Poslovni broj: Gž-179/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić - Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Zdenku Gudelju, odvjetniku iz Splita, protiv tuženice UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariju Skejiću, odvjetniku iz Splita, radi poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, utvrđenja i vraćanja u ostavinu, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-552/2022-4 od 28. listopada 2022., u sjednici održanoj 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-552/2022-4 od 28. listopada 2022. u točki II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da su prednici stranaka PĆ, pok. P, rođen **.**.1936. umrlog **.**.2015. i RĆ, rođena Z, rođena **.**.1935. umrle **.**.2014., suvlasnici svaki za ½ dijela i to stambene kuće i dvorišta anagrafske oznake [adresa], izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška], osobnog automobila marke „Mercedes“, vrsta M1 tio 124, model 2,0D broj šasije [broj šasije] reg. oznake i broja [registarska oznaka], prikolica laka reg. oznake [registarska oznaka], marke NL model 750 broj šasije [broj šasije] godina proizvodnje 1977, novčanih sredstava koja su položena na ime PĆ pok. P, [adresa], na dan 2. ruja 2014. kod Splitske banke d.d., OTP banke d.d., Zagrebačke banke d.d., Privredne banke d.d., Hrvatske poštanske banke d.d. , uz zahtjev za uspostavu zemljišno knjižnog stanja na način da se vlasničkom listu na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] briše pravo vlasništva tužene UĆ za ½ dijela a istovremeno se upisuje pravo vlasništva na RĆ, rođenu Z za ½ dijela.

1.1. Točkom II. izreke odlučeno je da se u ostavinsku imovinu (ostavinsku masu) iza pok. ĆĆ, rođene Z, vraća se ½ imovine i to: stambene kuće i dvorišta anagrafske oznake [adresa], izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška], osobnog automobila marke „Mercedes“, vrsta M1 tio 124, model 2,0D broj šasije [broj šasije] reg. oznake i broja [registarska oznaka], prikolice laka reg. oznake [registarska oznaka], marke NL model 750 broj šasije [broj šasije] godina proizvodnje 1977., novčanih sredstava koja su položena na ime PĆ pok. P, [adresa], na dan 2. rujna 2014. kod 1. OTP banke d.d. u iznosu od 108.943,31 € koji je bio položen na računu [broj bankovnog računa], u iznosu od 27.147,92 EUR koji je bio na računu [broj bankovnog računa], u iznosu od 2.201,70 € koji je bio na računu [broj bankovnog računa], u iznosu od 6,57 € koji je bio na računu [broj bankovnog računa], kod 2. Zagrebačke banke d.d. Zagreb u iznosu od 70.257,82 € koji je bio na računu [broj bankovnog računa], u iznosu od 21,13 € koji je bio na računu [broj bankovnog računa], u iznosu od 7,26 € koji je bio na računu broj [broj bankovnog računa], kod 3. HPB d.d. Zagreb u iznosu od 1.225,37 HRK koji je bio na računu [broj bankovnog računa], dok je zahtjev odbijen u odnosu na novčane iznose položene kod Privredne banke d.d. Zagreb kao neosnovan.

1.2. Točkom III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv točke II. i III. izreke navedene presude žalbu je podnijela tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženici, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su pok. PĆ i pok. RĆ suvlasnici svaki u 1/2 dijela nekretnine i pokretnina pobliže navedenih u izreci pobijane presude, uz zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja, kao i zahtjev za vraćanje u ostavinu iza pok. ABC 1/2 dijela predmetne nekretnine i pokretnina (vozila i prikolice te novčanih sredstava na bankama na dan 2. rujna 2014.).

6. U ovom stadiju postupka sporna je zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za vraćanje u ostavinu iza pok. ABC 1/2 dijela predmetne nekretnine i pokretnina, a koji zahtjev tužitelji temelje na tvrdnji da je ta imovina njezino vlasništvo u ½ dijela s osnove bračne stečevine .

