Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: K-266/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinje Silvane Brala kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Nikole Perice i Martine Gavić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Antonie Župan, u kaznenom predmetu protiv optuženog HŽ, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. - dalje u tekstu: KZ/11) u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj: KO-DO-31/2026 podignute 20. siječnja 2026., izmijenjene na raspravi 24. travnja 2026. i 18. svibnja 2026., nakon javne rasprave održane 24. travnja 2026., 18. svibnja 2026., 21. svibnja 2026. i 27. svibnja 2026. (kada je i zaključena), u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru FŽ, optuženog HŽ i branitelja optuženika Lovre Vitlova, odvjetnika u [adresa], **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi HŽ, zvan H, sin F i U rođene V, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Bosne i Hercegovine, ugostitelj, nezaposlen, u izvanbračnoj zajednici, otac jednog mlt. djeteta, bez čina i odlikovanja, osuđivan,

k r i v  j e

što je dana 9. kolovoza 2023. u razdoblju od 20:20 sati do 22:00 sati, u [adresa], u obiteljskoj kući u vlasništvu obitelji UŽ, u skladu sa prethodnim međusobnim dogovorom sa za sada neutvrđenom osobom, u nakani da se domogne tuđih predmeta znatne vrijednosti, koristeći od ranije stečena saznanja za vrijeme dok je kod njih radio u kampu, na sjeverozapadnom dijelu kuće preko više naslaganih predmeta popeo se na nadstrešnicu kuće, te uporabom podesnog alata razbio ostakljeni dio prozora dječje sobe na prvom katu, a potom kroz tako nastali otvor provlačenjem ruke istoga otvorio i ušao u dio kuće koji koriste VŽ i UŽ, nakon čega je pomoću originalnog ključa u ormaru otključao sef odakle je uzeo i za sebe zadržao točno neutvrđeni novčani iznos u vlasništvu VŽ, a svakako veći od 7.963,37 eura, te je pretraživanjem preostalih prostorija pronašao, uzeo te za sebe zadržao više komada zlatnog i srebrnog nakita za sada neutvrđene vrijednosti, i to dio u vlasništvu njihove zajedničke mlt. djece RŽ i KŽ te dio u vlasništvu UŽ, a potom kroz isti otvor izašao iz kuće, nakon čega je došao do sjeverne strane iste kuće te se popeo preko stepeništa u prizemlju do sporednih otključanih ulaznih vrata, kroz koja je ušao u dio kuće koji koriste JŽ i BŽ, te se popeo na kat, odakle je u kuhinji iz posuda za kuhanje uzeo i za sebe zadržao točno neutvrđeni novčani iznos u vlasništvu JŽ, a svakako veći od 7.963,37 eura, dok je iz novčanika u vlasništvu BŽ uzeo i za sebe zadržao točno neutvrđeni novčani iznos, a najmanje iznos od 900,00 eura,

dakle, provaljivanjem da dođe do stvari iz zatvorene prostorije tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji, a vrijednost ukradenih stvari je velika,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - tešku krađu, opisano u članku 229. stavku 1. točki 1. KZ/11 i stavku 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 229. stavka 2. KZ/11 optuženi HŽ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE.

III. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom HŽ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. listopada 2025. pa na dalje.

IV. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenom VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 7.963,37 eura (sedam tisuća devetsto šezdeset tri eura i trideset sedam centi) te se nalaže optuženom HŽ iznos od 7.963,37 eura (sedam tisuća devetsto šezdeset tri eura i trideset sedam centi) isplatiti oštećenom VŽ u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećeni VŽ upućuje u parnični postupak.

Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećena UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] te oštećena djeca KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], oboje zastupani po majci UŽ, se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima u cijelosti upućuju u parnični postupak.

Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev zakonskim nasljednicima pok. oštećenika JŽ i to: BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u iznosu od 2.654,46 eura (dvije tisuće šesto pedeset četiri eura i četrdeset šest centi), VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u iznosu od 2.654,46 eura (dvije tisuće šesto pedeset četiri eura i četrdeset šest centi) i ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u iznosu od 2.654,46 eura (dvije tisuće šesto pedeset četiri eura i četrdeset šest centi), te se nalaže optuženom HŽ navedene novčane iznose isplatiti zakonskim nasljednicima pok. oštećenika JŽ - BŽ, VŽ i ŽŽ u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva isti upućuju u parnični postupak.

Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećenoj BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 900,00 eura (devetsto eura) te se nalaže optuženom HŽ iznos od 900,00 eura (devetsto eura) isplatiti oštećenoj BŽ u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećena BŽ upućuje u parnični postupak.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavka 2. točke 1.,

5., 6. i 7. ZKP/08 optuženi HŽ dužan je platiti troškove kaznenog postupka i to: trošak biološkog vještačenja u iznosu od 314,76 eura (tristo četrnaest eura i sedamdeset šest centi), troškove liječenja u iznosu od 245,69 eura (dvjesto četrdeset pet eura i šezdeset devet centi), paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura (petsto eura), odnosno sveukupno iznos od 1.060,45 eura (tisuću šezdest eura i četrdeset pet centi) te nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja i ostale troškove liječenja, u iznosu koji će biti određeni posebnim rješenjima.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog HŽ zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. KZ/11 u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11.

2. Na raspravi 18. svibnja 2026. zastupnica optužbe je nakon što su izvedeni svi personalni dokazi izmijenila optužnicu u činjeničnom i zakonskom opisu te pravnoj oznaci djela (list 257 spisa), a kako je to pobliže navedeno u podnesku broj: KO-DO- 31/2026 od 18. svibnja 2026., koji je predala na raspravi, a koji prileži spisu predmeta na listovima 259-260 spisa.

3. Oštećeni VŽ postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 50.000,00 eura.

3.1. Oštećena UŽ je u svoje ime, ali i kao zakonska zastupnica oštećene djece KŽ i RŽ postavila imovinskopravni zahtjev u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura.

3.2. Pok. oštećenik JŽ je postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 110.000,00 eura, a koji je po pravilima Zakona o nasljeđivanju u trenutku smrti prešao na njegove zakonske nasljednike BŽ (suprugu), VŽ (sina) i ŽŽ (kćer), koji su svi ostali pri podnesenom imovinskopravnom zahtjevu pok. JŽ, te su dodatno, svaki u svoje ime, potraživali 1/3 nasljednog dijela u odnosu na ranije postavljeni imovinskopravni zahtjev.

3.3. Oštećena BŽ postavila je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.000,00 eura.

4. Optuženi HŽ pozvan da se očituje o optužbi i imovinskopravnim zahtjevima je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret ali da nije suglasan s imovinskopravnim zahtjevima.

4.1. U svojoj obrani optuženi HŽ je naveo da je predmetno kazneno djelo počinio zajedno s još jednom osobom, čije ime ne smije otkriti sudu jer ta osoba prijeti njegovoj supruzi i djetetu, dodajući da će po povratku u Bosnu i Hercegovinu moći reći o kojoj se osobi radi. Naveo je da se kaje zbog onoga što je učinio te da je ranije bio normalna osoba, bavio se sportom i radio za Obavještajno-sigurnosnu agenciju Bosne i Hercegovine (OSA), pri čemu je taj posao izgubio 2017. godine. Istaknuo je da je oženjen i otac jednog maloljetnog djeteta, da je 2008. godine izgubio oca koji je umro od „srca“ te da mu je brat ubijen 2015. godine. Naveo je da nakon tih životnih događaja može reći da je „poludio“, pojašnjavajući kako smatra da mu je brata „ubila država“, budući da je brat bio osuđen na kaznu zatvora, a nakon što je pomilovan i izašao iz zatvora, ubijen je od strane jedne osobe koja je na njega pucala vatrenim oružjem. Nadalje je naveo da je u Hrvatsku došao zaraditi, a da se u Bosnu i Hercegovinu vratio „polumrtav“. Istaknuo je da nije htio naštetiti obitelji BŽ, iako su to, prema njegovim riječima, mnogi htjeli. Naveo je da su ga prije inkriminiranog događaja četiri osobe na smrt pretukle i „deportirale“ u Bosnu i Hercegovinu. Istaknuo je da se u liječničkoj dokumentaciji navodi kako je ozljede zadobio u boksu, ali da to nije točno te da o tim detaljima ne želi iskazivati. Naveo je da je imao hematome po glavi, a sve zbog nesporazuma koji se dogodio s obitelji BŽ, dodajući da se nije htio nikome osvećivati. Dalje je naveo da je u to vrijeme upao u velike probleme, da je pio alkohol i konzumirao drogu te da je i prilikom uzimanja novca bio prevaren od strane druge osobe koja je bila s njim. Istaknuo je da novčani iznosi nisu bili onakvi kako su ih navodili nasljednici pokojnog JŽ, odnosno saslušani svjedoci i nevjesta, već da je on dobio oko 7.000,00 eura, od čega mu je osoba koja je bila s njim uzela 2.500,00 eura. Naveo je da mu je teško i da mu je krivo zbog svega što se dogodilo. Također je izjavio da nema problema ni s alkoholom ni s drogom te da se zbog toga nikada nije liječio. Zaključno je naveo da priznaje sve činjenične navode izmijenjene optužnice, osim navoda koji se odnose na visinu novčanih iznosa navedenih u optužnici, koje ne priznaje. Na okolnost svoje obrane u sudski spis predao je liječničku dokumentaciju.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je u svojstvu svjedoka ispitao ŽŽ (listovi 230-232 spisa), UŽ (listovi 252-253 spisa), BŽ (listovi 234-255 spisa) i VŽ (listovi 255-256 spisa), pri čemu je uz suglasnost stranaka pročitan i iskaz svjedoka VŽ iz prethodnog postupka (listovi 95-98 spisa). Sud je nadalje pročitao zapisnik o očevidu od 9. kolovoza 2023. (listovi 3-4 spisa), kriminalističko-tehničko izvješće (listovi 5-6 spisa), popis otuđenih predmeta (list 34 spisa), nalaz i mišljenje samostalnog vještaka za biološka vještačenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ (listovi 131-136 spisa), izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu (listovi 55-57 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru doneseno po povjereniku suda, javnom bilježniku Dragi Burazeru, od 21. srpnja 2025. (listovi 91-92 spisa) te liječničku dokumentaciju koju je optuženi predao u spis predmeta (listovi 312-313 spisa). Na kraju dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz kaznene evidencije i prekršajne evidencije za optuženog (listovi 210-210b, 265-267, 268-271, prijevod na listovima 288-301 te listovi 306-307 spisa).

6. S obzirom na to da je optuženi priznao počinjenje kaznenog djela te priznao sve činjenične navode izmijenjene optužnice, osim onih koji se odnose na visinu otuđenih novčanih iznosa, među strankama nije bilo sporno da je dana 9. kolovoza 2023. provalio u obiteljsku kuću oštećenika te iz iste oduzeo novac i nakit s ciljem njihova protupravnog prisvajanja.

7. Sporno je ostalo pitanje visine protupravno pribavljene imovinske koristi, a time i visine prouzročene imovinske štete, budući da je optuženi osporio visinu otuđenog novčanog iznosa navedenog u izmijenjenoj optužnici. Optuženik se izmijenjenom optužnicom tereti da je iz sefa u vlasništvu VŽ oduzeo točno neutvrđeni novčani iznos, svakako veći od 7.963,37 eura, da je iz kuhinje u dijelu kuće koji koristi JŽ oduzeo točno neutvrđeni novčani iznos, također veći od 7.963,37 eura, te da je iz novčanika BŽ oduzeo novčani iznos od najmanje 900,00 eura. Nasuprot tome, optuženi je u svojoj obrani naveo da novčani iznosi nisu bili onakvi kako su ih naveli oštećenici, odnosno svjedoci, već da je od otuđenog novca dobio oko 7.000,00 eura, od čega je 2.500,00 eura predao osobi koja je s njim sudjelovala u počinjenju kaznenog djela.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je analizirao niže naveden dokaze, ocjenjujući ih pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti.

8.1. Sud je pritom imao u vidu načelo identiteta optužbe iz članka 449. stavka 1. ZKP/08, prema kojem se presuda može odnositi samo na djelo koje je predmet na raspravi izmijenjene optužnice, slijedom čega sud nije ovlašten dodavati nove modalitete počinjenja niti povećavati kriminalnu količinu.

9. U odnosu na sporne činjenice svjedokinja ŽŽ iskazala je da joj je majka BŽ telefonski rekla da je iz njihova stana otuđen iznos od 110.000,00 eura koji je bio u vlasništvu pokojnog JŽ, kao i manji novčani iznos iz njezina novčanika. Nadalje je navela da joj je brat VŽ naknadno rekao da mu je iz njegova stana otuđen novac u iznosu između 40.000,00 i 50.000,00 eura, dok joj je nevjesta UŽ rekla da joj je otuđen zlatni nakit, odnosno sav nakit koji je imala u kući. Svjedokinja je navela da joj je brat rekao kako se njegov novac nalazio u sefu, dok su joj roditelji rekli da se njihov novac nalazio u regalu, gdje je bilo posuđe. Iskazala je da prije predmetnog događaja nije znala da njezin otac i brat drže novac u gotovini u kući, već je za to saznala tek nakon što su joj to rekli majka i brat. U odnosu na podrijetlo novca navela je da je iznos od 110.000,00 eura predstavljao ušteđevinu njezina oca, stečenu radom i prihodima od autokampa, dok je novac otuđen njezinu bratu, prema njezinu mišljenju, dijelom predstavljao ušteđevinu, a dijelom utržak iz restorana. Nije znala da otac i brat drže novac u gotovini u kući. Nadalje je navela da njen otac nije vjerovao u banke, kao što ne vjeruje ni brat, pa da joj zato nije nelogično da su ove novčane iznose držali u kući.

10. Svjedokinja UŽ iskazala je da je nakon povratka u kuću uočila da je provaljeno u dio kuće koji koristi sa suprugom VŽ i djecom te da je tom prilikom ustanovila da joj je otuđeno nekoliko komada zlatnog nakita, kao i lančići, narukvice i medaljoni njezine i Filipove djece - KŽ i RŽ. Vrijednost otuđenog nakita procijenila je na 5.000,00 eura, navodeći da računima za otuđeni nakit ne raspolaže jer je dio nakita dobiven na poklon. U odnosu na popis otuđenih predmeta na listu 34 spisa, koji joj je predočen, navela je da ga je osobno vlastoručno napisala te da je u njemu točno naznačen nakit djece, osim Swarovski naušnica koje su bile njezino vlasništvo, dok u popisu nisu navedene jedne njezine zlatne naušnice koje su joj također nestale. Navela je da je točno i da je dio otuđenog nakita bio srebreni. Iskazala je i da zna da je njezinu suprugu VŽ nestao novac, pri čemu se jedan dio nalazio u ladici komode u dnevnom boravku, a drugi dio u sefu, ali da visinu tog iznosa zna njezin suprug. Naknadno je, prema vlastitom iskazu, saznala da je suprugu otuđen iznos od 50.000,00 eura. Navela je da prije događaja sa suprugom nije razgovarala o točnom iznosu koji je uštedio te da nije znala koji je iznos imao u kući. U odnosu na podrijetlo novca iskazala je da se radilo o ušteđevini, darovima i prihodima od rada njezina supruga, a ne o novcu prethodno podignutom s banke. Zna da njen suprug ne vjeruje bankama.

11. Svjedokinja BŽ iskazala je da je nakon dojave o provali došla u kuću i u dnevnom boravku vidjela da je vitrina, odnosno regal, otvoren, pri čemu je navela da je njezin pokojni suprug JŽ u loncima u toj vitrini držao novac. Iskazala je da je znala da je njezin suprug u tim posudama imao 110.000,00 eura te da joj je inkriminirane prigode otuđen i novčanik iz torbe koja se nalazila u hodniku na vitrini. Na raspravi je navela da je u novčaniku bilo ukupno 1.000,00 eura, osobni dokumenti i kartice, dok je, nakon predočavanja ranijeg iskaza iz prethodnog postupka sa zapisnika od 7 studenoga 2025. (listovi 99-100 spisa) sukladno članku 426. ZKP/08, rekla da je točno da je u prethodnom postupku iskazala da joj je otuđeno 600,00 eura iz kožne torbe te novčanik koji se nalazio u torbi u kojem se bilo 300,00 eura, osobna iskaznica, zdravstvena iskaznica i iskaznica RBA banke. Nakon predočavanja tog iskaza iz prethodnog postupka navela je da je tada bila uznemirena te da je točno ono što je iskazala na raspravi, odnosno da joj je otuđen novčanik u kojem je bilo 1.000,00 eura. Istaknula je da je suprug na banci imao mirovinu, te da je sve drugo držao u gotovini, jer nije vjerovao u banke, a smatrao je da svoj novac može držati gdje želi. U odnosu na iznos od 110.000,00 eura navela je da je riječ o ušteđevini njezina pokojnog supruga, stečenoj radom u firmi Gortan i dijelom prihodima od kampa Filko. Iskazala je da ne zna koliku je plaću suprug imao u firmi Gortan niti koje je prihode ostvarivao kamp, kao ni je li taj novac bio evidentiran u poslovnim knjigama, postoje li poslovne knjige ili gdje se nalaze. Na pitanje kako zna da je suprug u kući držao 110.000,00 eura, navela je da joj je to rekao suprug i pokazao joj gdje novac stoji. Također je iskazala da ne zna postoje li bilo kakvi pisani dokumenti ili pisani trag kojim bi mogla potkrijepiti iznos od 110.000,00 eura i iznos od 1.000,00 eura koji potražuje u postupku.

12. Svjedok VŽ na raspravi je iskazao da mu je iz dijela kuće koji koristi sa svojom obitelji otuđen novčani iznos od 50.000,00 eura, navodeći da se dio novca nalazio u ladici komode ispod televizora u dnevnom boravku, a dio u metalnom sefu u spavaćoj sobi, koji je bio zaključan, dok se ključ nalazio na sefu. Naveo je da je predmetni novac dijelom predstavljao njegovu ušteđevinu, a dijelom novac namijenjen za plaćanje dobavljača i poslovanje njegova obrta. Nakon što mu je, sukladno članku 426. ZKP/08, predočen zapisnik o ispitivanju iz prethodnog postupka od 7. studenoga 2025. (listovi 95-98 spisa), svjedok je ostao kod ranije danog iskaza u kojem je naveo da mu je otuđen novčani iznos od oko 40.000,00 do 50.000,00 eura, ističući da ni danas ne može navesti točan iznos novca koji se nalazio u kući, već da se svakako radilo o približno navedenom iznosu. Na raspravi je dodatno pojasnio da je iznos od 50.000,00 eura naveo aproksimativno, navodeći kako se sjeća da je jednom prilikom prije predmetnog događaja brojao gotovinu i utvrdio da raspolaže iznosom od 36.000,00 eura, zbog čega zaključuje da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao svakako više od 40.000,00 eura. Nadalje je iskazao da njegov obrt posluje gotovinski, da je tijekom 2023. godine ostvario promet od oko 200.000,00 eura te da je navedeni promet evidentiran u poslovnim knjigama, pri čemu je naveo da većinu ostvarenog prometa nije polagao na bankovni račun. U odnosu na novac koji je pripadao njegovom pokojnom ocu JŽ, na raspravi je iskazao da mu je poznato da je otuđen iznos od 110.000,00 eura koji je pokojni otac držao u teći u kući, dok je u iskazu iz prethodnog postupka naveo da mu je otac rekao kako mu je ukradeno oko 100.000,00 eura, pri čemu se nije mogao sjetiti gdje se taj novac nalazio.

13. Za istaknuti je i da JŽ, za svog života, nakon što je državnom odvjetniku podnesena kaznena prijava, a prije optužnice, nije ispitan u svojstvu svjedoka.

14. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, donesenog po povjereniku suda, javnom bilježniku Dragi Burazeru, poslovni broj O-2657/2024 od 21. srpnja 2025., pravomoćnog istoga dana, proizlazi da ostavinsku imovinu iza pokojnog JŽ, koji je umro **.**.2024., čine više nekretnina i izvanknjižnih nekretnina na području k. o. [katastarska općina], prava korištenja više grobnih mjesta; novčana potraživanja prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s osnove neisplaćene mjesečne mirovine u neutvrđenom iznosu; novčano potraživanje prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje s osnove pretplaćenog dopunskog zdravstvenog osiguranja u neutvrđenom iznosu; novčano potraživanje prema Agram banci d.d. s osnove otvorenog računa u neutvrđenom iznosu, novčana potraživanja prema Raiffeisenbank Austria d.d. s osnove tri otvorena računa u neutvrđenom iznosu; novčana potraživanja prema OTP banci d.d. s osnove dva otvorena računa u neutvrđenom iznosu te novčana potraživanja prema Erste & Steiermärkische Bank d.d. s osnove dva otvorena računa u neutvrđenom iznosu. Iz navedenog rješenja također proizlazi da su na temelju zakona i sporazuma nasljednicima iza pokojnog JŽ proglašeni njegova supruga BŽ i sin VŽ, dok su njegovi zakonski nasljednici, uz navedene osobe, i kći ŽŽ.

15. Iz liječničke dokumentacije koju je dostavio optuženi proizlazi da je isti bio hospitaliziran u Javnoj zdravstvenoj ustanovi Bolnica Istočno Sarajevo u razdoblju od 15. srpnja 2023. do 18. srpnja 2023. s dijagnozama S00 Laesio traumatica capitis superficialis, haematoma periorbitale lat. dex., contusio bulbi lat. dex. i suffusio conjunctivae lat. dex. Iz otpusnog pisma nadalje proizlazi da je optuženi zaprimljen zbog ozljeda glave koje je, prema anamnezi, zadobio u boksačkom meču, pri čemu se žalio na glavobolju i nestabilnost pri hodu. Dijagnostičkom obradom utvrđen je veći hematom mekih tkiva desne frontoparijetalne regije glave i desni periorbitalni hematom, uz linearnu frakturu lateralnog zida desne orbite bez dislokacije, dok nisu utvrđene patološke promjene moždanog parenhima niti pomak mediocerebralnih struktura. Nakon provedene simptomatske terapije i oftalmološkog pregleda otpušten je na kućno liječenje uz preporučenu terapiju i mirovanje.

16. Sud je sve provedene materijalne dokaze prihvatio kao vjerodostojne, budući da njihova autentičnost i vjerodostojnost tijekom postupka nisu dovedene u pitanje niti su osporene od stranaka, a niti iz sadržaja spisa proizlaze okolnosti koje bi upućivale na suprotan zaključak.

17. Sud je iskaze ispitanih svjedoka ocijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti te u vezi sa svim ostalim izvedenim dokazima, vodeći pri tome računa i o načelu identiteta optužbe, a kako je prethodno obrazloženo. Iskaze svjedoka ŽŽ, UŽ, BŽ i VŽ sud je prihvatio kao vjerodostojne u dijelu u kojem iskazuju o okolnostima počinjenja predmetnog kaznenog djela, odnosno da je optuženi provalio u obiteljsku kuću oštećenika te iz iste otuđio novac i nakit, budući da su njihovi iskazi u tom dijelu međusobno suglasni, podudaraju se s obranom optuženog, koji je priznao počinjenje kaznenog djela, te nalaze potvrdu u zapisniku o očevidu, nalazu i mišljenju biološkog vještaka te ostalim provedenim materijalnim dokazima. Sud je imao u vidu da postoje određena odstupanja u iskazima pojedinih svjedoka u odnosu na pojedine okolnosti događaja, međutim ista se odnose na činjenice koje nisu od odlučnog značaja za utvrđenje činjeničnog stanja te ih sud ocjenjuje posljedicom proteka vremena od počinjenja kaznenog djela do njihova ispitivanja, zbog čega ista ne dovode u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza u dijelu u kojem su međusobno suglasni i potvrđeni ostalim izvedenim dokazima.

18. U dijelu u kojem su svjedoci iskazivali o visini otuđenih novčanih sredstava sud njihove iskaze nije mogao u cijelosti prihvatiti. ŽŽ o visini otuđenog novca nema neposrednih saznanja, već iskazuje na temelju onoga što su joj nakon događaja prenijeli članovi obitelji. UŽ navela je da prije predmetnog događaja nije znala koliki je iznos novca njezin suprug držao u kući, već je za iznos od 50.000,00 eura saznala naknadno, dok je vrijednost otuđenog nakita procijenila prema vlastitoj procjeni. BŽ iskazala je da joj je pokojni suprug rekao kako u kući drži 110.000,00 eura, ali pritom nije mogla navesti objektivne okolnosti ili dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je upravo tim iznosom raspolagao, niti je mogla objasniti njegove prihode ili poslovanje. Osim toga, tijekom postupka različito je iskazivala o iznosu novca otuđenog iz njezina novčanika, navodeći u prethodnom postupku iznos od 900,00 eura, a na raspravi 1.000,00 eura. Osobito je značajno da pokojni JŽ, iako je bio živ nakon podnošenja kaznene prijave i prije podizanja optužnice, nije ispitan u svojstvu svjedoka. VŽ također nije mogao određeno navesti točan iznos otuđenog novca, već je iskazivao da se radilo o približno 40.000,00 do 50.000,00 eura, odnosno da navedeni iznos predstavlja njegovu procjenu. Pri tome oštećenici nisu dostavili poslovne knjige, knjigovodstvenu dokumentaciju, bankovne izvode niti druge objektivne dokaze kojima bi potkrijepili svoje navode o količini gotovine koja se u vrijeme počinjenja kaznenog djela nalazila u kući. Sud je imao u vidu i činjenicu da iz rješenja o nasljeđivanju proizlazi kako je pokojni JŽ imao novčana potraživanja prema više banaka s osobne čak 9 otvorenih bankovnih računa, što dovodi u pitanje kategorične navode svjedoka da nije vjerovao bankama i svoju imovinu držao isključivo u gotovini. Svakako sud je vodio računa i o tome da se optuženiku izmijenjenom optužnicom stavlja na teret da je, u skladu sa prethodnim međusobnim dogovorom sa za sada neutvrđenom osobom, iz sefa VŽ otuđio točno neutvrđeni novčani iznos svakako veći od 7.963,37 eura; iz posuda za kuhanje točno neutvrđeni novčani iznos u vlasništvu JŽ svakako veći od 7.963,37 eura, te da je iz novčanika u vlasništvu BŽ uzeo i za sebe zadržao točno neutvrđeni novčani iznos, a najmanje iznos od 900,00 eura. Slijedom navedenog, sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da bi oštećenici bili oštećeni za iznose kako to svjedoci navode u svojim iskazima, odnosno kako je to navedeno u postavljenim imovinskopravnim zahtjevima.

19. Međutim, naprijed navedene okolnosti ne dovode u pitanje zaključak suda da je optuženi počinio kazneno djelo na način kako mu je stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom. Naime, slobodnom ocjenom dokaza sud je utvrdio da je optuženi iz sefa VŽ i iz dijela kuće koji je koristio pokojni JŽ, iz posuda za kuhanje, zajedno sa za sada nepoznatom osobom, otuđio novčane iznose koji su prelazili zakonski prag velike vrijednosti iz članka 87. stavka 29. KZ/11. Takav zaključak sud temelji na iskazima ispitanih svjedoka koje je u tom dijelu prihvatio kao vjerodostojne, budući da su isti međusobno suglasni u pogledu odlučne činjenice da su VŽ i pokojni JŽ u kući držali veće količine novca. Stoga činjenica da sud nije mogao s potrebnim stupnjem sigurnosti utvrditi da je otuđeno upravo 50.000,00 odnosno 110.000,00 eura ne dovodi sama po sebi u pitanje vjerodostojnost tih iskaza u dijelu u kojem potvrđuju da su i VŽ i JŽ u kući inkriminirane prigode držali veće količine novca u gotovini. Stoga sud nije prihvatio obranu optuženog u dijelu u kojem navodi da je od otuđenog novca dobio oko 7.000,00 eura, budući da takva obrana nije našla potvrdu u izvedenim dokazima. Nasuprot tome, sud je ocjenom svih provedenih dokaza utvrdio da je optuženi iz sefa u vlasništvu VŽ otuđio točno neutvrđeni novčani iznos koji svakako prelazi 7.963,37 eura, kako mu je to stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom. Jednako tako, na temelju iskaza ispitanih svjedoka i ostalih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je optuženi iz dijela kuće koji je koristio pokojni JŽ, iz posuda za kuhanje, otuđio točno neutvrđeni novčani iznos koji također svakako prelazi 7.963,37 eura, kako je to opisano u izmijenjenoj optužnici.

20. U odnosu na oštećenu BŽ sud nije prihvatio njezin iskaz u dijelu u kojem je na raspravi navela da joj je otuđeno 1.000,00 eura, budući da je u prethodnom postupku iskazivala da joj je otuđeno ukupno 900,00 eura, a za razliku od 100,00 eura nije ponudila nikakve objektivne dokaze koji bi otklonili navedeno odstupanje. Slijedom toga, sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da joj je otuđen iznos od 1.000,00 eura, ali je nedvojbeno utvrdio da joj je otuđen novčani iznos od najmanje 900,00 eura, kako je to optuženiku stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom.

21. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je utvrdio da je optuženi počinio kazneno djelo na način kako je to pobliže opisano u izreci ove presude.

22. Sud je utvrdio da je optuženi postupao s izravnom namjerom, budući da je bio svjestan svih obilježja kaznenog djela i htio njegovo počinjenje. Na postojanje izravne namjere upućuju način i okolnosti počinjenja kaznenog djela, odnosno činjenica da je optuženi ciljano provalio u obiteljsku kuću oštećenika, pretraživao prostorije te oduzeo novac i nakit s ciljem njihovog protupravnog prisvajanja.

23. Tijekom postupka nije utvrđena niti jedna okolnost koja bi dovodila u pitanje ubrojivost optuženog ili njegovu svijest o protupravnosti postupanja. Naprotiv, iz njegove obrane proizlazi da je bio svjestan zabranjenosti svojega postupanja, ali je unatoč tome htio ostvarenje svih obilježja predmetnog kaznenog djela.

24. Slijedom svega navedenoga, sud je našao dokazanim da je optuženi ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. KZ/11 u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11.

25. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio činjenicu da je priznao počinjenje kaznenog djela i način njegova izvršenja, čime je, iako nije priznao visinu otuđene imovine, ipak ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka. Sud je olakotnim cijenio i izraženo kajanje zbog počinjenog djela te optuženikove obiteljske prilike, odnosno činjenicu da je oženjen i otac jednog maloljetnog djeteta. Sud je imao u vidu i njegove osobne životne okolnosti koje je iznio u svojoj obrani, međutim iste nije cijenio kao okolnosti koje bi mogle opravdati ili u bitnoj mjeri umanjiti težinu počinjenog kaznenog djela.

25.1. Kao otegotnu okolnost sud je optuženiku cijenio njegovu raniju višestruku kaznenu osuđivanost. Naime, optuženi je zbog kaznenih djela protiv imovine, i to razbojništva i teške krađe, u Bosni i Hercegovini osuđivan na uvjetne kazne zatvora te na kaznu zatvora zamijenjenu radom za opće dobro u trajanju od 90 radnih dana, dok je u Saveznoj Republici Njemačkoj zbog kaznenog djela teške krađe provaljivanjem u deset slučajeva, od kojih je jedno ostalo u pokušaju, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

25.2. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je imao u vidu zakonom propisanu kaznu za predmetno kazneno djelo u rasponu od jedne do osam godina zatvora, pri čemu je posebno cijenio da je optuženi postupao s izravnom namjerom, odnosno s najvišim stupnjem krivnje, što, iako predstavlja subjektivno obilježje kaznenog djela, ima značaj i prilikom individualizacije kazne. Sud je imao u vidu i činjenicu da prouzročena imovinska šteta do donošenja presude nije naknađena oštećenicima. Stoga je sud, cijeneći sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, kao i okolnosti koje se odnose na osobu optuženoga, težinu počinjenog kaznenog djela i način njegova počinjenja, optuženoga osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Po ocjeni suda upravo je takva kazna primjerena stupnju njegove krivnje i društvenoj opasnosti počinjenog djela te je dostatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Izrečenom kaznom izrazit će se društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženoga da ubuduće ne čini kaznena djela te djelovati na sve ostale da poštuju pravni poredak i suzdrže se od činjenja kaznenih djela. Istodobno će se optuženomu, nakon izdržane kazne, omogućiti ponovno uključivanje u društvo i prilika da svojim budućim ponašanjem pokaže kako je shvatio neprihvatljivost ovakvog načina pribavljanja imovinske koristi te da je spreman voditi život u skladu sa zakonom.

26. Odlučujući o postavljenim imovinskopravnim zahtjevima, sud je utvrdio da je optuženi na štetu VŽ i JŽ otuđio novčane iznose koji su svakako prelazili 7.963,37 eura, dok je na štetu BŽ otuđio najmanje 900,00 eura. Utvrđivanje točne visine preostalog dijela štete bilo bi povezano s nerazmjernim teškoćama, ali i sa znatnim odugovlačenjem postupka, zbog čega su oštećenici s preostalim dijelom zahtjeva upućeni u parnični postupak.

26.1. Stoga je na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećenom VŽ dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 7.963,37 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjeva upućen u parnični postupak.

26.2. Kako je tijekom kaznenog postupka oštećenik JŽ preminuo, njegov imovinskopravni zahtjev prešao je na njegove zakonske nasljednike BŽ, VŽ i ŽŽ. Budući da je utvrđeno da je na njegovu štetu otuđen novčani iznos koji je svakako prelazio 7.963,37 eura, zakonskim nasljednicima dosuđen je ukupni iznos od 7.963,37 eura, odnosno svakome po 2.654,46 eura, dok su s preostalim dijelom zahtjeva upućeni u parnični postupak.

26.3. Oštećenoj BŽ dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 900,00 eura, budući da je upravo taj iznos tijekom postupka utvrđen, dok je s preostalim dijelom zahtjeva upućena u parnični postupak.

26.4. Budući da tijekom kaznenog postupka nije bilo moguće s potrebnim stupnjem sigurnosti utvrditi vrijednost otuđenog nakita i ostalih predmeta na koje se odnose imovinskopravni zahtjevi UŽ te maloljetnih KŽ i RŽ, zastupanih po majci UŽ, a izvođenje dodatnih dokaza radi utvrđenja njihove vrijednosti znatno bi odugovlačilo kazneni postupak, isti su sa svojim imovinskopravnim zahtjevima upućeni u parnični postupak.

27. Sud je primijenio Kazneni zakon („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25.) nisu blaže za optuženog.

28. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1., 5., 6. i 7. ZKP/08 optuženiku je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka pobliže navedene u izreci presude, koje je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Prilikom donošenja takve odluke sud je imao u vidu navode optuženika da je lošeg imovnog stanja, međutim tijekom postupka nisu utvrđene okolnosti iz kojih bi proizlazilo da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bila dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija ili egzistencija osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Slijedom navedenog, sud je odlučio optuženika obvezati na naknadu troškova kaznenog postupka. Ujedno, ukoliko optuženi zbog svojih imovinskih prilika ne bude mogao jednokratno podmiriti dosuđene troškove kaznenog postupka, može podnijeti zahtjev za odobrenje obročnog plaćanja istih, o kojem će se odlučiti sukladno zakonskim odredbama.

Zadar, 29. svibnja 2026.

S u d a c

Silvana Brala

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud. Oštećenici mogu pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

DNA:

1. ODO Zadar na broj: KO-DO-31/2026

2. Optuženi HŽ

3. Branitelj optuženika po službenoj dužnosti Lovre Vitlov, odvjetnik u Zadru

4. Oštećeni VŽ

5. Oštećena UŽ

6. Oštećena djeca KŽ i RŽ, oboje zastupani po majci UŽ

7. Oštećena BŽ

8. Oštećena ŽŽ