Poslovni broj: Pn-779/2019-85

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Aleksander Haid, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, kojeg zastupaju punomoćnici Krešimir Ćurković, Iris Šanjug i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Maje Marijan, odvjetnice i punomoćnika tuženika Krešimira Ćurkovića, odvjetnika, dana 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.947,28 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. veljače 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.613,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1.1. Tužitelj u tužbi od 21. ožujka 2019. navodi da je dana 28. rujna 2019. , nakon što je hodajući i gurajući svoj bicikl preko pješačkog prijelaza Branimirove ulice u Zagrebu i nakon što se popeo na bicikl i krenuo prema raskrižju s ulicom Roberta Škrnjuga, bio snažno s leđa udaren od vozila marke Mazda reg. br. [registarska oznaka] (u to vrijeme osiguranog kod tuženika) kojim je upravljao ČG, a protiv kojeg je u svezi predmetne prometne nezgode pokrenut kazneni postupak. Od siline naleta bio je odbačen gotovo 5 metara unaprijed, gdje je pao i glavom udario u betonski kolnik Branimirove ulice. U predmetnom štetnom događaju zadobio je teške tjelesne ozljede u svezi kojih mu je nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a zbog pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, duševnih bolova koje trpi zbog smanjenja životnih aktivnosti zbog zaostalih trajnih posljedica te duševnih bolova koje trpi zbog zaostalog naruženja te navodi da mu je bila potrebna tuđa pomoć. Također, navodi da mu je u predmetnom štetnom događaju nastala imovinska šteta zbog potpunog uništenja njegovog bicikla te uništene odjeće (poderanih crnih hlača). Navodi da se dana 8. veljače 2019. u mirnom postupku obratio tuženiku s nagodbenim prijedlogom (odnosno odštetnim zahtjevom), koji je tuženik otklonio. Stoga u tužbi postavljenim tužbenim zahtjevom s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje isplatu iznosa od 135.000,00 kuna (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 40.000,00 kuna, za pretrpljeni strah iznos od 30.000,00 kuna, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 50.000,00 kuna te za duševne bolove zbog naruženja iznos od 15.000,00 kuna), s osnove naknade (nenovčane) imovinske štete na ime troškova potrebne tuđe pomoći isplatu iznosa od 3.600,00 kuna, s osnove naknade imovinske štete za uništeni bicikl u iznosu od 800,00 kuna te za uništenu odjeću (poderane hlače) isplatu iznosa od 300,00 kuna, odnosno sveukupno potražuje isplatu iznosa od 139.700,00 kuna (18.541,38 EUR) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. veljače 2019. (dana podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

1.2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, u podnesku od 17. ožujka 2023. smanjuje tužbeni zahtjev, na način da s osnove naknade neimovinske štete potražuje isplatu iznosa od 6.636,16 EUR (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 2.654,46 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 1.990,85 EUR, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.327,23 EUR te za duševne bolove zbog naruženja iznos od 663,62 EUR), s osnove naknade nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći potražuje isplatu iznosa od 191,12 EUR te s osnove imovinske štete zbog uništenja bicikla i uništenja odjeće potražuje isplatu ukupnog iznosa od 146,00 EUR (za uništeni bicikl u iznosu od 100,00 EUR i za uništenu odjeću u iznosu od 46,00 EUR), odnosno potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 6.973,28 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. veljače 2019. (dana podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate. Naknadno tijekom postupka na ročištu za glavnu raspravu od 5. prosinca 2023. (nakon što su stranke na istom ročištu učinile nespornom visinu imovinske štete s naslova uništenog bicikla u iznosu od 80,00 EUR te s naslova uništene odjeće u iznosu od 40,00 EUR) smanjuje tužbeni zahtjev s osnove imovinske štete s naslova uništenog bicikla i uništene odjeće, na način da s navedene osnove potražuje isplatu ukupnog iznosa od 120,00 EUR (za uništeni bicikl u iznosu od 80,00 EUR i za uništenu odjeću u iznosu od 40,00 EUR), dok u preostalom dijelu (koji se odnosi na naknadu s osnove neimovinske štete i nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći) ostaje kod tužbenog zahtjeva iz podneska od 17. ožujka 2023., slijedom čega s osnove naknade štete po svim utuženim osnovama potražuje isplatu ukupnog iznosa od 6.947,28 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. veljače 2019. pa do isplate, a koji iznos naknade štete potražuje i naknadno tijekom postupka (na ročištu od 26. travnja 2024.).Potražuje naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Osporava odgovornost za naknadu štete te sadržajno ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, navodeći da je upravo tužitelj oduzeo prednost prolaska osiguraniku tuženika. Podredno ističe prigovor suodgovornosti odnosno postojanja znatnog doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja i predmetne štete. Osporava u cijelosti osnovu i visinu svih tužbenih zahtjeva, a posebno u odnosu na imovinsku štetu glede uništenog bicikla i odjeće, ističući da tužitelj nije dokazao da bi mu iste stvari bile uništene u predmetnoj prometnoj nesreći. Osporava i tijek zatraženih zateznih kamata na utuženi iznos naknade štete (po svim utuženim osnovama), smatrajući da iste mogu teći tek od presuđenja. Naknadno tijekom postupka sadržajno povlači prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja, dok ustraje kod prigovora o postojanju suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja i štete, u bitnom ističući da je tužitelj prelazio pješački prijelaz vozeći bicikl, a ne gurajući ga kao pješak, iako nije postojala biciklistička staza niti traka te da se pritom nije zaustavio niti provjerio promet, pa da je time postupao protivno odredbama čl. 112.st.7. i čl. 57.st.1. i st.6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17, dalje ZOSPC). Nakon primitka podneska tužitelja od 17. ožujka 2023., u podnesku od 28. ožujka 2023. (listovi 102-103 spisa) protivi djelomičnom povlačenju tužbe koje je učinjeno u podnesku tužitelja od 17. ožujka 2023. (smanjenjem tužbenog zahtjeva s osnove neimovinske štete i s osnove imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći u ukupnom iznosu od 11.568,10 EUR) te kod navedenog protivljenja ustraje i na ročištu za glavnu raspravu od 5. prosinca 2023., pri čemu na istom ročištu priznaje nespornom visinu imovinske štete zbog uništene odjeće u iznosu od 40,00 EUR i uništenog bicikla u iznosu od 80,00 EUR. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan (sadržajno preko primjerenog iznosa), uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. U odnosu na podnesak tužitelja od 17. ožujka 2023. kojim je tužbeni zahtjev u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi (s osnove neimovinske štete i s osnove nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći), smanjen za ukupni iznos 11.568,10 EUR, valja istaknuti da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe iz čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP) za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, uvijek potreban pristanak tuženika (navedeno pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021., Su IV- 16/2021-8). Budući se navedenom djelomičnom povlačenju tužbe tuženik u smislu odredbe čl. 193.st.2. ZPP-a pravovremeno i izričito usprotivio u podnesku od 28. ožujka 2023., to navedeno djelomično povlačenje tužbe nije proizvelo pravni učinak te je u razdoblju nakon dostave podneska tužitelja od 17. ožujka 2023. predmet spora (ostao) u tužbi utuženi ukupni novčani iznos od 18.541,38 EUR (139.700,00 kuna) i to sve do ročišta za glavnu raspravu održanog dana 5. prosinca 2023. Naime, na navedenom ročištu, punomoćnik tužitelja je naveo da ostaje kod tužbenog zahtjeva postavljenog u podnesku od 17. ožujka 2023., čime je ponovo smanjen tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi odnosno djelomično povučena tužba za iznos od 11.568,10 EUR, kojem se djelomičnom povlačenju tužbe punomoćnik tuženika sadržajno ponovo usprotivio (navodeći da ostaje kod navoda i prigovora iz podneska od 28. ožujka 2023.). Nakon što su stranke na istom ročištu učinile nespornom visinu imovinske štete s naslova uništene odjeće (40,00 EUR) i uništenog bicikla (80,00 EUR) u ukupnom iznosu od 120,00 EUR, punomoćnik tužitelja je na istom ročištu tužbeni zahtjev s osnove imovinske štete zbog uništene odjeće i bicikla smanjio za ukupni iznos od 26,00 EUR te je naveo da u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen, odnosno sadržajno kao u podnesku od 17. ožujka 2023., čime je na istom ročištu tužbeni zahtjev s osnove neimovinske štete i s osnove nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći ponovo smanjio u odnosu na tužbeni zahtjev s navedenih osnova postavljen u tužbi za iznos od 11.568,10 EUR, a čime je u konačnici na ročištu od 5. prosinca 2023. tužbeni zahtjev (po svim osnovama) smanjen odnosno tužba djelomično povučena za ukupni iznos od 11.594,10 EUR, a kojem se potonjem djelomičnom povlačenju tužbe punomoćnik tuženika na istom ročištu u konačnici nije usprotivio niti po jednoj od utuženih osnova. Pri tome valja navesti da u daljnjem tijeku postupka, na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 26. travnja 2024. punomoćnik tužitelja ustraje kod (smanjenog) tužbenog zahtjeva konačno postavljenog na ročištu od 5. prosinca 2023., a kojim s osnove naknade štete po svim utuženim osnovama potražuje isplatu ukupnog iznosa od 6.947,28 EUR (s osnove neimovinske štete iznos od 6.636,16 EUR, s osnove nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći iznos od 191,12 EUR te s osnove imovinske štete zbog uništenja bicikla i uništenja odjeće ukupno iznos od 120,00 EUR). Budući se navedenom ponovljenom smanjenju tužbenog zahtjeva, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe tuženik na ročištu od 5. prosinca 2023. niti po proteku roka od 15 dana od dana kada je isto ročište održano, nije usprotivio, to se u konkretnom slučaju ima smatrati da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva za ukupni iznos od 11.594,10 EUR (čl. 193.st.2. ZPP), pa je stoga meritornu odluku u ovom predmetu valjalo donijeti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u u Zapisnik o očevidu MUP-a, PU zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb od 20. studenog 2018. (listovi 4-5 i 23- 24 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 6-7spisa), Nagodbeni prijedlog-odštetni zahtjev od 8. veljače 2019. s potvrdom o primitku pošiljke (list 8 spisa), Posebno izvješće MUP-a, PU zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb od 20. studenog 2018. (list 22 spisa), Službene zabilješke MUP-a, PU zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb od 20. studenog 2018. (listovi 25 -26 spisa), Prijavu KB Dubrava od 28. rujna 2018. (list 27 spisa), skicu mjesta događaja od 20. studenog 2019. (listovi 28-29 spisa), DVD-medij s fotografijama (priloženo iza lista 29 spisa), Liječničku potvrdu od 15. studenog 2019. (list 32 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-211/2023-3 od 10. listopada 2023. (listovi 120-124 spisa), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1464/2020-22 od 4. studenog 2022. (listovi 127-138 spisa) te je izvršen uvid u presliku spisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1464/2020, provedeno je medicinsko vještačenje po liječnicima vještacima specijalistu neurokirurgije dr. CG i specijalistu psihijatrije dr. Gordanu Makariću (listovi 67-71, 87-88 spisa), provedeno je očevid na licu mjesta od 19. prosinca 2024. (list 148 spisa) i prometno vještačenje po stalnom vještaku za promet dipl. ing. Srećku Hlišću (listovi 152-157, 222-223 spisa), saslušan je svjedok ČG (listovi 57-58 spisa) te je saslušan tužitelj (list 59 spisa).

5.Temeljem ocjene izvedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6.1. Među strankama tijekom postupka nije bio sporan nastanak predmetnog štetnog događaja- prometne nesreće koja se dogodila 28. rujna 2018. u Zagrebu, na raskrižju Ulice Roberta Škrnjuga i Ulice kneza Branimira, a u kojoj je tužitelj stradao kao vozač bicikla, kada je na njega naletjelo osobno vozilo registarske oznake broj [registarska oznaka], kojim je upravljao vozač ČG. Također, nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, kao osiguratelja osobnog vozila registarske oznake broj [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja.

6.2. Nije sporno da je u svezi predmetne prometne nesreće protiv ČG (vozača vozila osiguranog kod tuženika) vođen kazneni postupak te da je, u međuvremenu tijekom trajanja ovog parničnog postupka, donesena pravomoćna presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1464/2020-22 od 4. studenog 2022. (listovi 127- 138 spisa), iz koje proizlazi da je ČG, kao optuženik u navedenom kaznenom predmetu, proglašen krivim što je "dana 28. rujna 2018. oko 08,10 sati u Zagrebu, na raskrižju Ulice Roberta Škrnjuga i Ulice kneza Branimira, upravljajući osobnim vozilom marke „

Mazda

6", registarske oznake [registarska oznaka] kolnikom Ulice Roberta Škrnjuga u smjeru jugoistoka, te dolaskom do raskrižja s Ulicom kneza Branimira na kojem raskrižju je promet reguliran semaforima, olako držeći da do štetnih posljedica neće doći, protivno odredbi čl. 57. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ušao u raskrižje skrećući ulijevo u Ulicu kneza Branimira, a da prethodno nije propustio sve pješake i bicikliste na obilježenom prijelazu, pa kako je tada preko obilježenog biciklističkog prijelaza upravljajući biciklom marke "Toscana" u smjeru sjeverozapada, dolazeći mu s desne strane, naišao ĆG, došlo je do udara prednjim više desnim dijelom automobila u lijevi bočni dio bicikla, kojom prilikom je vozač bicikla ĆG pao na tlo i zadobio osobito tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma vanjskog dijela koštanog sustava lijeve očne šupljine, prijeloma klinaste (sfenoidne) kosti lijevo u području stražnjeg zida sinusa s krvarenjem u sinus, prijeloma vanjske stijenke desnog sinusa kosti gornje čeljusti s krvarenjem u sinus, prijeloma lijeve lične kosti, akutnog krvarenja unutar tvrde moždane ovojnice desno zatiljno, nagnječenja mozga desno sljepoočno, traumatskog krvarenja ispod mekih moždanih ovojnica desno tjemenosljepoočno i lijevo tjemeno, prijeloma tjemene i sljepoočne kosti te mastoida lijevo, manjeg krvnog podljeva mekog oglavka lijevo tjemeno, rana razderotina glave i lijeve strane lica te lijevog koljena, te oguljotine kože lica, dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio osobito tešku tjelesnu ozljedu druge osobe", slijedom čega je proglašen krivim za počinjenje kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavak 2. i 5. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 227. stavak 5. Kaznenog zakona te temeljem čl. 227 st. 5 KZ/11 osuđen na kaznu zatvora od jedne godine, uz izricanje uvjetne osude uz određeni mu rok kušnje od tri godine. Navedena prvostupanjska kaznena presuda u cijelosti je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-211/2023-3 od 10. listopada 2023. (listovi 120-124 spisa).

7. Među strankama je u ovom stadiju postupka prvenstveno sporno postojanje suodgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja i štete, u smislu odredbe čl. 1067. st. 3 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18, dalje:ZOO).

7.1.Ovdje valja navesti da je u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a, sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. U konkretnom slučaju to znači da je u ovom parničnom postupku sud vezan pravomoćnom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1464/2020-22 od 4. studenog 2022., ali samo za postojanje kaznenog djela koje je osiguraniku tuženika stavljeno na teret i njegove kaznene odgovornosti te za činjenicu da je za prethodno opisano kazneno djelo osiguranik tuženika proglašen krivim.

7.2.U odnosu na činjenični opis kaznenog djela, parnični sud je vezan samo u odnosu na one činjenice koje čine kvalifikatorne elemente određenog kaznenog djela, što znači da sud u parničnom postupku nije vezan za onaj činjenični opis kaznenog djela koji ne predstavlja kvalifikatorno obilježje konkretnog kaznenog djela. Stoga okolnost da je određena štetna radnja kojom je nanesena šteta, istovremeno i kazneno djelo, ne isključuje mogućnost postojanja podijeljene odgovornosti štetnika i oštećenika nastanku štete, u smislu odredbe čl. 1067. st. 3 ZOO-a (tako i VSRH u odlukama Rev-2291/94 i Rev-98/95), pa je u tom pravcu bilo potrebno po prijedlogu tuženika izvesti dokaze radi utvrđivanja osnovanosti tuženikovog prigovora o postojanju doprinosa tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja.

8. Svjedok ČG, osiguranik tuženika, prilikom saslušanja na ročištu od 23. rujna 2021. (listovi 57-58 spisa) u bitnom je iskazao da se kritičnog dana oko 7,50 h upravljajući svojim osobnim vozilom kretao ulicom Roberta Škrnjuga u smjeru juga; da je dolaskom na raskrižje s Branimirovom ulicom zaustavio je svoje vozilo ispred semafora, a da se ispred njega se zaustavljeno nalazilo još jedno vozilo. Nakon što se upalilo zeleno svjetlo na semaforu, vozilo koje se nalazilo ispred njega skrenulo je u desno u Branimirovu ulicu, a on se potom pomaknuo na mjesto tog vozila te ispred semafora ostao čekati da se upali zeleno svjetlo za skretanje u lijevo, odnosno njegov željeni smjer kretanja. Nakon što se upalilo zeleno svjetlo za njegov smjer kretanja te nakon što je provjerio prometnu situaciju i utvrdio da može poduzeti skretanje, skrenuo je u lijevo u Branimirovu ulicu, u smjeru Sesveta te je pri tom ubrzao kretanje. U trenutku kada se našao neposredno ispred pješačkog prijelaza, iznenada mu je pod vozilo podletio biciklist, ovdje tužitelj, koji se kretao u smjeru sjevera, a kojeg prethodno prije nego što je poduzeo radnju skretanja u lijevo nije primijetio da bi se nalazio odnosno kretao u blizini. Navodi da nije bilo mogućnosti izbjegavanja naleta na tužitelja na biciklu, iako je poduzeo snažno kočenje, budući se sve jako brzo odvilo te navodi da u trenutku kada je on poduzeo radnju skretanja u lijevo, na semaforu pored pješačkog prijelaza na Branimirovoj ulici nije bilo upaljeno zeleno svjetlo (za smjer kretanja tužitelja), kod čega u svom iskazu ustraje i nakon što mu je predočeno da je u optužnici ODO u Zlataru br. KO-DO-795/2020 od 12. kolovoza 2020. navedeno da je u trenutku štetnog događaja bilo upaljeno svjetlo za smjer kretanja tužitelja i za smjer kretanja svjedoka. Pojašnjava da je nakon što se tužitelj na biciklu iznenada našao na pješačkom prijelazu došlo do naleta prednjeg desnog dijela njegovog vozila na tužitelja na biciklu. Svjedok navodi se prilikom skretanja u lijevo kretao brzinom od cca 30-40 km/h, a da se prema njegovom mišljenju tužitelj kretao na biciklu brzo, s time da ne može procijeniti brzinu njegovog kretanja.

9.Tužitelj, prilikom saslušanja na istom ročištu od 23. rujna 2021. (list 59 spisa), u pogledu okolnosti nastanka predmetnog štetnog događaja u bitnom je iskazao da je on kritičnog dana u jutarnjim satima iz Dubrave krenuo biciklom u kupovinu u trgovački centar "Interspar" u Branimirovoj ulici. Došao je do pješačkog prijelaza kod raskrižja Branimirove ulice s ulicom Roberta Škrnjuga te se zaustavio ispred pješačkog prijelaza, s obzirom da je za njegov smjer kretanja bilo na semaforu upaljeno crveno svjetlo. Nakon što se za njegov smjer kretanja na semaforu upalilo zeleno svjetlo, izvršio je provjeru lijevo i desno te je vidio da ne nailaze nikakva vozila, tako da je vozeći bicikl stupio na prijelaz i već je skoro isti prešao u cijelosti, nedostajalo je 1,5 m do nogostupa, u trenutku kada je je na njega naletjelo osobno vozilo, nailazak kojeg nije vidio već je samo u jednom trenutku osjetio jaki udarac, nakon čega se više ničeg ne sjeća.

10.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za promet dipl.ing. Srećka Hlišća (listovi 152-157), koji je dan na temelju na temelju u spisu priložene dokumentacije MUP-a sastavljene u svezi predmetne prometne nesreće, dokumentacije priložene u spisu predmeta Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1464/2020 te rezultata provedenog očevida na licu mjesta od 19. prosinca 2024., u bitnom proizlazi da je mjesto štetnog događaja semaforizirano raskrižje Ulice kneza Branimira i Ulice Roberta Škrnjuga; da je u vrijeme očevida održanog 19. prosinca 2024. horizontalna signalizacija izmijenjena u odnosu na istu u vrijeme predmetne prometne nesreće; da se radi o preglednom raskrižju T oblika te da je kolnik Branimirove ulice dvosmjeran i podijeljen na dva dijela s po dvije vozne trake, a kolnik Škrnjugove ulice dvosmjeran s po jednom trakom za svaki smjer; da su na ušćima raskrižja iscrtani biciklističko-pješački prijelazi, tako da su biciklistički prijelazi s unutarnje, a pješački prijelazi s vanjske strane ušća raskrižja, dok su sa sjeverne i južne strane kolnika Branimirove ulice pješački nogostupi; da su semafori na raskrižju u kritično vrijeme radili automatski i ispravno u detektorskom načinu rada, na način da vozila koja dolaze kolnikom Škrnjugove ulice pod crvenim svjetlom semafora zahtijevaju paljenje zelenog i produžuju zeleno nakon minimalnog do maksimalnog putem detektorske petlje ugrađene u asfaltnu površinu kolnika, a za pješake i biciklist na stupovima postoje tipkala pritiskom na tipku kojeg pod crvenim svjetlom semafora zahtijevaju zeleno svjetlo ; da je za vožnju Ulice kneza Branimira na tom dijelu propisano opće ograničenje brzine od 60 km/h, a za vožnju Ulicom Roberta Škrnjuga opće ograničenje brzine od 50 km/h. Na temelju sačinjenih izračuna i detaljne analize predmetne prometne nesreće, prometni vještak nalazi da je osiguranik tuženika upravljao osobnim vozilom od sjevera Škrnjugovom ulicom i na semaforiziranom raskrižju skretao lijevo prema istoku na južni kolnik Branimirove ulice, gdje je u području biciklističko-pješačkog prijelaza naletio prednjim dijelom osobnog vozila na lijevi bok bicikla i tužitelja, koji je ušao na biciklističko-pješački prijelaz od juga dolazeći osobnom vozilu s desne strane. Nadalje, nalazi da je brzina tužitelja na biciklu kod naleta mogla iznositi oko 10 km/h, a osobnog vozila oko 30 km/h, s time da je do mjesta naleta na desnoj od dvije trake južnog dijela kolnika Branimirove tužitelj na biciklu prešao put od oko 3,5 m u području obilježenog dijela biciklističkog prijelaza, a uvjetno na razmeđi biciklističkog prijelaza i pješačkog prijelaza. Pri tome tehničkim putem nije moguće utvrditi je li tužitelj na kolnik ušao u vožnji ili je prethodno bio zaustavljen, kao niti brzinu kojom je osiguranik tuženika prilazio mjestu naleta. U slučaju da je tužitelj na kolnik ulazio u vožnji, onda je započeo pred njim kotačem bicikla prelaziti južni rub kolnika vremenski oko 1,25 s prije naleta, kada je osobno vozilo za brzinu kao kod naleta bilo udaljeno za oko 10,4 m ispred mjesta naleta, u kojem bi se trenutku poduzimanjem naglog kočenja osiguranik tuženika mogao zaustaviti ispred putanje tužitelja za brzine do 25 km/h. U slučaju ako je tužitelj prije ulaska na kolnik bio zaustavljen, tada je naletnu brzinu dostigao uz ubrzanje oko 1,1 m/s2, pokretanjem s južnog nogostupa oko 2,5 s prije naleta, a da ulazi na kolnik moglo se vidjeti oko 1,6 s prije naleta, kada je osobno vozilo za brzinu kao kod naleta bilo udaljeno oko 13,3 m ispred mjesta naleta, pa bi se s obzirom na potreban zaustavni put snažnim kočenjem od oko 10,4 m osiguranik tuženika mogao zaustaviti ispred putanje prelaska tužitelja na biciklu preko kolnika. Pri tome je vještak mišljenja da je tužitelj nastanak štetnog događaja mogao izbjeći jedino u slučaju da je sačekao prolazak osobnog vozila, nailazak kojeg je mogao opaziti kroz raskrižje nakon ogleda lijevo duž Branimirove, pogledom lijevo ispred sebe prema kolniku Škrnjugove. Navodi da je, prema načinu rada semafora, moguće da su oba smjera imala prije i u trenutku naleta upaljeno zeleno svjetlo, s time da je tužitelj pod crvenim svjetlom svog semafora trebao pritisnuti tipku tipkala na semaforskom stupu, koji se nalazi na jugoistočnoj strani raskrižja, da bi dobio zeleno svjetlo, dok je osobno vozilo samom pojavom ispred zaustavne linije pod crvenim svjetlom svog semafora obavilo svoju najavu i zahtjev za zelenim svjetlom.

16.2. Prilikom usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja na ročištu za glavnu raspravu od 5. ožujka 2026. (222-223 spisa) prometni vještak dipl.ing. Srećko Hlišć očitovao se na pitanja iz podneska tuženika od 17. ožujka 2025. (listovi 160- 163 spisa). Tako, u pogledu pozivanja tuženika na sadržaj Posebnog izvješća MUP-a, PU zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb od 20. studenog 2018. (priloženog na list 22 spisa, u kojem se navodi da u trenutku prometne nesreće nije postojala biciklistička staza ili traka te da je na semaforu za pješake bilo upaljeno crveno svjetlo), vještak navodi da je u vrijeme predmetne prometne nesreće postojao biciklistički prijelaz koji se nalazio na istočnoj strani raskrižja ulice Kneza Branimira i Ulice Roberta Škrnjuga. Drugačije navode iz Posebnog izvješća MUP-a sadržajno pojašnjava pogrešnom opservacijom osoba iz struke (policijskih službenika) koji nisu uzeli u obzir pravilnike o horizontalnim oznakama kolnika te nisu primijetili da se u međuvremenu oznaka za biciklističke prijelaze promijenila. Ukazuje da je iz fotografije iz vremena nastanka štetnog događaja i skice policije jasno vidljivo da su u vrijeme prometne nesreće postojali biciklistički prijelazi koji su bili u skladu s tadašnjim pravilnikom, pa kako je pok. gradonačelnik Ć počeo "farbati" prijelaze, tada je takvo označavanje inkorporirano u Pravilnik. Naime, pojašnjava da su biciklistički prijelazi, koji su bili obojani crvenom bojom, u određenom razdoblju bili suprotni ranije postojećem Pravilniku, a koji je u međuvremenu izmijenjen. Što se tiče navoda tuženika u svezi semafora tj. tko je imao upaljeno zeleno odnosno crveno svjetlo na semaforu, ukazuje na detaljne navode iz točke 3.2.4. pisanog nalaza i mišljenja, pa u tome dijelu ostaje kod danog nalaza i mišljenja, pri čemu naglašava da su teoretski moguće oba sudionika, prije i u trenutku naleta, imala upaljeno zeleno svjetlo na svojim semaforima. Smatra da u konkretnom slučaju, ako se tužitelj vozio na biciklu i u vožnji ulazio na biciklistički prijelaz te je imao zeleno svjetlo na svom semaforu, tada nije trebao zaustavljati bicikl i gurati ga kao pješak. Pojašnjava da semafori na raskrižju su radili u detektorskom načinu rada tako da vozila koja dolaze po Škrnjugovoj pod crvenim svjetlom na semaforu moraju stati, a da bi im se u sljedećem ciklusu upalilo zeleno svjetlo koje će se produljivati toliko dugo dok ima vozila iz tog smjera, a za maksimalno predviđeno zeleno vrijeme za taj smjer. Istovremeno pješaci, odnosno biciklisti imaju na semaforskim stupovima tipkala pa prije prelaska kolnika moraju pritisnuti tipku da bi u sljedećem ciklusu imali upaljeno zeleno svjetlo jer ako ne stisnu tipku do promjene signala neće doći. Pri tome pojašnjava da je moguće je da je u konkretnoj situaciji, a prije nego što je tužitelj na biciklu stupio na biciklistički prijelaz, prethodno neka treća osoba pritisnula tipku na semaforu, a koja nije morala biti na semaforskom stupu pored kojeg se nalazio tužitelj, već je moglo biti na semaforskom stupu sa suprotne strane ceste. Navodi da je osiguranik tuženika mogao sam sebi pozvati zeleno svjetlo dok je stajao pod crvenim ili mu je zeleno svjetlo ispred njega morao pozvati netko treći. Naime, pojašnjava da detektorski semafori za vozila rade tako da iz smjera kretanja vozila osiguranika tuženika se nailazi na crveno ili na zeleno. Ako se nailazi na crveno to znači da je završila ta faza i onda kada se zaustavi vozilo ispred zaustavne linije to vozilo koje se zaustavilo pozvati će zeleno svjetlo u sljedećem ciklusu. Ako se smjerom osiguranika tuženika na semaforu nalazi već upaljeno zeleno svjetlo to znači da je neko vozilo prije dolaska vozila osiguranika tuženika pozvalo to zeleno svjetlo.

16.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za promet dipl.ing. Srećka Hlišća, budući je njegovo vještvo dano jasno i obrazloženo te u skladu s pravilima struke, pri čemu valja istaknuti da nakon saslušanja vještaka na ročištu za glavnu raspravu od 5. ožujka 2026., na kojem je vještak usmeno obrazložio nalaz i mišljenje te argumentirano odgovorio na sva pitanja tuženika iz podneska tuženika od 17. ožujka 2025., tuženik nije imao nikakvih primjedbi glede pravilnosti nalaza i mišljenja prometnog vještaka.

17. Imajući u vidu da na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka sud nalazi utvrđenim da je neposredno prije nastanka predmetne prometne nesreće na semaforima na predmetnom raskrižju za smjer kretanja obojice sudionika bilo upaljeno zeleno svjetlo, sud je prihvatio uvjerljivim i iskazivanje tužitelja u dijelu iz kojeg u bitnom proizlazi da je on vozeći bicikl stupio na prijelaz Ulice kneza Branimira nakon što se za na semaforu njegov smjer kretanja upalilo zeleno svjetlo. Okolnost da tužitelj prilikom saslušanja (u ovom postupku) u svom iskazu nije naveo da bi on prethodno pritisnuo tipku tipkala na semaforskom stupu (koji se nalazi na jugoistočnoj strani predmetnog raskrižja), kako bi se upalilo zeleno svjetlo za njegov smjer kretanja, sud cijenio dovodeći isto u vezu s prihvaćenim mišljenjem vještaka iz kojeg proizlazi da je moguće da je u konkretnom slučaju neka treća osoba pritisnula tipku na semaforu (koja treća osoba nije morala biti na semaforskom stupu pored kojeg se nalazio tužitelj), odnosno semaforskom stupu sa suprotne strane ceste. S druge strane, a s obzirom na rezultate provedenog prometnog vještačenja, sud nije prihvatio uvjerljivim iskaz svjedoka ČG u dijelu u kojem isti u bitnom navodi da je u trenutku kada je on poduzeo radnju skretanja u lijevo, na semaforu pored pješačkog prijelaza na Branimirovoj ulici (za smjer kretanja tužitelja) bilo upaljeno crveno svjetlo. Pri tome je takvo iskazivanje svjedoka ocijenio motiviranim i usmjerenim u pravcu izbjegavanja njegove odgovornosti za nastanak štetnom događaja, a posebno imajući u vidu da je u vrijeme kada je navedeni svjedok iskazivao u ovom postupku, protiv njega još uvijek bio u tijeku kazneni postupak u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1464/2020.

18. Nadalje, na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je u vrijeme štetnog događaja postojao biciklistički prijelaz, koji se nalazio na istočnoj strani raskrižja ulice Kneza Branimira i Ulice Roberta Škrnjuga (na ušćima predmetnog raskrižja postojali su iscrtani biciklističko-pješački prijelazi, tako da se biciklistički prijelazi nalaze s unutarnje, a pješački prijelazi s vanjske strane ušća raskrižja). Također, na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka sud nalazi utvrđenim da je do naleta vozila osiguranika tuženika na tužitelja na biciklu došlo u području biciklističko- pješačkog prijelaza, pri čemu je do mjesta naleta na desnoj od dvije trake južnog dijela kolnika Branimirove tužitelj na biciklu prešao put od oko 3,5 m u području obilježenog dijela biciklističkog prijelaza (a tek uvjetno na razmeđi biciklističkog prijelaza i pješačkog prijelaza). Stoga proizlazi neosnovanost suprotnih tvrdnji tuženika (da na mjestu štetnog događaja nije postojao obilježeni biciklistički prijelaz) odnosno neosnovanost prigovora tuženika o postojanju suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja zbog postupanja suprotno odredbi čl. 112.st.7. ZOSPC-a. Isto tako, a imajući u vidu da je u konkretnom slučaju tužitelj kao biciklist prelazio kolnik po obilježenoj biciklističkoj stazi, jasno proizlazi da je u konkretnoj prometnoj situaciji upravo tužitelj imao prednost prolaska u odnosu na osiguranika tuženika (neovisno o tome što je stupio na prijelaz dolazeći vozilu osiguranika tuženika s desne strane), pa stoga jasno proizlazi neosnovanost prigovora tuženika o postojanju suodgovornosti tužitelja zbog postupanja protivno odredbama čl. 57.st.1. i st.6. ZOSPC-a. Konačno, imajući u vidu da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da se tužitelj na biciklu (koji je u vrijeme štetnog događaja bio visokoj u životnoj dobi od 80 godina) kretao manjom brzinom (ista je mogla iznositi oko 10 km/h), kao i da je neovisno o tome je li tužitelj na kolnik odnosno biciklistički prijelaz ušao u (kontinuiranoj) vožnji na biciklu ili je prethodno bio zaustavljen (ispred semafora), osiguranik tuženika imao prostorne i vremenske mogućnosti kočenjem zaustaviti vozilo i time izbjeći nastanak štetnog događaja, to je neosnovan i prigovor tuženika u pravcu da je tužitelj doprinio nastanku predmetne nesreće jer je pristupio na kolnik u vožnji, ne zaustavljajući se.

19. Slijedom navedenih utvrđenja, sud nalazi da je za nastanak predmetne prometne nesreće isključivo odgovoran osiguranik budući je prilikom ulaska u predmetno raskrižje te skretanja u lijevo na južni kolnik Branimirove ulice u područje obilježenog biciklističkog i pješačkog prijelaza, propustio navedeno skretanje obaviti oprezno (obraćajući pažnju na mogući nailazak/stupanje vozača bicikla na biciklističku stazu koju tim skretanjem presijeca) i uz prilagođenu manju brzinu pri kojoj bi mogao pravodobno (i bez potrebe smanjivanja brzine naglim kočenjem) zaustaviti svoje vozilo ispred biciklističke staze radi sigurnog propuštanja biciklista, odnosno u konkretnom slučaju tužitelja. S druge strane, s obzirom na prethodno navedena utvrđenja i razloge, sud ne nalazi osnovanim po tuženiku istaknuti prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja i štete odnosno pretpostavke za djelomično oslobođenjem tuženika od odgovornosti za naknadu štete u smislu odredbe čl. 1067. st. 3 ZOO-a.

20.1. Radi utvrđivanja spornih činjenica u svezi osnova i visina tužbenih zahtjeva tijekom postupka provedeno je medicinsko vještačenje po liječnicima vještacima specijalistu neurokirurgije dr. CG i specijalistu psihijatrije dr. Gordanu Makariću. Iz zajedničkog pisanog nalaza i mišljenja navedenih vještaka od 17. siječnja 2022. (listovi 67-71 spisa) u bitnom proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio sljedeće ozljede: krvni podljev ispod tvrde moždane ovojnice zatiljno desno i između tvrde moždane ovojnice i kosti tjemeno desno; natučenje moždanog tkiva sljepoočno desno; krvarenje u paučinastu ovojnicu mozga tjemenosljepoočno desno i tjemeno lijevo; prijelom kostiju svoda i dna lubanje (tjemene i sljepoočne, mastoidnog nastavka sljepoočne kosti lijevo, dna i vanjskog zida lijeve orbite, zida sfenoidnog sinusa; višestruki prijelom kostiju viscerokranijuma (vanjske stijenke desnog maksilarnog sinusa, zigomatične kosti lijevo) te rezno gnječne rane mekog oglavka i lica, lijevog koljena. U nalazu i mišljenju vještaci detaljno opisuju tijek liječenja istih ozljeda. Nalaze da se u konkretnom slučaju radi o politraumi, dominantno sa kraniocerebralnom ozljedom koja uključuje ranu mekog oglavka, prijelom kostiju neuro i viscerokranijuma, također i traumatska krvarenja u području moždanih ovojnica i natučenje moždanog tkiva. U većem dijelu prijeloma kostiju svoda i baze lubanje, kao i ličnih kostiju, radilo se o prijelomima bez značajnijeg pomaka ulomaka, također i krvarenje u području moždanih ovojnica nisu uzrokovala nakupljanja krvi koja bi iziskivala aktivno neurokirurško liječenje – operacijsko liječenje niti značajniji pomak ili edem moždanog tkiva. Nadalje nalaze da je natučenje moždanog tkiva bilo takovog anatomskog smještaja i obujma (veličine) da kod tužitelja nije uzrokovalo značajniji ili dugotrajniji poremećaj svijesti, neposrednu životnu ugrozu, a u konačnici niti motorički neurološki deficit. Navode da je tužitelj već kod prijama u Zavod za neurokirurgiju KB Dubrava (neposredno po ozljeđivanju) u kontaktu, tek blaže vremenski dezorijentiran i uz vrlo dobar GCS 14 za verificirane ozljede, također i bez neurološkog deficita ili fokalnog neurološkog deficita, žali se na glavobolju. Liječenje tužitelja provedeno je u skladu s pravilima medicinske struke, uvažavajući vrstu, obujam i narav zadobivenih ozljeda, liječen je konzervativno uz opservaciju i ponavljane CT pretrage mozga (6 sati po prijemu, dan nakon prijama i četvrti dan po prijemu) koje su pokazale očekivanu dinamiku regresije traumatskih promjena. Nadalje, nalaze da je kod tužitelja i klinički nastupio zadovoljavajući oporavak bez komplikacija, tako da je nakon relativno kratke hospitalizacije za ovu vrstu ozljeđivanja (5 dana) mogao biti otpušten na kućnu njegu u dobrom općem stanju, bez mučnina, povraćanja, glavobolja, vrtoglavice i bez neurološkog deficita. Na temelju obavljenog kliničkog pregleda tužitelja te uzetih anamnestičkih i heteroanamnestičkih podataka, razvidno je da se dobra dinamika oporavka nastavila i u kućnom okruženju (tužitelj je nakon tjedan dana mirovanja u krevetu u mogućnosti uz pratnju izaći u dvorište kuće u kojoj živi, a nakon samo mjesec dana samostalno odlazi do obližnjeg dućana u nabavku). Kliničkim pregledom tužitelja ne nalaze neurološkog deficita (osjeta, motorike, fokalnog neurološkog deficita) koji bi uzročno posljedično mogli povezivati sa predmetnim ozljeđivanjem. Tužitelj ima smanjenu funkciju organa sluha i vida, od ranije koristi slušni aparat u oba uha, a obostrano mu je učinjena operacija senilne katarakte. Budući tužitelj u svezi liječenja poremećaja organa sluha i vida nije priložio nikakvu medicinsku dokumentaciju, nije moguće zaključivati o možebitnom dodatnom poremećaju funkcije organa vida, a osobito sluha (uvažavajući lokalizaciju prijeloma neurokranijuma), također niti kliničkim pregledom kod vještaka nije moguće objektivizirati eventualno pogoršanje od ranije smanjene funkcije organa vida i sluha, a koje pogoršanje bi bilo u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem. Liječenje tužitelja završilo je kontrolnim pregledom neurokirurga 02. studenog 2018., mjesec dana po otpustu sa stacionarnog bolničkog liječenja. Nakon završenog liječenja kod tužitelja, kod tužitelja su zaostale trajne posljedice predmetnog ozljeđivanja u vidu povremenih glavobolja koje na tjednoj razini zaostaju nakon kraniocerebralne ozljede i s osnova blažeg psihoorganskog sindroma, koje prema mišljenju vještaka smanjuju životnu aktivnost tužitelja za 10%. Također, vještaci nalaze da je kod tužitelja zaostalo naruženje u vidu ožiljaka i to: na prednjoj strani desne potkoljenice promjena pigmentacije (tamnija od okolne kože) nakon oguljotine veličine 130x40 mm u razini kože, na prednjoj strani lijeve potkoljenice promjena pigmentacije nakon oguljotine veličine 80x40 mm u razini kože (dijelom tamnija od okolne kože, a dijelom crvenkasta) te ožiljaka u kapiliciju nakon kirurški zbrinute rezno gnječne rane koji je prekriven kosom, a koji su ožiljci-promjene pigmentacija na obje potkoljenice vidljivi trećima povremeno (ovisno o odjeći), a ožiljci mekog oglavka prekriveni su kosom i vidljivi samo u specifičnim okolnostima (mokra kosa, posjet frizeru) te koje opisano naruženje mišljenju vještaka predstavlja naruženje manjeg stupnja. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka nadalje proizlazi da je tužitelj u svezi zadobivenih ozljeda pretrpio fizičke boli jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 2 dana te manjeg intenziteta ukupno mjesec dana, dok su povremeni bolovi slabijeg intenziteta uključeni u ocjenu trajnih posljedica. Tužitelju u trenutku nastanaka štetnog događaja nije pretrpio primarni strah, a do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta u trajanju do 3 dana te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna te slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana te je zaostao j kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Tužitelju je prema mišljenju liječnika vještaka tuđa pomoć bila potrebna kroz razdoblje od tjedan dana (za sve radnje van kuće, sve radnje vođenja kućanstva, radnje samozbrinjavanja) u opsegu od po 6 sati dnevno, u daljnjem razdoblju od 10 dana (za sve radnje van kuće, sve radnje vođenja kućanstva, manji dio radnji samozbrinjavanja, nadgledanje i pratnju) u opsegu od po 4 sata dnevno te potom u razdoblju od 2 tjedna (za dio radnji van kuće, dio radnji vođenja kućanstva, za radnje koje uključuju duža ili jača statodinamička opterećenja) u opsegu od po 1 sat dnevno.

20.2. Tužitelj je u podnesku od 21. veljače 2022. (listovi 82-83 spisa) stavio primjedbe na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, u bitnom navodeći da vještaci nisu uzeli u obzir sve teške tjelesne ozljede koje je zadobio u štetnom događaju te prigovarajući metodologiji vještačenja i ocjeni trajnih posljedica. Na izričito traženje tužitelja, na navedene primjedbe i prigovore liječnici vještaci dr. CG i dr. Gordan Makarić, očitovali su se u pisanoj formi zajedničkim podneskom od 15. srpnja 2022. (listovi 87-88 spisa) te u bitnom naveli da su u nalazu i mišljenju detaljno i točno opisane sve ozljede koje se mogu uzročno- posljedično povezati s ozljeđivanjem tužitelja u predmetnom štetnom događaju, kao i da je detaljno opisan tijek liječenja istih ozljeda i medicinska dokumentacija. Ističu da tužitelj pogrešno zaključuje da isključivo vrsta i obim zadobivenih ozljeda čini smanjenje životnih aktivnosti te pojašnjavaju da je medicinski moguće i za očekivati da kod ozljeđenika s teškim i višestrukim ozljedama ne zaostanu trajne posljedice koje bi se mogle ocjenjivati visokim postotkom (kao što očekuje tužitelj), a da je moguća i obrnuta situacija, odnosno da manja i lakša ozljeda uzrokuje značajnije trajne posljedice na životnu aktivnost. Osobito je navedeno naglašeno kod zatvorene kraniocerebralne ozljede kao kod tužitelja, a gdje postoje prijelomi više kostiju neuro i viscerokranijuma ali bez većih natučenja moždanog tkiva, bez pomaka moždanih masa i kasnijeg propadanja tog moždanog tkiva sa gubitkom funkcije. Pojašnjavaju da je kod tih ozljeda karakteristično relativno dobro stanje svijesti rano po ozljeđivanju (kod tužitelja GCS 14, kasnije 15) i dobra dinamika oporavka bez novih neuroloških deficita, a što je sve bio slučaj kod tužitelja. U pogledu prigovora koji se odnose na primijenjenu metodologiju vještačenja (u pogledu ocjene trajnih posljedica), navode da tužitelj pogrešno zaključuje da se ocjenjuje stupanj tjelesnog oštećenja i da se ocjenjuju same ozljede te da su vještaci ocjenjivali posljedice predmetnog ozljeđivanja na životne aktivnosti, a ne same ozljede, što smatraju ispravnim. Pri tome ističu da se u parničnim postupcima stupanj tjelesnog oštećenja ne ocjenjuje, niti se u pravilu ne ocjenjuje niti težina ozljede, pa da je stoga neutemeljena i usporedba s metodologijom vještačenja u kaznenom na koju se poziva tužitelj, kao i općenito korištenje tzv. liste tjelesnih oštećenja, već da se u parničnom postupku koriste orijentacijski kriteriji za smanjenje životne aktivnosti, odnosno da su u konkretnom slučaju vještaci koristili Europske indikativne tablice. Također, navode da nije utemeljeno ocjenu trajnih posljedica iskazivati po pojedinim organima i organskim sustavima i zatim isto zbrajati, već da je ocjenu trajnog smanjenja opće životne aktivnosti moguće iskazati jedino kao jedinstvenu ocjenu. Stoga u cijelosti ostaju kod nalaza i mišljenja od 17. siječnja 2022.

20.3. Nakon primitka pisanog očitovanja liječnika vještaka od 15. srpnja 2022., tužitelj je u podnesku od 17. ožujka 2023. (listovi 100-101 spisa) je u bitnom izrazio svoje neslaganje u odnosu na dopunsko očitovanje liječnika vještaka dr. CG i dr. Gordana Makarića na njegove prigovore, pri čemu je naveo da unatoč tome (radi svoje financijske situacije i izbjegavanja nastanka daljnjih troškova) prihvaća nalaz i mišljenje navedenih vještaka i njihovo dopunsko očitovanje, a sukladno rezultatima kojeg vještačenja je i uskladio konačno postavljeni tužbeni zahtjev. Pri tome tuženik tijekom postupka nije isticao nikakve primjedbe glede pravilnosti nalaza i mišljenja liječnika vještaka.

20.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka specijalista neurokirurgije dr. CG i vještaka specijalista psihijatrije dr. Gordana Makarića , kao i dopunsko očitovanje iz zajedničkog podneska od 15. srpnja 2022., budući da je njihovo vještvo dano na temelju u spisu priložene medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, jasno i u skladu s pravilima struke te su vještaci, prema ocjeni ovog suda, u dopunskom očitovanju argumentirano otklonili sve nejasnoće i ranije primjedbe tužitelja glede pravilnosti njihovog nalaza i mišljenja. Sud nije našao potrebnim liječnike vještake saslušavati na glavnoj raspravi radi usmenog obrazloženja njihovog nalaza i mišljenja, a posebno stoga jer navedeno nisu predlagale niti stranke te imajući u vidu da je tužitelj u konačnici sadržajno povukao sve ranije primjedbe i prihvatio nalaz i mišljenje liječnika dr. CG i dr. Gordana Makarića.

20.5. Iz iskaza tužitelja saslušanog na ročištu za glavnu raspravu od 23. rujna 2021. (list 59 spisa), koji je sud prihvatio kao neposredno uvjerljiv i životan, proizlazi da je on nakon operativnog zahvata na glavi imao veći broj šavova i ožiljaka koji su u međuvremenu zarasli te da ga isti (s obzirom da nisu vidljivi i prekriveni su kosom) ne smetaju, a da ga smetaju ožiljci koji su mu zaostali na potkoljenicama, pri čemu je sud na istom ročištu neposrednim opažanjem utvrdio da su kod tužitelja vidljivi uzdužni ožiljci na prednjem dijelu obje potkoljenice,

21. Slijedom prethodno navedenog, ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio prethodno opisane brojne tjelesne ozljede; da je pretrpio fizičke bolove i strah; da su u svezi ozljeđivanja u štetnom događaju i nakon provedenog liječenja kod tužitelja zaostale prethodno opisane trajne posljedice zbog kojih mu je smanjena životna aktivnost u opsegu od 10 % te da je kod tužitelja kao posljedica ozljeđivanja zaostalo naruženje manjeg stupnja zbog prethodno opisanih ožiljaka-promjena pigmentacija na potkoljenicama (koje je povremeno vidljivo trećima), zbog čega trpi duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i duševne bolove zbog naruženja te da je time povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je tužitelju nastala neimovinska šteta (čl. 19 st. 2 u svezi čl. 1046. ZOO).

21.2. Cijeneći, u okviru i na način predviđen odredbom čl. 1100. st. 2 ZOO-a, prirodu i brojnost zadobivenih ozljeda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpio tužitelj, kao i uzimajući u obzir tijek i dugotrajnost liječenja te brojne popratne neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen tijekom liječenja, a koje su opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, citiranoj na stranicama 1. i 2. nalaza i mišljenja liječnika vještaka (hospitalizacija, imobilizacija, operativni zahvat, brojne pretrage itd.), vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu istog, kao i prirodu te način manifestiranja trajnih posljedica koje su kod tužitelja zaostale zbog ozljeđivanja u štetnom događaju i utvrđeni ukupni omjer smanjenja životne aktivnosti od 10%, životnu dob tužitelja i njegovo zanimanje (rođen 1938., umirovljenik) te prirodu i stupanj zaostalog naruženja, kao i imajući u vidu dugotrajnost ovog postupka, primjenom čl. 1100. st. 2. ZOO-a, ovaj sud nalazi da tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje osnovano u cijelosti pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u zatraženom iznosu od 6.636,16 EUR.

22. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužitelju (za obavljanje svakodnevnih uobičajenih aktivnosti i poslova) bila potrebna tuđa pomoć u razdoblju od tjedan dana u opsegu od po 6 sati dnevno, u daljnjem razdoblju od 10 dana u opsegu od po 4 sata dnevno te u razdoblju od 2 tjedna u opsegu od po 1 sat dnevno (ukupno 96 sati), a među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da mu je tuđa pomoć koja mu je bila potrebna za vrijeme liječenja kod kuće pružana besplatno od strane članova obitelji, pri čemu je visinu naknade po cijeni jednog sata tuđe pomoći od 15,00 kuna odnosno 1,99 EUR, sud je utvrdio primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a. Navedeno, imajući u vidu da tužitelj prebiva na području Grada Zagreba, kao i okolnost da je u vrijeme kada je tuđa pomoć tužitelju pružana prosječna neto cijena sata nestručne osobe za navedenu uslugu na području Grada Zagreba izvjesno iznosila i više od prethodno navedenog iznosa koji potražuje tužitelj, slijedom čega je sud tužitelju za potrebnih 96 sati tuđe pomoći utvrdio i dosudio novčanu naknadu u zatraženom iznosu od 191,12 EUR (čl. 1095. st. 1 ZOO-a).

23. Sud je na temelju prihvaćenog iskaza tužitelja, utvrdio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju u potpunosti uništen bicikl te da su mu u potpunosti uništene (poderane) crne hlače koje je nosio u trenutku nastanka štetnog događaja. Navedeni iskaz tužitelja sud je ocijenio uvjerljivim i životnim, imajući u vidu sve utvrđene okolnosti u svezi dinamike nastanka predmetne prometne nesreće (u kojoj je tužitelj kao vozač bicikla uslijed naleta vozila osiguranika tuženika odbačen i pao na kolnik), pa stoga sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je tužitelju predmetnom štetnom događaju nastala imovinska šteta zbog uništenja njegovog bicikla i uništenja odjeće (hlača). Budući su stranke na ročištu za glavnu raspravu od 5. prosinca 2023. učinile nespornom visinu imovinske štete s naslova uništenog bicikla u iznosu od 80,00 EUR te s naslova uništene odjeće u iznosu od 40,00 EUR, to je tužitelju s osnove naknade imovinske štete zbog uništenja bicikla i odjeće u cijelosti dosuđen ukupno zatraženi iznos od 120,00 EUR, temeljem odredbe čl. 1090. ZOO-a.

24. Slijedom navedenog, tužitelju je s osnove pretrpljene neimovinske štete, nenovčane imovinske štete na ime troškova potrebne tuđe pomoći te imovinske štete zbog uništenog bicikla i odjeće dosuđena naknada u ukupnom zatraženom iznosu od 6.947,28 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I/ izreke.

25.1. Odluka o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju temelji se na odredbama čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 96/13 i 152/14, dalje: ZOOP), koje valja primijeniti u konkretnom slučaju kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a glede pitanja dospijeća obveze tuženika kao odgovornog osiguravatelja u smislu odredbi čl. 29. ZOOP-a.

25.2.. Člankom 12. st. 1. ZOOP-a propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljen odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni. Prema stavku 3. navedenog članka propisano je da je u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka. Nadalje, odredbom stavka.

4. istog članka propisano je da, u slučajevima neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

25.3. Ovdje valja istaknuti da i kamate na nenovčanu imovinsku štetu na ime troškova tuđe pomoći, naknadu nenovčane imovinske štete na vozilu (biciklu) te nenovčane imovinske štete zbog uništenja odjeće dospijevaju u isto vrijeme kada i neimovinska šteta (navedeno stajalište zauzeto i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 1606/2015 od 15. listopada 2019. i Rev- 2295/15 od 28. rujna 2022.).

25.4. Imajući u vidu da tuženik u konkretnom slučaju nakon primitka odštetnog zahtjeva tužitelja u mirnom postupku nije postupio sukladno odredbama članka 12. stavaka 1. i 3. ZOOP-a, odnosno tužitelju nije po primitku odštetnog zahtjeva dostavio obrazloženu ponudu za naknadu štete niti utemeljeni odgovor niti je nesporni iznos naknade štete kao predujam, to tužitelju na dosuđenu naknadu štete po svim utuženim osnovama u ukupnom iznosu od 6.947,28 EUR pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku u mirnom postupku (list 8 spisa) odnosno od 8. veljače 2019. pa do isplate, temeljem odredbe čl. 12. st.4. ZOOP-a.

25.5. Odluka o stopama dosuđenih zakonskih zateznih kamata za razdoblje do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

26. Odluka o naknadi parničnog troška donesena je temeljem odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155 ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir vrijednost predmeta spora prema visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

26.1. Tužitelju su, u svezi zastupanja po ovlaštenim punomoćnicima odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr. 7/1 - 100 bodova, za sastav 4 obrazložena podneska (od 10. travnja 2019., 21. veljače 2022., 17. ožujka 2023. i 29. svibnja 2025.), prema Tbr. 8/1-po 100 bodova, za sastav 2 obrazložena podnesaka (od 3. svibnja 2023. i 17. srpnja 2025.), prema Tbr. 8/3-po 50 bodova, za sastav 3 podneska (od 14. siječnja 2020., 19. veljače 2021. i 20. svibnja 2024.), prema Tbr. 8/4-po 25 bodova, za pristup na ročište od 11. prosinca 2025., prema Tbr. 9/5-25 bodova te za zastupanje na 5 ročišta (od 8. studenog 2019., 23. rujna 2021., 5. prosinca 2023., 26. travnja 2024. i 5. ožujka 2026.), prema Tbr. 9/1-po 100 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 1200 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV od 25% (Tbr.46) iznosi 3.000,00 EUR (bod od 2,00 EUR je obračunat primjenom Tbr. 52/3 Tarife kojim je određeno da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka). Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR (3.000,00 kuna), trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 99,34 EUR (748,50 kuna) i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 115,92 EUR, što ukupno iznosi 3.613,43 EUR.

26.2. Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi zastupanja na ročištu od 5. ožujka 2024. i očevidu od 19.prosinca 2024. (zatraženo kao trošak zastupanja na ročištu), budući navedeni troškovi nisu nastali. Također, tužitelju nisu priznati niti zatraženi troškovi sastava podnesaka od 9. veljače 2021., 3. lipnja 2022. i 21. rujna 2022., budući je sud ocijenio da isti nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a.

26.3. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata, koje su tužitelju na dosuđeni iznos parničnog troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama članka 151.st. 3. ZPP-a i čl. 29 st 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 29. svibnja 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi za presudu (115,92 EUR)

2. pun. tuženika