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženica, budući da je suprotno žalbenim navodima izreka prvostupanjske presude jasna i razumljiva, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama te nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Naime, tuženica žalbom neosnovano upire da je riječ o kondemnatronom zahtjevu, a da nije jasno tko i kada je dužan vratiti u ostavinu predmetnu imovinu pa da je pobijana presuda neprovediva. To iz razloga jer je u konkretnom slučaju riječ o sporu radi utvrđenja da predmetna imovina u ½ dijela predstavlja ostavinsku imovinu pok. ĆĆ s osnove bračne stečevine, pa prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za vraćanje u ostavinu te imovine tuženici nije niti naloženo izvršenje određene činidbe.

8. Također, donošenjem pobijane presude nije prekoračen tužbeni zahtjev i počinjena bitna procesna povreda iz čl. 354.st.2.toč.12. ZPP-a na koju se poziva tuženica. Naime, tužitelji su tužbenim zahtjevom, između ostalog zatražili da se utvrdi da se novčana sredstva na računima pok. PĆ na dan 2. rujna 2014. kod određenih banaka vraćaju u ostavinu pok. ĆĆ u ½ dijela pa time što je prvostupanjski sud u pobijanom dijelu naveo novčane iznose nije prekoračen tužbeni zahtjev u smislu čl. 369. st. 5.ZPP-a jer je riječ o iznosima koji su bili položeni na bankovnim računima upravo na dan 2. rujna 2014. kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom pa je odlučeno u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP -a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

10. Među strankama nije sporno da je između pravnog prednika stranaka pok. PĆ (djeda tužitelja i oca tuženice) kao primatelja uzdržavanja i tuženice kao davatelja uzdržavanja sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 27. veljače 2015., predmet kojeg ugovora je bila nekretnina - stambene kuća i dvorište u [adresa], izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te pokretnine - osobni automobil marke „Mercedes“ reg. oznake [registarska oznaka], prikolica laka registarske oznake [registarska oznaka], marke NL model 750 i novčana sredstva na bankovnim računima.

11. Sporno je da li prethodno navedena imovina predstavlja zajedničku imovinu pok. PĆ i pok. ĆĆ (bake tužitelja i majke tuženice) stečenu tijekom trajanja njihova braka i kao takva ostavinu pok. ĆĆ u ½ dijela.

12. Među strankama nije sporno da su pok. PĆ i pok. RĆ sklopili brak 1958., da je u braku rođeno dvoje djece pok. SĆ (otac tužitelja) i tuženica, da je tijekom braka kupljeno zemljište na kojem je izgrađena predmetna kuća,da je pok. PĆ radio u Republici Njemačkoj, dok je pok. RĆ živjela sa djecom u Republici Hrvatskoj i o njima se brinula, a određeno vrijeme povremeno je radila u Republici Njemačkoj. Također, nije sporno da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasništvo pok. PĆ u cijelosti, kao i predmetne pokretnine u odgovarajućim registrima te da su predmetna novčana sredstva na bankama bila položena na ime pok. PĆ. Nadalje, nije sporno da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-2829/2014 od 3. veljače 2015. iza smrti pok. ĆĆ, umrle **.**.2014. obustavljen ostavinski postupak zbog nepostojanja ostavinske imovine.

13. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je na dan 2. rujna 2014. (dan smrti pok. ĆĆ) stanje novčanih sredstava na ime pok. PĆ iznosilo kod Splitske banke d.d. (sada OTP banka d.d.) 108.943,31 eura na računu broj [broj bankovnog računa], u iznosu od 27.147,92 eura na računu broj [broj bankovnog računa], u iznosu od 2.201,70 eura na računu broj [broj bankovnog računa] i u iznosu od 6,57 eura na računu broj [broj bankovnog računa], kod Zagrebačke banke d.d. u iznosu od 70.257,82 eura na računu broj [broj bankovnog računa], u iznosu od 21,13 eura na računu broj [broj bankovnog računa], u iznosu od 7,26 eura na računu broj [broj bankovnog računa] te kod HPB d.d. u iznosu od 1.225,37 kuna, dok su na ime pok. ĆĆ kod Splitske banke d.d. bila položena novčana sredstva na deviznom računu mirovine u iznosu od 5.816,14 eura.

14. Nadalje, prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka i stranaka, koje prihvaća kao vjerodostojne, utvrđuje da su pok. PĆ i pok. RĆ za vrijeme trajanja bračne zajednice na zajedničkom zemljištu zajedničkim sredstvima sagradili obiteljsku kuću koja se gradila do kraja 1970. -tih godina, za vrijeme koje gradnje su oboje radili i odgajali dvoje djece, te svoje plaće ulagali u obiteljsku kuću i zajednički život.

15. Cijeneći prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud pozivom na čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 11/78., 27/78., 45/89., 51/89. - službeni pročišćeni tekst, 59/90., 25/94., 162/98., dalje:ZBPO) zauzima pravno shvaćanje da predmetna imovina predstavlja zajedničku imovinu pok. PĆ i pok. RĆ kao bračnih drugova, budući da je stečena sredstvima koja su rezultat rada obiju stranaka, i to jednakim doprinosima pa zaključuje da je udjel svakog od njih u toj imovini po 1/2 dijela.

16. Također, prvostupanjski sud imajući u vidu da je tuženica kao kćerka pok. PĆ i pok. ĆĆ znala i morala znati da su njeni roditelji svojim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli predmetnu imovinu , a koja je ujedno predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 27. veljače 2015. sklopljenog sa pok. FĆ, zaključuje da tuženica nije bila u dobroj vjeri prilikom sklapanja tog ugovora jer je znala i morala znati da je predmetna imovina zajednička imovina njenih roditelja u po 1/2 dijela.

16.1. Imajući u vidu izostanak dobre vjere na strani tuženice , prvostupanjski sud pozivom na čl. 115. st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. , 152/14., dalje: ZVDSP) zauzima pravno shvaćanje da tuženica nije mogla steći vlasništvo preko granice vlasništva pok. PĆ, što ima za posljedicu da predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju u odnosu na ½ dijela predmetne imovine ne proizvodi pravni učinak prema tužiteljima kao nasljednicima pok. ĆĆ.

17. Stoga, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za vraćanje predmetne imovine u ostavinsku imovnu iza pok. ĆĆ.

18. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 5. ZPP-a, a cijeneći cjelokupni tijek postupka i uspjeh stranaka u postupku.

19. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za vraćanje u ostavinu iza pok. ĆĆ predmetne imovine u 1/2 dijela.

20. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su predmetnu imovinu pok. PĆ i RĆ stekli za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice sredstvima ostvarenim radom, te da je njihov doprinos u stjecanju te imovine jednak, jer takav zaključak nedvojbeno proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka kako to pravilno cijeni prvostupanjski sud. Naime, između stranaka nije sporno da je predmetna imovina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice pok. PĆ i ĆĆ, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je ocjenom iskaza saslušanih svjedoka i samih stranaka pravilno utvrdio da je imovina stečena novčanim sredstvima ostvarenim radom pok. PĆ u [adresa], a kroz koje vrijeme je pok. RĆ vodila brigu i odgajala zajedničku djecu, kao i da je imajući u vidu takva utvrđenja u pogledu njihova obiteljskog života i rada, njihov doprinos u stjecanju zajedničke imovine jednak odnosno svakog u 1/2 dijela, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje. Činjenica da je imovina bila upisana na ime pok. PĆ, kao i da su novčana sredstva bila položena na njegovim bankovnim računima, suprotno žalbenim navodima, sama za sebe nije od utjecaja na zaključak o zajedničkoj imovini. Neosnovani su i žalbeni navodi kako predmetna kuća predstavlja posebnu imovinu pok. PĆ, jer takvi navodi nemaju uporišta u utvrđenim činjenicama, a niti je tuženica tijekom postupka u tom pravcu isticala činjenice i predlagala dokaze.

21. Nadalje, tuženica žalbom neosnovano osporava zaključak prvostupanjskog suda da u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 27. veljače 2015. nije bila u dobroj vjeri. Naime, iz iskaza same tuženice kako je otac radio u Njemačkoj i majci slao novce za kuću i ona je plaćala radnike, dok je majka živjela s njima, čuvala ih i školovala, da je 1969. izgrađen donji kat u koji su uselili kao obitelj, nedvojbeno je za zaključiti da je tuženica znala da je predmetna kuća stečena u braku roditelja, isključivo njihovim radom i da je kao takva u njihovom zajedničkom vlasništvu, a ne u isključivom vlasništvu oca unatoč njegovom formalnom upisu u zemljišnim knjigama.

22. Žalbeni navodi kojima se tuženica poziva na okolnost da tužitelji u ostavinskom postupku iza pok. ĆĆ nisu prijavili predmetnu imovinu kao ostavinsku imovinu, zbog čega je doneseno pravomoćno rješenje o obustavi ostavinskog postupka, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. To iz razloga jer suprotno žalbenim navodima, pravomoćno rješenje o obustavi ostavinskog postupka zbog nedostatka ostavinske imovine ne sprječava nasljednike da u posebnoj parnici traže utvrđenje da određena imovina predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja, kao u ovom predmetu. Samo pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku, a što rješenje o obustavi postupka nije.

23. Odredbom čl. 277. ZBPO-a propisano je da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.

24. Prema čl. 283.ZBPO-a zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno (st.1.). Svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima (st.2.).

25. Prema čl. 287. ZBPO-a, kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (st.1.). U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine (st.2.).

26. Odredbom čl. 5. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., dalje:ZN) propisano je da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.

27. U konkretnom slučaju, pri utvrđenju da je predmetna imovina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice pok. PĆ i ĆĆ njihovim radom, na način da je pok. PĆ zarađivao u Republici Njemačkoj, a pok. ĆĆ za to vrijeme brinula o djeci, domaćinstvu i cijeloj njihovoj obitelji, s time da je njihov doprinos u stjecanju te imovine bio jednak doprinos, to sukladno mjerodavnim odredbama čl. 277. i čl. 287. st.1. ZBPO-a koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetne imovine, ista predstavlja njihovu zajedničku imovinu u jednakim suvlasničkim dijelovima .

28. Kako je pok. RĆ u trenutku svoje smrti bila suvlasnica predmetne imovine u 1/2 dijela, to ista u smislu čl. 5. ZN-a predstavlja njezinu ostavinu pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za vraćanje te imovine u 1/2 dijela u njezinu ostavinu.

29. Pri tome, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tuženica na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa pok. FĆ nije stekla vlasništvo na predmetnoj imovini.

30. Odredbom čl. 57. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - u daljnjem tekstu: ZVDSP), propisano je da kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti.

31. Nadalje, čl. 61. st. 1. ZVDSP-a propisano je da zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali, dok je u st. 2. propisano da iznimno, od st. 1. ovoga članka, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća će osoba moći, na temelju pravnoga posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva: - na pokretnoj stvari, ako je stvar pribavila na temelju naplatnog posla, postupajući u dobroj vjeri, - na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.

32. Odredbom sadržanom u čl. 124. st. 1. ZVDSP-a, propisano je da je stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti n i ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

33. Iz citiranih odredbi ZVDSP-a proizlazi (a to je i u suglasnosti sa navedenom odlukom Ustavnog suda posl.br. U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011.) da iznimno, radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na temelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkom pod kojim se štiti povjerenje u zemljišne knjige, u situaciji kada vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko i kada su dva sudionika navedenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla. Polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122. ZDSPV-a), prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Stoga je to pravilo i onda kada je bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga, odnosno kada su stjecatelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri. (Tako npr. u presudi VSRH posl. broj Rev-1867/12-2 od 29. listopada 2013.). Dakle, za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno pravnoj nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe, bitna je pretpostavka savjesnost i poštenje te treće osobe.

34. U konkretnom slučaju, pri utvrđenju da je tuženica znala odnosno morala znati da predmetna imovina predstavlja zajedničku imovinu njezinih roditelja stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, dakle da predmetna imovina nije isključivo vlasništvo njezina oca sa kojim je sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju, to prilikom sklapanja tog ugovora nije bila u dobroj vjeri (savjesna), slijedom čega se neosnovano poziva na stjecanje vlasništva povjerenjem u zemljišne knjige .

35. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154.st.5. ZPP-a, budući da su stranke podjednako uspjele u parnici.

36. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u izreci.

37. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke kao nepobijana ostaje neizm ijenjena.

U Rijeci 29. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan