Poslovni broj: Us I-2018/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja LĐ, ROĐEN **.**.1971. [adresa], zastupan po opunomoćeniku Goranu Jedličko, odvjetniku u Zagrebu, Martićeva 67, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko- dalmatinska, Postaja granične policije Imotski, Put Gaja 2A, Imotski, OIB: 36162371878, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) ŠĐ, radi otkaza kratkotrajnog boravka, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 29. travnja 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja te opunomoćenika tuženika, dana 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Postaja granične policije Imotski, Klasa: UP/I-216-04/25-04/445, Urbroj: 511-12-27-25-1 od 4. srpnja 2025., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

1.Odbija se zahtjev tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eur u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja o trošku, dok se odbija kao neosnovan zahtjev za nadoknadu preostalog dijela troška upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-04/25-04/445, Urbroj: 511-12-27-25-1 od 4. srpnja 2025., riješeno je:

„1.Otkazuje se kratkotrajni boravak iz [adresa], KĐ od oca L, rođen **.**.1971. godine u mjestu [adresa], Češka, državljanin Češke, s prebivalištem u mjestu [adresa], Republika Češka, nositelj putne isprave Češke broj 49370660 izdana 12.06.2022. godine, s rokom valjanosti do 12.06.2032. godine.

2.Državljaninu treće zemlje iz točke 1. izreke ovoga rješenja prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i dužan je napustiti Republiku Hrvatsku u roku od 3 (tri) dana od dana dostave rješenja. 3.Državljaninu treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja određuje se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 3 (tri) mjeseca, računajući od dana isteka roka koji mu je određen upozorenjem o odlasku u državu članicu Europskog gospodarskog prostora 4.Državljanina treće zemlje iz točke 1. izreke ovoga rješenja prisilno će se udaljiti ako ne napusti Republiku Hrvatsku u roku za dragovoljni odlazak koji mu je određen.“

2.Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužitelj pobija citirano rješenje tuženika smatrajući isto nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede materijalnih odredbi Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25). U tužbi se navodi da je iz predmetnog rješenja vidljivo da tuženik svoju odluku temelji na primjeni čl. 56. st. 1. toč. 2., 3. i 5. ZS-a, a koja odredba se u tužbi i citira, te se u svezi s navedenim ističe da tuženik primjenjuje navedenu odredbu iako iz samog rješenja tuženika jasno proizlazi da je tužitelj državljanin Republike Češke, odnosno države članice Europske unije, odnosno države članice Europskog gospodarskog prostora. Navedena zakonska odredba da se primjenjuje isključivo na državljane trećih zemalja, odnosno da se ne može primijeniti na državljane država članica Europske unije. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

2.2.Tužitelj je predložio i da se temeljem odredbe članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima odgodi izvršenje osporavanog rješenja do pravomoćnog okončanja ovoga spora. Navodi naime da, budući je tuženik očito donio nezakonito rješenje, kao i da tužitelj mora biti dostupan tijelima kaznenog progona u RH, naredba tuženika da je tužitelj dužan napustiti teritorij RH predstavlja teško kršenje prava tužitelja kao državljana EU na slobodu kretanja na teritoriju država članica EU, te da ga se ujedno izlaže opasnosti da bi mogao izgubiti jamstvo koje je dao sudu u vidu novčanog pologa, ako se ne odazove na poziv suda i pristupi na sudsko ročište.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navode tužbe smatra neosnovanim ponavljajući u bitnome razloge obrazloženja osporavanog rješenja. Smatra da je u konkretnom slučaju trebalo postupiti po Zakonu o strancima (NN 133/2020, 151/2022,40/2025) i Pravilniku o postupanju prema državljanima trećih zemalja (NN 145/23) te da je, nakon utvrđenih i neospornih činjenica, sukladno čl. 56. st.1. toč. 2.,3. i 5. Zakona o strancima u upravnom postupku donijeto osporeno rješenje o otkazu kratkotrajnog boravka za predmetnog stranog državljanina R. Češke, a koji ne posjeduje valjanu putnu ispravu. Tuženik smatra i da ne postoje razlozi za određivanje odgode izvršenja rješenja koje mu je izdala PGP Imotski dana 4. srpnja 2025.

4.Tužitelj se podneskom od 8. travnja 2026. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu. Isti u bitnome ponavlja navode iz tužbe te ističe da je upravo tuženik učinio nespornim da je tužitelj državljanin Republike Češke te da je stoga pogrešno primijenio materijalni propis, odnosno odredbu čl. 56. Zakona o strancima koja se primjenjuje isključivo na državljane treće zemlje, kao i ostale odredbe ZS -a u smislu čl. 1. navedenog zakona, slijedom čega da je osporeno rješenje tuženika nezakonito. Ističe se i da tuženik razloge otkaza kratkotrajnog boravka nije utvrdio u tijeku postupka niti ih je obrazložio u osporenom rješenju, a što da dovoljno dokazuje sama činjenica da je tužitelj uplatio jamčevinu, kao zamjenu za istražni zatvor, u iznosu od 15.000,00 EUR-a Županijskom sudu u Splitu, pa da je stoga očito da su navodi tuženika da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje i povratak neosnovani. Nadalje se ističe da tuženik u osporenom rješenju ne navodi, niti je utvrdio u koju bi svrhu tužitelj koristio kratkotrajni boravak pa da stoga ne može ni tvrditi da tužitelj nije opravdao svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka, kao niti da postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu. Tuženik da u odgovoru na tužbu kao i u osporenom rješenju obrazlaže otkaz kratkotrajnog boravka tužitelju na način da bi utvrdio da je tužitelj posjedovao krivotvorenu putnu ispravu, a što da se ne bi moglo podvesti pod razloge iz čl. 56. st. l. toč. 2., 3. i 5. ZS-a, te da je stoga tuženik pogrešno primijenio materijalni propis, slijedom čega da je rješenje tuženika nezakonito. Nadalje, tuženik da u osporavanom rješenju i odgovoru na tužbu tvrdi da je tužitelj nezakonito prešao državu granicu na području Vinjana Gornjih, što da bi uz činjenicu da je tužitelj posjedovao krivotvorenu putnu ispravu značilo da je tužitelj u smislu čl. 45. ZS-a nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku. Uzimajući u obzir te navode tuženika, tužitelj da u smislu čl. 55. st. 2. toč. l. ZS-a nije na kratkotrajnom boravku u RH, te da u smislu čl. 183. st. 1. toč. 1. ZS-a nezakonito boravi u [adresa] i tako zatečen po policiji. Tuženik da stoga nije imao osnova donijeti osporeno rješenje jer da je pretpostavka za donošenje takvog rješenja/odluke da se stranac nalazi u zakonitom, odnosno na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj, a tuženik u situaciji kako je opisuje (nezakoniti prelazak državne granice uz posjedovanje krivotvorene putne isprave) nikako nije mogao biti na kratkotrajnom boravku, već u nezakonitom boravku. Iz navedenog da proizlazi da su činjenični navodi tuženika iz osporenog rješenja i odgovora na tužbu nelogični i međusobno kontradiktorni odnosno da su kontradiktorni razlozi o odlučnim činjenicama u obrazloženju rješenja sa izrekom rješenja, te da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, čime da je tuženik posljedično pogrešno primijenio materijalni propis. Slijedom navedenog tužitelj je ustrajao u tužbenom zahtjevu da se osporavano rješenje poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

5.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.1.Tužitelj je po zamjeniku svog opunomoćenika na raspravi ustrajao u navodima tužbe i podneska. Ističe da tuženik ne čini spornim da je tužitelj državljanin Republike Češke pa da se stoga na istog ne primjenjuje Zakon o strancima te da mu se ne može otkazati zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj. S druge strane ako tuženik spori da je tužitelj državljanin članice EU odnosno tvrdi da je državljanin treće zemlje onda prema navodima tuženika (da je nezakonito prešao državnu granicu i imao krivotvorenu putovnicu) tužitelj da nije niti mogao biti u zakonitom boravku a kako je tužitelj objasnio i u svom podnesku.

5.2.Tuženik je po svom opunomoćeniku na raspravi ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja. Osporava navode tužitelja iz podneska od 8. travnja 2026. navodeći da je nedvojbeno utvrđeno da se radi o državljaninu treće zemlje, a ne Republike Češke, da su izvršene potrebite provjere koje da su pokazale da serijski broj krivotvorene putovnice odgovara putovnici na žensku osobu – čašku državljanku Pri tome se poziva na posebno izvješće od 24. lipnja 2026. upućeno ODO u Splitu, pismeno od 23. lipnja 2025. (dva pismena navedenog datuma), a koju dokumentaciju je predao u spis ovog spora.

5.3.Zamjenik opunomoćenika tužitelja je vezano za dokumentaciju na koju se poziva tuženik naveo kako ista ne dokazuje da tužitelj nije državljanin neke od država članica EU te da ista u cijelosti potvrđuje sve navode iz podneska tužitelja od 8. travnja 2026. zbog čega da je osporavano rješenje nezakonito.

6.Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te dokumentacije spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

7.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

8.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika kojim je tužitelju otkazan kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj te mu je određena zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

9.Odredbom članka 56. stavka 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22, 122/23, 40/25) propisano je da će se otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako: 1 ne posjeduje valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice; 2. ne opravda svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka; 3. ne posjeduje sredstva za uzdržavanje za vrijeme kratkotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću zemlju, a za navedene izdatke ne postoji jamstvo iz članka 18. stavka 5. ovoga Zakona; 4. ne podmiri dospjele financijske obveze prema Republici Hrvatskoj; 5. postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu.

10.Odredbom članka 56. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da se strancu kojem je otkazan kratkotrajni boravak rješenjem određuje zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od jednog do tri mjeseca.

11.Odredbom članka 184. stavka 1. Zakona o strancima, propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i kojem odlukom državnog tijela prestaje zakonit boravak donijeti rješenje o povratku, odnosno napuštanju RH. Stavkom 2. je propisano da će se rješenjem odredit rok u kojem je državljanin treće zemlje dužan napustiti RH, te prisilno udaljiti ako ne napusti RH u određenom roku za dragovoljni odlazak. Stavkom 3. istog članka je propisano da će se prilikom određivanja roka za napuštanje EGP, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir i osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam niti duže od 30 dana.

12.Odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21 – dalje ZUP) propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

13.U obrazloženju osporavanog rješenja tuženik navodi da je kriminalističkim istraživanjem utvrđeno da je predmetni strani državljanin dana 20.06.2025. godine u jutarnjim satima nezakonito prešao državnu granicu kao suputnik u vozilu na području Vinjana Gornjih nakon čega biva zatečen od strane policijskih službenika PGP Imotski u gradu Imotskom; da se tom prigodom strani državljanin legitimirao krivotvorenom putovnicom R. Češke čime je počinio kazneno djelo opisano u čl. 278.3. KZ-a; da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kir-866/2025 od 21.06.2025. istom određen istražni zatvor temeljem zakonskog osnova iz čl.123.st.1. toč. 1 ZKP/08 pri čemu je istim rješenjem temeljem čl. 102.st.102 ZKP/08 određeno jamstvo koje može zamijeniti istražni zatvor; da je za stranog državljanina uplaćen zatraženi novčani iznos te da je na ročištu održanom 04.07.2025. god. okrivljenik obećao da se neće kriti i da će biti dostupan tijelima kaznenoga progona R. Hrvatske te da se ukida istražni zatvor okrivljeniku.

14.U obrazloženju osporavanog rješenja navodi se i to da je uvažavajući odredbu članka 30. ZUP-a državljanin treće zemlje dao izjavu na zapisnik o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja o čemu da postoji dokaz.

15.Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da bi pravna osnova zbog koje se tužitelju otkazuje kratkotrajni boravak bila ona kakvu u vidu imaju gore citirane odredbe čl. 56. st. 1. toč. 2., 3. i toč. 5. Zakona o strancima. Međutim, tuženik u osporavanom rješenju nije naveo niti obrazložio razloge kratkotrajnog boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj a jednako tako da tužitelj ne posjeduje sredstva za uzdržavanje za vrijeme kratkotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću zemlju, a na što i tužitelj ukazuje tijekom ovoga spora. Nadalje, u obrazloženju osporavanog rješenja se navodi da je tužitelj nezakonito prešao državnu granicu a što bi značilo da tužitelj u Republici Hrvatskoj nije bio u kratkotrajnom boravku, kako se to navodi u osporavanom rješenju, a na što također ukazuje tužitelj. Osim toga iz podataka spisa ne proizlazi da je tuženik na nedvojben način utvrdio da tužitelj nije državljanin neke od država članica Europske unije.

16.Dakle, u obrazloženju osporavanog rješenja izostali su razlozi zbog kojih tuženik zaključuje da bi u konkretnom slučaju tužitelju trebalo otkazati kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj po osnovi iz odredbe čl. 56. st. 1. toč. 2., 3. i 5. Zakona o stancima.

17.Obrazloženje osporavanog rješenja nije u suglasnosti s gore citiranom odredbom čl. 98. stavkom 5. ZUP-a. Ovo stoga što su izostali razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te su izostali razlozi donošenja zaključka tijekom postupka, pa se uslijed navedenog osporavano rješenje ne može ispitati, niti je moguće otkloniti prigovore koje tužitelj iznio tijekom ovoga spora.

18.Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika se za sada ne može ocijeniti zakonitim. Stoga je na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS osporavano rješenje valjalo poništiti te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak. U ponovnom postupku tuženik je dužan donijeti pravilnu i zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

19.Kako je u ovom sporu donesena presuda kojom je, iz gore navedenih razloga, osporavano rješenje tuženika poništeno te je predmet vraćen na ponovi postupak, to je prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe valjalo odbiti kao bespredmetan. Stoga je riješeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

20.Odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. je određeno da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

21.Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

22.Slijedom citiranih odredbi članka 144. i 147. te Tbr. 27., tbr. 46., 52. i 54. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika valjalo je tužitelju priznati kao opravdan trošak sastava tužbe te zastupanja na ročištu od 29. travnja 2026. u iznosu od po 1.000,00 eur za svaku radnju odnosno ukupno 2.000,00 eur. Za više traženo s osnova troškova sastava podnesaka od 8. travnja 2026. zahtjev tužitelja nije osnovan obzirom da je tužitelj sve ono što je naveo u tom podnesku mogao navesti i u tužbi odnosno na raspravi od 29. travnja 2026., za koje radnje su mu priznati troškovi. Navedenim je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 29. svibnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenika,

-tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela,

-u spis.