Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-301/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Buljanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1221/2023-10 od 11. rujna 2024., u sjednici vijeća 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1221/2023-10 od 11. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju bruto iznos od 1.542,92 eur sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata, na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u tijeku na pojedinačne iznose te po stopi pobliže navedenoj kao u izreci presude.

2. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 1.556,04 eur sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na pojedine iznose po stopi i u tijeku kao u izreci presude.

3. Točkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.2500,00 eur s kamatama.

4. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tuženog zahtjeva, ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 1.542,92 eur po osnovi razlike plaće dodatka za teže uvjete rada, te iznosa od 1.556,04 eur po osnovi dodatka za dopunsko znanje u utuženom periodu od prosinca 2020. do ožujka 2024.

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio;

-da je tužitelj od 1. siječnja 2002. do 7. svibnja 2018. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu skladištar ..., a od 07. svibnja 2018. na radnom mjestu skladištar III te potom na temelju ugovora o radu od 27. travnja 2023. na radnom mjestu skladištar derivata,

-da tužitelj u tužbi te tijekom postupka navodi da je čl. 76. Kolektivnog ugovora za zaposlenike tuženika iz travnja 2002. (dalje KU) propisano da se osnovna plaća radnika povećava s osnova težih uvjeta rada, da visina sredstava za teže uvjete rada s osnova utjecaja okoline te fizičkih i psihičkih opterećenja može se kretati od 0 – 6% od mase osnovne plaće društva, da su dodaci za teže uvjete rada utvrđeni u prilogu II, da čl. 2. priloga II propisuje dodatke za uvjete rada teže od normalnih, da je čl. 3. priloga II KU propisan dodatak za dopunsko znanje, da je tužitelj za razdoblje od 1. studenog 2013. do 28. veljače 2015., potom od 1. ožujka 2015. do 31. prosinca 2017. te od 1. siječnja 2018. do 31. listopada 2020. protiv tuženika pokrenuo postupke radi isplate dodatka za teže uvjete rada i dodatka za dopunsko znanje, te da su mu ti dodaci u pravomoćno završenim sudskim postupcima dosuđeni,

-da tužitelj tvrdi da od 2013. pa nadalje sve do danas obavlja poslove na postrojenjima za uskladištenje i preradu plinova i to skladištenja plina i punjenje autobusa plinom, da se radi o uvjetima rada gdje je izložen štetnim plinovima, kao i o radu u nepovoljnoj makroklimi na otvorenom, propuhu, hladnoći ili vrućini,

-da tužitelj tvrdi da je uz svoje redovne poslove i zadatke obavljao i dodatne poslove za koje je potrebno dopunsko znanje s obzirom da radi na poslovima rukovanja plinskom stanicom, tj. održavanju punionice, uređaja na postrojenjima za uskladištenje i preradu plina u autobusnom pogonu (AP) ... što da nisu obični poslovi skladištara već poslove za koje se traži dopunsko znanje,

-da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u bitnom navodeći da čl. 2. priloga II KU izričito propisuje i utvrđuje radna mjesta na kojima su utvrđeni uvjeti rada teži od normalnih i koji zbog navedenog ostvaruju pravo na uvećanje osnovice plaće za postotak procjene težih uvjeta, da tužiteljevo radno mjesto skladištar III u ... nije takvo radno mjesto te da stoga tužitelju ne pripada pravo na dodatak na plaću za teže uvjete rada kao i pravo na dodatak za dopunsko znanje,

-da iz čl. 76. KU proizlazi da se osnovna plaća radnika povećava s osnova težih uvjeta rada uslijed utjecaja okoline te fizičkih i psihičkih opterećenja te se može kretati u visini od 0 – 6% od mase osnovne plaće društva,

-da su u čl. 2. priloga II KU navedena sva radna mjesta sa šiframa na kojima radnici ostvaruju pravo na uvećanje osnovice za uvjete rada teže od normalnih zbog utjecaja okoline, fizičkih i psihičkih opterećenja te opasnosti po zdravlje i život na radnom mjestu te za sate rada u tim uvjetima, da su radna mjesta svrstana u nekoliko grupa ovisno o postotku procjene težih uvjeta te da radno mjesto skladištar nije uvršteno niti u jednu grupu, odnosno da nije utvrđeno kao radno mjesto na kojem radnici ostvaruju pravo na uvećanje plaće za teže uvjete rada,

-da iz Procjene rizika tuženika iz ožujka 2016. proizlazi da je radno mjesto skladištar III posao s posebnim uvjetima rada, da prema opisu poslova skladištar III preuzima i kontrolira robu te potpisuje dostavne dokumente, puni motorna vozila tehničkim plinom i naftnim derivatima, pohađa stručne i specijalističke tečajeve radi usavršavanja i stjecanja novih znanja, tijekom rada provodi mjere zaštite na radu i protupožarne zaštite prema važećim zakonima i pravilnicima radi osobne zaštite i zaštite okoline,

-da iz dodatka priloga V – otežani uvjeti rada vezani za sigurnost i zaštitu zdravlja radnika kao razlozi utvrđivanja teških uvjeta rada za radno mjesto skladištar III na poslovima točenja goriva su navedeni: povećani rizik od ozljeda pri rukovanju posudama pod tlakom, povećana izloženost parama, nafte i naftnih derivata i povremena izloženost nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima te da je radno mjesto skladištar III svrstano u grupu težine 2.

8. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je u odnosu na sporno pitanje ostvaruje li tužitelj pravo na razliku plaće po osnovi težih uvjeta rada u utuženom periodu zaključio da tužitelju takvo pravo pripada s obzirom na citiranu Procjenu rizika tuženika iz ožujka 2016. (list 119 – 121 spisa) kao i dodatka priloga V – otežani uvjeti u kojima je izričito radno mjesto skladištar III svrstano u grupu težine 2.

9. U odnosu na pitanje pripada li tužitelju razlika plaće po osnovi dodatka za dopunska znanja sud je uvidom u uvjerenje o osposobljavanju od 6. listopada 2014. utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 2. lipnja 2014. do 10. lipnja 2014. pohađao program osposobljavanja za rukovatelja uređajima na postrojenjima za uskladištenje i preradu lakozapaljivih i eksplozivnih tekućina, plinova te je navedeni program s uspjehom završio, da je iz uvjerenja Ministarstva gospodarstva od 21. svibnja 2014. utvrđeno da je tužitelj 14. svibnja 2014. položio stručni ispit za obavljanje poslova i radnih zadataka punitelj motornih vozila tehničkim plinom te nadalje da iz dopisa Macel plin d.o.o. od 18. listopada 2013. proizlazi da je tužitelj prošao obuku za rad na punionici za siguran način i za tekuće održavanje punionice SPP na lokaciji ....

10. Cijeneći da je čl. 3. priloga II KU propisano da radnici koji uz svoje redovne poslove i zadatke obavljaju i dodatne poslove za koje je potrebno dopunsko znanje ostvaruju pravo na stalni dodatak i to za rukovanje plinskim stanicama i za rad pod visokim napomenom u visini 6% osnovice plaće, slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj ima pravo i na isplatu dodatka za dopunsko znanje u utuženom razdoblju.

11. Cijeneći da je tužitelj tužbeni zahtjev po osnovi dodatka za teže uvjete rada u iznosu od 1.542,92 eur, te dodatka za dopunsko znanje u iznosu od 1.556,04 eur u utuženom periodu specificirao prema obračunu koji je sačinio tuženik, prvostupanjski sud je slijedom svih navedenih utvrđenja tužbene zahtjeve tužitelja prihvatio kao osnovane, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

13. Tuženik u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže navodima da je obrazloženje presude proturječno izreci presude, a presuda da je suprotna sadržaju isprava koje su priložene spisu, jer suprotno proizlazi iz obrazloženja presude, a posebno sadržaja isprava u koje je sud izvršio uvid, te koje su priložene spisu, a to se posebno odnosi na sadržaj Procjene rizika tuženika iz ožujka 2016. (list 19 – 121 spisa) te dodatka prilogu V – otežani uvjeti rada vezani za sigurnost i zaštitu zdravlja radnika, a u kojim ispravama je radno mjesto na kojem je bio zaposlen tužitelj, skladištar III svrstano u grupu težine 2 kao radno mjesto s teškim uvjetima rada.

14. Razlozi presude zbog kojih je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

15. Obrazlažući žalbene razloge pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava tuženik u žalbi navodi da su u čl. 2. priloga II Temeljnog kolektivnog ugovora navedena sva radna mjesta sa šiframa na kojima radnici ostvaruju pravo na uvećanje osnovice za uvjete rada teže od normalnih, a da radno mjesto na kojem je bio zaposlen tužitelj, skladištar III, u navedenom prilogu nije navedeno. Tuženik dalje navodi sud pogrešno zaključuje da tužitelj faktično obavlja posao u uvjetima rada težim od normalnih pri čemu smatra da je obrazloženje pobijane presude u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva paušalno i da ne može biti osnova za usvajanje tužbenog zahtjeva pri čemu tuženik u žalbi u prilog osnovanosti njegovih tvrdnji o neosnovanosti tužbenog zahtjeva ukazuje na odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-585/15, Gž R-439/15 te Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2544/14, a u kojim predmetima da su tužbeni zahtjevi tužitelja iz tih parnica odbijeni kao neosnovani.

16. Svi opisani žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pravilnost u primjeni materijalnog prava.

17. Ovo iz razloga jer je u tuženikovoj Procjeni rizika iz ožujka 2016. jasno navedeno da je radno mjesto skladištar III posao s posebnim uvjetima rada pri čemu je naveden opis poslova tog radnog mjesta, a između ostalih to je i posao punjenja motornih vozila tehničkim plinom i naftnim derivatima, dok iz dodatka prilogu V – otežani uvjeti rada proizlazi da su kao razlozi utvrđivanja teških uvjeta rada za radno mjesto skladištar III na poslovima točenja goriva navedeni: povećani rizik od ozljeda pri rukovanju posudama pod tlakom, povećana izloženost parama nafte i naftnih derivata i povremena izloženost nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima te je radno mjesto skladištar III svrstano u grupu težine 2.

18. Prema tome, upravo je tuženik navedenim internim aktima tužiteljevo radno mjesto skladištar III svrstao kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada i to zbog teških uvjeta rada na poslovima točenja goriva, a koje poslove nesporno tužitelj obavlja.

19. Zbog toga te suprotno žalbenim navodima tuženika pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ostvaruje pravo na razliku plaće po osnovi dodatka za teže uvjete rada u utuženom periodu sukladno čl. 76. KU.

20. Isto se odnosi i na zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi dodatka za posebna znanja, jer iz čl. 3. priloga II KU iz travnja 2022. proizlazi da radnici koji uz svoje redovne poslove i zadatke obavljaju i dodatne poslove za koje je potrebno dopunsko znanje ostvaruju pravo na stalni dodatak i to za rukovanje plinskim stanicama i za rad pod visokim naponom u visini 6% osnovice plaće. Kako je prvostupanjski sud pravilno uvidom u uvjerenje o osposobljavanju tužitelja od 6. listopada 2014., zatim u uvjerenje Ministarstva gospodarstva od 21. svibnja 2014. te u dopis društva Macel plin d.o.o. od 18. listopada 2013. utvrdio da je tužitelj položio stručni ispit za obavljanje polova i radnih zadataka punitelja motornih vozila tehničkim plinom i da je prošao obuku za rad na tim poslovima, tužitelj ima pravo na isplatu utuženog dodatka za dopunska znanja u utuženom razdoblju.

21. Budući da je tužitelj tužbeni zahtjev po oba osnova postavio u skladu s izračunom koji je u spis dostavio tuženik, tužbeni zahtjev tužitelja je pravilno prihvaćen kao osnovan te stoga žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu osnovani, pri čemu se tuženiku ukazuje da je tužitelju pravomoćnom presudom

Županijskog suda u Zagrebu broj

Gž R-946/17-3 od 13. lipnja 2013. dosuđena razlika plaće s osnova dodatka za teže uvjete rada i dodatka za dopunsko znanje u ranijem utuženom razdoblju od prosinca 2013. do ožujka 2015.

22. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

23. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 29. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Barbara Bosner