REPUBLIKA HRVATSKA
P-4228/2025
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Starom Gradu
21 460 Stari Grad
Novo Riva 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnica Anita Juretić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ivančević Marinković i partneri d.o.o. Split, protiv tuženika IČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, bez održavanja rasprave, 29. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e :
I. Dužan je tuženik IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u roku od 8 dana isplatiti tužitelju HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 2.500,00 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 02.11.2025. pa do isplate.
II. Dužan je tuženik IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u roku od 8 dana naknaditi tužitelju HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove ovog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj tužbom zahtijeva da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 2.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. studenoga 2025. do isplate, kao i naknadu troškova postupka.
2. Sud je odlučio bez održavanja rasprave, primjenom odredbe članka 332.a Zakona o parničnom postupku, ocjenjujući da među strankama ne postoji spor o odlučnim činjenicama, te da za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja nije bilo potrebno provođenje daljnjih dokaza.
3. Iz Ugovora o zajmu od 7. travnja 2025., ovjerenog kod javnog bilježnika Vlade Madunića pod brojem OV-2339/2025, proizlazi da su tužitelj kao zajmodavac i tuženik kao zajmoprimac sklopili ugovor kojim se tužitelj obvezao predati tuženiku iznos od 2.500,00 eura, a tuženik navedeni iznos vratiti najkasnije do 1. studenoga 2025.
4. Odredbom članka 4. navedenog ugovora ugovoreno je da se zajam mora vratiti u cijelosti do 1. studenoga 2025., dok je za slučaj zakašnjenja ugovorena obveza plaćanja zakonske zatezne kamate prema važećim propisima.
5. Sud je posebno cijenio podnesak tuženika zaprimljen 24. prosinca 2025., u kojem tuženik izričito navodi da je od tužitelja posudio predmetni iznos od 2.500,00 eura, te da isti nije vratio do ugovorenog roka. Tuženik nadalje obrazlaže razloge zbog kojih nije bio u mogućnosti izvršiti svoju obvezu, navodeći da su mu sredstva bila potrebna za pribavljanje potrebnih atesta i dozvola za obavljanje djelatnosti te da su određene poslovne okolnosti negativno utjecale na njegovo financijsko stanje.
6. Međutim, iz sadržaja navedenog podneska proizlazi da tuženik ne osporava niti jednu od odlučnih činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev. Tako ne osporava sklapanje ugovora o zajmu, primitak pozajmljenog novčanog iznosa, ugovoreni rok vraćanja zajma niti činjenicu da do dana podnošenja odgovora na tužbu nije izvršio svoju ugovornu obvezu vraćanja zajma.
7. Sud smatra da navodi tuženika o razlozima zbog kojih nije mogao pravodobno podmiriti dug ne dovode u pitanje osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, eventualne financijske poteškoće dužnika, problemi u poslovanju, otežana naplata vlastitih potraživanja ili druge okolnosti osobne i poslovne naravi ne oslobađaju dužnika od obveze ispunjenja dospjele novčane obveze, niti predstavljaju pravno relevantan razlog za odbijanje zahtjeva vjerovnika za isplatu dospjelog duga.
8. Sukladno odredbi članka 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti nakon određenog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
9. Kako među strankama nije sporno da je tužitelj predao tuženiku ugovoreni iznos zajma, te kako nije sporno da je rok za povrat istekao 1. studenoga 2025., sud zaključuje da je tuženik bio dužan vratiti zajam najkasnije do toga dana.
10. Prema pravilima o teretu dokazivanja iz članka 219. Zakona o parnićnom postupka, tuženik koji tvrdi da je svoju obvezu ispunio, dužan je tu činjenicu dokazati. U konkretnom slučaju tuženik ne samo da nije dostavio dokaz o vraćanju zajma, nego izričito navodi da predmetni iznos nije vratio.
11. Zaključno, kako tuženik u svom podnesku nije osporio odlučne činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, već ih je u bitnome priznao, sud je ocijenio da izvođenje dokaza saslušanjem stranaka ne bi moglo utjecati na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari, zbog čega je odluka donesena bez održavanja rasprave primjenom članka 332.a Zakona o parničnom postupku.
12. Stoga je sud utvrdio da tražbina tužitelja postoji i da je dospjela.
13. Budući da je tuženik propustio ispuniti svoju novčanu obvezu po dospijeću, od dana nakon dospijeća nalazi se u zakašnjenju. Sukladno članku 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, uz glavnicu, i zakonske zatezne kamate. Kako je rok za povrat zajma istekao 1. studenoga 2025., tužitelju pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu od 2. studenoga 2025. pa do konačne isplate.
14. Sud je stoga, na temelju rezultata provedenog postupka i priložene dokumentacije, utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan te je primjenom odredaba Zakona o obveznim odnosima odlučio kao u točki I. izreke presude.
15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pa mu je tuženik dužan naknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka, a koji su odmjereni sukladno članku 155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u gornjoj izreci.
SUDAC
Ivan Strinić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
DOSTAVTI:
- tužitelju putem punomoćnice;
- tuženiku osobno;
- u spis.
