Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-643/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Ivane Mašić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Britvec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku u Križevcima, protiv tuženika Općine Sveti Ivan Žabno, Trg Karla Lukaša 11, Sv. I. Žabno, OIB: 85606488440, zastupanog po punomoćnici Vesna Rajić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milenko Ščetar i Vesna Rajić u Križevcima, radi otklanjanja uzroka štetnih imisija, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-1178/2019-28 od 24. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru - Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-1178/2019-28 od 24. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe , kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda presuđeno je:

" I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik Općina Sveti Ivan Žabno, Sveti Ivan Žabno, Trg Karla Lukaša 11, OIB: 85606488440, dužan je poduzeti sve potrebne mjere kako bi se otklonili uzroci štetnih imisija u vidu dotoka ili podlijevanja otpadnih voda sa nekretnine u vlasništvu tuženika, označene [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kao i pod nekretninu tužitelja OM iz [adresa], označenu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Općina Sveti Ivan Žabno, Sveti Ivan Žabno, Trg Karla Lukaša 11, OIB: 85606488440 da tužitelju OM [adresa], naknadi troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana."

II Tužitelj je dužan naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 1.119,83 € / 8,437,36 kn, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91,. 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23

– dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu, odnosno da istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Žalitelj se u žalbi sadržajno poziva na povredu odredaba iz parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, navodeći da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. U bitnom navodi da sa nekretnine tuženika (betonskog puta bez odvodnih kanalica, fotografije u spisu) na njegovu nekretninu dolazi do dotoka otpadnih voda, a da sudski vještak u nalazu i mišljenju ne definira što se smatra prekomjernim, a što normalnim imisijama. Dalje navodi da je sporni put betoniran bez ugrađenih odvodnih kanalica i nagnut prema nekretnini tužitelja pa da sve štetne imisije i otpadne vode teku po putu u nemogućnosti da iste upije zemlja i slijevaju se na nekretninu tužitelja, što i sam sudski vještak priznaje u svom nalazu i mišljenju navodeći da je potrebno predmetni put obnoviti zbog dotrajalosti i da je nejasno temeljem čega vještak zaključuje da u konkretnom slučaju ne dolazi do prekomjernih štetnih imisija i dotoku otpadnih voda, odnosno da prvostupanjski sud ne daje razloge o odlučnim činjenicama, niti ikakve razloge na temelju kojih smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka i nedovoljno je utvrđeno činjenično stanje pa je samim time pogrešno prim ijenjeno i materijalno pravo.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Neosnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer da nije dao razloge o odlučnim činjenicama, međutim po ocijeni ovog suda prvostupanjski sud je na jasan i argumentiran način utvrdio sve sporne činjenice i na temelju izvedenih dokaza (članka 8. ZPP) dao razloge o svim odlučnim činjenicama pa je neosnovan žalbeni navod žalitelja da je počinjena povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

7. Neosnovano tužitelj ističe žalbeni razlog, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

7.1. Prvostupanjski je sud u smislu članka 8. ZPP provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje suda prvog stupnja u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

8. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim zahtjeva od tuženika da poduzme potrebne mjere radi otklanjanja uzroka štetnih imisija u vidu dotoka ili podlijevanja otpadnih voda sa nekretnine u vlasništvu tuženika koji u naravi predstavlja put, označene kao [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na nekretninu tužitelja, označenu kao [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve u smislu članka 110. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZV).

10. Člankom 110. ZV propisano je da se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije) (stavak 1.). Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije (stavak 2.).

11. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da je tužitelj vlasnik i posjednik predmetne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao [katastarska čestica]., dok je tuženik vlasnik nekretnine označene kao [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čija nekretnina se nalazi u višem položaju u odnosu na nekretninu tuženika,

- da je uviđajem sa građevinskim vještakom utvrđeno da se između dvornog mjesta tužitelja i dvornog mjesta tuženika na kbr. 14 nalazi izbetonirani put prije više od deset godina te da se od strane dvorišta na kbr. 10 nalazi se betonska ograda sa betonskim parapetom kako oborinske vode ne mogu s površine tog puta prelaziti na dvorno mjesto tužitelja, te da je na istom uviđaju bila prisutna PM (majka tužitelja) tvrdeći da oborinske vode prelaze u njeno dvorište u donjem dijelu, a što nije vidljivo neposrednim opažanjem,

- da je građevinski vještak u svom nalazu i mišljenju priložio fotografije sa uviđaja te da je utvrdio da u smislu članka 110. Zakona o vlasništvu u konkretnom slučaju se ne radi o štetnom utjecaju imisije na nekretnine tužitelja, jer nisu prekomjerni, s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini i s obzirom na mjesto i vrijeme. Pojašnjava da se radi o uobičajenoj situaciji uređenja puta, kolnih ulaza, gospodarskih dvorišta i izvedenih ograda pri čemu ne nalazi prekomjerni pojam iznad uobičajenog. Količina oborinskih voda nije prekomjerna, obzirom da je dio vode sa prometnice višeg reda tehnički ispravno prihvaćen kolnom rešetkom, a količina voda na predmetnom putu odnosi se na uobičajenu količinu,

- da je na okolnost iznijetih prigovora tužitelja na nalaz i mišljenje, predmetni sudski vještak je u svom dopunskom nalazu i mišljenju od 24. siječnja 2023., ostao kod svog zaključka da se otjecanje oborinskih voda na predmetnom putu ne smatra štetnim imisijama, jer se ne radi o prekomjernim, već uobičajenim količinama za položaj nekretnine u odnosu na prometnicu, a da je uviđajem zaključio da je tužitelj poduzeo sve potrebne mjere zaštite od uobičajenih imisija površinskih voda , jer postoje i kanalice te čvrsta i stabilna izbetonirana ograda. U odnosu na fotografije s lista 7 nalaza, ističe da su tragovi na fasadi koji su zatamnjeni uobičajen utjecaj atmosferalija na ogradi i ne vidi nikakva značajna oštećenja na toj ogradi.

12. Prvostupanjski sud pobijanom odlukom zauzima stav da uspoređujući utvrđenja do kojih je sud došao neposrednim opažanjem uviđajem sa nalazom i mišljenjem vještaka, očito je da se ne radi o nikakvim prekomjernim štetnim imisijama, jer je vidljivo je da oko dvornog mjesta tužitelja postoji betonska ograda koja ga cijelom dužinom ograđuje, a da se na ogradi nalazi parapet betonski koji onemogućava bilo kakvo pretjecanje oborinskih voda na dvorište tužitelja, slijedom čega tužitelj ničim nije dokazao da bi postojale okolnosti predviđene člankom 110. ZV, radi čega je valjao odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

13. S naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava se slaže i ovaj drugostupanjski sud.

14. Žalbeni navodi žalitelja se u bitnom svode da predmetni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju nije definirao što se smatra prekomjernim, a što normalnim (uobičajenim) imisijama, jer da je sporni put kao javno dobro u vlasništvu tuženika, koji je betoniran bez ugrađenih odvodnih kanalica te nagnut prema nekretnini tužitelja pa sve štetne imisije, otpadne vode i sl. teku po putu u nemogućnosti da iste zemlja upije i slijevaju se na nekretninu tužitelja.

14.1. Međutim, po ocijeni ovog suda neosnovana je navedena tvrdnja žalitelja, budući da je predmetni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju i dopuni istog jasno i argumentirano utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o prekomjernom štetnom utjecaju imisija na nekretninu tužitelja s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, jer da je uviđajem utvrdio da je tužitelj poduzeo sve potrebne mjere zaštite od uobičajenih imisija površinskih voda, budući da postoje kanalice sa glavne prometnice (na koju se naslanja sporni put) te čvrsta i stabilna izbetonirana ograda (oko nekretnine tužitelja), a da su zatamnjeni tragovi na fasadi iste (vidljivi na fotografiji, list 7 nalaza) posljedica uobičajenih utjecaja atmosferilija na kojoj nisu utvrđenja oštećenja, te da je sporni put što se tiče kvalitete izrade utvrdio da se radi o uobičajenom načinu izrade takvih manjih puteva. Točno je da je predmetni sudski vještak utvrdio da je potrebno obnoviti sporni put zbog dotrajalosti, međutim nalazom i mišljenjem nije utvrđeno da su i eventualna oštećenja na spornom putu (list 64) u uzročno-posljedičnoj vezi sa prekomjernim imisijama kako to pogrešno smatra žalitelj.

15. Upravo naprijed navedena utvrđenja iz nalaza i mišljenja, kao i dopune istog potvrdila je u svom iskazu (postavljanje kanalica i betonskog zida) i svjedokinja PM (majka tužitelja), koja je još izričito navela i to da izvori vode koji se javljaju u vrtu tužitelja za vrijeme oborinskih voda posljedica su ranijih radnji vlasnika susjedne nekretnine (O), koji je napravio odvodne cijevi sa svojih krovišta i gospodarskih zgrada i proveo ih ispod spornog puta kojeg su betonirali on i njegovi radnici, uslijed čega te iste oborinske vode prolaze ispod betonske ograde i izviru u vrtu tužitelja, a što je ona utvrdila još 2012., kada je vršila radnje iskopavanja svog zemljišta i kada su se počele navedene cijevi dizati vani, na što je spomenuti susjed reagirao zaustavljanjem radova iskopa, jer da je skupo platio te cijevi.

16. Naime, zabranjene imisije su one koje su prekomjerne, a među koje bi spadale i oborinske vode koje bi sa nekretnina tuženika (spornog puta) otjecale na nekretninu tužitelja i koje bi u konkretnom slučaju na nekretnini tužitelja izazvale znatniju štetu. Međutim, iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o prekomjernim štetnim imisijama uzrokovanim propustom tuženika u vidu ugradnje odvodnih kanalica sa rešetkama na spornom putu, kako to pogrešno smatra žalitelj, već naprotiv kako iz iskaza majke tužitelja nedvojbeno proizlazi da je uzrok tih po tužitelju prekomjernih imisija, radnja trećih osoba (susjed O), pa je ocjena ovog suda da se takvo eventualno postupanje trećih osoba ne može stavljati na teret tuženiku.

17. Kako tužitelj na kome je teret dokaza u smislu članka 219. stavak 1. ZPP nije dokazao da se u konkretnom slučaju radi o prekomjernim imisijama uzrokovanih radnjom, odnosno propustom tuženika (članak 110. stavak 1. ZV), to je ocjena ovog suda da se žalbenim navodima žalitelja ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

18. Slijedom navedenog, valjalo je pobijanu presudu potvrditi temeljem članka 368. stvak 2. ZPP, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, valjalo je odbiti zahtjev za naknadom troška sastava žalbe, temeljem članka 166. stavak 1. ZPP, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Karlovcu 29. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp