pitanje predstavnika 1. tuženika posjeduje li račune ili bilo kakvu drugu dokumentaciju koja bi potvrđivala da je sporna imovina njegovo vlasništvo tužitelj je iskazao da je prema stečajnom zakonu stečajni upravitelj temeljem računa dužan utvrditi imovinu stečajnog dužnika. Na pitanje predstavnika 1. tuženika posjeduje li tužitelj pravomoćne presude donesene u kaznenom postupku kojima bi stečajni upravitelj ili stečajna sutkinja bili pravomoćno kazneno osuđeni za djela za koja tužitelj tvrdi da su počinjeni tužitelj je iskazao da po zakonu sudac ne može biti kazneno osuđen. Tužitelj je izjavio da je mjesto odnosno hala u kojoj je izvršen popis imovine stečajnog dužnika [obrt] bila njegova privatna kuća i da je on tamo stanovao.
26. Pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu su postojanje štete na strani tužitelja kao oštećenika, protupravna štetna radnja poduzeta od strane tuženika kao štetnika, uzročna veza između štetne radnje tuženika i štete na strani tužitelja, te krivnja tuženika, s time da se pretpostavlja najniži stupanj krivnje, a sve u smislu odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 1 45/2023, 155/2023, dalje: ZOO).
27. Odredbom članka 1045. ZOO-a propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu istu je dužan naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom članka 1046. ZOO šteta definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
28. Tužitelj u tužbi, a ni tijekom cijelog postupka nije specificirao koja bi to imovina, a koja bi bila popisana i prodana u okviru stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom [obrt], [adresa], bila njegova vlastita imovina odnosno imovina obrta [obrt], a čiji je on bio vlasnik. Tek prilikom davanja iskaza, tužitelj je paušalno naveo kako njegovu imovinu čini imovina navedena na inventurnom popisu s 31. 12.2012., a koji se nalazi na listovima 131-134 spisa predmeta Trgovačkog suda u Varaždinu broj: St-411/13.
29. Iz navedenog inventurnog popisa od 31.12.2012. vidljivo je kako na istom nije navedeno da bi ta imovina predstavljala osobnu imovinu tužitelja, već se na istom samo nalazi potpis tužitelja.
30. Iz zapisnika o održanoj sjednici skupštine vjerovnika u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom [obrt], Lopatinec od 4. veljače 2015. u stečajnom postupku pred Trgovačkim sudom u Varaždinu broj: St-411/13-44 proizlazi kako je stečajni upravitelj, ovdje 2. tuženik, pripremio izvješće o tijeku stečajnog postupka sa specifikacijom troškova primitaka i izdataka tijekom stečajnog postupka te je takvo izvješće prihvaćeno od strane skupštine vjerovnika i predložena prodaja imovine stečajnog dužnika po najpovoljnijem ponuđaču sukladno odredbama Stečajnog zakona. Također, iz istog proizlazi kako se stečajna masa stečajnog dužnika sastoji od pokretnina – strojeva koje su taksativno nabrojene u popisu imovine stečajnog dužnika, koja je imovina procijenjena po ovlaštenom sudskom vještaku strojarske struke Slobodanu Ivekoviću na iznos od 222.722,00 kuna. Isto tako, u zapisniku se navodi kako stečajni upravitelj posebno naglašava da je navedena imovina upisana u poslovnim knjigama stečajnog dužnika kao dugotrajna imovina stečajnog dužnika, a ujedno je i takvo stanje upisano i kod Porezne uprave [adresa].
31. Također, nitko od saslušanih svjedoka, a ranijih zaposlenika [obrt] [adresa], osim svjedoka UR, nije se mogao očitovati o tome čija je bila sporna imovina odnosno strojevi i pokretnine koje su koristili u svom radu.
32. Sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka UR u dijelu u kojem isti navodi koja bi imovina bila privatno vlasništvo ovdje tužitelja, jer je svjedok sin tužitelja i kao takav ima interes za uspjeh tužitelja u sporu, a u navedenom dijelu nikakva dokumentacija ni iskazi ostalih saslušanih svjedoka ne potvrđuju njegov iskaz. Također, sud nije prihvatio ni iskaz tužitelja kao istinit i vjerodostojan u dijelu u kojem navodi kako bi sporna imovina bila njegovo vlasništvo, jer isto ne proizlazi iz rezultata ostalog dokaznog postupka.
33. Iako tužitelj navodi da bi sporne pokretnine u navedenom inventurnom popisu bile njegovo vlasništvo, isti to ničim nije dokazao u ovom postupku. Ukoliko bi iste bile njegovo vlasništvo, tada bi tužitelj posjedovao bilo račune o njihovoj kupnji ili neku drugu dokumentaciju koja bi navedeno potvrđivala. Naime, tužitelj nije dostavio nijedan račun o kupnji bilo koji od navedenih strojeva i ostalog spornog alata. Štoviše, nije se ni očitovao kad i gdje bi koju od navedenih pokretnina stekao.
34. Nedvojbeno je kako je u istoj proizvodnoj hali i na istoj adresi poslovalo trgovačko društvo [obrt] [adresa] i obrt [obrt], vlasnika ovdje tužitelja . Također, saslušani svjedoci su potvrdili kako su u istom prostoru radili i zaposlenici obrta i [obrt] te koristili iste strojeve, no nijedan od saslušanih svjedoka, osim svjedoka UR, nije se mogao očitovati čije vlasništvo su isti bili.
35. Kako je stečajni postupak nad dužnikom pokrenut 2014. godine to se u odnosu na položaj izlučnog vjerovnika u stečajnom postupku primjenjuju odredbe Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12; dalje: SZ/96). Prijelaznim odredbama članka 441. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15 – dalje: SZ/15), propisano je da stečajni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se prema odredbama Stečajnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme njihova pokretanja, a iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka odredbe članka 12., 88. stavak 2., 89. -91., 94.-96., 98., 102. i 103., 132. i 133., 169. stavak 5. -8., 216. i 217., 227., 229., 235. - 248., 254., 289. stavak 4.-7., 293. stavak 4., 303.-355. i 438. ovoga Zakona primjenjuju se na postupke koji su u tijeku, osim ako su radnje na koje se odnose započete prije stupanja na snagu ovoga Zakona.
36. Odredbom članka 79. stavka 1. SZ/96 propisano je da osoba koja na temelju kojega svoga stvarnoga ili osobnoga prava može dokazati da neki predmet ne spada u stečajnu masu, nije stečajni vjerovnik. Njeno će se pravo na izdvajanje predmeta utvrđivati prema pravilima koja važe za ostvarivanje tih prava izvan stečajnoga postupka. Odredbom čl. 80. st. 3. SZ/96 je propisano ako je predmet čije se izdvajanje moglo tražiti otuđio privremeni stečajni upravitelj prije otvaranja stečajnog postupka ili stečajni upravitelj nakon toga, izlučni vjerovnik može, po svom izboru, zahtijevati da se na njega prenese pravo na protučinidbu, ako ona još uvijek nije izvršena, ili zahtijevati protučinidbu iz stečajne mase ako se ona još uvijek iz te mase može izdvojiti ili tražiti naknadu pretrpljene štete kao vjerovnik stečajne mase. Dakle, da bi određena osoba imala pravo na naknadu za izlučna prava potrebno je da najprije dokaže da uopće jest izlučni vjerovnik.
37. Iz navedenih odredbi proizlazi da je tužitelj svoje pravo na izdvajanje predmetnih pokretnina, ako je smatrao da je izlučni vjerovnik, trebao ostvarivati izvan stečajnog postupka. Naime izlučna prava nisu predmet ispitivanja u stečajnom postupku (članak 175. stavak 4. SZ/96) pa osoba koja je obavijestila stečajnog upravitelju o svom izlučnom pravu, ovlaštena je zahtijevati izlučenje predmeta izlučnog prava iz stečajne mase, a ako stečajni upravitelj ne bi postupio po zahtjevu za izlučenje, izlučni vjerovnik svoje pravo ostvaruje izvan stečajnog postupka.
