REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-803/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4815/2024-17 od 12. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4815/2024-17 od 12. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odredba čl.3. (treće) Naknada iz Ugovora o kreditu broj 029-50-3907039 od 5. veljače 2007., zaključenog između tužitelja JF OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], kao korisnika kredita i Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kao kreditora, a koja glasi „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“ utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju JF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, isplati iznos od 514,53 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.2.2007. do isplate po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužitelju JF, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.142,14 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 12. ožujka 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti te odrediti da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i trošak žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate, podredno ukinuti pobijanu presudu i odrediti da se ponovno provede glavna rasprava.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim članak 3. Ugovora o kreditu broj 029-50- 3907039 od 5. veljače 2007., zaključenog između tužitelja i tuženika koja glasi „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, te je naložio tuženiku da plati tužitelju 514,53 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2007. do isplate, te da mu naknadi parnični trošak, sve sa obrazloženjem da se radilo o nepoštenoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, pa ni onu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Također nisu ostvarene niti relativno bitne povrede na koje žalitelj ukazuje, iz članka 326. u vezi s člankom 186.c ZPP-a i članka 338. stavka 4. ZPP-a jer donošenjem ove presude kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o predmetnoj naknadi ujedno je istovremeno dospio i zahtjev na isplatu iste, pa neosnovano žalitelj ističe nedospjelost tražbine tužitelja.

7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, odnosno da se o njoj nije moglo pregovarati, jer je ta odredba bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika.

8. Također je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare tuženika pozivom na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskopravnog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/20 od 30. siječnja 2020., po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Naime, primjena citiranog pravnog shvaćanja na isticanje zahtjeva za povrat obračunate i isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda poslovni broj Revd-1882/2020 od 1. rujna 2020. S obzirom na sve navedeno, u ovome slučaju nije nastupila zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja za povrat isplaćene naknade, budući da je tek u ovome postupku utvrđena ništetnost predmetne odredbe ugovora o kreditu.

9. Tuženik neosnovano u žalbi ističe da predmetna ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita nije ništetna i da je o njoj tužitelj mogao raspravljati, koji žalbeni navod nije osnovan. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ništetnim navedenu odredbu ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita ocijenivši tu ugovornu odredbu nepoštenim i posljedično ništetnom sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. i 79/2007.) (članak 81. i članak 87.) jer je utvrdio da tuženik nije dokazao da se o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tužitelju nije bilo obrazloženo na što se konkretno odnosi ta naknada te takva ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a cijeneći pri tome da je tužitelj platio na ime naknade za korištenje kredita utuženi iznos, a s druge strane tuženik temeljem tih ugovornih odredbi nije imao obvezu prema tužitelju. Uz to tuženik nije niti obrazložio koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao koji bi trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom.

10. Među strankama nije bila sporna visina predmetne naknade za obradu kredita od 514,53 eura, na koji iznos tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana plaćanja jer suprotno žalbenim navodima žalitelja tuženik je nesavjestan stjecatelj jer je kao sastavljač ugovora ponudio tužitelju ugovor na unaprijed sačinjenom formularu, sa ništetnom odredbom o predmetnoj naknadi, pa je istu stekao bez osnove kao nesavjestan stjecatelj i dužan je tužitelju podmiriti i kamate od dana stjecanja, u smislu odredbe iz članka 1111. i 1115. ZOO-a.

11. I odluka o parničnom trošku je pravilna i žalitelj je osporava samo u svezi sa osporavanjem odluke o tužbenom zahtjevu.

12. Slijedom navedenog odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 29. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić