Poslovni broj: UsI-4064/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Željki Babarović, te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja ĐT iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Tomislavu Konforta, odvjetniku u Zagrebu, Hruševečka 1, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti, dana 29. svibnja 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I) Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/23-01/208, Urbroj: 512-2501-23-2 od 18. srpnja 2023. godine i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, Klasa: UP/1560-01/22- 01/143, Urbroj: 512M2-50-23 od 7. lipnja 2023. godine.

II) Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 3.750,00 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, Klasa: UP/1560-01/22-01/143, Urbroj: 512M2-50-23 od 7. lipnja 2023. godine odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti.

2. Rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/23-01/208, Urbroj: 512-2501-23-2 od 18. srpnja 2023. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja protiv uvodno navedenog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, te ističe kako je razlog za pokretanje spora je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešna primjena materijalnog prava. Tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja nije uzeo u obzir navode tužitelja, kao ni sudsku praksu koju je priložio, zbog čega je odluka nerazumljiva. Tužitelj smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno prosudilo pravno pitanje sudjelovanja u borbenom sektoru.

Naime, u obrazloženju pobijanog rješenja tuženik navodi kako je tužitelj u traženom razdoblju obavljao stražarske dužnosti, ophodnje te ostale zadaće organizacijske prirode te kako se navedene aktivnosti ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno citiranoj odredbi članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji (dalje u tekstu: ZHBDR).

Navedeni čl. 3. st. 2. ZHBDR glasi:

„Pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.“

Citirani članak upućuje na stavak 1. istog članka u kojem se pripadnost borbenom sektoru navodi kao uvjet za priznavanje prava temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, a na kojoj činjenici je i temeljeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja. Tužitelj napominje kako ZHBDR ne sadrži definiciju borbenog sektora, kao niti jasno razgraničenje pripadnika borbenog i neborbenog sektora, stoga to pitanje treba utvrditi na temelju dostupnih činjenica. O tome govori i Upravni sud u Rijeci u svojoj presudi posl. br. Us I-1052/2022 od 11. listopada 2022. godine (u prilogu) u kojoj utvrđuje da „ZHB ne sadržava normativnu definiciju borbenog sektora. Zbog toga se pripadnost borbenome ili neborbenom sektoru utvrđuje prema bitnim obilježjima konkretnog angažmana, u okviru razdoblja priznatoga braniteljskog statusa.“. Stoga, u svakom konkretnom slučaju je potrebno utvrditi može li se angažman određene osobe smatrati borbenim djelovanjem ili ne, uzimajući u obzir sve okolnosti i uvjete toga djelovanja.

U skladu s navedenim odredbama i sudskom praksom, oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s otporom, kao i sama pripadnost tužitelja borbenom sektoru Narodne zaštite proizlazi iz jasnih i nedvojbenih iskaza tužitelja i svjedoka HT i PT danih na zapisnik. Iz spomenutih zapisničkih izjava sadržanih u prvostupanjskom rješenju razvidno je kako je tužitelj bio naoružan, odnosno imao lovačku pušku za vrijeme straže, dvije fitiljače, a kasnije je zadužio i vojno oružje. U izjavi svjedoka PT stoji „Čuvali smo selo od iznenadnog dolaska neprijateljske sile.“ Stoga, očito je kako je tužitelj bio u stalnoj pripravnosti zbog dolaska neprijateljske sile, a pritom je i bio naoružan, što govori u prilog činjenici da je bio pripadnik borbenog sektora, a isto potvrđuje i presuda Upravnog suda u Rijeci, posl. br. Us I-319/2022 od 28. travnja 2022. godine (u prilogu) u kojoj sud navodi „(…) iz svega navedenog može zaključiti da je tužitelj bio pripadnik borbenog sektora, jer je u svakom trenutku bio spreman na oružani sukob, kao i na pružanje otpora agresoru…“. Upravo navedena rečenica govori o okolnosti koja je ključna za određenje nekoga kao pripadnika borbenog sektora, a to jest konstantna opasnost uz potpuno izvjesnu mogućnost da u svakom trenu može doći do oružanog sukoba. Kao što je ranije spomenuto, tužitelj je bio naoružani pripadnik Narodne zaštite koji je išao u ophodnje i stražario na rizičnom području, a to sve pod naređenjem da isto čini zbog mogućeg dolaska neprijatelja iz čega je, prema citiranoj sudskoj praksi, jasno da je tužitelj bio pripadnik upravo borbenog sektora. Dodatno, Upravni sud u Zagrebu u svojoj presudi posl. br. Us I-2186/22 od 22. studenog 2022. godine (u prilogu) razgraničava pripadnika borbenog i neborbenog sektora pa tako sud utvrđuje da „sanitetsko i medicinsko osoblje ne predstavlja borbeni sektor“, pa se može logično zaključiti kako činjenica naoružanog odlaženja u ophodnje, kao i pripravnosti za oružani otpor, označava pripadnost borbenom sektoru jer između takvog djelovanja i djelovanja sanitetskog i medicinskog osoblja postoji razlika u smislu pripravnosti, kao i psihičke i fizičke spremnosti za borbeno djelovanje. Ne umanjujući doprinos pripadnika neborbenog sektora koji su obavljali zadaće medicinske djelatnosti transportnih djelatnosti i drugih koji nisu izravno sudjelovali u oružanim sukobima, vidljiva je razlika njihovog djelovanja od pripadnika koji su zadužili oružje i bili u pripravnosti i stalnom strahu od potencijalnog neprijateljskog napada. Ne može se tvrditi da je isto biti bez oružja u situaciji u kojoj ne postoji opasnost od predstojećeg napada ili stajati s oružjem blizu prve crte u selima i mjestima gdje se očekuje oružani sukob. S obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir i stres koji je tužitelj proživio sudjelujući u obrani Republike Hrvatske, potpuno je nepravedno njegove djelatnosti svrstati u neborbeni sektor. Iz citirane sudske prakse i izjava svjedoka i tužitelja danih na zapisnik nesporno proizlazi da je tužitelj bio pripadnik borbenog sektora s obzirom na narav i vrstu poslova koje je obavljao za vrijeme utvrđenog razdoblja pa slijedom iznesenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se poništavaju prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista u cijelosti neosnovana odnosno da navodi tužitelja nisu utemeljeni. Postupak koji je prethodio pobijanom rješenju proveden je sukladno pravilima Zakona o općem upravnom postupku, utvrđene su sve činjenice koje su pravno relevantne za rješavanje konkretne upravne stvari, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, te je stoga i odlučeno kao u izreci pobijanog rješenja.

Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17, 98/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: ZHBDR) propisano je:

Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

Prema odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

Prema odredbi članka 179. točke a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17, 98/19 i 84/21) status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

Uvidom u spis predmeta razvidno je kako je Područni odsjek za poslove obrane Bjelovar dostavio Područnom odjelu za poslove obrane Zagreb zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Bedenik za razdoblje od 15. prosinca 1991. do 30. siječnja 1992. godine.

Područni odsjek za poslove obrane Bjelovar izvršio je uvid u bazu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata ,,IS-PU“ te je utvrđeno da imenovani ima utvrđen status hrvatskog

branitelja iz Domovinskog rata, ali ne po traženoj osnovi niti za traženo razdoblje Domovinskog rata.

Prvostupanjsko tijelo također je izvršilo uvid u popis pripadnika Narodne zaštite Bedenik te je utvrđeno da imenovani nije evidentiran na istome.

Ministarstvo obrane tužitelju je, sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, dalo mogućnost sudjelovanja u postupku, te njegova izjava dana na zapisnik prileže spisu predmeta. Tužitelj je izjavio daje u spornom razdoblju davao straže i ophodnje u okolici sela [adresa]. Imao je lovačku pušku, a kasnije je zadužio dvije fitljače. Kontrolirao je protok oružja i ljudstva poradi sprečavanja prijevoza ilegalnog naoružanja za stanovništvo djelomično srpskih sela. Prvostupanjsko tijelo saslušalo je i predložene svjedoke, HT i PT, čije izjave dane na zapisnik prileže spisu predmeta.

Svjedok HT, u svojstvu pripadnika NZ MZ Bedeniki, u bitnome potvrđuje navode tužitelja. Ističe kako je imenovani obavljao dužnost stražara, te je kontrolirao protok robe i ljudstva. Svjedok je izjavio kako se u vrijeme oslobađanja bjelovarske vojarne i eksplozije Barutane tužitelj nije nalazio u postrojbi.

Svjedok PT, u svojstvu pripadnika NZ MZ Bedeniki, u bitnome također potvrđuje navode tužitelja i svjedoka HT. Ističe kako pripadnici NZ MZ Bedeniki nisu imali udjela u događanjima oko Barutane i vojarne.

Smatramo da je Ministarstvo obrane, ocjenjujući zahtjev imenovanog, pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje.

