Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž-1750/2025-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužitelja ŠO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gradansko-upravni, odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbama strankama iziavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni br Pn-196/2023 od 26. ožujka 2025. ispravljena rješenjem posl. br. Pn-196/2023 od 26. ožujka 2025., 29. svibnja 2026.
P r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-196/2023 od 26. ožujka 2025., u točki I. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ŠO iznos od 37,16 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te u točki II. izreke u dijelu u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 56,65 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 26. ožujka 2025. do isplate
II Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba tuženika te se dje lomično preinačuje citirana presuda u preostalom dijelu točke I. i II. izreke, na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 130,84 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 10. travnja 2020. do isplate, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 201,09 eura s pripadajućim kamatama.
III Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se citirana presuda potvrđuje u odbijajućem dijelu točke I. i II. izreke.
IV Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 168,00 eur, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. pa do isplate, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen. Točkom Il izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 257,74 eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. ožujka 2025. do isplate.
2. Protiv navedene presude žalbe podnose obje stranke u dijelu kojim nisu uspjele u sporu.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu suda prvog stupnja u odnosu na odbijajući dio pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se usvoji tužbenı zahtjev u cıjelosti uz obvezu tuženika na naknadu troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.
4. U bitnome tužitelj u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije pregledao spis Županijskog suda u Splitu broj K 13/2018, niti je pribavio i pregledao spis Ministarstva pravosuđa i uprave broj UP/I-702-03/20-01/52, te da nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja. Smatra da mu je trebalo dosuditi utuženi iznos naknade štete u cijelosti.
5. Tuženik pobija presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. u svezi članka 467. ZPP-a te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja na naknadu troškova prvostupanjskog im žalbenog postupka.
6. Tuženik u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno otklonio kao neosnovan prigovor zastare, da ponuda nadležnog Ministarstva od 2. veljače 2023. u iznosu od 46.078,40 eura nema značaj priznanja duga te da je tužitelj od nadležnog Ministarstva zatražio isplatu iznosa od 66,36 eura po danu provedenom u pritvoru dok predmetnim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 345,29 eura pa da je u odnosu na razliku između tih iznosa trebalo tužbu odbaciti jer u tomu dijelu tužbeni zahtjev ne korespondira s traženjem iz zakonom predviđenog postupka mirnog rješavanja spora kao i da tražbina naknade štete za svaki pojedini dan proveden u pritvoru ne može egzistirati kao samostalna.
7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
8. Žalba tužitelja nije neosnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode i nezakonitog boravka u pritvoru na dan 10. ožujka 2010. u iznosu 345,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate
10. U konkretnom slučaju se u smislu odredbe iz članka 458. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti, a prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo z bog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga žalbene razloge koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud n ije ovlašten preispitivati.
11. Djelomično su osnovani žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod ocjene osnovanosti prigovora zastare i u vezi s tim visina pripadajućeg iznosa.
12. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano tuženik ukazuje žalbom obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim cinjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te je presudu moguće ispitati.
13. Naznatno je te sud prvog stupnja provedenim dokazima utvrđuje:
- da je protiv tužitelja u predmetu poslovni broj: K-13/18 pred Županijskim sudom u Splitu vođen kazneni postupak za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona (Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/05, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06 1110/07),
- da je presudom VSRH | Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe, koju je punomoćnik tužitelja zaprimio 3. siječnja 2020., a tužitelj osobno 9. siječnja 2020.,
- da je tužitelj ukupno bio u pritvoru 1240 dana, u razdoblju od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013.,
- da se tužitelj obratio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske 10. travnja 2020. da mu, u skladu s odredbom iz članka 480. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04 i 115/06 - dalje: ZKP/97) nadoknadi štetu koju je trpio za vrijeme dok je bio neosnovano lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru,
- da je Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj UP/I-702-03/20-01/52 dopisom od 2. veljače 2023. tužitelja ponudilo isplatu iznosa od 46.078,40 EUR, odnosno 37,16 eur po danu.
14. Cijeneći opisana utvrđenja prvostupanjski sud otklanja prigovor zastare te pozivom na odredbu članka 1100. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08, 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23 i 155/23.; dalje ZOO) u svezi članka 1103. ZOO-a, obvezuje tuženika na naknadu štete tužitelju u iznosu od 168,00 eur sa pripadajućom zateznom kamatom od 10. travnja 2020. do isplate dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev te obvezuje tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 257,74 eur s kamatom od presuđenja do isplate.
15. I fazi žalbenog postupka prijeporna je osnovanost prigovora zastare istaknutog po tuženiku te visina pripadajućeg iznosa.
16. Prema čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97 pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena, s time da prema čl. 477. st. 1. ZKP/97 pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud od dana primitka odluke višeg suda. Prema čl. 478. st.1. ZKP/97 ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva. Prema st.2. istoga članka dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka, ne teče zastara predviđena u čl. 481. st. 1. ovoga Zakona.
17. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Kž 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio 3. siječnju 2020. pa je sukladno odredbi članka 478. stavka1. ZKP tada počeo teći zastarni rok koji je prestao teći 10. travnja 2020. kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora sukladno odredbi članka 478. stavka 2. ZKP, kada je i nastupio zastoj postupka koji je trajao tri mjeseca, odnosno do 10. srpnja 2020.
18. Naime, prema odredbi iz članka 478. stavka 1. ZKP ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu iz čega proizlazi da tada, kada su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe, zastarni rok počinje teći iznova, pa je u konkretnom slučaju zastarni rok za podnošenje tužbe računajući od 10. srpnja 2020. istekao s danom 10. srpnja 2023. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba u predmetu podnesena 17. svibnja 2023., kada je zastara već nastupila.
19. Medutim, nije prijeporno da je tuženik dopisom od 2. veljače 2023. utvrdio da je zahtjev tužitelja pravno osnovan te mu je ponudio plaćanje iznosa od 46.078,40 eura s osnova naknade štete, čime je tuženik priznao zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 EUR po danu.
20. Tuženik je dakle priznao zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 eura po danu te za taj iznos prema članku 240. stavka 1. ZOO -a nastupio prekid zastare koja je ponovno počela teći od dana priznanja, odnosno od 2. veljače 2023. (članak 245 stavak 2. ZOO), a kako je tužba podnesena sudu 17. svibnja 2023. - za taj iznos tražbina tužitelja nije u zastari.
21. Slijedom iznesenog tužitelju pripada s osnova naknade štete iznos od 37,16
eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10. travnja 2020. do isplate u visini kamatne stope propisane odredbom članka 29. st. 2. ZOO -a, pa je u tom dijelu žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku potvrditi , dok je u preostalom dosuđujućem dijelu koji se odnosi na plaćanje iznosa od 130,84 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate žalba tuženika osnovana, te je prvostupanjsku odluku u tom dijelu valjalo preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.
22. Također je, zbog nastupanja zastare potraživanja pravilno odbijen zahtjev tužitelja za plaćanje preostalog utuženog iznosa zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, pa je stoga žalbu tužitelja kao neosnovanu valjalo u cijelosti odbiti.
23. O troškovima parničnog postupka, ovaj sud je odlučio primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 2. i člankom 155. ZPP-a, uzimajući u obzir kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u ovom sporu od 10,76% kao i odmjerene troškove po radnjama punomoćnika tužitelja primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 - Tarifa) i sudskih pristojbi koje je pravilno prvostupanjski sud utvrdio u ukupnom iznosu od 526,54 eur. Stoga je, razmjerno uspjehu tužitelja u ovom sporu od 10,76%, valjalo obvezati tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 56,65 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema odredbi čl. 151. stavak 3. ZPP-a.
24. Iz navedenih razloga te primjenom odredbe članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki l., Il. i III. izreke ove presude.
25. Iako je tuženik djelomično uspio sa žalbom njegov zahtjev nije osnovan jer nije postupio sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a na način da je postavio određeni zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka , već zahtjev za sastav odgovara na tužbu kojeg je mogao postaviti do zaključenja glavne rasprave sukladno stavku 3. citirane odredbe, dok je zahtjev tužitelja odbijen jer nije uspio sa žalbom.
U Rijeci, 29. svibnja 2026.
Sutkinja
Lidija Oštarić Pogarčić
