REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1479/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja AT iz [adresa], D-Ludwigshafen, Richard-Wagner Strasse 18, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Almir Dervišbegović, odvjetnik u Zagrebu, Vrapčanska putina 5C, protiv I. tuženice Stečajne mase iza Zagrepčanka d.d. u stečaju, Zagreb, Heinzelova 66, OIB. 42495408324, kojeg zastupa stečajna upraviteljica HT i II. tuženika Fortenova Grupa d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1, OIB: 88035992407, kojeg zastupa Marin Ščira, odvjetnik u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 269D, radi utvrđenja ništetnosti, nakon javne glavne rasprave zaključene 14. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika II. tuženika, dana 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, u odnosu na I. tuženicu Stečajnu masu iza Zagrepčanka d.d. u stečaju i II. tuženika Fortenova Grupa d.d., za utvrđenje ništetnosti Izvansudske nagodbe sklopljene 26. travnja 2005. između Zagrepčanka d.o.o. u stečaju, Zagreb, Heinzelova 66 i Tvornica stočne hrane Krma d.d., Vinkovci, Matije Gupca 130.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, u odnosu na I. tuženicu Stečajnu masu iza Zagrepčanka d.d. u stečaju i II. tuženika Fortenova Grupa d.d., za utvrđenje ništetnosti Raskida Sporazuma o prijenosu vlasništva sklopljenog 14. listopada 2005. između Zagrepčanka d.o.o. u stečaju, Zagreb, Heinzelova 66 i Tvornica stočne hrane Krma d.d., Vinkovci, Matije Gupca 130.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi II. tuženiku Fortenova Grupa d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 20.090,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su Tvornica Stočne hrane Krma d.d. i Zagrepčanka d.d. u stečaju sklopili dana 25. travnja 2005. Izvansudsku nagodbu (dalje u tekstu: Izvansudska nagodba), a dana 14. listopada 2005. Sporazum o raskidu Sporazuma o prijenosu vlasništva (dalje u tekstu: Sporazum o raskidu), koji sporazumi da su ništetni u smislu odredbe čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP) u vezi čl. 270. st. 1., čl. 322. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO).

2. Navodi da se je Tvornica stočne hrane Krma d.d. (dalje u tekstu: Krma) pripojila PIK Vinkovci d.d., a to društvo da se je pripojilo društvu Agrokor d.d., čiji je pravni sljednik II. tuženik Fortenova Grupa d.d. (dalje u tekstu: II. tuženik Fortenova). Stoga da je II. tuženik Fortenova pravni sljednik A, a I. tuženik Stečajna masa iza Zagrepčanka d.d. u stečaju (dalje u tekstu: I. tuženik Stečajna masa Zagrepčanka) da je pravni sljednik društva Zagrepčanka d.d. u stečaju (dalje u tekstu: Zagrepčanka).

3. Tužitelj pojašnjava da je H bila dugogodišnji dobavljač i prodavatelj robe D, koja je tu robu prerađivala i dalje prodavala. Tijekom njihovog poslovnog odnosa da je C nagomilala dug prema Krmi koji da je na dan 30. lipnja 1997. iznosio 21.691.951,00 kn. U svrhu osiguranja povrata tog duga da je na nekretninama G oznake zk. č. 67/1 upisanim u zk ul. [broj ZK uloška] (danas 4466) k. o. [katastarska općina] upisano dobrovoljno založno pravo u korist A. Dug da je naknadno povećan na iznos od 32.000.000,00 kn, a kako C nije mogla otplatiti taj dug M, da su 27. kolovoza 1997. sklopili Sporazum kojim je C umjesto plaćanja tog iznosa, prenijela na Ć vlasništvo nekretnine zk. č. 67/1 upisane u zk ul. [broj ZK uloška] (danas 4466) k. o. [katastarska općina] te se je Krma temeljem tog Sporazuma i rješenja Općinskog suda u Zagrebu, Z-32272/1997 od 12. siječnja 2004., upisala kao vlasnik te nekretnine. Nakon toga da je H sklopila s tužiteljem 23. rujna 1998. Ugovor o prodaji tih istih nekretnina za cijenu od 33.600.000,00 kn, koju je tužitelj trebao platiti u dva dijela. Prvi dio je trebao otplatiti tako što će preuzeti dug A prema TAZ – Tvornici autobusa Zagreb d.d. u iznosu od 13.148.655,52 kn, a drugi dio je trebao platiti u roku od 12 mjeseci nakon što se upiše kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi. Tvrdi da je prvi dio cijene plaćen uplatom na račun Krme u lipnju 1998.

4. Tužitelj ukazuje da su H i C sklopili Izvansudsku nagodbu i Sporazum o raskidu kako bi riješili međusobne sudske sporove. Tako da se u istima izričito spominju postupci ovog suda P-6436/2000, na koji je spojen P-1985/2004, zatim P-6111/2001 i P-2178/2001, revizijski postupak Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revt-19/2005 i zemljišnoknjižni postupak Općinskog suda u Zagrebu, Z- 32272/1997.