38. Nesporno je kako tužitelj nije podnio tužbu radi ostvarenja svog izlučnog prava, koje bi eventualno imao na spornim pokretninama.
39. Nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno i kako tužitelj nije vodio vjerodostojne knjigovodstvene evidencije glede osnovnih sredstava odnosno imovine trgovačkog društva [obrt] [adresa] te obrta [obrt], vl. IR te kako uslijed neurednog vođenja poslovnih knjiga nije bilo moguće razlučiti imovinu ova dva pravna subjekta tj. trgovačkog društva [obrt] i Obrtničke radnje Piramida, što jasno proizlazi iz Zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru od strane Porezne uprave, Područnog ureda Sjeverna Hrvatska od 20. travnja 2015.
40. Nadalje, tužitelj navodi i kako procjena vještaka strojarske struke nije bila vjerodostojna i kako su sporne pokretnine isuviše nisko procijenjene i naposljetku prodane te da je i s te osnove nastala tužitelju šteta. Međutim, ukoliko bi se utvrdilo da je navedeno točno, a kako je sud utvrdio da su popisane pokretnine doista i bile vlasništvo stečajnog dužnika [obrt] [adresa], tada tužitelj ne bi ni bio aktivno legitimiran i ovlašten na podnošenje takve tužbe, jer bi u tom slučaju bili oštećeni stečajni vjerovnici i oni kao takvi legitimirani na podnošenje tužbe. Nedvojbeno je kako tužitelj u predmetnom stečajnom postupku nije imao položaj stečajnog vjerovnika.
41. Sud ističe i kako iz spisa predmeta stečajnog postupka koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Varaždinu broj: St-411/13 ne proizlazi da bi stečajni upravitelj na bilo koji način protupravno postupao. Odgovornost stečajnog upravitelja propisana je odredbom čl. 28. SZ/96, a odredbom čl. 28. st. 2. SZ/96 određeno je kako stečajni upravitelj ne odgovara za štetu nastalu zbog radnje koju je odobrio stečajni sudac, odnosno zbog radnje koju je poduzeo u ovrsi naloga ili upute stečajnoga suca, osim ako je odobrenje ili uputu isposlovao na prijevaran način.
42. Iz spisa predmeta br. St-411/13 je vidljivo kako su sukladno odredbi čl.26. st. 1. SZ/96 rad stečajnog upravitelja nadzirali stečajni sudac, odbor vjerovnika i skupština vjerovnika te je stečajni upravitelj uredno dostavljao izvješća o stanju stvari i vođenju poslova. Također, odluke stečajne sutkinje donesene u okviru stečajnog postupka podložne su kontroli putem redovnih pravnih lijekova, sukladno odredbama SZ/96 te nije ničim utvrđeno tijekom postupka da bi stečajna sutkinja nezakonito postupala.
43. U prilog činjenice kako nije bilo protupravnosti u postupanju stečajnog upravitelja govori i okolnost da je tužitelj podnio nekoliko kaznenih prijava protiv stečajnog upravitelja te su sve odbačene, dakle, nisu postojale ni osnove sumnje radi kojih bi došlo do podizanja optužnice i pokretanja kaznenog postupka protiv stečajnog upravitelja, ovdje 2. tuženika.
44. Dodaje se i kako se dio utužene imovinske štete odnosi i na štetu u iznosu od 61.052,49 eura/460.000,00 kuna, a koja da je nastala uslijed krađe elektroinstalacija iz predmetne proizvodne hale, koju je koristio stečajni dužnik. Međutim, nesporno su za kaznena djela teške krađe pravomoćno osuđeni počinitelji i to presudama Općinskog suda u Čakovcu, broj: K-172/15-23 i broj: Kmp-45/15-12. Iz navedenih presuda je vidljivo kako se navodi da su ista počinitelji počinili "obijanjem da dođu do stvari iz zatvorenih zgrada" i "provaljivanjem da dođu do stvari iz zatvorenih zgrada". Prema tome, nisu točno navodi tužitelja da bi prostor proizvodne hale bio otvoren i nezaključan te da bi u tome postojala odgovornost stečajnog upravitelja za štetu nastalu navedenim kaznenim djelima. Dodaje se i kako je u predmetnim kaznenim postupcima status oštećenika u postupcima imalo trgovačko društvo [obrt], [adresa], a ne ovdje tužitelj, stoga isti nije ni legitimiran na potraživanje naknade štete s te osnove.
45. S obzirom na sve izneseno, kako tužitelj nije dokazao ni da je pretrpio štetu radnjom stečajnog upravitelja niti je utvrđena protupravnost u postupanju 2. tuženika stečajnog upravitelja, kao ni stečajne sutkinje, a posljedično tome ni 1. tužene, stoga nisu ostvarene pretpostavke odgovornosti za štetu temeljem odredbe članka 1045. ZOO-a i odgovornost 1. tužene sukladno odredbi čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019).
46. U odnosu na potraživanje tužitelja s osnove izmakle dobiti, ističe se kako kad tužitelj traži naknadu štete u vidu izmakle koristi tada isti mora konkretno i uvjerljivo dokazati da mu je doista nastala šteta izmakle koristi na način da bi redovnim razvojem okolnosti tužitelj stekao određenu imovinu te da zbog štetne radnje tuženika mu je to stjecanje onemogućeno, što u konkretnom slučaju tužitelj nije učinio.
47. Naime, tužitelj samo paušalno navodi kako je proizvodna hala, a za vrijeme dok je 2. tuženik bio stečajni upravitelj, devastirana i uništena te kako je zbog navedenog ista neupotrebljiva u svrhe u koje je izgrađena i da mu je uslijed navedenog nastala šteta zbog izmakle dobiti koju bi morao ostvarivati iznajmljivanjem prostora. Tužitelj ničim u postupku nije dokazao da bi redovnim tijekom stvari doista ostvarivao takvu dobit, naime, isti niti je dokazao da je prije stupanja u posjed nekretnine od strane stečajnog upravitelja, davanjem u zakup ili najam predmetnog prostora ostvarivao prihode, niti da bi takve prihode po redovnom tijeku stvari ostvarivao u budućnosti.
48. Stoga ni potraživanje tužitelja s osnove izmakle dobiti nije osnovano, sve sukladno odredbi čl. 1089. st. 3. ZOO-a.
49. S obzirom da tužitelj nije dokazao osnovne pretpostavke za odgovornost za štetu, sud nije ulazio u daljnju analizu je li nastupila zastara takvog potraživanja, a po prigovoru tuženih.
50. Slijedom svega iznesenog, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja i presuđeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
51. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a te s obzirom da su tuženi u cijelosti uspjeli u sporu, tužitelj im je dužan naknaditi priznate troškove postupka u cijelosti. S obzirom da 2. tuženik nije zatražio troškove postupka, naloženo je tužitelju naknaditi troškove postupka samo 1. tuženoj.
52. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) te su 1. tuženoj priznati trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 11.556,00 eura sukladno Tbr. 1. toč. 1. al. 8. Tarife, sastav odgovora na tužbu od 27. listopada 2022. u iznosu od 11.556,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife , zastupanja na ročištima 28. svibnja 2024., 11. srpnja 2024., 24. rujna 2024., 4. prosinca 2024., 7. ožujka 2025., 8. svibnja 2025., 29. listopada 2025., 19. siječnja 2026., 3. ožujka 2026., 28. travnja 2026. u iznosu od 11.556,00 eura za svaku radnju sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, sveukupno u iznosu od 138.772,00 eura.
53. S obzirom na sve izneseno, presuđeno je kao u izreci.
Prelog, 29. svibnja 2026.
Sutkinja:
Nina Markulija
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.
O tome obavijest:
1. Tužitelj
2. 1. tuženik
3. 2. tuženik
