REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-614/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikole Horvata i Dejana Radišića, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene ĆL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Pleskina, odvjetnica u Karlovcu , radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-52/2025-18 od 5. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažavanjem kao osnovane žalbe tuženice i odbijanjem kao neosnovane žalbe tužitelja, presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-52/2025-18 od 5. ožujka 2026. se:

- preinačuje u odnosu na točku I. izreke na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan;

- potvrđuje u odnosu na točku II. izreke;

- preinačuje u odnosu na točku III. izreke na način da ista sada glasi:

„Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.000,00 eur u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženice preko priznatog iznosa do konačno zatraženog odbija kao neosnovan.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici naknadi troškove žalbe u iznosu od 312,50 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:

„I. Nalaže se tuženoj ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužitelju BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 181,95 eura (sto osamdeset jedan euro i devedeset pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na svaki pojedini iznos i to na:

- iznos od 22,22 €, od dana 16. svibnja 2024. godine pa do isplate,

- iznos od 3,26 €, od dana 26. rujna 2024. godine pa do isplate,

- iznos od 17,74 €, od dana 23. travnja 2024. godine pa do isplate,

- iznos od 20,84 €, od dana 23. travnja 2024. godine pa do isplate,

- iznos od 22,76 €, od dana 23. travnja 2024. godine pa do isplate,

- iznos od 19,27 €, od dana 23. travnja 2024. godine pa do isplate,

- iznos od 17,74 €, od dana 23. travnja 2024. godine pa do isplate,

- iznos od 18,87 €, od dana 27. rujna 2024. godine pa do isplate,

- iznos od 19,27 €, od dana 27. rujna 2024. godine pa do isplate,

- iznos od 13,76 €, od dana 25. travnja 2024. godine pa do isplate,

- iznos od 6,22 €, od dana 25. travnja 2024. godine pa do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj BL sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.218,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama, radi neosnovanosti.

III. Nalaže se tuženoj ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 192,55 eura (sto devedeset dva eura i pedeset pet centi), uvećane za zakonske zatezne kamate, tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude (5. ožujka 2026.) pa do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobija tužitelj u odnosu na točku II. i III. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Tvrdi da je sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 12. Zakona o parničnom postupku, jer nije prekinuo predmetni postupak do pravomoćnog okončanja postupka poslovni broj P-366/2024 koji se pred Općinskim sudom u Karlovcu vodi po tužbi tužiteljice protiv tuženika radi predaje u posjed, jer tek ako se ovdje tužitelju naloži predaja nekretnine u suposjed, tada se može raspravljati o pravu zadržanja i naknadi nužnih i korisnih troškova. Također, da je sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 10. stavkom 1. i člankom 153. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku. To stoga što je sud pozvao tužitelja na uplatu predujma za provođenje očevida na licu mjesta te građevinskog i poljoprivrednog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.250,00 eur koji je bio dužan platiti do ročišta za glavnu raspravu, a koji iznos je previsoko odmjeren sve to obzirom na vrijednost predmeta spora i složenosti zadatka koji će se odrediti vještaku - iznos troškova košnje, šišanja živice i rezanja voćki. Pritom ukazuje da rok koji je dodijeljen tužitelju za uplatu predujma nije prekluzivni rok. Tvrdi da je sud neovisno od neplaćenog predujma mogao provesti predložene dokaze te potom postupiti sukladno odredbi članka 153. stavak 4. Zakona o parničnom postupku. Također, da je sud počinio i bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 326. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku, obzirom pogrešno smatra da tužitelj ne bi mogao potraživati nužne troškove koji su nastali nakon podnošenja tužbe odnosno protutužbe koja je podnijeta 12. prosinca 2024., jer su sva potraživanja dospjela do zaključenja glavne rasprave u predmetu. Daljnja bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 223. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku, počinjena je stoga što sud visinu tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na održavanja kuće i okućnice nije odmjerio prema slobodnoj ocijeni. Sud da je počinio i bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer se presuda ne može ispitati u odnosu na poštenje posjeda tužitelja i periode u kojima je bio pošten posjednik i kada to više nije bio te na izjavljeni prigovor zadržanja , a ta apsolutno bitna povreda postupka je počinjena u odnosu na obrazloženje suda sadržano pod točkom 7. presude. Činjenično stanje nepotpuno je utvrđeno zbog činjenice da je sud propustio provesti očevid na licu mjesta jer bi se njime utvrdilo da li je okućnica održavana ili ne, te da li kuća ima sustav grijanja tople vode putem peći na lož ulje ili na neki drugi način jer je i ta činjenica važna oko potrošnje lož ulja. Osvrće se na iskaze saslušanih svjedoka, posebno u dijelu u kom su isti iskazivali o kupnji i trošenju lož ulja, pa zaključuje da je sud pravilnom ocjenom dokaza trebao prihvatiti njegov zahtjev u tom dijelu. Tvrdi da je sud neosnovano zaključio da okućnica nije održavana, jer suprotno proizlazi iz stanja predmeta. Smatra da je sud neosnovano postupio kada je odbio njegov zahtjev za naknadom prijevoza tužitelja radi dolaska u predmetnu kući zbog održavanja okućnice i kuće kao i troškove kupnje hrane za pse. Smatra da je sud materijalno pravo pogrešno primijenio ili ga nije primijenio, te da je pogrešno zaključio da ne može s uspjehom potraživati troškove nastale prije 9. travnja 2024., jer tvrdi da je upravo tuženica ta koja traži predaju u suposjed nekretnine pa da stoga samo prema njoj i može istaknuti prigovor zadržanja i naknadu nužnih i korisnih troškova, a ne prema njenoj pravnoj prednici. Navodi da obzirom je nepravilna odluka glavnoj stvari da je nepravilna i odluka o troškovima postupka. Obzirom na navedeno predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.

3. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica u odnosu na točku I. i III. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava . Ističe da je prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer izreka presude proturječi razlozima presude, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama kao i jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Tvrdi da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer je propustio odlučiti da li tužitelj uopće ima aktivnu legitimaciju potraživati utužene režijske troškove, da li je platio režijske troškove čiju naknadu potražuje u 1/2 dijela te imali pravo na povrat 1/2 dijela troškova koji nisu fiksni niti nužni troškovi. Tvrdi da je sud pogrešno postupio kada joj je naložio isplatu troškova električne energije i Hrvatskog Telekoma d.d., jer trošak potrošnje električne energije ne predstavlja nužni trošak u smislu članka 165. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, već trošak onoga u čiju korist je isti nastao , jer osoba koja ne koristi kuću niti električnu energiju ne može biti u obvezi snositi troškove iste. Također, da tužitelj nije niti aktivno legitimiran u odnosu na sve račune za električnu energiju jer neki računi ne glase na njega te se uz to ne može sa sigurnošću utvrditi tko je račune zapravo platio, osim jednog računa za razdoblje od 1. prosinca 2024. do 31. prosinca 2024. koji jedini, među svim priloženim računima za električnu energiju, glasi na tužitelja. Tvrdi da struju nije mogla koristiti obzirom da ne posjeduje ključ predmetne nekretnine odnosno onemogućen joj je posjed kuće, što je prvostupanjski sud naposlijetku i utvrdio. Telekomunikacijske usluge ne predstavljaju nužne troškove same nekretnine pa tako niti teretiti ikog osim korisnika istih. Stoga zaključuje da režijski troškovi HEP-a i Hrvatskog Telekoma d.d. ne predstavljaju nužne troškove u smislu članka 165. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U odnosu na račune Inkasator d.o.o. za koje je sud utvrdio obvezu tužene, tužena ističe kako tužitelj nije dokazao da bi iste zaista on osobno i podm irio, a posebno da vlasnika nekretnine tereti samo obveza snošenja fiksnog dijela usluga, a ne i varijabilnog, što je sud propustio utvrditi. Sud je morao razgraničiti fiksni i varijabilni dio po svakom računu, pa tek onda tuženoj naložiti da tužitelju nadoknadi 1/2 tako utvrđenog fiksnog iznosa, a s obzirom da samo on predstavlja nužni trošak koji tereti vlasnika, a ne korisnika nekretnine. Obzirom na navedeno predlaže gdje su drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima podredno da je ukine i predmet vrati sudu 1 stupnja na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.

4. Sa žalbama stranaka postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

4.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba tuženice je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao suvlasnika ½ dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], dvorište sa 523 m[2] , kuća u [adresa] , i garaža u [adresa][2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da mu tuženica kao suvlasnica druge polovice dijela iste nekretnine, naknadi nužne i korisne troškove te nekretnine razmjerno njenom suvlasničkom udjelu, a koji se odnose na troškove računa HEP Elektra d.o.o. u iznosu od ukupno 375,30 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačno specificirane iznose od dana plaćanja pa do isplate, na troškove Inkasatora d.o.o. u ukupnom iznosu od 173,45 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačno specificirane iznose od dana 23. travnja 2024., od 27. rujna 2024. i 31. prosinca 2024. pa do isplate, na troškove Hrvatskog Telekoma d.d. u ukupnom iznosu od 55,24 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačno specificirane iznose od dana plaćanja pa do isplate, na troškove hrane za pse u iznosu od 65,12 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, na troškove održavanja okućnice (rušenje dijela stabla kruške i stabla visokog bora te zbilja zbrinjavanje granja, orezivanje ostalog drveća i vinove loze te zbrinjavanje nastalog otpada, košenje trave, šišanje živice i skupljanje lišća te njihovo zbrinjavanje, pobiranje otpalog voća i njegovo zbrinjavanje, skupljanje i zbrinjavanje psećeg izmeta) u ukupnom iznosu od 200,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, na troškove lož ulja za centralno grijanje, ispuštanje vode iz sustava centralnog grijanja, ispuštanje vode iz kućne vodovodne instalacije u ukupnom iznosu od 296 ,89 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate te troškove prijevoza koje je imao na relaciji [adresa]

- [adresa] i natrag, u ukupnom iznosu od 252,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, ili sveukupno iznos od 1.400,00 eur.

7. Pritom, među parničnim strankama nije sporno da je otac parničnih stranaka ČL preminuo **.**.2023. te da se tužitelj upisao kao suvlasnik ½ dijela nekretnine na adresi u [adresa], temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenom s ČL **.**.2023., koji Ugovor je u zemljišnim knjigama nadležnog Zemljišnoknjižnog odjela proveden 3. siječnja 2024.

7.1. Nesporno je također da je suvlasnica u preostalom dijelu nekretnine na adresi u [adresa], bila KL, supruga ČL, te da su tuženica i njena majka KL dana 9. travnja 2024. sklopile Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju temeljem koga je tuženice uknjižena kao suvlasnica iste nekretnine u ½ dijela.

7.2. Nije sporno niti da je tuženica 21. lipnja 2024. pred sudom prvog stupnja ustala tužbom protiv tuženika radi predaje u suposjed 1/2 dijela cijele nekretnine na adresi u [adresa], tvrdeći da to pravo izvire iz činjenice da je postala suvlasnica iste nekretnine temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a da je ovdje tužitelj onemogućava u posjedovanju njenog dijela nekretnine obzirom joj odbija predati ključeve kuće - radi se o predmetu koji se vodi pred sudom prvog stupnja pod poslovnim brojem P-366/2024. Obzirom je ovdje tužitelj na tužbu ovdje tuženice odgovorio na način da je njen tužbeni zahtjev osporio te istakao prigovor zadržanje i predmetni protutužbeni zahtjev, sud prvoga stupnja postupajući po prijedlogu ovdje tuženice, protutužbu ovdje tužitelja izdvojio je u poseban postupak i to predmetni postupak, time da će se o zahtjevu za predaju u suposjed nekretnine odlučivati u predmetu poslovni broj P-366/2024.

7.3. Nije sporno niti da su predmetnu nekretninu od trenutka stupanja tužitelja u posjed iste - tužitelj je zasigurno u posjed kuće na adresi u [adresa], stupio po smrti oca u kom trenutku njegova majka tada suvlasnica KL istu nije koristila jer ju je napustila 27. listopada 2023. kada je doživjela fizičko nasilje od strane svoga supruga i od kada živi s kćerkom ovdje tuženicom, pa do utuženja odnosno do zaključenja raspravljanja u predmetu teretili troškovi koji uobičajeno terete vlasnika nekretnine i to troškovi struje, vode i telefona, koje troškove tuženica koja je suvlasnica predmetne nekretnine postala osnovnom sklopljenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog sa svojom majkom KL **.**.2024. (kada se uknjižila u zemljišnim knjigama) nije plaćala, jedno kao što to nije činila niti njena pravna prednica. Naime, tuženica tvrdi da nije u suposjedu sporne nekretnine pa da nije niti u obvezi plaćati troškove koji istu terete, kao niti ostale troškovi koje tužitelj potražuje.

7.4. Nesporno je da kuću na adresi u [adresa], za stanovanje u utuženom vremenskom periodu nisu koristile ovdje parnične stranke, te da je tužitelj kuću obilazio.

8. U ovoj pravnoj stvari i nadalje je sporno da li tužitelj s uspjehom može zahtijevati isplatu utuženih novčanih iznosa za koje tvrdi da predstavljaju nužne i korisne troškove održavanja nekretnine koje je on podmirio, a koje od tuženice kao suvlasnice potražuje u ½ dijela.

9. Odlučujući o istaknutom tužbenom zahtjevu tužitelja, onom zaprimljenom kod suda prvoga stupnja dana 27. listopada 2025., cijeneći kako nesporno okolnosti tako i one sporne - koje je utvrdio čitanjem materijalne dokumentacije u predmetu te personalnim dokazima i to iskazima saslušanih svjedoka i stranaka, sud prvoga stupnja predmetnom presudom zahtjev tužitelja djelomično je prihvatio kao osnovan, te je tuženici naložio da tužitelju za razdoblje od 9. travnja 2024. kada je postala suvlasnica nekretnine na adresi u [adresa], pa do dana podnošenja ove tužbe odnosno do 12. prosinca 2024. naknadi ½ djela nužnih režijskih troškova za električnu energiju u iznosu od 25,48 eur, troškove Inkasatora (voda, odvodnja itd.) u iznosu od 136,49 eur i troškove koje se odnose na račune telefona u iznosu od 19,98 eur, dok je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu zatraženih računa - za iznos od 1.218,05 eur, odbijen kao neosnovan. Naime, sud smatra da obveza tuženice na plaćanje tih troškova čija visina proizlazi iz priloženih računa, proizlazi iz odredbe članka 165. stavak 3. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP) jer je tužitelj kao nepošten posjednik suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice iste platio, pa obzirom se radi o nužnim troškovima - činjenicom da je postala suvlasnica tuženica je morala zatražiti od davatelja spornih usluga da je obvežu na plaćanje istih razmjerno njenom suvlasničkom dijelu, tuženica je dužna tužitelju isplatiti upravo presuđeni iznos od ukupno 181,95 eur, na koji zatezna kamata ima teći od plaćanja svakog pojedinog računa pa do isplate.

9.1. Sud je kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova hrane za pse u iznosu od 65,12, eur - radi se o psima (od kojih je jedan uginuo) koji su pripadali domaćinstvu u kom su živjeli roditelji parničnih stranka ČL i KL, o kojima je nakon napuštanja kuće od strane supruge brinuo ČL a nakon njegove smrti tužitelj činjenicom da je stupio u posjed cijele nekretnine, uz zaključak u osnovnom da tuženica temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju n ije stekla vlasništvo psa, pa da stoga za nju ne proizlazi niti obveza plaćanja troškova njihova hranjenja.

9.2. Kao neosnovan sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadom troškova održavanja okućnice koji je postavio u iznosu od 200,00 eur, obzirom je utvrdio i zaključio da tužitelj predloženim i provedenim dokazima nije dokazao da bi održavao okućnicu na način kako to tvrdi, a koji bi opravdao zatraženi novčani iznos.

9.3. Obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi se na objektivan način utvrdilo da je platio trošak lož ulja za centralo grijanje - tužitelj je tvrdio da je dolijevao lož ulje za grijanje cijele kuće u zimskom periodu, odnosno da na siguran način nije dokazao da je imao trošak ispuštanja vode iz kućne vodovodne instalacije i centralnog grijanja upravo u spornom vremenskom periodu, sud je kao neosnovan odbio i taj tužbeni zahtjev tužitelja koji je postavio u visini od 296,89 eur.

9.4. Sud je kao neosnovan odbio i zahtjev tužitelja za naknadom troškova prijevoza na relaciji od njegova prebivališta do kuće na adresi u [adresa], i natrag - radi se o trošku za koji tužitelj tvrdi da mu je nastao zbog obilaska kuće radi njena održavanja, u zaključak u osnovnom da bi taj trošak tužitelju nastao u održavanju i obilaženju njegova suvlasničkog dijela kuće, pa da mu stoga tuženica taj trošak nije dužan naknaditi u zahtijevanom iznosu od 252,00 eur.

10. Odluka suda prvoga stupnja nije pravilna i zakonita u dijelu u kom je sud naložio tuženici plaćanje iznosa od 181,95 eur, jer je iz činjenica koje je utvrdio pogrešno zaključio da se radi o troškovima koji u dijelu terete tuženicu, dok je u bitnom pravilna i zakonita u dijelu u kom je odbio tužitelja sa zahtjevom za isplatom iznosa od 1.218,05 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

10.1. Prije svega, sud prvoga stupnja nije počinio bitnu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer je presuda u dovoljnoj mjeri razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost. Ti nedostatci ne postoje niti u odnosu na (ne)poštenje tužitelja kao posjednika predmetne nekretnine – sud je tužitelja ocijenio nepoštenim posjednikom, a prigovor zadržanja nije prigovor o kom treba raspravljati i odlučivati u ovom predmetu.

10.2. Sud nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom

12. ZPP kada nije prihvatio prijedlog tužitelja za prekidom ovoga postupka do pravomoćnog okončanja postupka P-366/2024 koji se pred Općinskim sudom u Karlovcu vodi po tužbi tužiteljice protiv tuženika radi predaje u posjed . To stoga što je predmetni postupak izdvojen u poseban postupak, a suprotno tvrdnji tužitelja troškovi koje potražuje predmetnim tužbenim odnosno protutužbenim zahtjevom – prvenstveno oni koji se odnose na režijske troškove, ne predstavljaju troškove iz članka 164. stavak 2. ZVDSP, kao niti one iz članka 165. stavak 3. istoga Zakona.

10.3. Sud prvoga stupnja nije počinio niti bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 10. stavka 1. i člankom 153. stavkom 4. ZPP, jer je po prijedlogu tužitelja odredio provođenje vještačenja po vještaku građevinske i poljoprivredne struke, a također i očevid na licu mjesta, te je postupajući sukladno odredbi članka 153. stavak 1. ZPP pravilno pozvao tužitelja na polaganje – predujmljivanje iznosa koji će nastati u povodu provođenja tih dokaza. Dosita, iznos predujma nije "mali", ali sud prvoga stupnja je očito po svom znanju i iskustvu te obimu vještačenja, procijenio koji je to iznos koji će biti dostatan za podmirenje nastalih troškova. Kako tužitelj u ostavljenom roku po rješenju suda nije postupio, a niti tražio produljenje roka za polaganje predujma, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je odustao od izvođenja tih dokaza (članak 153. stavak 3. ZPP), te je pravilno odluku o zahtjevu tužitelja donio na temelju stanja predmeta odnosno raspoloživih dokaza. Iz stanja predmetna ne proizlazi da bi postojali neki opravdani razlozi niti je tužitelj na njih ukazivao (npr. imovno stanje tužitelja) koji bi opravdavali postupanje suda sukladno odredbi članka 153. stavak 4. ZPP.

10.4. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 223. stavak 1. ZPP, jer visinu tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na održavanja kuće i okućnice nije odmjerio prema slobodnoj ocijeni, valja reći da taj žalbeni navod nije osnovan, jer je sud dao obrazloženje razloga kojima se rukovodio prilikom odlučivanja o tom zahtjevu tužitelja.

11. Odredom članka 164. stavak 2. ZVDSP propisano je da zahtjeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Prema stavku 7. istog zakonskog propisa pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od 3 godine od dana predaje stvari. Člankom 165. stavak 1. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te je naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih je zanemario, dok je stavkom 3. istoga članka Zakona propisano da nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku, koje pravo zastarijeva u roku od 3 godine od dana predaje stvari.

12. Tužitelj tvrdi da je suvlasnik i pošteni posjednik predmetne nekretnine odnosno kuće na adresi u [adresa], pa da mu je stoga tuženica kao suvlasnica u preostalom djelu iste (1/2 dijela) dužna naknaditi nužne i korisne troškove koji su i spornom vremenskom periodu teretili tu nekretninu i koji su nastali u njenom održavanju, a koje mu je tuženica dužna naknaditi razmjerno svom suvlasničkom dijelu.

12.1. Tužitelj je po stavu ovoga suda drugoga stupnja nesporno savjestan posjednik svog suvlasničkog dijela (idealnog dijela) nekretnine, ali nije i suvlasničkog dijela nekretnine tuženice. Iz stanja predmeta proizlazi da je upravo tužitelj u posjedu cijele nekretnine u koji je stupio po smrti svoga oca – preuzeo je brigu o njoj iako u istoj ne živi, te da tuženica nije u suposjedu iste - ta okolnost konačno proizlazi i iz činjenice da je pokrenula postupak predaje u posjed, pa valja zaključiti da u odnosu na tuženičin suvlasnički dio, tužitelj nije savjestan već nesavjestan posjednik.

13. Troškovi struje, vode i telefona za koje tužitelj predmetnom tužbom potražuje naknadu od tuženice sukladno njenom suvlasničkom dijelu, nisu niti nužni niti korisni troškovi u pravnom smislu, jer se nužnim troškovima smatraju oni troškovi koji su bili nužni za samo održanje stvari, odnosno oni bez kojih se prema uobičajenom standardu korištenje određene stvari, ta stvar uopće ne bi moglo koristiti, a korisnim se smatraju oni troškovi kojima se povećava vrijednost stvari. U predmetnom slučaju radi se o troškovima koji nastaju korištenjem nekretnine, oni nisu vezani za vlasnika, već korisnika ili posjednika, pa pravilno valja zaključiti, suprotno pravnom stavu suda prvoga stupnja, kao i žalbenim navodima tužitelja, da nisu nužni oni troškovi koje je (su)posjednik imao ispunjavajući obveze glede potrošnje u predmetnom slučaju električne energije, vode i telefona. Tuženica predmetnu nekretninu n ije koristila u spornom vremenskom periodu, nije bila suposjednica niti korisnica iste – suprotno ne proizlazi iz stanja predmeta, pa stoga nije u obvezi tužitelju naknaditi te troškove, neovisno od toga što je suvlasnica nekretnine i što se radi o troškovima koje je tužitelj podmirio.

14. Stoga tužitelj, kako to osnovano tuženica tvrdi, nema pravo na naknadu troškove struje, vode i telefona, pa je njenu žalbu u odnosu na točku I. izreke valjalo uvažiti kao osnovanu, presudu u tom dijelu preinačiti sukladno odredbi članka 373. stavak 2. ZPP , na način da se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 181,95 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno označene iznose, odbija kao neosnovan. Iz navedenih razloga žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu te presudu sadržanu dijelu točke II. izreke - onom kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova struje, vode i telefona preko iznosa od 181,95 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno označene iznose, potvrditi sukladno odredbi članka 368. stavak 2. ZPP.

15. Žalbeni navodi tužitelja ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost presude u dijelu koji mi je sud odbio zahtjev tužitelja za isplatom troškova kupnje hrane za pse. Obveza hranjenja i vođenje brige za pse na tuženicu nije prešla Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, a obzirom je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine preuzeo je i brigu o psu.

16. Iz sadržaja i smisla citirane odredbe članka 165. stavak 3. ZVDSP proizlazi da je za ocjenu je li neki troškovi imaju karakter nužnih, potrebno je njihovu nužnost ocjenjivati s aspekta vlasnika, a ne nesavjesnog odnosno nepoštenog posjednika. Nepošteni posjednik je i u pogledu tog prava u lošijem položaju od poštenog posjednika jer nema pravo na naknadu nužnih troškova prema objektivnom kriteriju, već po subjektivnom kriteriju, što znači samo onih koji bi bili nužni i vlasniku. Troškovi održavanja okućnice čiju naknadu tužitelj predmetnom tužbom potražuje nisu nužni za samo održavanje nekretnine odnosno ne radi se o troškovima bez kojih se nekretnina ni bi mogla koristiti, niti da bi oni bili nužni tuženici kao suvlasnici.

17. Ukoliko je tužitelj ispustio vodu iz sustava centralnog grijanja i kućne vodovodne instalacije – a tvrdi da jest, nije bilo nikakve potrebe kupovati lož ulje za centralno grijanje i grijati kuću u zimskom periodu. Troškovi održavanja centralnog grijanja i vodovodne instalacije mogu se smatrati nužnim troškovima za vlasnika, jer ukoliko u zimskom periodu dođe do pucanja tih instalacija, mogla bi nastati šteta i za tuženicu kao suvlasnicu. Međutim, opravdano sud zaključuje da tužitelj na siguran način, onaj koji zahtjeva sudska odluka, te troškove nije dokazao.

18. Troškovi putovanja tužitelja s adrese svoga prebivališta do kuće na adresi u [adresa], nisu troškovi koji teretili tuženicu, oni za tužiteljicu svakako nisu nužni, to su isključivo troškovi tužitelja nastali u ostvarivanju posjeda tužitelja u odnosu na predmetnu nekretninu.

19. Kako žalbenim navodim tužitelja nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude u dijelu kojim je odbijen tužitelj s preostalim dijelom svog tužbenog zahtjeva sadržanog pod točkom II. izreke - onoga koji se odnosi na održavanje kuće, okućnice i troškova putovanja, njegovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i ZPP.

20. Obzirom je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka sadržanom pod točkom III. izreke.

21. Kako je tužitelj odbijen u cijelosti sa svojim tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.

22. Temeljem istoga članka Zakona tužitelj je dužan tuženici naknaditi troškove postupka koji se odnose na zastupanje iste po punomoćniku odvjetniku koji troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa) sve to prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (tarifni broj 8. točka 1. Odvjetničke tarife), pristup ročištu od 15. srpnja 2025. u visini od 100 bodova (tarifni broj 9. točka 1. odvjetničke tarife), sastav podneska od 17. srpnja 2025. u visini od 50 bodova (tarifni broj 8. točka 3. Odvjetničke tarife), pristup ročištima od 23. listopada 2025. i 25. veljače 2026. (očitom omaškom u pisanju označena je 2025.) - za svaku radnju u visini od po 100 bodova (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife), pristup ročištu za objavu i uručenje presude u visini od 50 bodova ili sveukupno 400 bodova uvećano za PDV ili sveukupno 1.000,00 eur, dok se zahtjev tuženice preko priznatog iznosa do konačno zatraženog odbijen kao neosnovan. Tuženici nije priznat trošak sastava podnesaka od 14. srpnja 2025. i 17. listopada 2025., obzirom se ne radi o podnescima koji su bili potrebni.

23. Odluka o troškovima žalbe tužitelja temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

24. Pozivom na isti članak Zakona tuženici pripadaju troškovi sastava žalbe u visini od 125 bodova uvećano za PDV ili 312,50 eur. Tuženici ne pripada trošak sudske pristojbe na žalbu obzirom je nije niti jasno specificirala a niti platila.

U Puli-Pola 29. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić