Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-749/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, građansko -upravni odjel protiv tuženika – protutužitelja KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Doris Košta, odvjetnici u Splitu, radi isplate,odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj:P-1729/2020 od 26. svibnja 2023., 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj:P-1729/2020 od 26. svibnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku-protutužitelju ( dalje tuženiku) isplatiti tužitelju-protutuženiku ( dalje tužitelju) iznos od 865,23 eur sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos tekuću od dospijeća pa do isplate. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.642,44 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate. U točki III. izreke odbačena je protutužba tuženika kojom je zahtijevao utvrđenje da tužitelj od 1. siječnja 1997. pa nadalje nije održavao nekretninu u Splitu na adresi anagrafske oznake [adresa] i to stan označen kao apartman br. ..., i to na način da nije izvodio radove održavanja nekretnine za koje bi imao pravo od korisnika smještaja tražiti naknadu za trošak "Održavanje objekta" u mjesečnom iznosu od 122,45 kn te u dijelu kokom je zahtijevao sklapanje Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom na način pobliže naveden u točki III. izreke pobijane presude.

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika ( dalje tužitelja) kao vlasnika da mu tuženik kao bivši pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske naknadi troškove smještaja u objektu ...,apartman br. ... sukladno cjeniku usluga smještaja u objektima Ministarstva obrane od 16. studenoga 2004. i to za razdoblje od srpnja 2014. pa do veljače 2018.

7. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva obrane Klasa: UP I 307- 01/99/01/121 od 28. srpnja 1999. tuženiku priznato pravo na privremeni smještaj u hotelu "..." u [adresa] za što je dužan plaćati naknadu temeljem ispostavljenih računa,

-da je Odlukom Ministarstva obrane, Službe za gospodarenje nekretninama broj Klasa:370-01/03-01/1 od 20. ožujka 2003. tuženiku prestalo pravo na privremeni smještaj u objektu naselja „...“ ... apartman broj: ... zbog neispunjenja propisanih uvjeta iz članka IV Odluke ministrice Ministarstva obrane Republike Hrvatske,

da tuženik u predmetnom objektu boravi bez valjane pravne osnove,

da tuženik tužitelju za sporno razdoblje od srpnja 2014. pa do veljače 2018. nije platio naknadu za korištenje predmetnog objekta u visini od 865,23 eur u visini troškova smještaja određenih Cjenikom smještajnih usluga u objektima MORH-a, a koja cijena je evidentno višestruko niža od tržišne vrijednosti apartmana u kojoj tuženik živi zajedno obitelji,

da je tužitelj prije podnošenja tužbe sukladno odredbi čl.186.a ZPP-a obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora (N-DO-409/2019 od 11. prosinca 2019.) na koji se je tuženik oglušio,

da su ispunjene procesne pretpostavke za meritorno odlučivanje o tužbi tužitelja,

da je tuženik protiv tužitelja podnio protutužbu 26. travnja 2021. prethodno podnošenja kojoj se nije sukladno odredbi čl. 186.a ZPP -a obratio tužitelju zahtjevom za mirno rješenje spora pa da je njegova protutužba nedopuštena.

8. Polazeći od naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tuženik u objektu-apartmanu tužitelja boravi bez pravne osnove pa istoga temeljem odrede čl. 164. st.1. i čl. 165.st. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: („Narodne novine „ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12 i 152/14 – dalje : ZV) obvezuje tužitelju na isplatu naknade koristi u visini cijene koju tužitelj naplaćuje za objekt kao što je konkretni sve prema Cjeniku smještaja usluga u objektima Ministarstva obrane od 16. studenog 2004. tj. u visini od 148,16 kn mjesečno, tj. za razdoblje od srpnja 2014. pa do veljače 2018. u ukupnom iznosu od 865,23 eur sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog jedanestog u mjesecu za tekući mjesec o kojoj odlučuje primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a.

9. Prvostupanjski sud kao neosnovan odbija prigovor zastare tuženika utvrđujući da je tuženik i nadalje u posjedu nekretnine u posjedu koje se nalazi bez pravne osnove pa kako istu nije predao tužitelju smatrajući da je nepošteni posjednik iste zaključuje da zastarni rok u smislu odrede čl. 165.st.2. ZV-a nije ni počeo teći jer da zahtjev tužitelja kao vlasnika za traženje predmetne naknade zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana. Stoga tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 865,23 eur sa zateznom kamatom kao osnovan prihvaća te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

10. Odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke pobijane odluke temelji na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a te tuženika koji je izgubio parnicu obvezuje na plaćanje tužitelju opravdanih troškova postupka za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine“ br.142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022, dalje Tarifa).

11. Kako je tuženik podnio protutužbu prije podnošenja koje se nije obratio tužitelju zahtjevom za mirno rješenje spora to istu temeljem odredbe čl. 186.a st. 6. ZPP-a kao nedopuštenu odbacuje i odlučuje kao u točki III. izreke.

12. Kako se zahtjev tužitelja odnosi na isplatu iznosa od 865,23 eur to se u smislu odredbe čl. 458. stavak 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti.

13. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP.

14. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

15. Protivno žalbenim navodima tuženika pobijana odluka nije nerazumljiva te nije opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi sa sadržajem isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima pa u donošenju iste nije počinjena ni apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a na koju upire tuženik sadržajem žalbe.

16. Tuženik se žali navodeći da prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem EZ, AZ kao ni očevid na licu mjesta i građevinsko vještačenje, kojim žalbenim navodima sadržajno smatra da je pogrešno primijenio odredbu čl. 220. ZPP-a odnosno da je u smislu iste bio dužan provesti predmetne dokaze radi pravilnog i potpuno utvrđenja činjeničnog stanja.

17. Ovime tuženik sadržajno upire na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 220. ZPP-a te s ovim u vezi nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju pa se radi o žalbenim razlozima zbog kojih se obzirom na odredbu čl. 467. stavak 1. ZPP-a ne može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti.

18. Kako se presuda u sporu male vrijednost ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to je bez značaja upiranje tuženika sadržajem žalbe na ovaj žalbeni razlog. Zbog navedenog žalbeni navodi tuženika kojima ista osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao i žalbeni navodi tuženika da mu nikada nije uručena Odluka tužitelja od 20. ožujka 2003. o prestanku prava na privremeni smještaj po ovom žalbenom sudu u smislu čl. 370. ZPP-a nisu ni razmatrani.

19. Imajući u vidu naprijed utvrđeno činjenično stanje, pravilnost utvrđenja kojeg ovaj drugostupanjski sud ne može preispitivati, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo te pravilnom primjenom istog obvezao tuženika na isplatu tužitelju iznosa od 865,23 eur sa zakonskom zateznom kamatom te pravilno odlučio kao u točki I. izreke.

20. Iako je prvostupanjski sud o odbačaju tužbe tuženika zbog nedopuštenosti trebao odlučiti rješenjem a ne presudom ova okolnost nije bila od utjecaja na zakonitost sadržaja pobijane odluke.

21. Neosnovano tuženik žalbom upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava tj. odredbi čl. 1111. i 1120. ZOO-a. Iako prvostupanjski sud u sadržaju obrazloženja citira i predmetne odredbe ZOO-a o zahtjevu tužitelja za isplatu odlučuje pravilnom primjenom odrede čl. 165. ZV-a.

22. Naime, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 1. ožujka 2021. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade zato što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

23. Odredba članka 165. ZV-a regulira pravni položaj nepoštenog posjednika te u stavku 1. toga članka propisuje „Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario," a stavak 6. istog članka propisuje: „Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.“

24. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

25. Budući je u konkretnom slučaju tuženiku prestalo pravo na privremeni smještaj zbog neispunjenja uvjeta iz točke IV i točke VI Odluke ministrice obrane od 23. prosinca 2002. kako to utvrđuje prvostupanjski sud ( list 239 ) prestanak kojeg prava je tužitelj utvrdio Odlukom od 20. ožujka 2003. kojom je ujedno u točki IV. izreke odredio da je tuženik dužan u roku od 30 dana od prestanka prava osloboditi smještajnu jedinicu od osoba i stvari te predati istu i ključeve Područnom odjelu za gospodarenje nekretninama Split, Službi za gospodarenje nekretninama to je evidentno da je tužitelj zatražio predaju nekretnine u posjed .

26. Kako tuženik nekretninu nije predao u posjed tužitelju to je istu u utuženom razdoblju posjedovao bez osnove koja bi mu davala pravo da je posjeduje pa pravilno prvostupanjski sud tuženika tretira nepoštenim posjednikom toga prostora u predmetnom razdoblju, a time i obveznikom plaćanja tužitelju u smislu navedenih odredaba članka 165. ZV-a svih koristi koje je od nekretnine imao.

27. I prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda tuženik je u utuženom razdoblju stekao korist za iznos troškove smještaja koji se naplaćuje za prostor kao što je konkretni, pa je ta korist ujedno i ono što je u smislu navedenih od redaba dužan platiti tužitelju kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud sve s zateznom kamatom od dana stjecanja jer je u to vrijeme bio nepošteni posjednik pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio plaćanje iznosa od 865,23 eur te pravilno odlučio kao u toči I. izreke pobijane presude.

28. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima isti osporava pravilnost pobijane odluke u točki III. izreke kojim je odbačena protutužba istog budući se tuženik prije podnošenja iste kako je to utvrđeno u postupku nije obratio Republici Hrvatskoj.

29. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe smatra da u situaciji kao što je konkretna kada je tužbom tužitelja u odnosu na istog pokrenuta parnica da na njegovoj strani kao tuženika prije podnošenja protutužbe nije bilo potrebno prethodno obraćanje Republici Hrvatskoj u smislu odredbe čl. 186.a st.1. ZPP-a.

30. Ovo iz razloga jer je odredbom čl. 186.a st.1. ZPP-a propisano da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

31. Prema shvaćanju ovoga suda imajući na umu naprijed navedeno, kao i činjenicu da ZPP ne sadrži posebne odredbe o postojanju ili nepostojanju obveze prethodnog obraćanja nadležnom državnom odvjetništvu u slučaju protutužbe, načelno valja uzeti da je tuženik prije njezina podnošenja također dužan podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora, kako je to izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 147/2011-2 od 11. siječnja 2012.

32. Takva obveza po shvaćanju ovoga suda ne bi postojala samo u situaciji kada bi zahtjev tužitelja iz tužbe bio u bliskoj vezi s zahtjevom iz protutužbe, odnosno kada bi ocjena osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva ovis ila bar djelomično o utvrđenju istih činjenica što konkretno nije slučaj.

33. Kako zahtjev tužitelj iz tužbe koji se odnosi na isplatu naknade za korištenje te zahtjev tuženika iz protutužbe kojim tuženik traži utvrđenje činjenice ali i sklapanje Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom temelje na različitoj činjeničnoj i pravnoj osnovi to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se je tuženik prije podnošenja protutužbe bio dužan obratiti se tuženoj zahtjevom za mirno rješenje spora pa kako isto nije učinio pravilno je prvostupanjski sud prim ijenio odredbu čl.186.a st. 1. ZPP-a te tužbu kao nedopuštenu odbacio.

34. Iako je prvostupanjski sud o odbačaju tužbe tuženika zbog nedopuštenosti u smislu odredbe čl. 282. ZPP-a trebao odlučiti rješenjem a ne presudom ova okolnost nije bila od utjecaja na zakon itost sadržaja pobijane odluke u točki III. izreke.

35. U odnosu na odluku o trošku sadržanu u točki II. izreke pobijane presude za navesti je da tuženik nije uspio u sporu pa ga je pravilno prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a obvezao na naknadu parničnog troška tužitelju pri čemu tuženik sadržajem žalbe i ne obrazlaže određeno zbog čega odluka o trošku ne bi bila pravilna.

36. Slijedom svega naprijed iznijetog na temelju odredbi čl. 368. st.1. ZPP -a žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo je odbiti te prvostupanjsku odluku potvrditi te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

37. Kako je žalba tuženika neosnovana odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a) te je odlučeno kao u stavku II. izreke ove presude.

U Rijeci, 29. svibnja 2026.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić