Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1170/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3, kojega iz radnog odnosa zastupa punomoćnica FI, dipl. iur. iz [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994862), Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojega iz radnog odnosa zastupa punomoćnica KI, dipl. iur. iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br.P-3730/2024-5 od 20. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br.P-3730/2024-5 od 20. prosinca 2024.,
Obrazloženje
Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.422,49 eur sa zateznim kamatama tekućim od
1. rujna 2020. pa do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP)
3. Tužitelj predlaže uvaženje žalbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužitelja je neosnovana.
6. Prvostupanjski sud po provedenom postupku polazeći od polazeći od nespornih činjenica da je tužiteljeva osiguranica u prometnoj nezgodi od 18. svibnja 1993. za koju je odgovoran osiguranik tuženika zadobila ozljede zbog posljedica kojih je umirovljena tako da joj je rješenjem od 14. prosinca 1994. priznato pravo na invalidsku mirovinu i to 50% zbog nesreće na poslu i 50% zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi isplatu koje mirovine je vršio tužitelj pa tako i u razdoblju od 1. srpnja 2018. pa do 30. lipnja 2020. u ukupnom iznosu od 66.642,48 kn od kojeg iznosa tužitelj potražuje 50 % tj. iznos od 33.321,24 kn u kojem omjeru je prometna nezgoda uzrokovala invalidnost koji zahtjev tužitelj temelji na odredbama čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., dalje ZOMO), prvostupanjski sud kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja te odlučuje kao u točki I. izreke.
7. Obrazlaže prvostupanjski sud da tuženik može odgovarati samo u okviru ugovorom preuzetih obveza te odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13,152/14 i 155/23, dalje: ZOOP) koje reguliraju ugovor o osiguranju te da se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obujma obveze tuženika kao osiguratelja treba primijeniti materijalno pravo koje regulira ugovor o osiguranju, dakle ZOOP i to upravo naprijed citirane odredbe članka 27. ZOOP -a, -da bi prema odredbi čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika postojala ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja je isplaćena osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.
8. Stoga zaključuje prvostupanjski sud da bi obveza na naknadu štete tužitelju postojala samo u slučaju ukoliko bi iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojoj osiguranici bio veći od iznosa mirovine koja bi se isplaćivala da je do umirovljenja došlo zbog povrede na radu, i to samo u visini razlike tih mirovina. S obzirom da tužitelj u ovom postupku nije dokazao visinu štete koju bi mu sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a tuženik bio u obvezi naknaditi, teret dokazivanja koje činjenice kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu leži na tužitelju to primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim pa istoga odbija te odlučuje kao u izreci pobijane presude.
9. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da za odluku u sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv štetnikovog osiguravatelja, a radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine nije mjerodavan ZOMO -a, kako pogrešno tvrdi žalitelj već Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine broj 151/05,36/09,75/09,76/13 i 152/14: dalje-ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Zavodu, a šteta da je za tužitelja nastala u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina. Naime, Zakon o mirovinskom osiguranju predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja dok se tuženik bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti pa isti može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dakle, po odredbama ZOOP-a.
11. Protivno žalbenim tvrdnjama, ZOOP je specijalni zakon u odnosu na ZOMO, i isti se primjenjuje u konkretnom slučaju jer se radi o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja i tuženik kao osiguravatelj ne nalazi se u poziciji u kojoj je štetnik-vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguravatelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a budući da tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema ugovoru o osiguranju u smislu čl. 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova osiguravateljnog pokrića kao i rizici koji su uključeni u isto, pa time i načelo razmjernosti iz čl. 27. ZOOP.
12. U smislu odredbe članka 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postojala bi ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koju isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje uslijed umirovljenja zbog povrede na radu.
13. Naime, zakonskom odredbom (članka 27. stavak 1. ZOOP-a) je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, koji obavljaju nadoknaditi poslove stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, stavak 2. propisuje da se stvarnom štetom, u smislu stavka 1. ovog članka, smatraju troškovi liječenja i drugih nužni troškovi učinjeni prema propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3 tog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine, koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu dok odredba stavka 4 propisuje da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
14. Dakle, kako prema odredbi čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje uslijed umirovljenja zbog povrede na radu, dok tužitelj nije dokazao da bi postojala razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a koju bi (stvarnu) štetu u skladu s člankom 27. ZOOP-a tuženik mogao osnovano potraživati. Sukladno tome pravilno je sud prvog stupnja, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. u vezi sa člankom 7.
ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev, kao neosnovan.
15. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani te je primjenom odredbe članak 368. stavak 1. ZPP-a te članka 380. stavak 1. točka 2.
ZPP-a odlučeno kao u izreci presude.
U Rijeci, 29. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković
