REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2189/2023-46

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Sanji Krovinović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Bruno Spiz, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OPĆINA RUGVICA, OIB 07295007204, Trg dr. Franje Tuđmana 1, Rugvica, kojeg zastupa Denis Bajs, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 16. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik OPĆINA RUGVICA, OIB 07295007204 dužan je tužitelju JL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 5.550,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana štetnog događaja 4. rujna 2023. pa do isplate te naknaditi troškove postupka 2.570,13 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29. svibnja 2026. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom u visini 2.450,00 EUR kao i sa zakonskim kamatama tekućim od 6. lipnja 2020. do 4. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Dana 6. lipnja 2020. oko 14,20 sati dogodila se u Rugvici u Dugoselskoj ulici kod kbr. 54 prometna nesreća u kojoj je tužitelj stradao kao vozač motocikla marke Aprilia reg. oznake [registarska oznaka] krećući se dozvoljenom brzinom u smjeru juga te u lijevom zavoju zbog pijeska i šodera na cesti, u proklizavanju pao s motora i pretrpio tešku tjelesnu ozljedu u vidu frakture lijevog gležnja.

2. Tužitelj je u iznenadnom proklizavanju motora pao na cestu nakon čega se pokušao pridići i maknuti s ceste da ga ne pregazi drugi automobil, ali je zbog snažne boli odmah nakon ustajanja morao leći na trotoar.

3. Pri padu zadobio je kompliciranu bimaleolarnu frakturu lijevog gležnja. Obzirom da boluje od hemofilije, nije mogla biti izvršena operacija nego je tužitelj liječen konzervativno.

4. Liječenje je trajalo tri i pol mjeseca za koje vrijeme je tužitelj trpio jake fizičke bolovei bila mu je potrebna pomoć druge osobe. Izvjesno je da su zaostale trajne posljedice.

5. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje iznos od 8.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana štetnog događaja

6. lipnja 2020. do isplate.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kao slijedi:

7. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 6.200,00 eura, te naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 500,00 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 6.700,00 zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana štetnog događaja 6.6.2020. godine pa do isplate.

8. U odnosu na navedeni tužbeni zahtjev tužitelja, tuženik navodi sljedeće:

9. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako sam osnov tako i visinu.

10. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. Prema navodima tužitelja, navodni štetni događaj se dogodio u Rugvici u Dugoselskoj ulici kod kbr. 54 kada je isti stradao u prometnoj nesreći kao vozač motocikla registarske oznake [registarska oznaka] na način da je krečući se motociklom u lijevom zavoju zbog pijeska i šodera na cesti proklizio i pao s motora te pretrpio tešku tjelesnu ozljedu u vidu frakture lijevog gležnja.

12. Tuženik osporava svoju odgovornost za štetu.

13. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 1. Zakona o cestama (dalje: ZC) javne ceste su ceste razvrstane kao javne ceste sukladno ovom Zakonu, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima.

14. Točkom 4. istog stavka istog članka određeno je da su županijske ceste javne ceste koje povezuju sjedišta županija s gradovima i općinskim sjedištima, koje povezuju sjedišta gradova i općina međusobno, preko kojih se ostvaruje veza grada ili gradskih dijelova s državnim cestama, a koje su razvrstane kao županijske ceste sukladno ovom Zakonu.

15. Odredbom čl. 3. ZC propisano je da su javne ceste javno dobro u općoj upravi u vlasništvu Republike Hrvatske.

16. Predmetna cesta na kojoj se dogodio štetni događaj u Dugoselskoj ulici kod kbr. 54 upisana je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižnog odjela Dugo Selo kao k. č. br. [katastarska čestica] CESTA OBOROVO - DUGO SELO površine 65306 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

17. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da je ista u naravi cesta te da ista predstavlja javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske s pravom upravljanja Županijske uprave za ceste Zagrebačke županije.

18. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 19. definirana je županijska uprava za ceste kao ustanova za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje županijskih i lokalnih cesta.

19. Odredbom čl. 26. ZC-a propisano je da su poslovi održavanja javnih cesta, između ostalog, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta.

20. Redovito i izvanredno održavanje javnih cesta propisano je čl. 2. st. 1. toč. 13 i 14. ZC-a i to redovito održavanje čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela godine ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima. Izvanredno održavanje cesta su povremeni radovi koji se obavljaju radi mjestimičnog poboljšanja pojedinih dijelova ceste bez izmjene tehničkih elemenata ceste, osiguranja sigurnosti, stabilnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa.

21. Sukladno odredbi čl. 83. ZC-a određeno je da Županijska uprava za ceste u okviru svoje djelatnosti organizira, odnosno obavlja poslove iz čl. 26. Zakona o cestama.

22. Županijska skupština Zagrebačke županije je na 3. sjednici 11. srpnja 1997. godine osnovala Županijsku upravu za ceste Zagrebačke županije. Osnivač Županijske uprave je Zagrebačka županija. Prema tome, Županijska uprava u vlasništvu je Zagrebačke županije.

23. Odredbom čl. 33. St. 1. ZC-a propisano je da Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i županijske uprave za ceste izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

24. Stavkom 2. istog članka propisano je izvođenje radova građenja i rekonstrukcije javnih cesta smije se ustupiti samo pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove sukladno posebnim propisima.

25. Za područje Zagrebačke županije za poslove održavanja županijskih i lokalnih cesta nadležno trgovačko društvo Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o.

26. Iz navedenog slijedi zaključak da odgovornost tuženika ne postoji jer je predmetna cesta na upravljanju Županijske uprave za ceste Zagrebačke županije te je za provedbu održavanja županijskih cesta na području Zagrebačke županije nadležno trgovačko društvo Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o.

27. Prema tome, osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika.

28. Zastara potraživanja naknade štete.

29. Tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete nastale štetnim događajem koji se dogodio dana 6.6.2020. godine.

30. Odredbom čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) reguliran je institut zastare na način da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Stavkom 2. istog članka propisano je da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

31. Odredbom čl. 215. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

32. Odredbom čl. 216. ZOO-a propisano je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

33. Odredbom čl. 230. ZOO propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

34. Saznanje za štetu, odnosno početak tijeka subjektivnog roka za zastarijevanje neimovinske štete prouzročene tjelesnim ozljedama, odnosno povredama prava osobnosti na zdravlje, u sudskoj praksi tradicionalno se vezuje za trenutak dovršetka liječenja, „trajnost i nepromjenjivost stanja“, odnosno „stabilizaciju zdravlja“ oštećenika. Smatra se da su to trenuci u kojima oštećenik sagledava sve bitne elemente nastale štete koju trpi ili će nastaviti trpjeti.

35. Točan dan završetka liječenja nije uvijek lako precizno odrediti. Sudska praksa je zauzela stav da kao dan završetka liječenja uobičajeno se uzima datum zadnjeg pregleda kod liječnika zbog ozljede, ali samo ako na tom pregledu nije bio indiciran još neki medicinski postupak ili zahvat.1

36. Međutim, u presudi Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev-2614/00-2 od 13.12.2000. godine sud je iznio slijedeći zaključak: „Kontinuirano liječenje fizikalnom terapijom nema utjecaja na zastaru potraživanja naknade štete, jer je tužitelj saznao za opseg štete i sve elemente njene visine (…) kada se njegovo zdravstveno stanje stabiliziralo te od tog dana počinje teći subjektivni zastarni rok od tri godine.(…) Fizikalna terapija se preporuča radi smanjenja tegoba koje tužitelj ima kao posljedicu prometne nezgode (…), a nema utjecaja na saznanje tužitelja o opsegu štete i svim elementima njene visine pa stoga nema utjecaja na početak tijeka zastarijevanja potraživanja naknade štete zbog čega se suprotni revizijski navodi ne mogu prihvatiti.“

37. U presudi Županijskog suda u Varaždinu, posl.br. Gž-2197/17-2, od 24.7.2018. godine zauzeo je stajalište: „Da bi počela teći zastara šteta mora biti dospjela, dakle tužitelj mora znati za štetu, štetnika i visinu štete, a visinu štete u konkretnom slučaju kada se radi o tjelesnim ozljedama bilo je moguće saznati tek u trenutku kada je liječenje završeno, odnosno kada je stanje zaostalo nakon liječenja postalo trajno i nepromjenjivo.“

38. Prema tome, trenutak saznanja za štetu zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti smatra se trenutak kada je završeno liječenje i stabilizirano zdravlje oštećenika.2 Dakle, tek kada je zdravstveno stanje oštećenika stabilizirano, tek tada isti ima saznanja o postojanju i o obimu štete, pa od tog trenutka započinje teći navedeni zastarni rok.3 39. Iz dostavljene medicinske dokumentacije razvidan je slijed liječenja tužitelja. Tako iz ambulantnog nalaza ortopeda od 1.9.2020. godine proizlazi da je tužitelju uklonjena imobilizacija gležnja (gips) te da mu je stavljen elastični zavoj odnosno da mu je propisana fizikalna terapija.

40. Sukladno naprijed citiranoj sudskoj praksi, proizlazi da je tužitelju liječenje završilo dana 1.9.2020. godine odnosno da se navedeni dan ima uzeti kao trenutak saznanja za štetu.

41. Kako je tužitelj saznao za štetu dana 1.9.2020. godine, a predmetna tužba je podnesena sudu dana 12.9.2023. godine, to je razvidno da je tužitelj podnio tužbu nakon isteka roka od 3 godine iz čl. 230. ZOO-a, zbog čega se ukazuje da je u odnosu na potraživanje iz tužbe nastupila zastara.

42. S obzirom na navedeno, nastupila je zastara potraživanja na ime naknade štete pa je već iz ovog razloga potrebno odbiti tužbeni zahtjev.

43. Nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu.

44. Tuženik prvenstveno osporava nastanak štetnog događaja na način kako tvrdi tužitelj.

45. Tužitelj je u obvezi dokazati štetu, štetnu radnju, štetnika, uzročno - posljedičnu vezu, protupravnost te postojanje subjekata obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu, a to su oštećenik, štetnik i odgovorna osoba.

46. Prvenstveno se ističe kako tužitelj neistinito navodi okolnosti temeljem kojih je došlo do navodnog pada.

47. Naime, tužitelj u tužbi navodi kako se prometna nesreća u kojoj je stradao kao vozač motocikla dogodila dok se isti „krećući se dozvoljenom brzinom“ u smjeru juga u lijevom zavoju zbog pijeska i šodera ne cesti proklizio i pao s motora.

48. Suprotno navodima tužitelja, iz dostavljenog zapisnika o očevidu MUP-a, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, Klasa: 211-04/20- P/11760, Ur.br. 511-19-38/06-P- 101-2/2020 od 8.6.2020. godine proizlazi da je isti sastavljen zbog postojanja osnovane sumnje da je počinjen prekršaj iz čl. 51. st. 1. kažnjivo po čl. 51. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, primjenom čl. 293. st. 2. istog zakona.

49. Odredbom čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje: ZSPC) propisano je da vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

50. Stavkom 5. istog članka propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kazniti za prekršaj vozač koji brzinu kretanja svog vozila ne prilagodi osobinama i stanju ceste i drugim uvjetima ili ako postupi suprotno odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka.

51. Odredbom čl. 293. st. 2. ZSPC propisano je da ukoliko je prekršajem izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 260,00 eura.

52. Iz predmetnog policijskog zapisnika proizlazi da se tužitelj pojavljuje u svojstvu osumnjičenika u prekršajnom postupku koji se vodi povodom predmetnog štetnog događaja obzirom na osnovanu sumnju da isti nije brzinu kretanja svog vozila prilagodio stanju ceste i drugim uvjetima.

53. Prema tome, neistiniti su navodi tužitelja da se kretao dozvoljenom brzinom te su takvi navodi usmjereni isključivo na otklanjanje odgovornosti s tužitelja.

54. Dakle, tuženik osim samog načina nastanka štetnog događaja osporava uzročno - posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastalih ozljeda.

55. Prema odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

56. Teret dokaza u parnicama radi naknade štete leži na tužitelju koji je u obvezi dokazati sve kumulativno ispunjenje pretpostavke odgovornosti za štetu. Tako je tužitelj u obvezi dokazati štetu, štetnu radnju, štetnika, uzročno – posljedičnu vezu, protupravnost te postojanje subjekta obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu, a to su oštećenik, štetnik i odgovorna osoba.

57. U tom smislu, tuženik ukazuje i na praksu hrvatskih sudova u kojoj je zauzet stav da je u parnicama radi naknade štete tužitelj dužan dokazati sve zakonom predviđene pretpostavke odgovornosti za štetu.

58. Tako iz sentence Županijskog suda u Velikoj Gorici, posl.br. Gž 1002/2020 od 12.11.2020. godine: „U parnici radi naknade štete je tužitelj dužan dokazati sve zakonom predviđene pretpostavke odgovornosti za štetu: štetnu radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu između štetne radnje i štete na način da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje i protupravnost, čijim utvrđenjem tek sud može udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja i naložiti tuženiku da naknadi nastalu štetu tužitelju. Ukoliko tužitelj propusti pred sudom dokazati bilo koju od navedenih pretpostavki, koje moraju biti kumulativno ispunjenje, sud će odbiti tužiteljev tužbeni zahtjev, stoga što je upravo teret dokaza kod naknade štete na tužitelju.“

59. Obzirom da tužitelj nije dokazao sve potrebne pretpostavke odgovornosti za štetu to je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

60. Tuženik ističe kako je tužitelj u obvezi dokazati kako okolnosti koje su dovele do nastanka štetnog događaja tako i uzročno - posljedičnu vezu između štetne radnje i štete, odnosno sve elemente štete kao pretpostavku za eventualnu odgovornost za štetu na strani tuženika.

61. Tužitelj nije dokazao da se navodni štetni događaj dogodio isključivo krivnjom tuženika.

62. Odredbom 1045. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

63. Odredbom 1049. ZOO-a propisano je da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

64. Tuženik ističe da je do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom tužitelja.

65. Navedeno iz razloga jer iz samog policijskog zapisnika o očevidu proizlazi da ako je do opisanog štetnog događa i došlo, isto je došlo uslijed protupravnog postupanja tužitelja čime je isti odgovoran za nastanak štete.

66. Tim više jer iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da bi se na cesti nalazio pijesak i šoder pa upravo iz dokumentacije koju dostavlja sam tužitelj proizlazi da se predmetna prometna nezgoda dogodila isključivo jer isti nije prilagodio brzinu uvjetima na cesti.

67. Također, tuženik predlaže da sud naloži tužitelju dostavu osobnog zdravstvenog kartona kako bi se utvrdilo zdravstveno stanje tužitelja prije nastanka štetnog događaja te utjecaj tih stanja na posljedice koje tužitelj navodi.

68. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva obzirom isti iznos nije u skladu s težinom ozljede koju je tužitelj zadobio, kao i posljedicama koje su kod tužitelja zaostale, u skladu s Orijentacijskim kriterijima VSRH i sudskom praksom.

69. U odnosu na visinu štete na ime tuđe njege i pomoći, tuženik ističe kako isto u cijelosti osporava budući da tužitelj iste nije specificirao niti dokazao.

70. Tuženik osporava i tijek zakonskih zateznih kamata kako je to tužitelj naznačio u tužbi.

71. Vrhovni sud RH je u svojoj odluci posl.br. Revr-655/12-2 od 23.10.2013. godine utvrdio kako neimovinska šteta dospijeva na dan njezina utvrđenja odnosno na dan zaključenja glavne rasprave i kad je sud utvrdi svojom presudom.

72. Odredbom čl. 1089. st. 2. ZOO-a propisano je da visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

73. Ukoliko se radi o imovinskoj, nerepariranoj šteti čija je visina utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja presude temeljem odredbe čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tada oštećeniku pripada zatezna kamata isključivo od dana presuđenja do isplate.4

74. Dakle, neimovinska i imovinska šteta dospijevaju kada se sa sigurnošću može utvrditi opseg i stupanj konačnih i trajnih posljedica zadobivene povrede te trajanje i intenzitet duševnih boli koje trpi oštećeni, kao i sve druge okolnosti pravno odlučne za utvrđivanje visini pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a.

75. Tuženik predlaže naslovljenom sudu odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

76. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušan je svjedok FL i tužitelj, provedeno je prometno vještačenje po vještaku Srećku Hlišću, medicinsko vještačenje po vještaku Jakši Filipović-Čugura.

77. Tužbeni zahtjev i je djelomično osnovan.

78. Među strankama sporna je pasivna legitimacija, osnovanost i visina i zastara tužbenog zahtjeva.

79. Glede prigovora promašene pasivne legitimacije ističe se da po Zakonu o cestama (NN 84/2011) u čl. 27. propisano je da za održavanje javne ceste kroz naselje odgovara: "Pravna osoba koja upravlja cestom koja prolazi kroz naselje i ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega."

80. Navedeni štetni događaj nastao je zbog ceste koja nije bila očišćena od šljunka pa se štetni događaj treba promatrati kroz propise Zakona o komunalnom gospodarstvu prema kojima jedinice lokalne samouprave imaju obvezu održavanja javnih površina odnosno dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje.

81. U konkretnom slučaju odgovornost za neočišćenu javnu cestu koja prolazi kroz naselje odgovara Općina Rugvica.

82. Glede prigovora zastare potraživanja sud je izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Jakše Filipović-Čugura koji je u svom nalazu naveo da je liječenje tužitelja završeno 23.11.2021.g. To je datum od kada je tužitelj doznao za štetu koja je nastala uslijed pada zbog neočišćenog kolnika javne ceste koja prolazi kroz općinu Rugvica. Kako je tužba podnesena 4.9.2023. razvidno je da je podnesena u roku od 3 godine od dana saznanja za štetu i počinitelja sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

83. Na okolnost nastanka štetnog događaja i odgovornosti saslušavani su svjedok i tužitelj.

84. Svjedok FL iskazao je da nije vidio sam nastanak štetnog događaja, ali došao je do lica mjesta kada je vidio tužitelja kako leži na podu pored motora, odnosno na rizolu, pomogao mu je do autobusne stanice. U tom trenutku on se nije mogao sam ustati, bila mu je potrebna pomoć. Cesta na kojoj je zatekao tužitelja je asfaltirana cesta, međutim na cesti su bili uočljivi tragovi klizanja motora, a cesta je bila posuta šodrom, ne zna da li se radilo o zimskim uvjetima ili se radilo o ostatku građevinskih radova i sl., ali u blizini nije bilo nikakvo gradilište. Na lice mjesta pozvana je policija i hitna pomoć. Tužitelj je odvezen hitnom. Razgovarao je sa policijom, i tužitelj također. Tužitelja poznaje od osnovne škole i u prijateljskim su odnosima.

85. Tužitelj je iskazao da se dana 6. lipnja 2020.g. vozio iz Dugog Sela prema Oborovu, u vikendicu od svjedoka. U jednom trenu dolaskom u zavoj došlo je do proklizavanja njegovog motora, te uslijed toga je pao na kolnik, a motor mu je pao na nogu.

86. Bilo je još svjedoka koji su vidjeli što se dogodilo, ali odbili su svjedočiti u postupku. Obzirom je svjedok koji je saslušan bio u blizini, u svojoj vikendici, pozvao ga je na lice mjesta. Svjedok je slikao mjesto na kojem se dogodila nesreća. Na lice mjesta došla je policija i hitna pomoć i on je u hitnoj pomoći odvezen u bolnicu. Kolnik na kojem se dogodila nezgoda bio je pun šodera, i upravo se na fotografijama vidi kako je njegov motocikl proklizao zbog tog šodera, inače radi se o asfaltiranom kolniku. Kada je opisivao što se nalazilo na kolniku, istakao je da se nalazio šljunak te sitni kamenčići. Kretao se brzinom oko 40 km/h, radi se o malom motoru. U padu je zadobio ozljedu fibule i tibije, faktično lom, u bolnici je proveo cijeli dan i budući da mu je zglob bio iščašen, namjestili su mu zglob i dobio je gips koji je nosio daljnjih 2 mjeseca.

87. Po provedenim saslušanjima provedeno je prometno vještačenje po vještaku Srećku Hlišću.

Vještak je u svom nalazu naveo da se:

- Tužitelj se kretao na mopedu Dugoselskom ulicom u Rugvici svojom desnom stranom kolnika, kada je nakon ulaska u oštar pregledan lijevi zavoj na njegovom izlaznom dijelu došlo do zajedničkog prevrtanja na lijevi bok i tangencijalnog klizanja udesno s udarom mopeda u rubnjak nogostupa.

- Brzina mopeda kod polijeganja na kolnik je iznosila oko 24 km/h, a kojom se brzinom tužitelj kretao prije pada pred ulaskom u lijevi zavoj nije moguće utvrditi jer tragova kočenja ili/i zanašanja nema, s time da brzina kod početka destabilizacije nije prelazila 30-ak km/h.

- Kada je došlo do destabilizacije mopeda u zavoju, bilo je potrebno nagnuti se za oko 14,3°, kakve nagibe postižu i vozači po-četnici uz ostvarivanje bočnog ubrzanja od oko 2,5 m/s2, pa ne postoji tehničko objašnjenje uzroka pada tužitelja za slučaj čiste površine kolnika, ako je tužitelj pri iskazanoj brzini od oko 40 km/h ulazio u zavoj smanjenjem brzine na uobičajen način za vožnju motornih vozila na dva kotača koja imaju nožni mjenjač s lijeve strane, nožnu stražnju kočnicu s desne strane i ručnu prednju kočnicu na strani ručice akceleratora.

88. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovarao je tužitelj u dijelu u kojem vještak navodi da ne postoji tehničko objašnjenje za pad tužitelja na čistoj površini kolnika. Međutim, tužitelj nije pao na cesti koja je bila čista, nego je bila posuta šoderom i pijeskom i pri brzini od 40 km/h kotači njegovog motocikla proklizali su u zavoju. Prema tome jedini uzrok njegovog pada je proklizavanje kotača na šljunku i pijesku.

89. Po prigovoru tužitelja sud je pozvao vještaka na usmeno obrazloženje nalaza i mišljenja.

90. U svom usmenom obrazloženju vještak je naveo da je u nalazu i mišljenju napisao u općim podacima o nesreći da je kolnik čist, s time da je s obzirom na fotografije sa očevida napisao da je smjerom kretanja mopeda površina kolnika uprljana zemljom, prašinom i šljunkom te ostacima betona, pri čemu je jednu od fotografija s policijskog očevida stavio u nalaz i mišljenje da bi se vidio završni dio ove nečistoće i područje tragova struganja mopeda po kolniku.

91. Iz analize načina kretanja mopeda proizlazi da nije mogao utvrditi razlog pada tužitelja za slučaj čiste površine kolnika tj. isti bi i za iskazanu brzinu od 40 km/h ulazio u lijevi zavoj brzinom kojom bi taj zavoj morao moći savladati. Budući da na raspoloživim fotografijama očevida a jedna od njih se u prilazu mjesta nesreće nalazi na listu 3. njegovog nalaza i mišljenja, ne može zapaziti detalj kao što su zrnca šljunka i prašine, to se nije mogao izjasniti o uzroku destabilizacije i pada, tj. da bi izričito rekao kako je uprljanost kolnika dovela do toga, pri čemu analiza dinamike kretanja tužitelja nije mogla sama po sebi dovesti do gubitka kontrole i pada ako je površina kolnika bila čista.

92. Naveo je da u slučaju ako bi na površini kolnika postojali ostaci sitnog šljunka i prašine, tada isti smanjuju prianjanje površine kolnika pa se vozila na dva kotača mogu lakše destabilizirati nego ona na četiri kotača, pa bi u tom slučaju postojalo i tehničko objašnjenje uzroka pada u odnosu da je kolnik bio čist.

93. Također na pitanje tuženika da li može tvrditi da su ispunjeni uvjeti uprljanja površine kolnika koji bi uzročno-posljedično bili povezani s padom tužitelja, naveo je da temeljem stanja dokumentacije policijskog očevida i fotografija koje su mu bile na raspolaganju nije mogao zapaziti da već u prilasku mjestu nesreće odnosno zavoju je površina kolnika uprljana, ali na fotografiji koja pokazuje putanju tragova struganja i dio kolnika ispred tih tragova, na stranici 2. nalaza i mišljenja, pokazuje da kolnik nije čist, već da na istom postoje tragovi zemlje, prašine i šljunka te ostaci betona. Ne može se izjasniti koliko su česti slučajevi pojave takvih tragova nečistoće površine kolnika, ali na određenim putevima takvi su tragovi češći nego na nekim drugim. Da li je to razlog pojačanog prometa vozila koja prevoze takav teret ili neredovitog čišćenja za tim vozilima, ne može se izjasniti budući da to nije u domenu prometnog vještaka. Na nastavno pitanje naveo je da ne može znati tko bi se mogao očitovati u smislu uprljanosti kolnika, kada je isto nastalo i tko je dužan taj kolnik čistiti, već jedino da se očito radi o prometu vozila koja prevoze takav teret i da mora postojati netko tko održava tu prometnicu čistom. Ne može se očitovati o intenzitetu takvog prometa, ali očito da se radi o teretnom prometu, budući da nije za očekivati da bi sa osobnih vozila padao šljunak i beton. Isto tako, u vrijeme nesreće bio je 6. mjesec pa prašina i šljunak ne bi potjecali od posipavanja cestarskih službi. Ne može se očitovati u smislu da li je tužitelj mogao pravodobno zapaziti uprljanje kolnika, na navedenu okolnost bi se mogao očitovati eventualno oftalmolog koji bi uzeo u obzir stanje vida tužitelja, kao i okolnost upotrebe određene vrste vizira na kacigi.

94. Na pitanje da li je tragova uprljanja površine kolnika koje je naveo bilo i ispred ulaska u zavoj, ne može sa sigurnošću reći budući da fotografije koje su djelatnici policije načinili nisu snimljene na takav način iz blizine da bi to mogao vidjeti, kao što se vidi na ovoj fotografiji u detalju traga struganja. Na površini se kolnika vide neke sjene ali ne zna što te sjene predstavljaju.

95. Nakon provedenih saslušanja i nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je brzina mopeda kod polijeganja na kolnik iznosila 24 km/h ali ne može se utvrditi kojom se brzinom faktično prije pada kretao tužitelj. Svjedok i tužitelj naveli su da je cesta na mjestu pada tužitelja bila posuta šoderom, šljunkom, sitnim kamenčićima, a da se u blizini nalazilo gradilište. Vještak je u svom usmenom obrazloženju napisao da u općim podacima o nesreći stoji navod da je kolnik čist, s time da je obzirom na fotografije očevida napisao da je smjerom kretanja mopeda površina kolnika bila uprljana zemljom, prašinom i šljunkom te ostacima betona i o tome je jednu od fotografija s policijskog očevida dostavio uz nalaz i mišljenje. Iako proizlazi iz nalaza vještaka da nije mogao utvrditi razlog pada tužitelja za slučaj čiste površine, isti bi i za iskazanu brzinu po tužitelju od 40 km/h ulazeći u lijevi zavoj tom brzinom morao moći savladati taj zavoj. Međutim, ako su na površini kolnika postojali ostaci sitnog šljunka, tada isti smanjuju prianjanje površine kolnika pa se vozila na dva kotača mogu lakše destabilizirati nego ona na četiri kotača, pa bi u tom slučaju postojalo tehničko objašnjenje uzroka pada u odnosu da je kolnik bio čist. Također je napomenuo da na fotografiji koja pokazuje putanju tragova struganja i dio kolnika ispred tih tragova na str. 2. nalaza i mišljenja, pokazuje da kolnik nije čist, već da na istom postoje tragovi zemlje, prašine i šljunka te ostaci betona. Razlog tome može biti pojačan promet vozila koja prevoze takav teret i neredovito čišćenje za tim vozilima, ali se nije mogao očitovati o intenzitetu takvog prometa. Nije se mogao očitovati da li je tužitelj mogao pravodobno zapaziti uprljanje kolnika na navedenu okolnost.

96. Slijedom navedenog, prema iskazu svjedoka ali i nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da je do destabilizacije motora, proklizavanja i pada tužitelja sa motora ipak došlo zbog neočišćenog kolnika od pijeska, šljunka, šodera i betona. Inače radi se o cesti kojom prolaze teretna vozila koja prevoze takav teret koji može pri vožnji padati sa vozila i uslijed toga dovesti do onečišćenja kolnika.

97. Iz navedenog sud je zaključio, obzirom se tužitelj kretao brzinom od 40 km/h u konkretnim okolnostima u kojima je kolnik bio posut šljunkom, pijeskom, šoderom i betonom, sasvim je očito da je do pada tužitelja došlo uslijed neočišćenog kolnika ceste koja prolazi općinom Rugvica i proklizavanja motora uslijed kojeg je tužitelj pao sa motora i motor je pao na tužitelja uslijed čega je zadobio ozljede u ovom štetnom događaju.

98. Stoga po provedenim dokazima sud zaključuje da je za štetni događaj odgovorna Pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje i ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega, a to je tužena Općina Rugvica.

99. Nakon što je utvrđena odgovornost tuženika, budući je bila sporna visina tužbenog zahtjeva, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku Jakši Filipović-Čuguri.

100. Vještak je u svom nalazu utvrdio da je ozljedu koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu zaostalih kretnji lijevog gležnja u lakom stupnju. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade .

Liječenje završeno krajem 23.11.2021.

Zdravstveni karton od 23.09.2008. do 16.10.2025.

Iščašenje desnog gležnja 2011/12

Trajne posljedice: Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 5 %.

Bol: oštećenik je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 65 dana -kumulativno

Strah: primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan , srednjeg intenziteta 6 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 60 dana -kumulativno

Tuđa pomoć i njega: je bila potrebna3h dnevno kroz 30 dana, 2h dnevno kroz 30 dana kumulativno

Naruženje: ne postoji

101. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovarao je tužitelj glede ocjene trajnih posljedica.

102. Po prigovoru tužitelja sud je pozvao vještaka na usmeno obrazloženje nalaza i mišljenja.

103. Vještak dr. Jakša Filipović-Čugura je, proučivši podnesak od 13.11.2025. naveo da je istina da je gležanj bio otečen u svome dijelu tijeka liječenja, no na kliničkom pregledu isto nije verificirano. Kretnje lijevoga gležnja su reducirane u lakom stupnju, uzevši u obzir po prigovoru od 9.1.2026. da je kod tužitelja verificiran inpigmente i kalcifikacija hvatišta ahilove tetive, a i jedno i drugo stanje predstavlja degenerativne promjene. S obzirom na prigovor tužitelja da je visina SŽO lijevog gležnja 10 %, naveo je da je to istina, međutim degenerativne promjene su zasebna kategorija i ne mogu se povezati sa štetnim događajem. Stoga smatra da je ocjena objektivna, uzevši sve u obzir navedeno. Vještak je komentirao i nalaz od 30.9.2020.g. Akromiona, koji navodi jaču redukciju zglobnog prostora u gornjem gležanjskom zglobu uz artropatske promjene i iskazao je da uvidom u nalaz vještaka gdje se spominje nalaz od 30.9.2020. iz Specijalne bolnice Akromion, navedeno je da je hod uredan, plantarna fleksija 30 %, dorzalna 10, i dana je preporuka za puno opterećenje, što bi značilo da nema ništa što bi bilo zabrinjavajuće, ili loše u tijeku liječenja, naprotiv s dozvolom punog opterećenja potvrđuje adekvatan tijek liječenja. Artropatske promjene su degenerativne promjene koje zahvaćaju zglobove. Degenerativne promjene nisu u prostoru ozljede iz štetnog događaja, ali sudjeluju u funkcionalnosti gležnja.

104. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je i dalje prigovarao nalazu i mišljenju i predložio novog medicinskog vještačenja.

105. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem novog medicinskog vještačenja, obzirom je vještak svoj nalaz izradio temeljem medicinske dokumentacije, pregleda tužitelja, dodatno opsežno obrazložio svoj nalaz po prigovoru tužitelja, stoga sud smatra da je nalaz i dopunsko obrazloženje nalaza izrađeno u skladu s pravilima struke i u objektivnost tog nalaza sud nema razloga sumnjati. Stoga ga je prihvatio u cijelosti.

106. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete. Po čl. 19., 1100. i 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima i to za povredu prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, te tuđu pomoć i njegu.

107. Temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka suđena je visina tužbenog zahtjeva.

108. Za pretrpljene fizičke boli u trajanja i intenzitetu sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu u visini od 2.000,00 EUR.

109. Za pretrpljeni strah u trajanja i intenzitetu sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu u visini od 1.300,00 EUR.

110. Za duševne boli zbog smanjene životne i radne aktivnosti sud je tužitelju sudio, vodeći se činjenicom da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj bio star 27 godina, dakle osoba mlade životne dobi koja će i u daljnjem životu i radu morati ulagati pojačane napore koje je vještak utvrdio u opsegu od 5 % te je imajući navedeno u vidu tužitelju dosuđena pravična novčana naknada u visini od 1.500,00 EUR.

111. Tužitelj u ovom postupku potražuje i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu.

112. Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 150 sati.

113. Sud je visinu ove naknade sudio temeljem sudske prakse i uz primjenu čl. 223. Zakona o parničnom postupku smatrajući primjerenom naknadu od 5,00 EUR po satu te mu je za potrebe tih 150 sati dosuđena pravična novčana naknada u visini od 750,00 EUR.

114. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja po čl. 19. i čl. 1100. i čl. 1095 Zakona o obveznim odnosima sud je tužitelju dosudio pravičnu naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 5.550,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 4.9.2023. do isplate po čl. 1103 ZOO-a.

115. Sud je tužitelja odbio sa iznosom neimovinske i imovinske štete u visini 2.450,00 EUR kao i sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2020. do 4.9.2023.

116. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

117. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

118. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a, i trošak se sastoji od troška zastupanja tužitelja po odvjetniku prema važećoj Odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora od 8.000,00 EUR, i u trošak ulazi: trošak sastava tužbe /Tbr. 7. toč. l. O.T - RH/, u iznosu 200,00 EUR, trošak pristupa na ročišta 6.5.2024., 14.10.2024., 12.2.2025., 1.10.2025., 9.2.2026., 16.4.2026. /Tbr. 9. toč. l. O.T. - RH/ u iznosu od 2.400,00 EUR, trošak podneska od 16.10.2023., 4.12.2024., 11.4.2025. i 13.11.2025. /Tbr. 8. toč. l. O.T - RH/ u iznosu od 800,00 EUR, što sveukupno iznosi 3.400,00 EUR, čemu treba dodati 25% PDV-a u iznosu od 850,00 EUR, a što sveukupno iznosi 4.250,00 EUR, a što s obzirom na uspjeh tužitelja u postupku od 70 % iznosi 2.975,00 EUR, čemu treba dodati trošak vještačenja 650,00 EUR, i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 56,73 EUR, i na presudu 126,45 EUR, tako da ukupni trošak iznosi 3.807,18 EUR.

119. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a, i trošak se sastoji od troška zastupanja tuženika po odvjetniku prema važećoj Odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora od 8.000,00 EUR, i u trošak ulazi: trošak sastava odgovora na tužbu /Tbr. 8. toč. l. O.T - RH/, u iznosu 200,00 EUR, trošak pristupa na ročišta 6.5.2024., 14.10.2024., 12.2.2025., 1.10.2025., 9.2.2026., 16.4.2026. i 29.5.2026. /Tbr. 9. toč. l. O.T. - RH/ u iznosu od 2.500,00 EUR, trošak podneska od 29.1.2024., 15.4.2025. i 19.11.2025. /Tbr. 8. toč. l. O.T - RH/ u iznosu od 600,00 EUR, što sveukupno iznosi 3.300,00 EUR, čemu treba dodati 25% PDV-a u iznosu od 825,00 EUR, a što sveukupno iznosi 4.125.00 EUR, a što obzirom na uspjeh tuženika u postupku od 30 % iznosi 1.237,05 EUR.

120. Nakon što se od ukupnog uspjeha tužitelja u postupku od 70 % odbije ukupan uspjeh tuženika u postupku od 30 %, trošak koji je dosuđen tužitelju iznosi 2.570,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po čl. 27. st. 3. Ovršnog Zakona.

121.

U Zagrebu 29. svibnja 2026.

S u d a c

Sanja Krovinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud, pisano u pet istovjetnih primjeraka.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu 126,45 EUR

2. punomoćniku tuženika