Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1639/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahom Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici Ivani Binički Ložnjak, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Brdarević, odvjetnici iz Samobora, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Psp-34/2022-28 od 18. kolovoza 2025., 29. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Psp-34/2022-28 od 18. kolovoza 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da je tuženik ZP iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] neutvrđenog dana tijekom 2022. godine, što je tužitelj utvrdio 30. travnja 2022. smetao tužitelja AP iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom suposjedu k. č. br. [katastarska čestica], gospodarske zgrade i dvorište u [adresa] površine 260 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na način da je na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koji je tužitelj koristio kao pristupni put do svojih objekata širine cca 3 m izgradio sjenicu čime je bitno onemogućio tužitelja u dotadašnjem načinu korištenja k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] onemogućivši tužitelju pristup objektima u njegovom vlasništvu.

II Nalaže se tuženiku ZP iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da uspostavi ranije posjedovno stanje odnosno da ukloni izgrađenu sjenicu koja se nalazi na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], gospodarske zgrade i dvorište u [adresa] površine 260 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koji tužitelj koristi kao pristupni put te da omogući tužitelju AP iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] nesmetani pristup i korištenje navedenom nekretninom na do tada uobičajen način te mu se zabranjuje svako takvo ili slično buduće smetanje posjeda, sve u roku od 8 dana.

III Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove vođenja ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, obračunatom po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15.

IV Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.".

2. Protiv tog rješenje žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da niti jedan od svjedoka nije naveo da bi upravo sporni put, prolaz, odnosno dio dvorišta u suposjedu stranaka zarastao u trnje i grmlje. Pritom da sud miješa zapuštenost puta odnosno prolaza sa zapuštenošću čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se između ostalog nalazi u izvanknjižom vlasništvu i posjedu tužitelja. Također da nije utvrđeno na koji način i po kojim suposjednicama je uobičajeno korištenje k. č. br. [katastarska čestica], iz čijeg konkretnog posjeda tuženik izvodi svoje posjedovne ovlasti i faktičnu vlast te od kakvog je značaja ta okolnost na potrebu posjedovne zaštite i korištenja spornog dijela dvorišta od strane tužitelja i članova njegove obitelji. Stoga da je ostalo nejasno od koga tuženik izvodi svoj posjed da li je to KP i ČP ili moguće od IP, niti je jasno tko je nakon kupoprodaje uveo tuženika u posjed predmetne nekretnine te ga upoznao s posjedom ostalih suvlasnika koji su osim toga bili kao posjednici upisani u nadležnom katastarskom operatu pa tuženiku nije moglo ostati nepoznato da osim njega na predmetnoj čestici postoje i drugi posjednici. S tim u vezi ukazuje na iskaze samog tuženika te ostalih svjedoka, iz kojih proizlazi kako nije sporno da tužitelj te sljednici pokojne A i LP imaju posjedovna prava, međutim sud nije našao za shodno ispitati na koji način i u kojem dijelu čestice su pojedini posjednici izvršavali svoje posjedovne i vlasničke ovlasti. O navedenom načinu korištenja i posjedovanju nekretnine iskazivali su svi svjedoci, a u prilogu utvrđenja položaja i objekata na k. č. br. [katastarska čestica] dostavljen je i nalaz i mišljenje vještaka Branka Kolareka sa skicom lica mjesta te preklopom katastarskog plana i skice mjesta koji nalaz i mišljenje je sačinjen za potrebe postupka koji se vodi između istih stranaka pred naslovnim sudom pod brojem P-1145/2022 radi utvrđenja prava vlasništva upravo sporne čestice , koji je sudu dostavljen 20. lipnja 2025., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu, pa nije bilo razloga da sud ne cijeni kao dokaz i uzme u obzir činjenice koje su istim utvrđene. Sud međutim, nije naveo zašto nije izvršio uvid u predmetni nalaz te skicu lica mjesta. U konkretnom slučaju nije sporno da su objekti tužitelja i dio čestice koja se nalazi u njegovom posjedu zarasli, o čemu je sam tužitelj iskazivao. Također nije sporno da tužiteljev objekt ne koristi se na dotad uobičajeni način jer se obitelj dulje vremena ne bavi poljoprivredom te su neki od suvlasnika stariji ili su već umrli. Navedeno međutim ne znači da je njihov suposjed predmetne čestice prestao jer bi u protivnom svatko na taj način mogao uzurpirati zarasle i neodržavane objekte te čišćenjem preuzeti faktičku vlast nad istima. S tim u vezi sud uopće ne primjenjuje pravilno materijalno pravo pa tako prilikom odlučivanja uopće ne cijeni odredbu članka 24. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV). Navodi da nije sporno da tužitelj nije izvršavao svoju faktičnu vlast na dotad uobičajeni način te da je dio njegove nekretnine obrastao grmljem, međtuim isto ne znači da on nema interes i volju nastaviti izvršavati faktički vlast obzirom da ima interes proći do svojih objekata, očistiti iste, dovesti ili odnijeti stvari, kako je iskazao vezano vinsku prešu, što više ne može . Navodi da je sud propustio utvrdtiti da se u konkretnom slučaju ne radi isključivo o posjedu prava stvarne služnosti već je tužitelj ujedno i suvlasnik i suposjednik predmetne čestice pa se u ovom slučaju primjenjuje odredba članka 24. stavak 1. ZV -a. Također da je propušteno utvrditi i ocjeniti kakv je odnos suposjednika te kakav je njihov dotadašnji način izvršavanja posjedovnih ovlasti. Navodi da sud potpuno paušalno i bez ikakve kritičnosti odluku temelji na iskazu IP čiji iskaz prihvaća samo iz razloga što je nesrodna te zanemaruje činjenicu da je ista prijevarnim postupanjem zajedno sa tuženikom omogućila istome da se u svibnju 2022. uknjiži kao vlasnik u 1/1 dijela k. č. br. [katastarska čestica], iako znajući da njezina pokojna majka samo formalno bila upisana kao vlasnica te nekretnine, što tuženik niti ne spori navodeći u odgovoru na tužbu da on ima vlasnički posjed koji je stekao upravo kupoprodajom od IP. Isto tako da sud prihvaća da je tuženik 2019. sagradio spornu nadstrešnicu, međutim osim njegovog iskaza navedeno ne proizlazi iz bilo kojeg drugog dokaza, pa tako ni EP koja živi u [adresa] u neposrednoj blizini tuženika, a o istome nije moglo govoriti niti jedan drugi svjedok.

4. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, podredno preinačiti na način da se prihvati postavljeni tužbeni zahtjev.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu, navode tužitelja smatra paušalnim bespredmetnim i usmjernim jedino na odugovlačenje postupka. Naglašava da je sud donio pravilno i zakonito rješenje na temelju provedenih dokaza iz kojih jasno proizlazi da sporna nadstrešnica postavljena 2019., dok je tužitelj ovu tužbu u ovom postupku podnio tek 2022., te u tijeku cijelog postupka nije dokazao subjektivni zakonski rok od 30 dana za podizanje posjednovne tužbe. Osim što je za podizanje tužbe bio prekluziji, tužitelj čak nije aktivno legitimiran za vođenje postupka jer je i sam izvanknjižni vlasnik te je pojedinačni ispravni postupak koji je pokrenuo u tijeku. Tijekom postupka iz iskaza brojnih svjedoka a kojima je sud poklonio vjeru proizlazi da tužitelj nije bio u posjedu dijela svoje izvanknjižne neketnine godinama od kako su mu umrli otac i majka, te da zemljište zaraslo u visoku makiju i korov. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da nema mjesta smetanju posjeda.

6. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificaranom u istom.

7. Žalba je osnovana.

8. U pravu je tužitelj kad u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. Stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP).

9. Naime, iz sadržaja izreke pobijanog rješenja nije jasno što u konkrenom slučaju zapravo je predmet tužbenog zahtjeva odnosno sudske zaštite zbog smetanja posjeda. Nije jasno da li je tužitelj smetanom posjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ili eventualnom posjedu puta kao prava prolaza preko nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz obrazloženja pobijanog rješenja moglo bi se zaključiti kako se u konretnom slučaju predmet posjed prava stvarne služnosti. Međutim, samo izreka sudske odluke stječe svojstvo pravomoćnosti, a ne i njezino obrazloženje, pa je zbog razloga pravne sigurnosti svakao potrebno da je iz izreke pobijanog rješenja razvidno što je u konkretnom slučaju predstavlja predmet zaštite od smetanja posjeda.

10. Prema odredbi članka 10. stavak 1. ZV-a, osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, dok je stavkom 5. istog članka određeno kako je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

11. Posjed stvari je faktično postojanje vlasti neke osobe glede određene stvari (bez obzira je li njoj ta stvar i pravno pripada). S druge pak strane posjed prava, a to je u našem pravnom poretku samo posjed stvarne služnosti, jest stanje u kojem osoba faktično izvršava sadržaj prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (bez obzira je li ona ovlaštenik tog prava ili nije).

12. Naime, posjed stvari predstavlja faktičnu vlast osobe nad određenom stvari, bez obzira na pravni status te stvari. Postoji li glede te stvari nečiji posjed ili ne, prosuđuje se po tome je li činjenica nečije vlasti vidljiva, je li razmjerno trajna, da li mogućnosti isključenja tuđih zahvata te stvari i je li dostupna posjedniku s obzirom na prilike i vrstu stvari. Posjed prava omogućava posjedniku da se na određeni način služi nekretninom koju ne drži u posjedu. Razlika između posjeda stvari i posjeda p rava jeste u tome što posjed stvari označava faktičnu vlast, dok posjed prava označava faktično izvršavanje prava stvarne služnosti na tuđoj nekretnini.

13. Prema odredbi članka 22. stavak 1. ZV-a posjedniku mu je posjed samovlasno smetano ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtjevajući da sud čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u častu smetanja, te zabrani tako i slično smetanje ubuduće.

14. Prema stavku 2. istog članka sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postpuku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

15. Prema tome u ovom postupku tužitelj mora dokazati samo posljednje stanje posjeda.

16. Dakle, nužno je prije svega utvrditi činjeničnu osnovu posjeda predmetne nekretnine, s obzirom na naprijed navedeno, da li se radi o suposjedu predmetne nekretnine ili posjedu prava stvarne služnosti prolaza preko tuženikove nekretnine. Ako bi se radilo o posjedu prava stvarne služnosti, tada je neodlučno da li tužitelj ima drugi put do svoje nekretnine.

17. Način izvršavanja posjeda faktičko je pitanje, ovisi o u ovom slučaju o načinu na koji tužitelj koristi vlastitu nekretninu. Stoga za utvrđenje posljednjeg stanja posjeda nije odlučno jesu li ga susjedi viđali svakodnevno ili u rijetkim prilikama pa je čak i jesu li ga uopće viđali niti se na temelju učestalosti dokaza može isključiti da bi tužitelj napustio posjed vlastite nekretnine ali i spornog prolaza.

18. Naime, prema odredbi čl. 19. st. 2. ZV-a smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

19. Osim toga, prema odredbi članka 28. stavak 2. ZV-a dotadašnjem je posjedniku prestao njegov posjed kad je stvar stekla u posjed osoba koja neće izvršavati nikakvu njegovu vlast u pogledu te stvari ili kad mu je druga osoba oduzela stvar, ako on nije ostvario zaštitu svoga posjeda, dok prema odredbi članka 29. stavak 2. ZV-a posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok ga njegov posjednik može izvršavati ako to želi već taj posjed prestaje samo kad posjednik poslužne nekretnine prestane činiti što je dotada činio, prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno prestane propuštati što je do tada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svoga posjeda .

20. Treba voditi računa i o tome da u smislu odredbe članka 21. stavak 3. ZV-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protkom roka od 30 dana od dana saznanja od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja a najkasnije u roku od godinu dana od dana od nastalog smetanja.

21. Prema navodima tužbe nadstrešnica je postavljena tijekom 2022. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor prekluzije, te tijekom postupka tvrdi da je nadstrešnica postavljena 2019.

22. Prema odredbi članka 219. ZPP-a, stranke su u parničnom postupku dužne iznijeti činjenice te predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobijaju navode i dokaze protivnika. Osnovna načela u parničnom postupku te načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju odnih dokaza koje su stranke ponudile.

23. Prema odredbi članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

24. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će po potrebi dopuniti činjenično stanje izvođenju odgovarajućih predloženih dokaza imajući u vidu primjedbe i upute ovog rješenja. Nakon toga prvostupanjski sud će donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku o zahtjevu tužitelja za pružanje posjednove zaštite na temelju pravilne i svestrane ocjene svih izvedenih dokaza uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

25. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženje žalbe tužitelja pobijano rješenje ukinuti, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja posebnu odredbu iz članka 380. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci 29. svibnja 2026.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara