REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-1585/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića – Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Nadramija i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika ZVJEZDANE HALAPIR RAMSAY, Zagreb, Ulica Milovana Gavazzija 11A, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici, odvjetnici Ana-Mariji Leško Blažić u Zagrebu, bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava i prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 29. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 19. svibnja 2026. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice izdane dana 24. studenog 2014. i potvrđene dana 24. studenog 2014. kod javnog bilježnika Mirjane Trkman Pajić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-4504/14 iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5. i toč. 8. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 19. svibnja 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice izdane dana 24. studenog 2014. i potvrđene dana 24. studenog 2014. kod javnog bilježnika Mirjane Trkman Pajić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-4504/14.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice izdane dana 24. studenog 2014. i potvrđene dana 24. studenog 2014. kod javnog bilježnika Mirjane Trkman Pajić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-4504/14 iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 19. svibnja 2026. podnio sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice izdane dana 24. studenog 2014. i potvrđene dana 24. studenog 2014. kod javnog bilježnika Mirjane Trkman Pajić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-4504/14.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj dana 29. travnja 2026. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem gore navedene zadužnice i to, kako navodi u specifikaciji tražbine priloženoj zahtjevu za izravnu naplatu, za ukupan iznos glavnice od 1.655,30 EUR te obračunatih zateznih kamata na glavnicu od 25.11.2026. do 29.04.2026. u iznosu od 810,37 EUR uvećano za daljnje zakonske zatezna kamate na iznos glavnice od 30.04.2026. do konačnog podmirenja duga. Međutim, iako iz specifikacije tražbine proizlazi da ukupna tražbina (glavnica + ZZK) iznosi 2.465,67 EUR, ovrhovoditelj podnesenim zahtjevom za izravnu naplatu traži od Financijske agencije da zapljeni cjelokupni iznos prema ovršnoj ispravi na kojoj je naznačen iznos od 3.200,00 EUR. Dakle, ovrhovoditelj traži i više od onog nego što sam tvrdi da mu navodno pripada. Nadalje, ovrhovoditelj po osnovi obračunatih kamata potražuje iznos od 810,37 EUR, koja je kamata obračunata od 25.11.2026. do 29.04.2026., dakle od datuma koji se još uopće nije dogodio, a pritom ovrhovoditelj nije priložio nikakav obračun kamata. Stoga je zahtjev za izravnu naplatu nezakonit, kao i postupanje Financijske agencije, te nepodoban za postupanje. Dalje, ovršenik ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Naime, predmetna zadužnica postala je ovršna s danom izdavanja, odnosno s danom 24.11.2014. Kako je zahtjev za izravnu naplatu podnesen dana 29.04.2026., dakle nakon proteka roka od 10 godina, to je razvidno da je nastupila zastara predmetnog potraživanja. Smatra da je time ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a. Dalje, uslijed nastupa zastare, ispunjen je i razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, odnosno ovrhovoditelj više nije ovlašten temeljem predmetne zadužnice tražiti izravnu naplatu. Ovrhovoditelj, međutim, sukladno odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem predmetne zadužnice i iz razloga što se radi o zadužnici na kojoj je naznačen vjerovnik – Zagrebačka banka d.d.. dok je zahtjev za izravnu naplatu podnio ovdje označeni vjerovnik SVEA EKONOMI d.o.o. . Budući da zadužnica glasi na drugu osobu, ovrhovoditelj nema pravo izravno plijeniti sredstva ovršenika niti voditi postupak. Ovrhovoditelj je bio dužan, sukladno odredbi čl. 32. OZ-a, uz zahtjev za izravnu naplatu priložiti valjanu ispravu iz koje bi bila vidljiva njegova aktivna legitimacija, a to nije učinio. Dalje, ovršenik navodi da je zadužnica isprava temeljem koje dužnik daje suglasnost vjerovniku da mu se zaplijene računi radi naplate duga. Dakle, da bi naplata temeljem zadužnica bila zakonita i dopuštena preduvjet za isto je postojanje duga prema vjerovniku na koga zadužnica glasi. Međutim, u okolnostima ovog slučaja, ovršenik, u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, nema duga ni prema vjerovniku naznačenom u zadužnici, ni prema ovdje označenom ovrhovoditelju. Naime, zahtjevu na izravnu naplatu nije priložena niti jedna valjana isprava iz koje bi bila razvidna osnovanost zahtjeva (osnova i visina navodne tražbine, nastanak i dospijeće iste i sl.), kao ni aktivna legitimacija ovrhovoditelja. Smatra da je time ispunjen žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 8. OZ-a. I konačno, kako se radi o zastarjeloj tražbini, ispunjen je razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a, a to je protek roka u kojem se po zakonu može tražiti ovrha. Stoga predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nedopuštenim. Ovršenik predlaže sudu i odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, pri čemu ne navodi do kada predlaže odgodu. Provođenjem predmetne ovrhe ovršenik trpi nenadoknadivu štetu budući da ostaje bez osnovnih sredstava za život i uzdržavanje svoje obitelji. Ovršenik ima dvoje punoljetne djece od kojih jedno redovno studira, a predmetnom ovrhom blokiran je račun ovršenika. S obzirom na visinu neredovitih primanja ovršenika i obveze uzdržavanja, razvidna je nenadoknadivost štete koju provedbom ovrhe trpi. Odgodom predmetne ovrhe spriječit će se i nasilje i to pravno nasilje kojeg provodi Financijska agencija obzirom je otpočela s provođenjem ovršnih radnji, a da pritom nije provjerila formalnu ispravnost isprave na temelju koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu.

3. Na prijedlog ovršenika ovrhovoditelj se očitovao podneskom od dana 29. svibnja 2026. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti te predlaže sudu odbiti ovršenikov prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

4. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9.-11. OZ-a.

5. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

6. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a, a kojim je propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha.

7. Dakle, navedeni razlog postoji ako je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha. Dakle, ako je nastupila prekluzija, a što nije slučaj u ovom postupku jer niti OZ-om niti nekim drugim zakonom nije propisan rok u kojem se mora pokrenuti postupak izravne naplate, odnosno nije propisan rok za pokretanje postupka prisilnog namirenja tražbine koja je predmet ovog postupka izravne naplate. Razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a u bitnome se odnosi na činjenicu prekluzije, odnosno da se ovrha određenih prava iz određenih ovršnih isprava može ostvariti samo unutar strogih zakonskih rokova, a čije neostvarenje za posljedicu ima gubitak prava zbog njegova neostvarenja u roku koji je zakonom određen (gubi se subjektivno pravo i zahtjev za njegovo prisilno ostvarenje, npr. smetanje posjeda čl. 144. Zakona o parničnom postupku, ovrha radi vraćanja zaposlenika na rad u vezi čl. 268. OZ-a itd.).

8. Pri tome valja naglasiti kako se rok za pokretanje ovršnog postupka u smislu čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a ne treba poistovjetiti sa zastarnim rokom iz toč. 11. st. 1. čl. 50. OZ-a.

9. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog ovršenika u dijelu u kojem predlaže pljenidbu i prijenos novčanih sredstava proglasiti nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

10. Ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 8. OZ-a, a kojim je propisano da se protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalba ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom.

11. Međutim, ovršnom ispravom podnesenom na izravnu naplatu, tj. predmetnom zadužnicom, nije određen nikakav uvjet, odnosno nije određen nikakav uvjet za isplatu.

12. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog ovršenika u dijelu u kojem predlaže pljenidbu i prijenos novčanih sredstava proglasiti nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 8. OZ-a odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

13. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

14. U svom prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 11. OZ-a.

15. Kako ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52 st. 3. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

16. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

17. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

18. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

19. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

20. Prijedlogom od dana 19. svibnja 2026. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 11. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

21. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

22. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

23. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

24. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

25. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

26. Nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete ovršenik obrazlaže time što provođenjem predmetne ovrhe ostaje bez osnovnih sredstava za život i uzdržavanje svoje obitelji. Međutim, takvi razlozi, ma kako bili otegotni za ovršenika, ne predstavljaju razlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

27. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, obzirom da umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

28. Isto tako valja reći i to da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik ne dobiva mogućnost da tim istim novčanim sredstvima i raspolaže obzirom da ona i dalje ostaju zaplijenjena. Dakle, i u slučaju usvajanja prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima i koristiti ih za podmirenje svojih životnih potreba, pa u tom smislu odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi od ovršenika otklonila one negativne posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu. Naime, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe.

29. U svom prijedlogu ovršenik navodi da provedba predmetne ovrhe predstavlja pravno nasilje. U odnosu na navedeno valja reći da prisilna naplata tražbine i zadužnice, koja po samom zakonu predstavlja ovršnu ispravu temeljem odredbe čl. 214. st. 7. OZ-a, nije i ne može biti protupravna. Činjenica da je postupak izravne naplate pokrenut temeljem zadužnice ne upućuje na vjerojatnost da je odgađanje ovrhe potrebno da bi se spriječilo nasilje.

30. Obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

31. Ovršenik je zatražio trošak sastava prijedloga od dana 19. svibnja 2026.

32. Zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga od dana 19. svibnja 2026. nije osnovan.

33. Naime, čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

34. S obzirom da ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom budući je isti odbijen kao neosnovan, sud je stava da ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku pa obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 14. st. 5. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom III. izreke rješenja.

35. Ovrhovoditelj je zatražio trošak sastava očitovanja od dana 29. svibnja 2026. na prijedlog ovršenika.

36. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka nije osnovan.

37. Naime, čl. 14. st. 4. OZ-a propisuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

38. Sud je stava da trošak sastava očitovanja ovrhovoditelja na prijedlog ovršenika nije trošak koji je bio potreban za ovrhu obzirom očitovanje ovrhovoditelja nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Sud je prijedlog ovršenika dostavio na očitovanje ovrhovoditelju uvažavajući pravo stranke da se očituje o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, ovrhovoditelj nema obvezu očitovanja. Sud je ovrhovoditelju u ovom postupku omogućio, ali ne i naložio (primorao ga) da odgovori na prijedlog ovršenika.

39. Slijedom navedenog, budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 29. svibnja 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po pun.

3. spis

Z/ kal.20 dana