Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-185/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića kao predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Blaženke Lugar Vladić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Anamarije Milovac, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UD, zbog kaznenog djela iz članka 234. stavka 2. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024., 136/2025 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 27. travnja 2026., broj K-107/2018, u sjednici održanoj 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog UD kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni UD je na temelju članka 234. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme koje je okrivljenik UD proveo u istražnom zatvoru u razdoblju od 10. ožujka 2026., nadalje.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 691,15 eur, od čega 291,15 eur predstavlja trošak sudskog tumača za talijanski jezik dok iznos od 300,00 eur predstavlja sudski prosjek.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni UD putem branitelja Ante Gabelice, odvjetnika u Splitu, zbog odluke o kazni, predlažući da viši sud uvažio žalbu te pobijanu presudu preinači u odluci o kazni na način da okrivljeniku izrekne uvjetnu osudu, a podredno da pobijanu presutu u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Spis je, u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu koje je spis vratilo 22. svibnja 2026.

4. Žalba okrivljenika UD nije osnovana.

5. Okrivljeni u žalbi navodi, u bitnom, da u pobijanoj presudi nisu u dovoljnoj mjeri vrednovane sve olakotne okolnosti koje postoje na strani okrivljenika te protek vremena od počinjenja djela. Ističe se i da je okrivljeni već proveo određeno vrijeme u istražnom zatvoru koje mu je uračunato u izrečenu kaznu zatvora pa se i s tog aspekta bezuvjetna kazna zatvora ukazuje prestrogom, odnosno da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može ostvariti i blažom kaznenopravnom sankcijom, odnosno uvjetnom osudom. Sama činjenica ranije osuđivanosti ne isključuje automatski mogućnost primjene uvjetne osude već je bilo potrebno cjelovito ocijeniti sve okolnosti konkretnog slučaja.

6. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud prvog stupnja na strani okrivljenika olakotnim cijenio doprinos utvrđenju činjeničnog stanja te činjenicu da osobno vozilo koje je predmet izvršenja kaznenog djela nije oštećeno niti je nastupila šteta za oštećenika, dok je otegotnim ocijenjena okolnost okrivljenikova višestruka osuđivanost zbog istih i drugih kaznenih djela.

7. Odredbom članka 41. KZ/11 propisano je da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

7.1. Sud prvog stupnja je prilikom odabira vrste i mjere kazne osobito cijenio činjenicu da je okrivljeni specijalni povratnik, na kojeg očigledno nisu djelovale ranije osuđujuće presude ( blizu 60 osuda za pretežito imovinska kaznena djela , u koji broj su uračunate i objedinjene presude) da bi prestao činiti tovrsna kaznena djela, što i po mišljenju ovog suda opravdava izrečenu vrstu kazne, u mjeri blizu donje mjere propisane kazne zatvora za to djelo. Naime, iz dosadašnjeg ponašanja okrivljenika proizlazi da je činjenje kaznenih djela postalo obrazac njegovog ponašanja, zbog čega njegovo iskreno priznanje djela, kajanje, činjenica da je vozilo vraćeno neoštećeno i da za oštećenika nije nastupila šteta, u konkurenciji s utvrđenom otegotnom okolnošću višestruke kaznene osuđivanosti, ima ograničeni utjecaj na odluku o blažoj kazni jer navedene okolnosti, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja, isključuju primjenu blaže kaznenopravne sankcije. Pri tome valja napomenuti da okolnost što je vozilo ostavljeno i kasnije vraćeno vlasniku, ne predstavlja olakotnu okolnost jer je okrivljeni proglašen krivim zbog toga što je neovlašteno oduzeo tuđe motorno vozilo radi privremene uporabe, a ne zbog krađe vozila. Također, okolnost što je vozilo vraćeno vlasniku neoštećeno ima malu težinu u odluci o kazni, obzirom na to da se pretpostavlja da u takvom stanju vozilo koje je privremeno iskorišteno treba i biti, a eventualna šteta na vozilu utječe na težinu sankcije koja bi trebala biti primijenjena. U istom smislu treba cijeniti i činjenicu da vlasniku vozila nije nastala nikakva (materijalna) šteta. Stoga se utvrđuje, suprotno navodima žalbe, da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio te uravnoteženo ocijenio okolnosti od kojih ovisi vrsta i mjera kazne.

8. Iz tih je razloga utvrđeno da navodi žalbe okrivljenika nisu osnovani, a kako pobijanom presudom nije ostvarena ni koja od povreda iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci

U Karlovcu 29. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ante Ujević