5. Tužitelj smatra da su Izvansudska nagodba i Sporazum o raskidu ništetni, prije svega, zato što sadrže nedopuštenu činidbu, u smislu odredbe čl. 270. ZOO-a. Tužitelj vidi nedopuštenu činidbu u odredbi čl. 5. Izvansudske nagodbe te čl. 8. Sporazuma o raskidu prema kojima se ugovorne strane odriču pobijati nagodbu iz bilo kojeg razloga odnosno odriču se bilo kakvih prigovora i zahtjeva.

6. Nadalje, tužitelj smatra da su navedeni sporazumi ništetni, jer su nemoralni, protivni ''pozitivnim propisima'' te jer se radi o nedopuštenim raspolaganjima u smislu ZPP-a.

7. Tužitelj pojašnjava nemoralnost i protivnost propisima Izvansudske nagodbe na sljedeći način. Izvansudskom nagodbom se je H obvezala priznati tužbeni zahtjev G u postupku ovog suda, P-6436/2000, kojim je zahtijevano da se utvrdi da je Sporazum od 27. kolovoza 1997. o prijenosu prava vlasništva s Zagrepčanke na Krmu bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Zagrepčanke, a podredno da se utvrdi njegova ništetnost, dok se je C obvezala priznati tužbeni zahtjev A u postupku ovog suda P-6111/2001 za utvrđenje da je H razlučni vjerovnik do iznosa od 12.700.000,00 kn. Dakle, da se je H obvezala priznati tužbeni zahtjev u postupku ovog suda P-6436/2000 kojim se faktično traži utvrđenje nepostojećim dugovanja G prema M. Nakon toga da je ovaj sud u postupku P- 6436/2000 dana 13. srpnja 2005. donio presudu kojom je utvrđeno da je Sporazum o prijenosu prava vlasništva od 27. kolovoza 1997. bez pravnog učinka prema stečajnoj masi G te je određeno brisanje uknjižbe prava vlasništva koje je provedeno u korist A temeljem rješenja Općinskog suda u Zagrebu, Z-32272/1997 od 12. siječnja 2004., na način da je naloženo zemljišnoknjižnom sudu brisanje uknjižbe prava vlasništva i uspostavljanje prethodnog zemljišnoknjižnog stanja, iako parnični sud ne može naložiti zemljišnoknjižnom sudu donošenje neke odluke. Također, Izvansudskom nagodbom da se je C obvezala u predmetu ovog suda P- 2178/2001, povući tužbu i odreći tužbenog zahtjeva. Predmet tog spora da je bilo utvrđenje da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi G Sporazum o zasnivanju založnog prava koji je sklopljen 29. listopada 1996. između G i A, koji je potpisan na zapisnik Općinskog suda u Zagrebu, u predmetu I- 2461/1996, a temeljem kojeg je na nekretninama G uknjiženo založno pravo u korist A radi osiguranja tražbine A u iznosu od 12.700.000,00 kn. Tužitelj smatra da se puni besmisao svih tih postupaka vidi u činjenici što je nad Z stečaj otvoren rješenjem ovog suda, St-72/2000 od 27. travnja 2000., a u postupcima ovog suda P-2178/2001 i P-6439/2000 da su se pokušavale ''poništiti'' pravne radnje A iz 1996. i 1997. Tužitelj naglašava da je ovaj sud u presudi na temelju odricanja, poslovnog broja P-2178/2001 od 7. ožujka 2007., naveo da prihvaća ''povlačenje tužbe'', jer se radi o zahtjevu kojim stranke mogu slobodno raspolagati. Tužitelj smatra da se je radilo o nedopuštenom raspolaganju, u smislu odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a, budući da se je radilo o nedopuštenoj činidbi, u smislu odredbe čl. 271. ZOO-a. Ovo stoga, što da je C bila društvo od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, zbog čega je Vlada Republike Hrvatske 23. travnja 1998. donijela odluku o prijenosu svojih dionica u Zagrepčanki na Grad Zagreb, koji je time trebao podmiriti sve obveze prema vjerovnicima G koje su nastale do 15. travnja 1998., a koje da su iznosile ukupno 26.707.840,00 kn, od čega da su obveze prema Krmi iznosile 21.691.951,00 kn. Tužitelju nije jasno zašto su ''stečajna uprava, zajedno sa stečajnim sucem, pokrenuli tolike postupke kojima su rušili isključivo odluke, Sporazume i druge isprave koje su imale veze isključivo s društvom Krma d.d. , Vinkovci, a ne i sa drugim vjerovnicima''. U tome tužitelj vidi protivnost Izvansudske nagodbe moralu te ''pozitivnim'' propisima, jer se njom ''pokušavaju legalizirati pravne radnje iz parničnih postupaka koji su navedeni u njenom čl. 1. pa tako ugovorne strane priznaju jedna drugoj tužbene zahtjeve i odriču se prava na žalbu u postupcima u kojima su, dok su trajali, a trajali su nekoliko godina, dokazivali upravo sve suprotno''.

