Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-22/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, protiv tuženika ILIRIJA d.d., Biograd na Moru, Tina Ujevića 7, OIB: 05951496767, zastupanog po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 7. svibnja 2026. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužiteljice PJ i zamjenice punomoćnika tuženika Antonije Banić, odvjetnice u Zadru , na ročištu za objavu odluke 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 26 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , upisano temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru broj Z-784/2007/9705 od 10. lipnja 2016., te se nalaže Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu Biograd na Moru ispraviti upis prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i izbrisati to pravo vlasništva upisano u korist tuženice ILIRIJA d.d. uz istovremeni upis tog prava vlasništva u korist tužiteljice Republike Hrvatske."

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak ovoga postupka u iznosu od 750,00 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 3. veljače 2025., u bitnome, navodi kako je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru donio rješenje posl. br. Z-784/2007- 9705 10. lipnja 2016. kojim je na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan tuženik. Tužiteljica je pravovremeno podnijela prigovor na navedeni upis, povodom prigovora je održano ročište te je 13. siječnja 2025. sud donio rješenje kojim se odbija kao neosnovan prigovor Republike Hrvatske u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedeni upis je sud dopustio temeljem rješenja iz 1957. i 1966. te rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 12. srpnja 1996. i 26. ožujka 1977. Iz povijesti zemljišnoknjižnog upisa za predmetnu nekretninu proizlazi kako je ista nastala od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere te kako na istoj nije nikada bilo upisano pravo korištenja, raspolaganja i upravljanja niti je u ispravnom postupku tuženik to dokazao. Naprotiv, bila je upisana Općenarodna imovina, za cijelo, kao organ upravljanja MNO Biograd na Moru. Sukladno odredbama čl. 360. st. 1., 364. st. 1. i 390. a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV) da bi trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća obuhvaćenog pretvorbom društvenog vlasništva bio vlasnik nekretnina koje su uključene u vrijednost društvenog kapitala, potrebno je da se uz ostalo radilo o nekretninama u društvenom vlasništvu s pravom upravljanja korištenja i raspolaganja tog društvenog poduzeća. Rješenjem u ispravnom postupku Općinskog suda u Zadru posl. br. Z - 854/2025 od 13. siječnja 2025. sud je nepravilno odredio upis prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini, isto ne predstavlja rezultat provedenih dokaza, te takva odluka nije ispravna.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu, dostavljenom ovom sudu 14. veljače 2025., u bitnome, naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Naveo je kako nije sporno da je isti vlasnik predmetne nekretnine i da je upis proveden u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Nije sporno niti to da je isti upis odobren na temelju rješenja iz 1957. odnosno 1966. te rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 12. srpnja 1996. i 26. ožujka 1997. Predmetna nekretnina ima 27 m2 i predstavlja dio ograđenog dvorišta Hotela Adriatic u Biogradu na Moru, zapravo dio parkirališta. Kat. čest. [katastarska čestica] unesena je u temeljni kapital društva Ilirija d.d. Biograd na Moru i unesena je, što je nesporno u rješenje Fonda za privatizaciju. Radi se o nekretnini koja je u temeljni kapital unesena kao cjelovita i imala je površinu od 8996 m2 i naknadno je cijepana na ukupno 14 čestica, jedna od njih je upravo i predmetna. Ono na što tužiteljica u svojoj tužbi upire je činjenica da tuženik nije imao upisano pravo korištenja odnosno upravljanja na predmetnoj nekretnini i to je nesporno. Međutim, da bi postojalo pravo korištenja, upravljanja ili raspolaganja nije preduvjet upis u zemljišnoj knjizi. Skupština općine Biograd na Moru, na čijem području se nalazilo sporno zemljište, nije mogla upravljati tim zemljištem jer je istim u trenutku stupanja na snagu Zakona o građevinskom zemljištu već upravljao prednik tuženika i to od 1956. kada je Iliriji, radnoj organizaciji, društvenom poduzeću, dodijeljen na upravljanje, "hotel Ilirija s pripadajućim dvorištem", a to je upravo i sporna nekretnina. U istom obliku i iste veličine – kako 1956. tako i danas. Dakle, Općina Biograd na Moru nije mogla ovo zemljište dodijeliti na korištenje bilo kome, pa se nije niti moglo u zemljišnu knjigu upisati pravo korištenja. Nadalje, čak i da prednik tuženika nije imao temelj za unos predmetne nekretnine u osnovno sredstvo društvenog poduzeća, pravo korištenja iste odnosno upravljanja stekao je temeljem odredbi Zakona o udruženom radu, koji je bio na tom području na snazi do 1989. Prema tome zakonu, u slučaju i nezakonitog unošenja neke nekretnine u osnovno sredstvo društvenog poduzeća to poduzeće bi na toj nekretnini kao društvenom sredstvu u smislu čl. 226. st. 1. Zakona o udruženom radu imalo pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja. Također, prednik tuženika je i u posjedovnoj evidenciji bio evidentiran. Zaključno, sukladno pravilima privatizacije za naglasiti je kako je predmetna nekretnina unesena u temeljni kapital društva. Ističe i kako tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz da je temeljem zakona stekla pravo, makar mogla steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju i to naročito Zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z-784/2007/9705 od 10. lipnja 2016.; Prigovor Republike Hrvatske od 18. travnja 2017.; Zapisnik sastavljen u ispravnom postupku pred Općinskim sudom u Zadru posl. br. Z-854/2025, Z-855/2025 od 13. siječnja 2025.; povijest zemljišnoknjižnog upisa za predmetnu nekretninu; Izvod iz katastarskog plana; Rješenje o osnivanju ugostiteljskog poduzeća Ilirija Biograd n/m od 16. veljače 1957.; proveden je očevid na licu mjesta uz prisutnost vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka i Dražena Torbarine te uz saslušanje svjedoka GJ; izvršen je uvid u skicu lica mjesta od 19. ožujka 2026. te u ovosudne spise posl. br. P-166/2018 i P-33/2025.

4. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

5. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za ispravkom zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanog temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-784/2007/9705 od 10. lipnja 2016., sve temeljem odredbi čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama.

8. Nije sporno u ovom postupku da je u postupku preoblikovanja Općinski sud u Zadru pod posl. br. Z-784/2007/9705 od 10. lipnja 2016. donio rješenje o upisu tuženika vlasnikom predmetne nekretnine.

9. Iz citiranog zapisnika proizlazi kako predmetna nekretnina odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere te kako je posjednikom u katastarskom operatu evidentiran tuženik. Također, punomoćnik ovdje tuženika je na toj raspravi istakao kako predmetna nekretnina u naravi predstavlja dvorište ispred Hotela Ilirija i Adriatik. Istu nekretninu u posjedu je još dobilo ondašnje društveno poduzeće Ilirija temeljem rješenja 1957. i 1966. Također, kat. čest. [katastarska čestica] u cijelosti je unesena u temeljni kapital društva ovdje tuženika u postupku pretvorbe.

10. Navedeno nije sporno a to proizlazi i iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju.

11. Ono što je sporno i što je u ovom postupku trebalo utvrditi je činjenica je li naprijed navedenim upisom prava vlasništva društva Ilirija d.d. na predmetnoj nekretnini vlasnikom uknjižen i stvarni vlasnik odnosno je li taj upis bio nevaljan pa da je vlasnica predmetne nekretnine zapravo tužiteljica.

12. Uvidom u ovosudne spise posl. br. P-166/2018 i P-33/2025 utvrđeno je kako su isti vođeni povodom tužbe Grada Biograda na Moru odnosno Republike Hrvatske protiv tuženika Ilirije d.d. radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja nastalog upisom prava vlasništva Ilirije d.d. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na nekretninama koje predstavljaju dio dvorišta Hotela Ilirija u Biogradu na Moru. U oba predmeta je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. U predmetu oznake posl. br. P - 166/2018 takva je odluka i potvrđena odlukom suda drugog stupnja, dok je u predmetu oznake posl. br. P-33/2025 još uvijek u tijeku drugostupanjski postupak.

13. U prigovoru podnesenom na gornji upis u ispravnom postupku tužiteljica je, u bitnome, istakla kao i u tužbi – da tuženik ne može biti vlasnik predmetne nekretnine jer, među ostalim, prednik tuženika nije nikada imao pravo korištenja, raspolaganja i upravljanja na predmetnoj nekretnini.

14. Na očevidu na licu mjesta saslušan je svjedok GJ koji je naveo da je u Iliriju došao još 1967., bio je šef kuhinje i kasnije voditelj sigurnosti. Poznato mu je da se granica hotela odnosno posjeda hotela nalazila i onda na istom mjestu kao i danas i to posebno upravo ova međa koju su stranke odnosno vještak pokazali kao granicu dvorišta hotela – fizičku liniju između prometnice i ograđenih dijelova posjeda tuženika. Mijenjali su se objekti unutar hotela, mijenjali su se zidovi, ali je međa ostala na istom mjestu. Na mjestu gdje se danas nalazi rampa bio je ulaz u kuhinju u koju se moglo ulaziti sa malim kamioncinima, na mjestu travnatog vrta unutar dvorišta nalazile su se radione odnosno stolarska radiona hotela i to točno na dijelu koji po kazivanju stranaka i vještaka na očevidu predstavljaju dio predmetne nekretnine. Svjedok je izjavio kako nema saznanja da je ikad itko tuženiku osporavao pravo korištenja ili vlasništva predmetne nekretnine.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka odnosno skice lica mjesta od 19. ožujka 2026. proizlazi kako je dio predmetne nekretnine u skici lica mjesta označen slovima E-F-D-G-E svakako dio dvorišta hotela, dok preostali dio površine predmetne nekretnine predstavlja prometnicu.

16. Nalazu i mišljenju vještaka stranke nisu prigovorile.

17. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

18. Naime, tužiteljica je tražila od suda da se utvrdi nevaljanim upis prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini te odredi upis prava vlasništva tužiteljice na istoj. Nakon provedenog dokaznog postupka, ovaj sud utvrđuje da je tuženik nesporno vlasnik dijela predmetne nekretnine u površini od 10 m2 koji predstavlja ograđeni dio dvorišta hotela i u posjedu je tuženika kao i ranije njegovog prednika od izgradnje hotela pa je tako u odnosu na taj dio predmetne nekretnine tužbeni zahtjev neosnovan, jer tužiteljica nije dokazala nevaljanost upisa.

19. Naime, prema odredbi čl. 390. a ZV-a trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja ili raspolaganja društvenog poduzeća i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

20. Nesporno je u ovom postupku kako je Rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 12. srpnja 1996. utvrđeno da je nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kao matična nekretnina predmetnoj) procijen jena u vrijednost društvenog kapitala tuženika. Iako u zemljišnoj knjizi nije bilo uknjiženo pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja prednika tuženika na navedenoj nekretnini, nesporno je da je u rješenju Narodnog odbora Općine Biograd o osnivanju ugostiteljskog poduzeća Ilirija od 16. veljače 1957. utvrđeno da predniku tuženika pripada, među ostalima, Hotel Ilirija. Isto tako je nesporno utvrđeno očevidom na licu mjesta kako upravo taj dio predmetne nekretnine od 10 m2 predstavlja dio uređenog dvorišta Hotela Ilirija.

21. U odnosu na preostali dio predmetne nekretnine u površini od 16 m2 tužbeni zahtjev je neosnovan, jer tužiteljica nije dokazala svoje pravo vlasništva istog. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka taj bi dio nekretnine predstavljao dio prometnice koji nikako ne bi predstavljao dio posjeda tuženika, odnosno dio dvorišta hotela Ilirija, pa se na taj dio predmetne nekretnine ne odnosi naprijed izneseno obrazloženje.

22. Međutim, tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo je odbiti i u tom dijelu, jer je, neovisno o svemu naprijed navedenom, tužiteljica trebala dokazati da bi ona (a ne neka druga pravna ili fizička osoba) po zakonskim propisima stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine. Naime, prema čl. 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva il navoda. Prema čl. 221. a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

23. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 164. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 75 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) i trošak zastupanja na ročištima održanima 12. siječnja 2026. i 7. svibnja 2026. te očevidu na licu mjesta održanom 13. ožujka 2026. od po 75 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) što uz važeću vrijednost boda od 2,00 eura i pripadajući PDV ukupno iznosi 750,00 eura.

25. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 29. svibnja 2026.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužiteljici po ŽDO Zadar

- Tužitelju po pun.