Naime, u provedenom postupku nesporno je utvrđeno da se imenovani ne nalazi na popisu pripadnika naoružanih odreda NZ MZ Bedenik u spornom razdoblju. Nadalje, uvidom u izjavu tužitelja i saslušanih svjedoka, razvidno je da je imenovani u traženom razdoblju obavljao stražarske dužnosti, ophodnje, te ostale zadaće organizacijske prirode. Navedene aktivnosti ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno citiranoj odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Stoga, za zaključiti je kako je imenovani dao doprinos obrani suvereniteta RH, međutim ne kroz borbeni sektor. Tužitelj ni u tužbi nije ponudio nove dokaze i činjenice koje bi dovele do drugačijeg rješenja ove upravne stvari. Naime, presude koje opunomoćenik tužitelja navodi odnose se na druge činjenice i okolnosti, utvrđene u drugim postupcima. Suprotno od navoda opunomoćenika tužitelja, brojne presude kako Upravnih sudova tako i Visokog upravnog suda RH, obavljanje aktivnosti poput stražarenja i ophodnji unutar NZ ne smatraju pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u svezi s oružanim otporom.

Slijedom gore navedenog, predlažu da Upravni sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. Ocjenjujući zakonitost rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

6. Dana 25. svibnja 2026. g. provedena je rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024 dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Uvidom u prvostupanjsko rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, Klasa:

UP/1560-01/22-01/143, Urbroj: 512M2-50-23 od 7. lipnja 2023. godine Sud je utvrdio da je istim odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti, s obrazloženjem kako je pregledom baze hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata ,.IS PU“, vidljivo je da imenovani ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik 175. pješačke brigade od 18.02.1994. do 27.04.1994.

Područni odsjek za poslove obrane Bjelovar je izvršio pregled popisa pripadnika Narodne zaštite Bedenik, te utvrdio da imenovani nije evidentiran na istome.

Citira se članak 3. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, NN 84/21),

Dalje se navodi kako to tijelo ne posjeduje službene podatke o sudjelovanju stranke „ borbenim djelovanjima kao pripadnost naoružanim Odredima Narodne zaštite niti je imenovani evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite na službenom popisu pripadni

Nadalje, iz zapisnički evidentiranih izjava stranke i svjedoka ne može se utvrditi da je imenovani sudjelovao u borbenom djelovanju, odnosno da je bio pripadnik borbenog sektora.

Sukladno prethodno citiranim zakonskim odredbama, vidljivo je da nisu ispunjen kumulativne pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite: izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora te vremensko trajanje najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. godine. Iz svega navedenoga, razvidno je da stranka nije sudjelovala u Domovinskom ratu kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite u borbenom sektoru, odnosno nije obavljao aktivnosti koje se mogu smatrati borbenim djelovanjem, niti je evidentiran kao pripadnik na službenom Popisu pripadnika Narodne zaštite, iz čega se zaključuje da nisu ispunjeni zakonski uvjeti, stoga je i odlučeno kao u izreci tog rješenja.

9. Uvidom u tuženo drugostupanjsko rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/23-01/208, Urbroj: 512-2501-23-2 od 18. srpnja 2023. godine Sud je utvrdio kako je istim odbijena kao neosnovana žalba tužitelja protiv gore citiranoga prvostupanjskog rješenja, s obrazloženjem kako žalba nije osnovana. Postupajući prema navodima u žalbi ovo tijelo ocjenjuje da su isti neutemeljeni, ne uvažava žalbene razloge i ne smatra potrebnim mijenjati rješenje u korist žalitelja budući da su činjenice koje su utjecale na donošenje rješenja pravilno i potpuno utvrđene.

Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata članovima njihovih obitelji („Narodne novine", broj: 121/17. 98/19 i 84/21 - u daljnjem ^O^tekstu: ZHBDR) propisano je:

1 Irvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde. Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu. Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i 1 Irvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažirati kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

Prema odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

Prema odredbi članka 179. točke a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17, 98/19 i 84/21) status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

Uvidom u spis predmeta razvidno je kako je Područni odsjek za poslove obrane Bjelovar dostavio Područnom odjelu za poslove obrane Zagreb zahtjev žalitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Bedenik za razdoblje od 15. prosinca 1991. do 30. siječnja 1992. godine.

Područni odsjek za poslove obrane Bjelovar izvršio je uvid u bazu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata „IS-PU" te je utvrđeno da žalitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, ali ne po traženoj osnovi niti za traženo razdoblje Domovinskog rata.

Prvostupanjsko tijelo također je izvršilo uvid u popis pripadnika Narodne zaštite Bedenik te je utvrđeno da imenovani nije evidentiran na istome.

Prvostupanjsko tijelo žalitelju je, sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, dalo mogućnost sudjelovanja u postupku, te njegova izjava dana na zapisnik prileže spisu .,Q^predmeta. Žalitelj je izjavio daje u spornom razdoblju davao straže i ophodnje u okolici sela [adresa]. Imao je lovačku pušku, a kasnije je zadužio dvije fitljače. Kontrolirao je protok oružja i ljudstva poradi sprečavanja prijevoza ilegalnog naoružanja za stanovništvo djelomično srpskih sela.

Prvostupanjsko tijelo saslušalo je i predložene svjedoke, ST i PT, čije izjave dane na zapisnik prileže spisu predmeta.

Svjedok HT, u svojstvu pripadnika NZ MZ Bedeniki, u bitnome potvrđuje navode žalitelja. Ističe kako je imenovani obavljao dužnost stražara, te je kontrolirao protok robe i ljudstva. Svjedok je izjavio kako se u vrijeme oslobađanja bjelovarske vojarne i eksplozije Barutane žalitelj nije nalazto u postrojbi.

Svjedok PT, u svojstvu pripadnika NZ MZ Bedeniki, u bitnome također potvrđuje navode žalitelja i svjedoka HT. Ističe kako pripadnici NZ MZ Bedeniki nisu imali udjela u događanjima oko Barutane i vojarne.

Smatramo da je prvostupanjsko tijelo, ocjenjujući zahtjev imenovanog, pravilno utvrdilo da žalitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje.

Naime, u provedenom postupku nesporno je utvrđeno da se žalitelj ne nalazi na popisu pripadnika naoružanih odreda NZ MZ Bedenik u spornom razdoblju. Nadalje, uvidom u izjavu žalitelja i saslušanih svjedoka, razvidno je da je imenovani u traženom razdoblju obavljao stražarske dužnosti, ophodnje, te ostale zadaće organizacijske prirode. Navedene aktivnosti ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno citiranoj odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.

Stoga, za zaključiti je kako je imenovani dao doprinos obrani suvereniteta RH. međutim ne kroz borbeni sektor.

10. Odredbom članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji propisano je:

(1) Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. g. do 31. prosinca 1991. g., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. g. do 31. prosinca 1991. g., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. g. do 31. prosinca 1991. g., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. g. do 31. prosinca 1991. g. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. g. do 31. prosinca 1991. g. (2) Pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

(3) Hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.

(4) Status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje se potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

11.

Člankom 179. stavkom 1. točkom a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

12. Na temelju provedenog postupka Sud nalazi da pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Naime iz spisa predmeta proizlazi da je u provedenom postupku nesporno je utvrđeno da se imenovani ne nalazi na popisu pripadnika naoružanih odreda NZ MZ Bedenik u spornom razdoblju. Nadalje, uvidom u izjavu tužitelja i saslušanih svjedoka, razvidno je da je imenovani u traženom razdoblju obavljao stražarske dužnosti, ophodnje, te ostale zadaće organizacijske prirode. Navedene aktivnosti ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno citiranoj odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Stoga, za zaključiti je kako je imenovani dao doprinos obrani suvereniteta RH, međutim ne kroz borbeni sektor. Tužitelj ni u tužbi nije ponudio nove dokaze i činjenice koje bi dovele do drugačijeg rješenja ove upravne stvari. Naime, presude koje opunomoćenik tužitelja navodi odnose se na druge činjenice i okolnosti, utvrđene u drugim postupcima. Suprotno od navoda opunomoćenika tužitelja, brojne presude kako Upravnih sudova tako i Visokog upravnog suda RH, obavljanje aktivnosti poput stražarenja i ophodnji unutar NZ ne smatraju pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u svezi s oružanim otporom.Temeljem navedenog, prvostupanjsko tijelo pravilno i potpuno utvrdivši činjenično stanje je sukladno odredbama Zakona donijelo ispravnu odluku o odbijanju tužiteljevog zahtjeva za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnost odredima Narodne zaštite, kao što je pravilno i zakonito odlučilo i drugostupaanjsko tijelo odbivši svojim rješenjem žalbu tužitelja protiv takvog prvosupanjskoog rješenja. Također, iz spisa je razvidno kako tužitelj nema priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

13. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i tijekom postupka utvrđeno, Sud nalazi da je činjenično stanje pravilno utvrđeno za donošenje odluke u ovoj stvari i pravilno primijenjen materijalni propis, te da su stoga i prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje pravilni i na zakonu zasnovani.

14. Stoga se svi prigovori tužitelja istaknuti u tužbi otklanjaju kao neosnovani, te Sud ocjenjuje da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer nije bilo osnova da se prema citiranoj odredbi Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji usvoji tužiteljev zahtjev.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Tužitelju je odbijen je zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.

U Zagrebu, 29. svibnja 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Odvjetnik Tomislav Konforta, [adresa] Zagreb, Hruševečka 1,

2. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavno tajništvo, [adresa] Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1,

3. U spis