Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-234/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić-Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku ĐU, protiv tuženika Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava, OIB: 31982620821, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1639/2022-26 od 23. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1639/2022-26 od 23. svibnja 2024.
II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za nadoknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se tuženiku naloži isplatiti joj na ime razlike plaće bruto iznos od 6.009,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to prikazano u toj točki izreke, od dospijeća do isplate te je odbijen zahtjev za nadoknadu parničnog troška, dok je u točki II izreke naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama od 23. svibnja 2024. do isplate.
2. Protiv presude je žalbu podnijela tužiteljica, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP).
3. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer da su razlozi presude nedostatni, nejasni i proturječni, a ukazuje i na povredu iz čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a, jer da su ocijenjeni isključivo dokazi koje je predložio tuženik. Tvrdi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da se u nazočnom slučaju na tužiteljicu ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama kao ni Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., s obzirom na činjenicu da tuženik obavlja djelatnost srednjoškolskog obrazovanja te se nalazi na popisu srednjih škola, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Ističe da je pogrešan i zaključak suda glede primjene čl. 203. st. 8. Zakon o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 - dalje ZR) jer da se narečeni kolektivni ugovori ne nalaze na Popisu proširenih kolektivnih ugovora. Tužiteljica u žalbi citira više odluka različitih drugostupanjskih sudova kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja u usporedivim slučajevima pa zaključuje da je donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja unio pravnu nesigurnost.
4. Predlaže presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, pri čemu zaht ijeva i nadoknadu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode te predlaže žalbu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi te obvezati tužiteljicu na nadoknadu troška sastava tog podneska.
6. Žalba tužiteljice nije osnovana.
7. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu tužiteljice. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje tužiteljica u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja ocijenio svaki dokaz zasebno te sve dokaze zajedno te je odluka donesena na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od srpnja 2019. do svibnja 2022. u iznosu od 6.009,23 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike do isplate, s tim što tužiteljica zahtjev temelji na odredbama Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine" broj 51/18 dalje KUZSU) te odredbama Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. (dalje Sporazum/2006).
9. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene slijedeće činjenice:
- da je tužiteljica u prijepornom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu nastavnice predmetne nastave,
- da je tuženik u istom razdoblju tužiteljici plaću obračunavao na način da se osnovica množila koeficijentom radnog mjesta i uvećavala za stopu minulog rada,
- da iz Sudskog registra za tuženika proizlazi da je tuženik ustanova kojoj je osnivač Republika Hrvatska te su u registru upisane sljedeće djelatnosti tuženika: socijalne usluge savjetovanja i pomaganja, socijalne usluge psihosocijalne podrške, socijalne usluge rane intervencije, socijalne usluge pomoći pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja, socijalne usluge boravka, smještaja, organiziranog stanovanja, djelatnost srednjeg odgoja i obrazovanja učenika po primjerenim programima obrazovanja, program osnovnoškolskog obrazovanja od prvog do petog razreda i program stjecanja kompetencija i sposobnosti svakodnevnog životnog rada,
- da je u Državnom zavodu za statistiku tuženik razvrstan u djelatnost socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom na temelju čl. 5. st. 1. i 2. i čl. 7. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ("Narodne novine" broj 98/94),
- da je u Statutu tuženika navedeno da je tuženik javna ustanova socijalne skrbi,
- da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi 23. listopada 2018. dalo tumačenje o pitanju primjene dvaju kolektivnih ugovora, na način da se na sve zaposlenike u ustanovama socijalne skrbi bez iznimke primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“ broj 61/18, dalje KUDSS/18).
10. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu ni KUZSU, niti Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, kao ni pripadajućih Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, neovisno o tome što tuženik obavlja i djelatnost obrazovanja, budući da granski ugovori obvezuju samo poslodavce koji su članovi udruge poslodavaca koja je potpisala ugovor. Podredno ocjenjuje da bi, u slučaju da je tuženik u obvezi primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u skladu s člankom 203. st. 8. ZR-a, trebalo primijeniti onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac. Kako tužiteljica svoju tražbinu temelji upravo na primjeni KUZSU te pripadajućih Sporazuma , ocjenjuje tužbeni zahtjev neosnovanim. Pritom se poziva i na pravno shvaćanje izneseno u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 1763/10 od 13. studenog 2013.
11. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 1. ZPP -a te je tuženiku priznat trošak zastupanja odvjetnika, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura.
12. I prema pravnom stajalištu ovog suda, u nazočnom slučaju se na pravni odnos stranaka ne primjenjuju odredbe KUZSU, već mjerodavne odredbe KUDSS/18. Naime, prema članku 1.KUDSS/18 tim Kolektivnim ugovorom se utvrđuju prava i obveze iz rada i po osnovi rada zaposlenika u ustanovama socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama. Prema članku 12. KUDSS/18 Tumačenja Povjerenstva, uključujući i tumačenje neutralnog stručnjaka, imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora.
13. S druge strane, domašaj odredbi KUZSU je određen člankom 2. na način da se tim ugovorom utvrđuju prava i obveze potpisnika tog kolektivnog ugovora, odnosno prava i obveze iz rada i po osnovi rada zaposlenika srednjoškolskih ustanova.
14. Kako je tuženik ustanova socijalne skrbi te kako je u svezi prijepornog pitanja primjene dvaju narečenih kolektivnih ugovora tumačenje dalo Zajedničko povjerenstvo osnovano upravo u tu svrhu, nema dvojbe da se na prava i obveze zaposlenika tuženika primjenjuju odredbe KUDSS/18.
15. Glede primjene članka 203. stavak 8. ZR-a, treba navesti da bi se taj propis mogao primijeniti na odgovarajući način, kada ne bi postojao propis koji ukazuje na obvezu primjene samo jednog kolektivnog ugovora. Naime, ta se odredba primjenjuje na slučaj kada je poslodavac u obvezi primijeniti dva ili više proširenih kolektivnih ugovora (koja pretpostavka ovdje nije ostvarena), pa određuje da se u tom slučaju primjenjuje kolektivni ugovor koji je u primjeni u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, poslodavac razvrstan.
16. Tužiteljica u žalbi ponavlja prigovore koje je isticala tijekom postupka, a kojima ne dovodi u pitanje zakonitost pobijane presude koja je utemeljena na materijalnom pravu koju nazočnom slučaju treba primijeniti.
17. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljice odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.
18. Strankama nije priznat trošak žalbenog postupka, tužiteljici zato što u tom postupku nije uspjela, a tuženiku zato što je ocijenjeno da trošak koji se odnosi na sastav odgovora na žalbu nije radnja koja je bila potrebna u smislu čl. 155. ZPP-a.
U Rijeci 29. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov-Kozomara
