REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-289/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa Boris Kelemen, odvjetnik u Zagrebu, Trg svibanjskih žrtava 1995. 2., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka zemljišnoknjižnog upisa, nakon javne glavne rasprave zaključene 20. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Jelene Novosel Režić, dana 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik posebnog dijela nekretnine oznake etažno vlasništvo E-64 – stan na VI. (šestom) katu, površine 30,82 m2, u ulazu [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine oznake zk. č. 5684/2 [adresa], Stambena [adresa], 12, 14, površine 937 m2, upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. U zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], određuje se ispravak upisa prava vlasništva izvršenog u odnosu na posebni dio nekretnine oznake etažno vlasništvo E-64 – stan na VI. (šestom) katu, površine 30,82 m2, u ulazu [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine oznake zk. č. 5684/2 [adresa], Stambena [adresa], 12, 14, površine 937 m2, na način da se briše upis prava vlasništva koji je izvršen u korist tuženice, a upiše pravo vlasništva u korist tužitelja.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.153,14 EUR s zateznim kamatama od 29. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR s zateznim kamatama od 29. svibnja 2026. do isplate, kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se podnosi temeljem odredbe čl. 202. st. 3. u vezi čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj: 63/2019., 128/2022., dalje u tekstu: ZZK), s obzirom da Općinski građanski sud u Zagrebu nije prihvatio prigovor tužitelja da u njegovu korist upiše pravo vlasništva na posebnom dijelu nekretnine – etaži E-64 - stanu na VI. (šestom) katu površine 30,82 m2, u ulazu [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine oznake zk. č. 5684/2 [adresa], Stambena zgrada br. 10, 12 i 14 površine 937 m2, upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], već je kao vlasnicu upisao tuženicu te je tužitelja uputio da svoja prava može ostvarivati u parnici tužbom za ispravak.

2. Tužitelj navodi da je stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu pretvorbom prava korištenja njegovog pravnog prednika u pravo vlasništva te dosjelošću.

3. Ističe da je predmetni stan dodijeljen njegovom pravnom predniku Radnoj organizaciji Flora još rješenjem Skupštine solidarnosti i uzajamnosti u Zagrebu, broj 812/6-571, dok mu je Kreditna banka Zagreb, Filijala Zagreb, dana 22. svibnja 1975. dozvolila da useli u taj stan. U odnosu a pravno sljedništvo između RO Flora i tužitelja dostavljaju se potvrde ovog suda te povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja. Osim toga, da je iz zapisnika o bodovanju predmetnog stana iz 1987. i 1988., koje je sastavila Samoupravna interesna zajednica stanovanja i komunalnih djelatnosti, vidljvo da je kao vlasnik predmetnog stana naveden pravni prednik tužitelja Zrinjevac- OOUR Cvjećarstvo. Predmetni stan da su tužitelj i njegovi pravni prednici koristili tako što su isti dodjeljivali svojim radnicima koji su bili lošijeg imovinsko stanja radi rješavanja stambenog pitanja. Tomu u prilog dostavljaju se ugovori o korištenju stana, kojima se, uz suglasnost pravnih prednika tužitelja, stan daje na korištenje zaposlenicima RO Flora i Radne zajednice Okružnog zatvora u zagrebu. Trenutnu da je u posjedu predmetnog stana zaposlenica tužitelja VA.

4. Stoga da su tužitelj i njegovi prani prednici u samostalnom, istinitom, zakonitom i poštenom posjedu predmetnog stana od 22. svibnja 1975. do dana podnošenja predmetne tužbe.

5. Posjed da je samostalan jer tužitelj posjeduje i raspolaže predmetnim stanom kao vlasnik. Posjed je zakonit, jer je stečen temeljem dozvole Kreditne banke Zagreb od 22. svibnja 1975. koja je izdana temeljem rješenja o dodjeli stana donesenog od strane Skupštine solidarnosti i uzajamnosti. Posjed je istinit, jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, a niti zlouporabom povjerenja, već temeljem dozvole nadležnih tijela. U konačnici, posjed je pošten, jer niti tužitelj niti njegovi pravni prednici nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, a u svakom slučaju, poštenje se predmnijeva dok se ne dokaže suprotno.

6. Stoga da je vlasništvo stana stečeno dosjelošću, sukladno odredbama čl. 28. st. 2. i čl. 72. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ, broj: 6/1980., 36/1990., Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1996., dalje u tekstu: ZOVO) te čl. 18., 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugi stvarnim pravima (Narodne novine, broj:

91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje u tekstu: ZVDSP).

7. Osim toga, da je tužitelj stekao vlasništvo predmetnog stana i temeljem Zakona o pretvorbi i organiziranju poduzeća u komunalnim djelatnostima uređenja naselja i prostora, prijevoza putnika u gradskom i prigradskom prometu i djelatnosti uređenja i održavanja tržnice na malo (Narodne novine, broj: 91/1992., dalje u tekstu: Zakon o pretvorbi komunalnih poduzeća) i zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 36/1995., dalje u tekstu. ZKG). Dakle, samom pretvorbom komunalnih poduzeća iz društvenih pravnih osoba u vlasničkopravne subjekte da je došlo do pretvorbe prava korištenja u pravo vlasništva. S obzirom da je predmetni stan procijenjen u vrijednost temeljnog kapitala društva Zrinjevac d.o.o., u postupku pretvorbe iz javnog poduzeća u društvo s ograničenom dogovornošću, time da je izvršena pretvorba nekadašnjeg prava korištenja u pravo vlasništva tužiteljevog pravnog prednika.

8. Stoga tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je on vlasnik predmetne nekretnine (stavak I.) te ispravak upisa upisa prava vlasništva, na način da se briše upis prava vlasništva u korist tuženice, a upiše pravo vlasništva u korist tužitelja (stavak II.).

9. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da iz dokumentacije koju je dostavio tužitelj proizlazi da je predmetnim stanom raspolagala Radna zajednica okružnog zatvora u Zagrebu i to rješenjem 176/80 od 2. travnja 1980., na način da ga je dodijelila na korištenje svom radniku UA. Osim toga, da se iz liste stambenog fonda vidi da se ''amortizacija vraća tuženici'', slijedom čega da osporava tužbeni zahtjev te predlaže isti odbiti kao neosnovan.

10. Na ročištu od 20. ožujka 2025. tužitelj je ispravio tužbu u pogledu zemljišnoknjižnih oznaka predmetne nekretnine, budući da je izvršena obnova zemljišne knjige uslijed koje je došlo do promjene tih podataka (iz zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]).

11. Tuženica navodi da je tužitelj prema Obveznom naputku za primjenu odredaba Zakona o pretvorbi i organiziranju poduzeća u komunalnim djelatnostima i djelatnostima uređenja naselja i prostora, prijevoza putnika u gradskom i prigradskom prometu i djelatnosti uređenja i održavanja tržnica na malo (Narodne novine, broj:

10/1993., dalje u tekstu: Obvezni naputak za primjenu Zakona o pretvorbi komunalnih poduzeća), bio dužan dostaviti odluku o pretvorbi komunalnog poduzeća donesenu od strane skupštine Grada Zagreba ili organa upravljanja poduzeća, a što tužitelj nije učinio, slijedom čega osporava da je predmetni stan ušao u temeljni kapital društva Zrinjevac d.o.o.

12. Tužitelj navodi da je navedeni stan upisan u bilanci društva Zrinjevac na dan 3. ožujka 1993., na listu 4, a imovina iz te bilance da je pretvorena u temeljni kapital u postupku pretvorbe javnog poduzeća Zrinjevac u Zrinjevac d.o.o. i to sve temeljem zaključka gradskog poglavarstva Grada Zagreba od 21. studenog 1995. o suglasnosti na izjavu o usklađivanju općih akata Javnog poduzeća Zrinjevac s ZTD-om i povišenju temeljnog kapitala te temelje zaključka od 12. rujna 1995.

13. Tuženica je navela da ne osporava pravno sljedništvo između tužitelja, javnog poduzeća Zrinjevac te RO Flora. Smatrala je da je tužitelj izgubio posjed na predmetnom stanu u 1980., budući da je rješenjem od 2. travnja 1980. predmetni stan dan na korištenje radniku Okružnog zatvora u Zagrebu, BA, a kako je predmetni stan bio upisan kao društveno vlasništvo, to da je zemljišnoknjižni sud upisao kao vlasnika tuženicu, temeljem odredbe čl. 17. st. 5. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) (Narodne novine, broj: 121/2013., 61/2018., 63/2019., dalje u tekstu: Pravilnik).

14. Tužitelj je izjavio da je neposredni posjednik predmetnog stana radnica tužitelja VA od 1996.

15. Tijekom dokaznog postupka pročitani su rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Z-43173/2022 od 30. siječnja 2023. (list 9. – 11. spisa), izvadak iz zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za etažu E-64 (list 12. – 13. spisa), dozvola Kreditne banke Zagreb od 22. svibnja 1975. (list 14. – 15. spisa), potvrde sudskog registar ovog suda (list 16. – 27. spisa), zapisnici o bodovanju stana (list 28. – 31. spisa), Ugovor o korištenju stana sklopljen između OOUR Stanoinvest i TA (list 32. – 34. spisa), rješenje Flore, komunalne radne organizacije za gradsko zelenilo od 28. travnja 1975. (list 35. - 36. spisa), odluka Zrinjevca, OOUR Cvjećarstvo od 12. siječnja 1979. (list 37. – 38. spisa), prijava podataka o stanu, stanaru i članovima porodičnog domaćinstva (list 39. – 41. spisa), Ugovor o korištenju stana sklopljen između Samoupravne interesne zajednice stanovanja općine Trešnjevka i BA (list 42. – 44. spisa), rješenje Radne zajednice Okružnog zatvora u Zagrebu od 2. travnja 1980. (list 45. – 46. spisa), Ugovor o korištenju stana sklopljen između Samoupravne interesne zajednice stanovanja i komunalnih djelatnosti općine Trešnjevka i ČA (list 47. – 48. spisa), rješenje Samoupravne interesne zajednice stanovanja i komunalnih djelatnosti općine Trešnjevka od 30. lipnja 1988. (list 49. – 50. spisa), Izjava Upravnog odbora Javnog poduzeća Zrinjevac d.o.o. od 2. studenog 1995. o usklađivanju općih akata javnog poduzeća Zrinjevac d.o.o. s Zakonom o trgovačkim društvima i o povišenju temeljnog kapitala (list 63. – 72. spisa), zaključak Gradskog poglavarstva Grada Zagreba od 21. studenog 1995. o suglasnosti na Izjavu o usklađivanju općih akata Javnog poduzeća Zrinjevac s Zakonom o trgovačkim društvima i o povišenju temeljnog kapitala (list 73. spisa), zaključak Gradske skupštine Grada Zagreba od 12. rujna 1995. o davanju suglasnosti na iznos temeljnog kapitala Javnog poduzeća Zrinjevac (list 74. – 79. spisa), popis stanova koji se vode u poslovnim knjigama Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zrinjevac na dan 5. srpnja 2021. (list 80. spisa), bruto bilanca Javnog poduzeća Zrinjevac od 3. ožujka 1993. (list 81. – 85. spisa), Samoupravni sporazum o raspoređivanju sredstava, prava i obveza na novoorganizirane radne organizacije: Izgradnja parkova i rasadnici, Održavanje parkova, Cvjećarstvo – diobna bilanca od 1. srpnja 1977. (list 86. – 96. spisa), izvadak iz zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za etažu E-64 (list 123. – 124. spisa) te je saslušana svjedokinja MA (list 138. spisa).

16. Sud nije izveo dokaz čitanjem presude Općinskog suda u Zagrebu, Ps- 1613/1993 od 18. studenog 1994. (list 131. – 132. spisa), budući da je istu tužitelj kao dokaz predložio i dostavio tek nakon zaključenja prethodnog postupka, a mogao je i bio je dužan istu dostaviti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. Zakona o parničnom postupku /Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP/).

17. Iako tužitelj tvrdi da se je ta presuda nalazila u spisu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Z-43173/2022, čiji je priklop pravovremeno predložio, prijedlog za priklop nekog sudskog spisa nije određeno postavljeni dokazni prijedlog, budući da stranka mora jasno naznačiti koje isprave iz tog spisa predlaže da se pročitaju u parničnom postupku da bi se moglo smatrati da su iste predložene kao dokaz, dok samo uopćeno pozivanje ne određeni spis nema to značenje.

18. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

19. Predmet spora jest utvrđenje prava vlasništva tužitelja na posebnom dijelu nekretnine oznake etažno vlasništvo E-64 – stan na VI. (šestom) katu, površine 30,82 m2, u ulazu [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine oznake zk. č. 5684/2 [adresa], stambena zgrada, [adresa], 12, 14, površine 937 m2, upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te ispravak upisa prava vlasništva izvršenog na toj nekretnini temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Z-345/2014 od 23. prosinca 2020., na način da se briše pravo vlasništva koje je upisano u korist tuženice, a upiše pravo vlasništva u korist tužitelja.

20. Među strankama je sporno da li je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

21. Prije svega, rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Z- 43173/2022 od 30. siječnja 2023., kojim je odbijen prigovor tužitelja protiv rješenja Z- 345/2014 od 23. prosinca 2020., kojim je na predmetnoj nekretnini određen upis prava vlasništva u korist tuženice, tužitelj je upućen na podnošenje tužbe za ispravak, bez da mu je za to dodijeljen konkretan rok (iako iz datuma primitka tog rješenja te datuma podnošenja tužbe u ovom predmetu proizlazi da je tužba podnesena u roku od 30 dana od primitka navedenog rješenja).

22. Prema odredbama čl. 203. st. 4. i 5. ZZK-a zemljišnoknjižni sud će uputiti osobe čije prijave ili prigovore nije usvojio u cijelosti ili djelomično, kao i one čiji je upis ili prvenstveni red upisa svojom odlukom odredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati, da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak. Ako se tužba za ispravak podnese u roku od 30 dana od dana dostave rješenja donesenog u ispravnom postupku, sud će, kad mu bude dokazano da je tužba podnesena, zabilježbu prijave ili prigovora zamijeniti zabilježbom spora.

23. U svakom slučaju, tužitelj jest aktivno procesno legitimiran za pokretanje predmetne parnice, sukladno odredbama čl. 203. st. 4. i čl. 205. st. 1. al. 1. ZZK-a, kao osoba čijem prigovoru nije udovoljeno u nesporno vođenom postupku povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige.

24. Dakle, u ovom postupku se ne radi o tužbi za ispravak pogrešnog upisa u smislu odredaba čl. 135. ZZK-a (kada sadržaj upisa ne odgovara onome što se navodi u samom rješenju o upisu), već o tužbi za ispravak upisa u smislu odredaba čl. 203. i 205. ZZK-a, kada zemljišnoknjižni sud u postupku povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige nije udovoljio prijedlogu za upis odnosno prigovoru protiv izvršenog upisa, budući da protiv tog rješenja žalba nije dopuštena, slijedom čega je u ovoj parnici dopušteno utvrđivati postojanje prava vlasništva tužitelja temeljem svih pravnih osnova.

25. Tužitelj tvrdi da je stekao pravo vlasništva po dvije pravne osnove: dosjelošću te pretvorbom prava korištenja/upravljanja/raspolaganja njegovih pravnih prednika u pravo vlasništva.

26. U odnosu na stjecanje prava vlasništva dosjelošću

27. Tužitelj tvrdi, a tako bi to proizlazilo i iz dostavljenih isprava, da su on i njegovi pravni prednici (Flora i Zrinjevac) posjedovali predmetni stan od 1975. pa do danas.

28. Tako iz dozvole Kreditne banke Zagreb od 22. svibnja 1975. proizlazi da je Skupština solidarnosti i uzajamnosti u Zagrebu, rješenjem 812/6-5871, dodijelila Flori, komunalnom poduzeću, Zagreb, Remetinečka 15, stan u zgradi oznake O- [adresa], a kako je Flora udovoljila svim obvezama, podnijela odgovarajuću dokumentaciju, uplatila vlastito učešće i sklopila ugovor o dugoročnom kreditu, to da joj se odobrava useljenje u stan u toj zgradi i to u jednosobni stan, III. ulaz, VI. kat, stan broj 64, površine 31,88 m2.

29. Nadalje, iz rješenja Flore, komunalne radne organizacije za gradsko zelenilo, Zagreb, Remetinečka 15, broj 1459/75 od 28. travnja 1975., proizlazi da je TA, iz sredstava Fonda solidarnosti i uzajamnosti, dodijeljen na korištenje jednosobni stan u [adresa], objekt 13-B-III, površine 31,88 m2.

30. Temeljem tog rješenja, sklopljen je 1. lipnja 1975. Ugovor o korištenju stana između TA, kao nositeljice stanarskog prava te Stanoinvesta, OOUR Poslovne službe stambenog fonda, koji za predmet ima stan u [adresa], u [adresa], stubište B III., na VI. katu, broj 64, pri čemu se u čl. II. navodi da je stan vlasništvo Flora, Zagreb, koji je i davatelj stana na korištenje.

31. Iz odluke poduzeća Zrinjevac, OOUR Cvjećarstvo, od 10. siječnja 1979., proizlazi da je dana suglasnost da se Okružnom zatvoru u Zagrebu ustupi pravo korištenja stana u [adresa] – [adresa], na kojem je nositelj stanarskog prava radnica Zrinjevca – TA, s time da je Okružni zatvor u Zagrebu dužan riješiti stambeno pitanje obitelji TA.

32. Iz rješenja Radne zajednice Okružnog zatvora u Zagrebu, broj 176/80 od 2. travnja 1980., proizlazi da se jednosobni stan u [adresa], koji je do tada koristio CA (suprug TA), dodjeljuje na korištenje BA, radniku Okružnog zatvora u Zagrebu, uz napomenu da pravo raspolaganja zadržava Okružni zatvor u Zagrebu.

33. Temeljem navedene suglasnosti te rješenja o dodjeli stana sklopljen je 31. srpnja 1980. Ugovor o korištenju stana između BA, kao nositelja stanarskog prava zaposlenog kod Radne zajednice Okružnog zatvora u Zagrebu, i Samoupravne interesne zajednice stanovanja općine Trešnjevka, predmet kojeg je stan u [adresa], stubište III., VI. kat, broj 64, pri čemu se u čl. II. navodi da je stan vlasništvo Zrinjevca, OOUR Cvjećarstvo, Zagreb, Remetinečka 15, koji je i davatelj stana na korištenje.

34. U spisu se nalazi i Ugovor o korištenju stana koji je sklopljen 24. studenog 1986. između ČA, kao nositelja stanarskog prava zaposlenog kod Radne zajednice Okružnog zatvora u Zagrebu, i Samoupravne interesne zajednice stanovanja općine Trešnjevka, temeljem rješenja Okružnog zatvora u Zagrebu, broj 710/86 od 18. lipnja 1986. i suglasnosti RO Zrinjevac, OOUR Cvjećarstvo od 2. rujna 1986., predmet kojeg je stan u [adresa], stubište III., VI. kat, broj 64, pri čemu se u čl. II. navodi da je stan vlasništvo RO Zrinjevac, OOUR Cvjećarstvo, Remetinečka bb, koji je i davatelj stana na korištenje.

35. Iz dostavljenih potvrda sudskog registra ovog suda proizlazi da je Zrinjevac 75, komunalna hortikulturna organizacija udruženog rada, Zagreb, Remetinečka cesta 15, nastao 1976. spajanjem dotadašnjih radnih organizacija i to: Flora, komunalne radne organizacije za gradsko zelenilo, Zagreb, Remetinečka 15, Jankomir, komunalnog hortikulturnog poduzeća, Zagreb, Jankomir 1, Perivoj, komunalnog poljoprivrednog poduzeća, Zagreb, Remetinečka 111 te Unikum, hortikulturnog komunalnog poduzeća, OOUR Građevinarstvo, OOUR Hortikultura i OOUR Bravarija.

36. Nadalje, iz tih potvrda proizlazi da se je 1978. Zrinjevac 75 preoblikovao u komunalnu hortikulturnu radnu organizaciju s neograničenom solidarnom odgovornošću, a 1987. u RO Zrinjevac – Zagreb, komunalnu hortikulturnu radnu organizaciju s potpunom odgovornošću. U 1990. dolazi do promjene tvrtke u Zrinjevac

– poduzeće za uređenje i održavanje zelenih površina i dječjih igrališta s potpunom odgovornošću, dok se u 1991. mijenja pravno ustrojbeni oblik iz poduzeća s potpunom odgovornošću u društvo s ograničenom odgovornošću.

37. Konačno, u 1996. se upisuje usklađenje općih akata Javnog poduzeća Zrinjevac d.o.o. s Zakonom o trgovačkim društvima tako da tvrtka i sjedište glase Zrinjevac d.o.o., Zagreb, Remetinečka 15.

38. Iz navedenih potvrda sudskog registra proizlazi da je društvo Zrinjevac d.o.o. pripojeno tužitelju, tadašnje tvrtke Gradsko komunalno gospodarstvo d.o.o., tijekom 2006., a upisom pripajanja u sudski registar društva preuzimatelja sva prava i obveze pripojenog društva prešla su na društvo preuzimatelja, slijedom čega je on posto univerzalni pravni sljednik pripojenog društva, a samo pripojeno društvo je prestalo postojati (čl. 522. st. 3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima /Narodne novine, broj:

111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023., 130/2023., 136/2024., dalje u tekstu: ZTD/).

39. Stoga je evidentno da postoji pravni slijed od Flore preko Zrinjevca do tužitelja.

40. Unatoč tomu što je V ustupila pravo korištenja predmetnim stanom radnoj zajednici Okružnog zatvora u Zagrebu, iz svih Ugovora o korištenju stana je vidljivo da se je radilo o privremenom i ograničenom ustupanju, budući da je za svaki ugovor o korištenju koji se je sklapao s radnikom radne zajednice Okružnog zatvora u Zagrebu, toj radnoj zajednici trebala suglasnost flore odnosno njenog pravnog sljednika Zrinjevca te se u svakom od tih ugovora kao vlasnici navode upravo Flora odnosno njen pravni sljednik Zrinjevac.

41. Iako je predmetni stan tada bio društveno vlasništvo te su i Flora te Zrinjevac bili društvena poduzeća, dakle, društvene pravne osobe koje nisu mogle biti nositelji prava vlasništva, već isključivo nositelji prava korištenja, upravljanja i/ili raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu, očito je da je radna zajednica Okružnog zatvara u Zagrebu na predmetnom stanu priznavala višu vlast Flore odnosno Zrinjevca, budući da su se oni navodili kao vlasnici te davatelji stana na korištenje, što znači da su upravo oni bili i ostali nositelji prava korištenja i kao takvi posredni posjednici predmetnog stana.

42. Sve i kada bi se prihvatilo stajalište tuženice da je trenutkom davanja stana na korištenje radnicima Okružnog zatvora u Zagrebu, koje je započeto 1980., prekinut posjed pravnih prednika tužitelja na predmetnom stanu, posjed tužitelja bio bi ponovno uspostavljen u siječnju 1996., budući da iz iskaza svjedokinje MA proizlazi da su se ona i njen suprug, kao radnici Zrinjevca d.o.o., tada uselili u predmetni stan, a prije njih da je u tom stanu boravio ČA, dakle, posljednji zaposlenik Okružnog zatvora u Zagrebu, s time da se on i danas nalazi u tom stanu, kao radnica tužitelja.

43. Sud smatra da posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika nije prekinut, jer su oni uvijek ostali posredni posjednici predmetnog stana kako je to već obrazloženo, slijedom čega su mogli steći pravo vlasništva dosjelošću temeljem odredbama ZOVO- a, a sve i da je došlo do prekida posjeda te da se rok dosjelosti računa ispočetka od siječnja 1996., tužitelj je mogao steći pravo pravo vlasništva dosjelošću prema odredbama ZVDSP-a.

44. U vrijeme kada je pravni prednik tužitelja V stupio u posjed predmetnog stana u svibnju 1975. nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvari u društvenom vlasništvu.

45. Ovo stoga, što je austrijski Opći građanski zakonik od 1. lipnja 1811., koji je stupio na snagu na ovim područjima 1. siječnja 1812. i koji je, između ostalog, uređivao pretpostavke dosjelosti, stavljen izvan snage Zakonom o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ, broj: 96/1947.).

46. Inače, Opći građanski zakonik (dalje u tekstu: OGZ), koji je razlikovao redovnu i izvanrednu dosjelost, je za obje vrste dosjelosti propisivao da posjed mora biti pošten, zakonit i istinit i trajati kroz određeno propisano vrijeme, s time da se je izvanrednom dosjelošću nazivala dosjelost stvarnih prava na stvarima u vlasništvu fiskusa (države), crkve ili neke druge javne vlasti (paragraf 1460. – 1464., 1466. – 1468. i 1472. Općeg građanskog zakonika, koji se primjenjuju kao pravna pravila, temeljem naknadno donesenog Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. /Narodne novine, broj: 73/1991./).

47. Zakonit posjed je i u to vrijeme značio da posjednik ima pravnu osnovu posjedovati stvar kao da je njen vlasnik (paragraf 1461. OGZ-a).

48. Ako je posjed bio zakonit, istinit i pošten, tada bi se prema paragrafu 1468. OGZ- a, steklo vlasništvo nekretnine dosjelošću protekom 30 godina posjedovanja, a prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda, 3/60 od 4. travnja 1960., nakon 20 godina posjedovanja, koji rok se, u konkretnom slučaju, do stupanja na snagu ZOVO-a, 1. rujna 1980., a niti ZVDSP-a, 1. siječnja 1997., ne bi navršio.

49. Nakon stupanja na snagu ZOVO-a, 1. rujna 1980., bilo je moguće steći vlasništvo stvari dosjelošću i ako je posjed stvari bio samo pošten, ali ne i na stvari u društvenom vlasništvu.

50. U smislu ZOVO-a posjed je savjestan (pošten) ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Savjesnost posjeda se pretpostavlja (čl. 72. st. 2. i 3. ZOVO-a).

51. Prema odredbi čl. 28. st. 2. i 4. ZOVO-a savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, dok samo savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

52. Prema odredbi čl. 29. ZOVO-a na stvarima u društvenom vlasništvu ne može se steći pravo vlasništva dosjelošću.

53. Navedena odredba čl. 29. ZOVO-a je stavljena izvan snage Zakonom o preuzimanju zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj: 53/1991.), koji je stupio na snagu 8. listopada 1991.

54. Stoga se je postavilo pitanje da li se u rok za dosjelost računa i razdoblje posjedovanja nekretnine prije 8. listopada 1991.

55. Prema izvornoj odredbi čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/1996.) u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

56. Međutim, ta odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, U- I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999.

57. Stoga je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 114/2001.) uvedena ''nova'' odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP-a prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

58. Međutim, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (uspostavljenom odlukama u predmetima Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10), a koju je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske (vidi odluku Rev- 2771/13 od 13. kolovoza 2019.), zauzeto je pravno shvaćanje da su posjednici u odnosu na koje su se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u razdoblju od 1. siječnja 1997. (kao dana stupanja na snagu ZVDSP-a) na temelju izvorne odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a pa do ukidanja te odredbe od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske, odlukom od 17. studenog 1999., stekli pravo vlasništva nekretnine, ukoliko ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes, dakle, ako u tom razdoblju druge osobe nisu stekle pravo vlasništva temeljem drugih osnova.

59. Pri tome sama tužba za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću ne mora biti podnesena u vrijeme dok je bila na snazi izvorna odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP-a (od 1. siječnja 1997. do 17. studenog 1999.), već se ista može podnijeti i nakon donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999.

60. Stoga će se i tužitelju računati vrijeme posjedovanja predmetnog stana po njegovim pravnim prednicima, Flori i Zrinjevcu, u razdoblju od 1975. do 8. listopada 1991. ako su se pretpostavke za stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunile do 17. studenog 1999.

61. Flora i Zrinjevac su bili posredni posjednici predmetnog stana, s obzirom da su svoju faktičnu vlast na stvari izvršavali putem nositelja stanarskog prava kojima su taj stan dali na korištenje (čl. 70. st. 2. ZOVO-a).

62. S obzirom da iz isprava u spisu proizlazi da je predmetni stan bio društveno vlasništvo, kojeg su na korištenje nositeljima stanarskog prava davali pravni prednici tužitelja kao nositelji prava korištenja na tom stanu, to ovaj sud zaključuje da su pravni prednici tužitelja predmetni stan posjedovali zašto što su opravdano smatrali da je stan ''njihov'', što znači da je njihov posjed bio barem savjestan (pošten).

63. U svakom slučaju, savjesnost posjeda se pretpostavlja pa je na tuženici da dokaže protivno.

64. Iako niti tužitelj niti sud nisu uspjeli pribaviti rješenje Skupštine solidarnosti i uzajamnosti, Zagreb, oznake 812/6-571, kojim je ista dodijelila stanove u objektu O- [adresa], pri čemu je jedan jednosobni stan u III. ulazu, na VI. katu, pod brojem 64, površine 31,88 m2, očito je da je takva društveno-politička organizacija postojala te da je to rješenje doneseno, s obzirom da se na njega poziva Kreditna banka Zagreb o dozvoli za useljenje u taj stan od 22. svibnja 1975.

65. Prema odredbi čl. 72. st. 1. ZOVO-a posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja (ovo posljednje se danas naziva istinitošću posjeda).

66. Pravni prednik tužitelja, V, nije pribavio posjed silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, budući da se je u stan uselio temeljem dozvole za useljenje Kreditne banke Zagreb od 22. svibnja 1995, kao prvi posjednik stana, nakon njegove izgradnje sredstvima koje je upravo taj pravni prednik platio.

67. Isto tako, pravni prednik tužitelja je valjanu pravnu osnovu posjeda – navedeno rješenje Skupštine solidarnosti i uzajamnosti te dozvolu za useljenje Kreditne banke Zagreb, međutim, temeljem tih pravnih osnova se u to vrijeme nije moglo steći pravo vlasništva na predmetnom stanu, slijedom čega bi proizlazilo da posjed predmetnog stana, u smislu odredbe čl. 72. st. 1. ZOVO-a, nije bio zakonit.

68. U svakom slučaju, posjed tužiteljevih pravnih prednika je bio samostalan i savjestan, a to je bilo dovoljno za izvanrednu dosjelost protekom roka od 20 godina neprekidnog posjedovanja.

69. Tužitelju se u rok dosjelosti uračunava vrijeme za koje je njegov pravni prednik posjedovao predmetni stan kao savjestan posjednik (čl. 30. st. 2. ZOVO-a).

70. Tužiteljeva pravna prednica V je u posjed predmetnog stana stupila najkasnije u 12. lipnja 1975., kada je predmetni stan predan, temeljem njenog rješenja, na neposredno korištenje nositeljici stanarskog prava TA, a prema ZOVO-u je rok za izvanrednu dosjelost (kada je posjed samostalan i barem savjestan) 20 godina, koji rok se je navršio 12. lipnja 1995., dakle, prije stupanja na snagu ZVDSP-a, a time i prije donošenja odluke Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999., kojom je ukinuta izvorna odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, slijedom čega se tužitelju u rok dosjelosti računa vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991.

71. Stoga proizlazi da je tužiteljev pravni prednik Zrinjevac d.o.o. stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu dosjelošću najkasnije 13. lipnja 1995., kada je istekao rok za izvanrednu dosjelost, a do kojeg datuma je isti već prošao postupak pretvorbe u subjekt koji može biti nositeljem prava vlasništva (pretvorba društvenog poduzeća Zrinjevac d.o.o. izvršena je stupanjem na snagu ZKG-a, 9. lipnja 1995., kao što će biti naknadno obrazloženo), ako to pravo nije prethodno stekao po nekoj drugoj pravnoj osnovi.

72. Sve i da se smatra da je posjed tuženikovih pravnih prednika bio prekinut u 1980., kada je stan dan na privremeno korištenje radnoj zajednici Okružnog zatvora u Zagrebu i njezinim radnicima, posredni posjed je ponovno uspostavljen u siječnju 1996., kada su se u isti uselili radnici Zrinjevca d.o.o., MA i njen suprug, koja je danas radnica tužitelja te koja se i dalje nalazi u posjedu tog stana.

73. U siječnju 1996. je i dalje na snazi ZOVO koji za izvanrednu dosjelost propisuje kao pretpostavke samostalan savjestan (pošten) posjed te razdoblje posjedovanja u trajanju od 20 godina.

74. Dana 1. siječnja 1997. na snagu stupa ZVDSP koji u odredbi čl. 388. st. 1. i 2. propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do njegova stupanja na snagu prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

75. Prema odredbi čl. 388. st. 3. ZVDSP-a rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ZVDSP-om, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. tog članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ZVDSP-om ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

76. Dakle, rokovi dosjelosti koji su počeli teći po ZOVO-u nastavljaju teći i nakon stupanja na snagu ZVDSP-a, ali ne mogu biti dulji od rokova koje propisuje ZVDSP, računajući od njegova stupanja na snagu.

77. Prema odredbi čl. 159. st. 2. ZVDSP-a samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

78. Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 3. ZVDSP-a).

79. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (čl. 160. st. 1. i 2. ZVDSP-a).

80. Dakle, ZVDSP propisuje iste pretpostavke i rokove za redovnu i izvanrednu dosjelost kao i ZOVO.

81. Stoga sve i da se tužitelju rok za izvanrednu dosjelost (za koju je potreban samostalan i barem pošten posjed, koje kvalitete je utvrđeno da je posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika imao) računa tek od siječnja 1996., isti bi se navršio protekom 20 godina, dakle, u siječnju 2016., prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, slijedom čega bi tužitelj, u svakom slučaju, na predmetnoj nekretnini stekao pravo vlasništva dosjelošću, ako ga prethodno nije stekao temeljem druge pravne osnove.

82. U odnosu na stjecanje prava vlasništva pretvorbom prava korištenja tužiteljevih pravnih prednika

83. Kao što je prethodno već navedeno, svi tužiteljevi pravni prednici (Flora i Zrinjevac) su imali pravo korištenja na predmetnom stanu, budući da isto proizlazi iz svih isprava u ovom postupku pa tako i iz ugovora o korištenju predmetnog stana koji su sklopljeni s radnicima radne zajednice Okružnog zatvora u Zagrebu, budući da se u svim tim ugovorima kao davatelj stana na korištenje navode upravo pravni prednici tužitelja, dok je radna zajednica Okružnog zatvora u Zagrebu svoje pravo korištenja izvodila iz prava korištenja pravnih prednika tužitelja, koje je postojalo kroz cijelo vrijeme njihova posjeda.

84. Dakle, očito je da je Okružni zatvor u Zagrebu imao tek privremeno i ograničeno pravo korištenja na predmetnom stanu, koje je izvodio iz prava korištenja pravnih prednika tužitelja, koje je postojalo kroz cijelo vrijeme njihova posjeda.

85. Odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o pretvorbi komunalnih poduzeća, koji je stupio na snagu 31. prosinca 1992., određeno je da društvena poduzeća, javna poduzeća i druge pravne osobe s društvenim kapitalom koja su registrirana radi obavljanja komunalnih djelatnosti ili djelatnosti uređenja naselja i prostora ili djelatnosti prijevoza putnika u gradskom i prigradskom prometu ili djelatnosti uređenja i održavanja tržnica na malo, Gradska skupština Grada Zagreba, odnosno gradsko ili općinsko vijeće, na čijem je području sjedište poduzeća, može organizirati kao javna poduzeća u vlasništvu Grad Zagreba, grada odnosno općine, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu tog zakona.

86. Odluke o organiziranju poduzeća u javna poduzeća Gradska skupština Grada Zagreba, odnosno gradsko ili općinsko vijeće na čijem je području sjedište tog poduzeća, bila su dužna dostaviti Hrvatskom fondu za privatizaciju u roku od 8 dana od dana stupanja na snagu tog zakona (čl. 1. st. 2. Zakona o pretvorbi komunalnih poduzeća).

87. Komunalna poduzeća za koja nije obavljena pretvorba prema odredbama tog zakona, bila su dužna do 31. prosinca 1993. podnijeti nadležnom privrednom sudu zahtjev za upis dioničkog društva u sudski registar s osnivačkom glavnicom prema knjigovodstvenoj vrijednosti po zaključnom računu za godinu 1992. i sve dionice prenijeti Hrvatskom fondu za privatizaciju prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (čl. 1.a Zakona o pretvorbi komunalnih poduzeća).

88. Ako je poduzeće pored komunalnih djelatnosti obavljalo i druge gospodarske djelatnosti, a udio kapitala na kojem se obavljaju komunalne djelatnosti čini više od 50% vrijednosti ukupnog kapitala poduzeća, odlukom Gradske skupštine Grada Zagreba, odnosno gradskog ili općinskog vijeća, to poduzeće se je moglo organizirati kao javno poduzeće pri čemu Grad Zagreb, grad odnosno općina postaju vlasnici udjela, odnosno dionica koje odgovaraju kapitalu na kojem se obavljaju komunalne djelatnosti, dok se je za preostalu vrijednost kapitala pretvorba trebala prema odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, broj: 19/1991., 45/1992., 83/1992.) (čl. 2. Zakona o pretvorbi komunalnih poduzeća).

89. Procjena vrijednosti društvenog kapitala poduzeća za koja se je pretvorba vršila prema odredbama Zakona o pretvorbi komunalnih poduzeća obavljala se je prema odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (čl. 4. st. 1. Zakona o pretvorbi komunalnih poduzeća).

90. U trenutku stupanja na snagu Zakona o pretvorbi komunalnih poduzeća, 31. prosinca 1992., pravni prednik tužitelja bio je u sudskom registru ovog suda upisan kao Zrinjevac – poduzeće za uređenje i održavanje javnih zelenih površina i dječjih igrališta, d.o.o., iz čega se zaključuje da se je radilo o poduzeću koje se je bavilo komunalnom djelatnošću uređenja naselja i prostora, dakle o poduzeću koje je bilo obuhvaćeno Zakonom o pretvorbi komunalnih poduzeća.

91. Prema odredbi čl. 7. Zakona o pretvorbi komunalnih poduzeća, Gradska skupština Grada Zagreba, odnosno gradsko ili općinsko vijeće na čijem je području sjedište poduzeća, a koja su odlukom osnovana kao javna poduzeća prije stupanja na snagu toga zakona, dužni su te odluke uskladiti s odredbama toga zakona, u roku od 60 dana od dana njegova stupanja na snagu.

92. S obzirom da tužitelj ne raspolaže odlukom vlastite gradske skupštine o organiziranju poduzeća Zrinjevac d.o.o. u javno poduzeće, koja je trebala biti donesena do zaključno 1. ožujka 1993., a niti je dostavio procjenu vrijednosti društvenog kapitala tog poduzeća u svrhu provedbe pretvorbe, to tužitelj nije dokazao da je pretvorba njegovog pravnog prednika iz poduzeća s društvenim kapitalom u javno poduzeće u kojemu nositelj kapitala sam tužitelj, izvršena sukladno Zakonu o pretvorbi komunalnih poduzeća.

93. Zakon o pretvorbi komunalnih poduzeća prestao je važiti s danom primjene Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 36/1995., dalje u tekstu: ZKG), dakle, 8. kolovoza 1995. (čl. 34. st. 1. t. 4. i čl. 35. ZKG-a).

94. Prema ZKG-u komunalne djelatnosti mogu obavljati: trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, služba - vlastiti pogon koju osniva jedinica lokalne samouprave te pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji.

95. ZKG mijenja koncept pretvorbe komunalnih poduzeća.

96. Tako je odredbom čl. 31. st. 1. ZKG-a određeno da društveni kapital pravnih osoba koje su registrirane za obavljanje komunalnih djelatnosti danom stupanja na snagu toga zakona (9. lipnja 1995.) postaje zajedničko vlasništvo jedinica lokalne samouprave organiziranih na području bivše općine prema sjedištu pravne osobe.

97. Sve udjele i dionice koje je Hrvatski fond za privatizaciju stekao temeljem odredbe čl. 3. Zakona o pretvorbi komunalnih poduzeća, isti je bio dužan prenijeti u zajedničko vlasništvo jedinica lokalne samouprave organiziranih na području bivše općine prema sjedištu pravne osobe, u roku od 3 mjeseca (čl. 31. st. 2. ZKG-a).

98. Stoga je pretvorba poduzeća Zrinjevac d.o.o. s društvenim kapitalom u poduzeće s kapitalom čiji je nositelj poznat izvršena tek 9. lipnja 1995., kada je stupio na snagu ZKG.

99. Stoga je odlučno utvrditi koja imovina je unesena u temeljni kapital Zrinjevca d.o.o., budući da je u trenutku njegove pretvorbe istovremeno izvršena i pretvorba prava korištenja na imovini koja je unesena u njegov temeljni kapital u pravo vlasništva.

100. Upravni odbor Javnog poduzeća Zrinjevac d.o.o. donio je 2. studenog 1995. odluku o usvajanju Izjave o usklađivanju općih akata javnog poduzeća Zrinjevac d.o.o. s Zakonom o trgovačkim društvima i o povišenju temeljnog kapitala (dalje u tekstu: Izjava o usklađenju) prema kojoj je jedini član trgovačkog društva Grad Zagreb, sukladno odredbi čl. 4. ZKG-a, a temeljni kapital društva iznosi 51.385.500,00 kn i sastoji se od stvari i prava pobliže opisanih u završnom financijskom izvješću – bilanci stanja sačinjenom s danom 31. prosinca 1994, koja je sastavni dio te izjave, s time da se temeljni kapital sastoji od jednog temeljnog uloga (čl. 1. i 5. Izjave o usklađenju).

101. U bilanci stanja nekretnina na dan 31. prosinca 1994., pod oznakom RAD-2 nalazi se stavka radničko-stambene prostorije, konto 0301, knjigovodstvene vrijednosti 220.881,56 kn.

102. Gradska skupština Grada Zagreba je zaključkom od 12. rujna 1995. dala suglasnost da iznos temeljnog kapitala Javnog poduzeća Zrinjevac pri usklađivanju općih akata poduzeća s Zakonom o trgovačkim društvima bude knjigovodstvena vrijednost u iznosu od 51.385.500,00 kn prema financijskom izvješću – bilanci stanja na dan 31. prosinca 1994, budući da je izražena knjigovodstvena vrijednost stvarna.

103. Nadalje, Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba je zaključkom od 21. studenog 1995. dalo suglasnost na Izjavu o usklađenju.

104. Temeljem toga je u sudskom registru ovog suda u 1996. upisano usklađenje općih akata Javnog poduzeća Zrinjevac d.o.o. s Zakonom o trgovačkim društvima te se od tada pravni prednik tuženika vodi kao Zrinjevac d.o.o., čiji je jedini član društva Grad Zagreb, a temeljni kapital mu iznosi 51.385.500,00 kn i čine ga stvari i prava iz bilance stanja od 31. prosinca 1994.

105. Budući da je stavka ''radničko-stambene prostorije'' koja se je navodila u bilanci stanja od 31. prosinca 1994. preopćenita, potrebno je utvrditi na koju točnu imovinu se ista odnosi.

106. Iz dopisa tužitelja (podružnice Zrinjevac) od 5. srpnja 2021. te priložene mu bruto bilance poduzeća Zrinjevac d.o.o od 3. ožujka 1993. proizlazi da se je predmetni stan (na adresi [adresa], izgrađen tijekom 1975. na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 30,82 m2, nabavne vrijednosti 80.374,29 kn) nalazio u poslovnim knjigama poduzeća Zrinjevac d.o.o. na kontu imovine (4 strana bruto bilance, drugi redak odozgo – '' [adresa] – ČA), dakle, da je isti činio imovinu poduzeća Zrinjevac d.o.o. te je kao takav uvršten u bilancu stanja od 31. prosinca 1994., koja je sastavni dio Izjave o usklađenju i koja obuhvaća stvari i prava koja su procijenjena u temeljni kapital Zrinjevca d.o.o.

107. Stoga je očito da je pretvorbom društvenog poduzeća Zrinjevac d.o.o. s društvenim kapitalom u poduzeće s poznatim ''vlasnikom'', dakle, u društvo u kojem je jedini imatelj temeljnog uloga u temeljnom kapitalu Grad Zagreb, stupanjem na snagu ZKG-a, 9. lipnja 1995., pravo korištenja na predmetnom stanu pretvoreno u pravo vlasništva pa je tužitelj univerzalno-pravnom sukcesijom (pripajanjem Zrinjevca d.o.o. tužitelju, tadašnje tvrtke Gradsko komunalno gospodarstvo d.o.o.), u srpnju 2006., stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu.

108. S obzirom da je pretvorba prava korištenja u pravo vlasništva tužiteljevog pravnog prednika izvršena prije isteka roka za izvanrednu dosjelost (pretvorba je izvršena 9. lipnja 1995., dok je rok za izvanrednu dosjelost istekao 13. lipnja 1995., a ako bi se posjed računao tek od siječnja 1996., tada je rok istekao u siječnju 2016.), to proizlazi da je tužiteljev pravni prednik Zrinjevac d.o.o. stekao pravo vlasništva predmetnog stana pretvorbom, a tužitelj ga je stekao univerzalno-pravnom sukcesijom.

109. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na posebnom dijelu nekretnine oznake etažno vlasništvo E-64 – stan na VI. (šestom) katu, površine 30,82 m2, u ulazu [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine oznake zk. č. 5684/2 [adresa], stambena zgrada, [adresa], 12, 14, površine 937 m2, upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te odrediti ispravak upisa prava vlasništva izvršenog na toj nekretnini temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Z-345/2014 od 23. prosinca 2020., na način da se briše pravo vlasništva koje je upisano u korist tuženice, a upiše pravo vlasništva u korist tužitelja.

110. Odluka o troškovima parničnog postupka

111. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, pripada mu naknada troškova parničnog postupka, dok je tuženica dužna sama snosit svoje troškove (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

112. Prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.667,50 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troška za tužbu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023, 107/2025., dalje u tekstu: OT/), za ročište od 20. ožujka 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 23. listopada 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 20. travnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 76,57 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023., dalje u tekstu: Uredba/ u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023.) te za sudsku pristojbu za presudu u zatraženom iznosu od 76,57 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle, ukupno mu pripada 1.153,14 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po stopi koja se obračunava sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.), u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz izvanugovornih obveznih odnosa.

113. Ne pripada mu naknada troška za podneske od 10. kolovoza 2025. te 20. veljače 2026., budući da su podneseni nakon zaključenja prethodnog postupka, u kojem stadiju postupka stranke više nisu mogle iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, dok iznošenje shvaćanja stranke o dotadašnjem tijeku postupka nije bilo od utjecaja na predmet ovog spora, slijedom čega navedeni podnesci i troškovi koji su njihovim sastavljanjem nastali nisu bili potrebni za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

114. Ne pripada mu naknada niti za ročište od 3. veljače 2026., budući da na taj datum u ovom predmetu nije održano nikakvo ročište.

115. Stoga je preko iznosa od 1.153,14 EUR do zahtijevanog iznosa od 1.903,14 EUR, za iznos od 750,00 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

116. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženici po ŽDO Zagreb