Poslovni broj: Us I-2372/2025-10

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ANTLER d.o.o. za trgovinu i usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 13329421135, kojeg zastupa direktor BC, a ovaj po opunomoćeniku Ivi Juričku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Juričko & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Split, Domovinskog rata 2, OIB: 40781519492, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, radi plaćanja komunalnog doprinosa, nakon javne rasprave zaključene 29. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja odvjetnika Ive Jurička, generalnog opunomoćenika zainteresirane osobe JC, generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika , objavljene 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: UP/II 363-03/25-0003/0034, URBROJ: 2181/1-10/03-25-0002 od 23. srpnja 2025. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-415-02/25-01/152, URBROJ: 2181- 1-07-1/5-25-10 od 16. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 363-03/25-0003/0034, URBROJ: 2181/1-10/03-25-0002 od 23. srpnja 2025. odbijena je žalba trgovačkog društva ANTLER d.o.o. Split, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Splitsko -dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za komuna lne poslove, Odsjeka za komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-415-02/25-01/152, URBROJ: 2181-1-07-1/5- 25-10 od 16. svibnja 2025.

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelj je kao investitor izgradnje građevine- fotonaponske elektrane „SE ANTLER 1“ na postojećoj građevini, u svrhu proizvodnje električne energije za prodaju energije u mrežu, na kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (Split, Bilice II 46c), u 4. zoni, prema jediničnoj vrijednosti komunalnog doprinosa od 11,546884 eura/m2, obvezan platiti komunalni doprinos za površinu od 972,00 m2 u iznosu od 11.223,57 eura, u roku od 15 dana od dana izvršnosti tog rješenja, na račun Grada Splita, pri čemu je upozoren kako se u slučaju kašnjenja dospjelog iznosa plaća i zakonska zatezna kamata.

3. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 1. listopada 2025. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Citira odredbu članka 120. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP), te ističe kako se tuženik u obrazloženju osporenog rješenja nije očitovao na niti jedan žalbeni navod tužitelja, a što kako predstavlja bitnu povredu upravnog postupka. Nadalje, smatra kako u konkretnom slučaju ne postoji osnova za određivanje plaćanja komunalnog doprinosa, te pojašnjava kako nije sporno da je tužitelj prijavio gradnju temeljem glavnog projekta radi postavljanja sunčane elektrane, odnosno sustava fotonaponskih modula na postojeću građevinu priključenu na elektroenergetsku mrežu u svrhu proizvodnje električne energije za prodaju. Međutim, ističe kako je sporan način obračuna komunalnog doprinosa, odnosno pojašnjava kako je sporno primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba članka 81. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24, dalje ZKG) ili pak odredba članka 82. ZKG-a. S tim u vezi ističe kako tuženik ne spori kako se u konkretnom slučaju radi o gradnji na postojećoj zgradi, pa je prilikom obračuna komunalnog doprinosa bilo potrebno primijeniti odredbu članka 82. ZKG-a. Poziva se na odredbu članka 9. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (načelo jedinstva nekretnine) („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i152/14, dalje ZV), te ističe kako u konkretnom slučaju solarna konstrukcija koja je spojena s nekretninom predstavlja njezin sastavni dio, te se ni na koji način ne može smatrati novom građevinom. Nadalje, ističe kako je iz svih dokaza razvidno kako tužitelj nije gradio građevinu (solarnu elektranu) na građevinskom zemljištu (za što bi bila potrebna građevinska dozvola i koja bi predstavljala otvorenu građevinu), već je postavio sunčanu elektranu na postojeći objekt, a koja predstavlja njegov sastavni dio. Citira odredbu članka 3. stavak 1. točka 11. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/2017, 39/19, 125/19, 145/24 i 155/25) kojom je pojašnjen pojam građevine, kao građenjem nastao i s tlom povezan sklop, te ističe kako je i otvorena građevina po svojoj definiciji građevina (bazen, teniski teren itd.). Napominje kako Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23 i 155/25, dalje Pravilnik) jasno razlikuje solarnu elektranu koja se gradi na građevinskoj čestici i onu koja se gradi na postojećem objektu, pri čemu citira odredbu članka 5. stavak 10. tog podzakonskog akta, prema kojoj se bez građevinske dozvole, u skladu s glavnim projektom mogu izvoditi radovi na postojećoj građevini priključenoj na elektroenergetsku mrežu, kada se postavlja sustav fotonaponskih modula s pripadajućim razdjelnim ormarom i sustavom priključenja na javnu mrežu za predaju energije, te odredbu članka 4. stavak 1. točka 4. te članak 5. stavci 11. i 13. Pravilnika kojima su regulirani slučajevi u kojima je također dopušteno postavljanje fotonaponskih modula bez građevinske dozvole, temeljem potvrde glavnog projekta. Postavljanje fotonaponskih modula koji su trajno povezani sa zemljištem, te koji predstavljaju samostalnu odnosno otvorenu građevinu, kako zahtijeva građevinsku dozvolu s obzirom da ista predstavlja građevinu sukladno članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o gradnji. Iz navedenog kako je jasno da je i zakonodavac predvidio dva različita režima za postavljanje fotonaponskih modula: jedan kada nastaje posebna građevina neposredno povezana s tlom, i drugi kada se fotonaponski moduli postavljaju na već postojeće građevine i postaju njihov sastavni dio. Iz navedenog kako je razvidno da postavljanjem postavljanjem fotonaponskih modula na postojeću građevinu sukladno odredbi članka 5. stavak 10. Pravilnika ne nastaje otvorena građevina u smislu članka 81. ZKG-a. Zaključno, tužitelj se poziva na mišljenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine , prema kojem elektrane postavljene na postojeće građevine predstavljaju njihov sastavni, odnosno integrirani dio, te ne predstavljaju posebnu građevinu. Za takve radove potrebno je ishoditi potvrdu glavnog projekta, a ne građevinsku dozvolu. Također, činjenica da fotonaponski moduli postavljeni na postojeće građevine ne predstavljaju otvorenu građevinu kako je razvidna iz definicije otvorene građevine u članku 2. Uredbe o visini vodnog doprinosa, gdje se nabrajaju otvorene građevine poput prometnica, otvorenih poslovnih građevina ili sportskih i rekreacijskih građevina. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje o utvrđivanju visine komunalnog doprinosa, te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovo odlučivanje.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja. U bitnom ističe kako je točno da se predmetni zahvat izvodi na postojećoj građevini, međutim, da je tužitelj predvidio odredbu članka 5. Pravilnika o načinu utvrđivanja obujma i površine građevine u svrhu obračuna komunalnog doprinosa („Narodne novine“, broj 15/19) kojom je propisano kako se u obujam građevine ne uračunavaju solarni kolektori i drugi uređaji građevine predviđeni za povećanje energetske učinkovitosti. Citira odredbu članka 6. tog podzakonskog akta kojom je propisano kako se površina otvorenih bazena i drugih otvorenih građevina, te spremnika za naftu i druge tekućine s pokrovom čija visina se mijenja, utvrđuje u četvornim metrima (m²) tlocrtne površine građevine, pri čemu je tlocrtna površina građevine iz stavka 1. ovoga članka vertikalna projekcija svih dijelova konstrukcije građevine na tlo. Stoga je mišljenja kako je prvostupanjsko tijelo pravilno odredilo obujam predmetnog zahvata prema odredbi članka 81. ZKG-a. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. Pozvana u smislu odredbe članka 20. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) da kao zainteresirana osoba sudjeluje u sporu te se očituje na navode iz tužbe tužitelja, Grad Split u odgovoru na tužbu se usprotivio tužbi tužitelja i tužbenom zahtjevu, Ujedno, zainteresirana osoba je dostavila očitovanje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu u kojem se u bitnom navodi kako je odredbama ZKG-a izričito i nedvojbeno propisano za građenje i ozakonjenje kojih objekata se ne plaća komunalni doprinos, a što se ne odnosi na predmetnu sunčanu elektranu budući da ista služi za proizvodnju električne energije za prodaju te takvo oslobađanje nije predviđeno ni odredbama Odluke o komunalnom doprinosu Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita, broj 39/19 i 22/20, dalje Odluka) temeljem koje je utvrđeno plaćanje obveze u pobijanom rješenju.

6. U sporu je održana rasprava 29. travnja 2026. čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana u odsutnosti tuženika.

7. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, te zastupanja na raspravi od 29. travnja 2026. od po 500 bodova, ukupno 1000 bodova, sve uvećano za vrijednost PDV-a.

8. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu, kao i dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS -a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu među utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava. Naime, među strankama je prvenstveno sporno je li tužitelj uopće u obvezi plaćati komunalni doprinos, te ukoliko je, sporno je obračunavanje komunalnog doprinosa za predmetni zahvat.

11. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kao je predmetni upravni postupak obračuna komunalnog doprinosa pokrenut po službenoj dužnosti nakon zaprimanja obavijesti Upravnog odjela za urbanizam Grada Splita, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje dopisom KLASA: 361-03/25-07/000120, URBROJ: 2181-1-10-3/21-25-003 od 18. travnja 2025. o prijavi početka građenja - jednostavne građevine i radova. U obavijesti se navodi kako će se radovi izvoditi sukladno odredbi članka 128. stavak 1. Zakona o gradnji, za koje je izrađen glavni projekt, zajedničke oznake TD 083/24-FN, glavni projektant ZC, mag.ing.el., broj ovlaštenja E 3716. Tim projektom planirano je postavljanje sunčane elektrane, odnosno sustava fotonaponskih modula na postojeću građevinu priključenu na elektroenergetsku mrežu, u svrhu proizvodnje električne energije za prodaju energije u mrežu, a koja kako pripada u jednostavne radove čijem izvođenju se može pristupiti bez građevinske dozvole.

12. Prvostupanjskim rješenjem potvrđenim osporenim rješenjem tuženika, tužitelju je kao investitoru izgradnje građevine – fotonaponska elektrana utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, i to pozivom na odredbu članka 81. stavak 2. ZKG -a, uz obrazloženje kako se u konkretnom sluča ju radi o postavljanju fotonaponskih modula odnosno sunčane elektrane na postojećem objektu, te koja služi za proizvodnju električne energije za prodaju, odnosno tuženik ističe kako se ne radi o postavljanju sunčane elektrane za proizvodnju električne energije koja je namijenjena uporabi postojeće građevine, u kojem slučaju se ne plaća komunaln i doprinos. Tužitelj je stoga obvezan na plaćanje komunalnog doprinosa, koji se obračunava množenjem tlocrtne površine otvorene građevine izražene u četvornim metrima s jediničnom vrijednošću komunalnog doprinosa u zoni u kojoj se građevina gradi. Zaključno , tuženik ističe kako se u konkretnom slučaju ne radi o povećanju obujma koji nastaje nadogradnjom postojeće građevine, budući da bi u tom slučaju trebalo ishoditi izmjenu i dopunu akta kojim je dozvoljena gradnja postojeće građevine sukladno odredbama Zakona o gradnji, dakle, nema primjene odredbe članka 82. ZKG-a.

13. Sud je suglasan s utvrđenjima nadležnih upravnih tijela.

14. Naime, odredbom članka 77. stavak 4. točka 7. ZKG-a propisano je kako se komunalni doprinos ne plaća za građenje i ozakonjenje parkirališta, cesta, staza, mostića, fontana, cisterna za vodu, septičkih jama, sunčanih kolektora, fotonaponskih modula na građevnoj čestici ili obuhvatu zahvata u prostoru postojeće građevine ili na postojećoj građevini, koji su namijenjeni uporabi te građevine.

15. Pregledom priloženog glavnog projekta utvrđeno je kako je cilj projekta izgradnja fotonaponske elektrane na krovnoj površini poslovnog objekta na lokaciji k. č. [katastarska čestica] (zk 2805/5), K. O. [katastarska općina], koja će proizvoditi električnu energiju za predaju u mrežu. Nadalje proizlazi kako namjena sunčane elektrane je proizvodnja električne energije kako bi se u potpunosti predavala u mrežu.

16. Dakle, razvidno je kako se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji koja je propisana odredbom članka 77. stavak 4. točka 7. ZKG-a, u kojem slučaju tužitelj ne plaća komunalni doprinos.

17. Odredbom članka 81. stavak 2. ZKG-a je propisano kako se komunalni doprinos za otvorene bazene i druge otvorene građevine te spremnike za naftu i druge tekućine s pokrovom čija visina se mijenja obračunava se množenjem tlocrtne površine građevine koja se gradi ili je izgrađena izražene u četvornim metrima (m²) s jediničnom vrijednošću komunalnog doprinosa u zoni u kojoj se građevina gradi ili je izgrađena. Stavkom 3. te zakonske odredbe je propisano kako ministar u čijem je djelokrugu komunalno gospodarstvo pravilnikom pobliže propisuje način utvrđivanja obujma i površine građevina u svrhu obračuna komunalnog doprinosa.

18. Prema odredbi članka 5. stavak 1. alineja 16. Pravilnika o načinu utvrđivanja obujma i površine građevine u svrhu obračuna komunalnog doprinosa u obujam građevine ne obračunavaju se solarni kolektori i drugi uređaji građevine predviđeni za povećanje energetske učinkovitosti.

19. Prema odredbi članka 6. stavak 1. Pravilnika o načinu utvrđivanja obujma i površine građevine u svrhu obračuna komunalnog doprinosa površina otvorenih bazena i drugih otvorenih građevina, te spremnika za naftu i druge tekućine s pokrovom čija visina se mijenja, utvrđuje se u četvornim metrima (m²) tlocrtne površine građevine, koja je u skladu s odredbom članka 2. te podzakonske odredbe vertikalna projekcija svih dijelova konstrukcije građevine na tlo.

20. Odredbom članka 82. ZKG-a propisano je da ako se postojeća zgrada uklanja zbog građenja nove zgrade ili ako se postojeća zgrada dograđuje ili nadograđuje, komunalni doprinos obračunava se na razliku obujma zgrade u odnosu na prijašnji obujam zgrade (stavak 1.); ako je obujam zgrade koja se gradi manji ili jednak obujmu postojeće zgrade koja se uklanja, ne plaća se komunalni doprinos, a o čemu nadležno tijelo donosi rješenje kojim se utvrđuje da ne postoji obveza plaćanja komunalnog doprinosa (stavak 2.); odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na obračun komunalnog doprinosa za građevine koje nisu zgrade te na obračun komunalnog doprinosa za ozakonjene građevine.

21. Imajući u vidu naprijed iznijete zakonske i podzakonske odredbe, te utvrđeno činjenično stanje, činjenicu kako se radi o postavljanju fotonaponske elektrane, koja sunčana elektrana služi za proizvodnju električne energije za prodaju, te koja je otvorena građevina (nema zatvoreni volumen), to u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 82. ZKG-a.

22. Slijedom sveg navedenog sud je ocijenio kako osporenim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda.

23. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci ove presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu, 29. svibnja 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. ANTLER d.o.o. za trgovinu i usluge sa sjedištem u [adresa], putem opunomoćenika Ive Jurička, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Juričko & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa]

2. Splitsko-dalmatinska županije, Upravni odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Split, Domovinskog rata 2

3. Grad Split, Obala kneza Branimira 17

4. u spis