8. U odnosu na ništetnost Sporazuma o raskidu Sporazuma o prijenosu prava vlasništva tužitelj navodi da u istom C i H navode da je Sporazum o prijenosu prava vlasništva bio sklopljen isključivo u svrhu osiguranja potraživanja A prema D, bez postojanja prave volje A za stjecanje prava vlasništva na nekretnini oznake zk. č. 67/1 k. o. [katastarska općina], a kako je potraživanje A u stečaju nad Z u cijelosti riješeno, to da je Sporazum o prijenosu vlasništva postao bespredmetan pa se isti raskida. Navodi da se Sporazumni raskid nadovezuje na Izvansudsku nagodbu te da je isti ''duboko nemoralan'' i ''protivan pozitivnim propisima'', jer se radi o nedopuštenom raspolaganju u smislu ZPP-a. Tužitelj spominje i da je ovaj sud u stečajnom postupku nad Z prodao nekretnine koje su već bile prenesene u vlasništvo Krmi te je u presudi ovog suda P-6436/2000 određeno brisanje to zemljišnoknjižnog upisa, iako trgovački sud ne može nalagati brisanje zemljišnoknjižnog upisa, već to može odrediti isključivo zemljišnoknjižni sud.

9. Tužitelj smatra da su poduzimanjem parničnih radnji, na koje su se obvezale Izvansudskom nagodbom i Sporazumom o raskidu, ugovorne strane počinile kaznena djela, jer priznanjem tužbenog zahtjeva u parnici ovog suda P-6436/2000 H ''u stvari priznaje da se u dokaznom postupku od strane njenih odgovornih osoba davao lažni iskaz'', jer se je H u tom postupku protivila tužbenom zahtjevu.

10. Stoga tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je Izvansudska nagodba sklopljena 26. travnja 2005. između Zagrepčanka d.d. u stečaju i Tvornice stočne hrane Krma d.d. ništetna (stavak I.) te da je Raskid Sporazuma o prijenosu prava vlasništva sklopljen 14. listopada 2005. između Zagrepčanke d.d. u stečaju i Tvornice stočne hrane Krma d.d. ništetan (stava II.).

11. U odgovoru na tužbu II. tuženik Fortenova navodi da on nije univerzalni pravni sljednik društva Krma d.d. Pojašnjava da je društvo Krma d.d. pripojeno društvu PIK- Vinkovci d.d., a društvo PIK-Vinkovci d.d. da je pripojeno društvu Agrokor d.d. Društvo Agrokor d.d. da je, po okončanju postupka izvanredne uprave, brisano iz sudskog registra, čime je prestalo postojati bez univerzalnog pravnog sljednika. Navodi da je iz odredbe čl. 5.5.2. Nagodbe sklopljene između dužnika i vjerovnika u postupku izvanredne uprave vidljivo da je društvo PIK Vinkovci d.d. definirano kao neodrživo društvo pod izvanrednom upravom za koje je predviđeno da će prenijeti svu svoju imovinu na novo hrvatsko ovisno društvo. Na datum početka provedbe Nagodbe, 1. travnja 2019., temeljem odredbe čl. 22.1.1 t. 6. Nagodbe i čl. 43. st. 5. alineje 1. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (narodne novine, broj: 32/2017., dalje u tekstu: ZPIU) sva imovina neodrživog društva pod izvanrednom upravom PIK Vinkovci d.d. da je prenesena po samom zakonu na novo društvo PIK Vinkovci plus d.o.o., OIB: 16730830330. Imovina koja je bila predmet prijenosa da se je sastojala od sve imovine i obveza nastalih nakon pokretanja postupka izvanredne uprave te je prenesena kao gospodarska cjelina uz isključenje primjene općeg pravila o pristupanju dugu. Stoga da II. tuženik Fortenova nije univerzalni pravni sljednik niti društva Agrokor d.d., niti društva PIK-Vinkovci d.d., a niti društva Krma d.d. pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

12. I. tuženik Stečajna masa iz Zagrepčanka nije nikada osporio tužbeni zahtjev, ali ga nije niti priznao. Tadašnji stečajni upravitelj Ivica Boltužić se je koncentrirao na izlaganje zašto on više ne bi trebao zastupati II. tuženika (sama Stečajna masa iz Zagrepčanka d.d. u stečaju je brisana iz sudskog registra nakon zaključenja stečajnog postupka, a on je izuzet od imenovanja u novim predmetima, zbog navršenih 70 godina života). Naknadno obavještava sud da je rješenjem ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa od 19. prosinca 2025. brisan s liste stečajnih upravitelja za područje iz nadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu, slijedom čega da ne može obnašati dužnost stečajnog upravitelja. Nakon imenovanja HT za novog stečajnog upravitelja, novoimenovana stečajna stečajna upraviteljica se nije upustila u raspravljanje o predmetu spora.

13. Tijekom dokaznog postupka pročitani su Izvansudska nagodba od 25. travnja 2005. (list 11. – 17. spisa), Raskid Sporazuma o prijenosu vlasništva od 14. listopada 2005. (list 18. – 22. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za Zagrepčanka d.d. u stečaju (list 23. – 34. spisa), aktivni izvadak iz sudskog registra za Fortenova Grupa d.d. (list 35. – 38. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za PIK-Vinkovci d.d. (list 39. – 61. spisa), dopis Krme d.d. od 19. lipnja 1997. (list 62. spisa), povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 63. – 81. spisa), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 82. – 89. spisa), Ugovor 289/96 sklopljen 1. siječnja 1996. između TSH Krma d.d. i Zagrepčanke d.d. i Aneks od 8. kolovoza 1997. (list 90. – 91. i 93. – 94. spisa), odluka nadzornog odbora Zagrepčanke d.d. od 29. svibnja 1996. (list 92. spisa), Sporazum od 27. kolovoza 1997. sklopljen između Krma d.d. i Zagrepčanka d.d. (list 95. – 96. spisa), rješenje Općinskog suda u Zagrebu, Z-32272/97 od 12. siječnja 2004. (list 97. – 99. spisa), Ugovor o prodaji sklopljen 23. rujna 1998. između Krma d.d. i AT (list 100. -102. spisa), Ugovor o preuzimanju duga sklopljen 24. ruja 1998. između Tvornice autobusa Zagreb d.o.o. i AT (list 103. – 104. spisa), potvrda o provedenoj novčanoj transakciji (list 105. spisa), presuda Općinskog kaznenog suda u zagrebu, Ko-490/09-152 od 2. prosinca 2016. (list 106. – 111. spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu, Kov-80/17 od 6. prosinca 2017. (list 112. – 115. spisa), rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, K-456/17-46 od 18. rujna 2019. (list 116. – 119. spisa), Odluka Vlade RH od 23. travnja 1998. o prijenosu dionica Zagrepčanke d.d. koje drži Hrvatski fond za privatizaciju (list 120. – 122. spisa), popis obveza Zagrepčanke d.d. prema dobavljačima od 9. srpnja 1997. (list 123. spisa), dopis A od 19. lipnja 1997. (list 124. spisa), podnesak A od 28. kolovoza 1997. iz kaznenog postupka (list 125. spisa), tužba Zagrepčane d.d. u stečaju protiv Krme d.d. u stečaju u postupku ovog suda, P-2178/2001 (list 126. – 129. spisa), Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninama Zagrepčanke d.d. sklopljen na zapisnik Općinskog suda u Zagrebu, I- 2461/96 od 29. listopada 1996. (list 130. – 132. spisa), presuda i rješenje ovog suda, P-915/2007 od 2. ožujka 2007. (list 133. – 134. spisa), zajednički podnesak Krme d.d. i Zagrepčanke d.d. u stečaju u postupku ovog suda P-6111/2001 od 22. veljače 2007. (list 135. – 136. spisa), rješenje VSRH, Revt-19/05-2 od 29. studenog 2005. (list 137. – 140. spisa), prijedlog Krme d.d. Općinskom sudu u Zagrebu od 28. kolovoza 1997. za provedbu Sporazuma (list 141. spisa), Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninama Zagrepčanke d.d. sklopljen na zapisnik Općinskog suda u Zagrebu, I- 1320/97 od 19. kolovoza 1997. (list 145. – 148. spisa), rješenje o namirenju ovog suda, St-72/2000 od 4. srpnja 2007. (list 152. – 154. sisa), prijedlog AT Općinskom sudu u Zagrebu od 20. srpnja 1999. (list 155. spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 25. travnja 2001. između Zagrepčanka d.d. u stečaju i Grada Zagreba (list 156. – 159. spisa), potvrda o novčanoj transakciji (list 160. spisa), rješenje ovog suda Tt-22/45687-2 od 12. listopada 2022., o brisanju društva Agrokor d.d. iz sudskog registra, s prilozima (list 338. – 360. spisa) i povijesni izvadak iz sudskog registra za Fortenova Grupa d.d. (list 361. – 377. spisa).

14. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, zaključeno je da su tužbeni zahtjevi neosnovani u odnosu na oba tuženika.

15. Predmet spora jest utvrđenje ništetnosti Izvansudske nagodbe te Sporazuma o raskidu Sporazuma o prijenosu prava vlasništva zbog činjenica na koje se poziva tužitelj – nedopuštenost činidbe (zbog protivnosti činidbe moralu i prisilnim propisima), protivnost Ustavu Republike Hrvatske, javnom moralu i prisilnim propisima.

16. Između tužitelja i II. tuženika Fortenova je sporno da li je II. tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

17. Između tužitelja i I. tuženika Stečajne mase iza G u stečaju nema spornih činjenica, ali osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi.

18. Pod uvjetom da je II. tuženik Fortenova pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, kao univerzalni pravni sljednik A, I. i II. tuženici bi bili jedinstveni suparničari u ovoj pravnoj stvari, budući da se spor koji se vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovora u odnosu na ugovorne strane tog ugovora odnosno pravne sljednike tih ugovornih strana može riješiti samo na jednaki način u odnosu na obje ugovorne strane (čl. 201. ZPP- a), ali kako II. tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, jer nije pravni sljednik A, to tuženici nisu jedinstveni suparničari pa sud može u odnosu na svakog od njih donijeti različitu presudu, mada je tužbeni zahtjev neosnovan u odnosu na oba tuženika, ali u odnosu na svakog od njih iz različitih razloga.

19. U odnosu na pasivnu legitimaciju II. tuženika Fortenova

20. U sporu koji se vodi radi utvrđenja ništetnosti nekog ugovora pasivno su legitimirane ugovorne strane tog ugovora odnosno, ako su iste prestale postojati, njihovi univerzalni pravni sljednici (arg. iz čl. 336. st. 1. i 2. ZOO-a).

21. Izvansudsku nagodbu i Sporazum o raskidu Sporazuma o prijenosu prava vlasništva sklopili su Tvornica stočne hrane Krma d.d. (skraćene tvrtke Krma d.d.) i Zagrepčanka d.d. u stečaju.

22. Nesporno je da je I. tuženik Stečajna masa iza Zagrepčanka d.d. u stečaju univerzalni pravni sljednik Zagrepčanke d.d. u stečaju (arg. iz čl. 289. st. 4. Stečajnog zakona /Narodne novine, broj: 71/2015., 104/2017., 36/2022., 27/2024., dalje u tekstu: SZ/).

23. Iz izvatka iz sudskog registra za društvo Tvornica stočne hrane Krma d.d. proizlazi da je isto brisano iz sudskog registra 4. ožujka 2011. uslijed pripajanja društvu PIK-Vinkovci d.d., dok iz povijesnog izvatka za društvo preuzimatelja proizlazi da je pripajanje za njega upisano u sudski registar 23. studenog 2010. (Tt-10/2903-2).

24. Upisom pripajanja u sudski registar društva preuzimatelja pripojeno društvo je prestalo postojati te su sve njegove obveze i imovina prešle na društvo preuzimatelja. Zato je društvo preuzimatelj univerzalni pravni sljednik pripojenog društva (čl. 522. st. 3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima /Narodne novine, broj: 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023., 130/2023., 136/2024., dalje u tekstu: ZTD/)

25. Stoga je društvo PIK-Vinkovci d.d. univerzalni pravni sljednik društva Krma d.d.

26. Iz aktivnog i povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo PIK-Vinkovci d.d. proizlazi da je isto brisano iz sudskog registra 28. veljače 2022. uslijed pripajanja društvu Agrokor d.d., sukladno odredbama čl. 12., 43. st. 15. i 19. ZPIU-a.

27. Društvo PIK-Vinkovci d.d. bilo je jedno od društava u okviru koncerna Agrokor d.d. te je otvaranjem postupka izvanredne uprave nad dužnikom Agrokor d.d., istodobno taj postupak otvoren i nad s njime povezanim te o njemu ovisnim društvima pa tako i nad društvom PIK-Vinkovci d.d.

28. Između dužnika Agrokor d.d. te s njime povezanim/o njemu ovisnim društvima na jednoj strani te njihovih vjerovnika na drugoj strani sklopljena je u postupku izvanredne uprave nagodba koja je potvrđena od strane ovog suda (dalje u tekstu: Nagodba).

29. Rješenje suda o potvrdi nagodbe ima snagu ovršne isprave (čl. 43. st. 15. ZPIU- a).

30. U postupku izvanredne uprave izvršena je procjena održivosti društava nad kojima se je taj postupak vodio te je u odnosu na društvo PIK-Vinkovci d.d. ocijenjeno da je neodrživo. Nagodbom je predviđeno da će neodrživa društva prenijeti svoja prava i imovinu (ali ne i obveze) na novoosnovana društva te će se nakon toga neodrživa društva pripojiti glavnom dužniku Agrokor d.d., koje će se nakon toga brisati iz sudskog registra.

31. Tako je vjerojatno sva imovina društva PIK-Vinkovci d.d. prenesena na novoosnovano društvo PIK-Vinkovci plus d.o.o., nakon čega je društvo PIK-Vinkovci d.d. pripojeno društvu Agrokor d.d.

32. Iz povijesnog izvatka za društvo Agrokor d.d. proizlazi da je upis pripajanja društva PIK-Vinkovci d.d. proveden 23. kolovoza 2021. temeljem rješenja ovog suda Tt-21/34857-2. Time su eventualna preostala imovina i obveze društva PIK-Vinkovci d.o.o. i obveze prenesene na društvo Agrokor d.d. te je pripojeno društvo prestalo postojati.

33. Društvo Agrokor d.d. brisano je iz sudskog registra 12. listopada 2022., rješenjem ovog suda Tt-2/45688-2, temeljem pravomoćnog rješenja ovog suda, St- 1138/2017-4620 od 19. srpnja 2022., ispravljenog rješenjem od 9. kolovoza 2022., o završetku postupka izvanredne uprave.

34. Time je društvo Agrokor d.d. prestalo postojati.

35. Nakon toga je izvršen upis Stečajne mase iza Agrokor d.d., Zagreb, Ulica Stjepana Babonića 95, OIB: 26461279054, temeljem rješenja ovog suda u postupku izvanredne uprave, St-1138/2017-4654 od 7. veljače 2023.

36. Stečajna masa iza Agrokor d.d. jest univerzalni pravni sljednik društva Agrokor d.d., koje je univerzalni pravni sljednik društva PIK-Vinkovci d.d., koje je univerzalni pravni sljednik društva Krma d.d.

37. Dakle, II. tuženik Fortenova Grupa d.d. niti je ugovorna strana niti je univerzalni pravni sljednik A, jedne od ugovornih strana pobijanih ugovora, Izvansudske nagodbe i Sporazuma o raskidu Sporazuma o prijenosu vlasništva, slijedom čega II. tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

38. Stoga je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti tih ugovora u odnosu na II. tuženika Fortenova valjalo odbiti kao neosnovan.

39. U odnosu na neosnovanost tužbenog zahtjeva prema I. tuženiku Stečajnoj masi iza Zagrepčanke

40. Napominje se da je u trenutku pokretanja ovog postupka u lipnju 2025. I. tuženika Stečajnu masu iza Zagrepčanka d.d. u stečaju zastupao tadašnji stečajni upravitelj Ivica Boltužić te je tužba s pozivom za davanje odgovora na istu, uz upozorenje na posljedice propuštanja, dostavljena navedenom stečajnom upravitelju 12. kolovoza 2025., putem sustava e-Komunikacije, sve sukladno odredbama čl. 134.a u vezi čl. 133. st. 5. ZPP-a.

41. Iako je u trenutku pokretanja ovog postupka Ivica Boltužić već navršio 70 godina života te je zbog toga bio izuzet od dodjeljivanja novih stečajnih predmeta, sukladno odredbi čl. 81. st. 2. SZ-a, on je i dalje bio dužan zastupati stečajnog dužnika i nakon zaključenja stečajnog postupka njegovu stečajnu masu u postupcima koji se tiču imovine koja ulazi u stečajnu masu, sve dok rješenjem nadležnog ministarstva od 19. prosinca 2025. nije brisan s liste stečajnih upravitelja, izvršnošću kojeg rješenja mu je prestala dužnost stečajnog upravitelja, a što je utvrđeno rješenjem ovog suda St- 1825/2021-24 od 3. ožujka 2026., kojim je za novog stečajnog upravitelja imenovana HT (čl. 89. st. 1. t. 15., čl. 81. st. 1. al. 2. i čl. 91. st. 7. SZ-a).

42. Dakle, tužba je uredno dostavljena na odgovor tadašnjem zastupniku po zakonu I. tuženika Stečajne mase iza Zagrepčanke, a on se ni na koji način nije očitovao na tužbu, već je isključivo iznosio razloge koji se tiču njegovog zastupanja I. tuženika.

43. Niti nova, sadašnja stečajna upraviteljica I. tuženika Stečajne mase iza C se nije nikada upustila u raspravljanje o glavnoj stvari.

44. Prema odredbi čl. 332.a ZPP-a ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, ako je udovoljeno uvjetima iz članka 331.b st. 1. t. 1. i 4. ZPP-a (ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu), a nije udovoljeno uvjetima iz članka 331.b st. 1. t. 2. i 3. ZPP-a (ako osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i/ili ako su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate), sud može donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

45. Radi se o tzv. presudi bez održavanja rasprave u kojem slučaju sud ne održava pripremno ročište, već strankama dostavlja pisani otpravak presude (čl. 284. st. 6. ZPP-a).

46. Međutim, s obzirom da je tek nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno da I. i II. tuženici nisu jedinstveni suparničari te da se u odnosu na njih mogu donijeti sadržajno različite odluke, to sud odbijajuću presudu (budući da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje prihvaćajuće presude zbog ogluhe) i u odnosu na I. tuženika Stečajnu masu iza G donosi tek nakon održanog ročišta te zaključene glavne rasprave.

47. Neosnovano se tužitelj poziva na odredbu čl. 3. st. 3. ZPP-a kao na razlog ništetnosti pobijanih ugovora.

48. Prema odredbi čl. 3. st. 1. – 3. ZPP-a stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku postupka. One se mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika i nagoditi se. Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

49. Radi se o stranačkim raspolaganjima u okviru konkretnog parničnog postupka.

50. S obzirom da pobijani ugovori nisu parnične radnje, već ugovori koji su sklopljeni izvan bilo kojeg parničnog postupka, isti se ne mogu ocjenjivati u smislu odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a.

51. Sudovi u postupcima u kojima su ugovorne strane temeljem pobijanih ugovora poduzele određene parnične radnje kojima se raspolaže zahtjevima u parnici, poput priznanja tužbenog zahtjeva, odricanja od tužbenog zahtjeva, povlačenja tužbe, odricanja od prava podnošenja pravnog lijeka protiv sudske odluke i sl., su mogli i bili su dužni u tim postupcima ocijeniti jesu li ta raspolaganja u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala, ali to ne može činiti ovaj sud u ovom postupku.

52. Dakle, ne može ovaj sud u ovom postupku ocjenjivati dopuštenost raspolaganja koja su stranke poduzele u nekom drugom parničnom ili izvanparničnom postupku.

53. Ovaj sud može isključivo ocjenjivati dopuštenost raspolaganja zahtjevima koja su stranke poduzele u ovom postupku te može i mora ocijeniti valjanost samih pobijanih sporazuma, u okviru činjeničnih tvrdnji iz tužbe.

54. Valja naglasiti da eventualna nedopuštenost parničnih radnji (raspolaganja) koje su poduzete u nekim drugim postupcima temeljem pobijane Izvansudske nagodbe te Sporazuma o raskidu Sporazuma o prijenosu prava vlasništva ne utječe na valjanost samih tih ugovora.

55. Ovo stoga, što ako je neki ugovor ništetan, onda je isti ništetan od samog trenutka njegova sklapanja, a ne može postati naknadno ništetnim zbog radnji ispunjenja tog ugovora.

56. Neosnovano se tužitelj poziva i na odredbu odredbu čl. 270. ZOO-a kao na razlog ništetnosti pobijanih ugovora.

57. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

58. Činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva (čl. 271. ZOO-a).

59. S obzirom da su pobijani ugovori sklopljeni za vrijeme važenja Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999., 88/2001., dalje u tekstu: ZOO/91), budući da je ZOO/05 stupio na snagu tek 1. siječnja 2006., to je valjanost tih ugovora potrebno promatrati kroz odredbe ZOO-a/91.

60. Ono što se u ZOO-u/05 naziva činidbom, u ZOO-u/91 se je nazivalo predmetom obveze.

61. Tako je prema odredbi čl. 47. ZOO-a/91 ugovor ništav ako je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, a predmet obveze je nedopušten ako ako je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva (čl. 49. ZOO-a/91).

62. U Izvansudskoj nagodbi se navodi da se ista sklapa s ciljem okončanja svih sudskih postupaka koji su tijeku između ugovornih strana (čl. 2. Izvasudske nagodbe).

63. Tako je određeno da će istovremeno s potpisom te nagodbe H predati podnesak Općinskom sudu u Zagrebu, u postupku Z-32272/97, kojim će povući prijedlog za uknjižbu prava vlasništva i odreći se prava na žalbu protiv rješenja kojim se utvrđuje povlačenje te da je donošenje tog pravomoćnog rješenja uvjet za nastupanje pravnih učinaka te nagodbe (čl. 3. st. 1. i 2. Izvansudske nagodbe).

64. Nakon što rješenje o povlačenju prijedloga za uknjižbu prava vlasništva postane pravomoćno, ugovorne strane su se obvezale:

- da će u postupku ovog suda, P-6436/2000, kojeg vodi Zagrepčanka d.d. u stečaju protiv Krme d.d., Krma priznati tužbeni zahtjev i odreći se prava na žalbu protiv presude temeljem priznanja,

- u postupku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-19/2005., H odustati od podnesene revizije,

- u postupku ovog suda P-6111/2001, kojeg vodi Krma d.d. protiv Zagrepčanke d.d. u stečaju, C priznati tužbeni zahtjev za utvrđenje da je Krma njen razlučni vjerovnik do iznosa od 12.700.000,00 kn,

- u postupku ovog suda, P-2178/2001, Zagrepčanka d.d. u stečaju povući tužbu i odreći se tužbenog zahtjeva (čl. 3. st. 3. Izvansudske nagodbe).

65. Ugovorne strane su se dogovorile da će u tim postupcima svaka snositi svoje troškove postupka (čl. 3. st. 5. Izvansudske nagodbe).

66. Nadalje, Krma je jamčila D da je Ugovor o prodaji nekretnine od 23. rujna 1998. kojim je bivša uprava Krme te nekretnine prodala AT, nepravomoćno pobijen u parničnom postupku P-1133/2002 te se H obvezuje postupke koje je pokrenula u vezi te pravne stvari dovršiti o svom trošku (čl. 4. st. 2. Izvansudske nagodbe)

67. Ugovoreno je i da će ''isplata'' razlučnog prava u iznosu od 12.700.000,00 kn uslijediti nakon što nastupe učinci te nagodbe, sukladno odredbama Stečajnog zakona (čl. 4. st. 3. Izvansudske nagodbe).

68. Ugovorne strane su se odrekle prava pobijanja nagodbe iz bilo kojeg razloga (čl. 5. st. 2. Izvansudske nagodbe).

69. Iako se ugovorne strane ne mogu unaprijed odreći prava na pobijanje ugovora, odredba čl. 5. st. 2. Izvansudske nagodbe nije zbog toga ništetna, ali je bez pravnog učinka na obveze ugovornih strana, a sve i kada bi bila ništetna, ista ne bi činila ništetnim cijeli ugovor, budući da ugovor može opstati bez te odredbe te ta odredba nije niti uvjet niti odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora (čl. 105. st. 1. ZOO-a/91 – čl. 324. st. 1. ZOO-a/05).

70. Ugovorne strane su se Izvansudskom nagodbom međusobno obvezale poduzeti postupovne radnje kojima će okončati određene postupke i to povlačenje prijedloga za uknjižbu prava vlasništva, priznanje tužbenog zahtjeva u postupku P- 6436/2000, koji se prema tvrdnji tužitelja vodio radi utvrđenja da je Sporazum od 27. kolovoza 1997. o prijenosu prava vlasništva s G na Krmu bez pravnog učinka prema stečajnoj masi G, a podredno da se utvrdi njegova ništetnost, povlačenje revizije u postupku VSRH, Revt-19/2005, za koji tužitelj tvrdi da je riješen od strane VSRH prije nego li je revizija povučena, priznanje tužbenog zahtjeva u postupku P-6111/2001 za utvrđenje da Krma ima u stečajnom postupku nad Z status razlučnog vjerovnika radi namirenja tražbine do iznosa od 12.700.000,00 kn te povlačenje tužbe i odricanje od tuženog zahtjeva u postupku P- 2178/2001, za koji tužitelj tvrdi da je vođen radi utvrđenja da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi G Sporazum o zasnivanju založnog prava koji je sklopljen 29. listopada 1996. između G i A, koji je potpisan na zapisnik Općinskog suda u Zagrebu, u predmetu I-2461/1996, a temeljem kojeg je na nekretninama G uknjiženo založno pravo u korist A radi osiguranja tražbine A u iznosu od 12.700.000,00 kn.

71. Iz opisa predmeta navedenih postupka jasno je da se radi o imovinskim pravima ugovornih strana Izvansudske nagodbe s kojima su te ugovorne strane bile ovlaštene slobodno raspolagati, s obzirom da su se nositelji nekog imovinskog prava slobodni istog odreći ili ga prenijeti na drugu osobu ili se odreći prava na njegovu realizaciju tako što će, primjerice, otpustiti dug svom dužniku.

72. Otpust duga i sporazum vjerovnika i dužnika su zakonom priznati načini prestanka obveza (čl. 10., čl. 295. st. 1., čl. 344. st. 1. ZOO-a/91 i čl. 160. st. 1. i čl. 203. st. 1. ZOO-a/05).

73. Stoga preuzimanje obveza (u vidu sklapanja Izvansudske nagodbe) na poduzimanje postupovnih radnji kojima se ugovorne strane odriču realizacije nekih imovinskih prava (time što se odriču tužbenog zahtjeva, povlače tužbu, prijedlog za uknjižbu i sl.) ili se odriču osporavanja imovinskih prava protivnika (time što priznaju tužbeni zahtjev), samo po sebi, ne može biti protivno prisilnim propisima niti pravilima javnog morala.

74. Postupci ovog suda, koji su vođeni pod brojevima P-6436/2000 i P-2178/2001,, vođeni su radi pobijanja pravnih radnji Krme kao stečajnog dužnika, sukladno odredbama čl. 127. – 144. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj: 44/1996., 161/1998., 29/1999., 129/2000., 123/2003., 197/2003., 187/2004., 82/2006., 116/2010., 25/2012., 133/2012., 45/2013., dalje u tekstu: SZ/96).

75. Pravne radnje koje se pobijaju temeljem tih odredaba su pravne radnje koje su inače valjane, a pobijaju se, prije svega, zato što je stečajna masa nedostatna za namirenje svih tražbina stečajnih vjerovnika, ali postoje i druge opće i posebne materijalopravne pretpostavke pobijanja

76. Opće pretpostavke pobijanja (čl. 127. SZ-a/96) koje se kumulativno moraju ispuniti da bi pobijanje bilo osnovano su: 1) da je otvoren stečajni postupak, 2) da su pobijane pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnog postupka, 3) da se pobijanom pravnom radnjom vjerovnici oštećuju ili se određeni vjerovnici pogoduju, a što opet dovodi do oštećenja ostalih vjerovnika i 4) da bi uspješno pobijanje pravne radnje u konkretnom slučaju dovelo do boljeg i potpunijeg namirenja stečajnih vjerovnika (zato što je stečajna masa nedostatna za namirenje svih tražbina stečajnih vjerovnika).

77. Posebne materijalnopravne pretpostavke pobijanja ovise o tome je li pobijana pravna radnja okarakterizirana kao kongruentno namirenje (čl. 128. SZ-a/96), inkongruentno namirenje (čl. 129. SZ-a/96), pravna radnja kojom se vjerovnici izravno oštećuju (čl. 130. SZ-a/96), kao namjerno oštećenje (čl 131. SZ-a/96), pravna radnja bez naknade ili uz neznatnu naknadu (čl. 132. SZ-a/96), kao zajam kojim se nadomješta kapital (čl. 133. SZ-a/96), kao radnja kojom se vraća ulog tajnom članu društva (čl. 134. SZ-a/96), kao isplata mjeničnih ili čekovnih obveza (čl. 135. SZ-a/96), kao radnja koja je dovela do ishođenja ovršne isprave (čl. 139. SZ-a/96) ili kao gotovinski posao (čl. 140. SZ-a/96).

78. Ovisno o tome o kakvoj se vrsti pravne radnje radi, vrijeme u kojem pravna radnja mora biti poduzeta da bi bila pobojna varira od 10 godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja (namjerno oštećenje) do 3 mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja ili nakon toga (kongruentno i inkongruentno namirenje).

79. Tužba za pobijanje može se podnijeti samo u propisanom prekluzivnom roku, a pravomoćna presuda donesena u parnici za pobijanje pravnih radnji djeluje prema stečajnom dužniku, odnosno stečajnoj masi te svim stečajnim vjerovnicima. Ako se zahtjev za pobijanje pravne radnje prihvati, pobijena pravna radnja je bez učinka prema stečajnoj masi i protivna je strana dužna vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijene radnje (čl. 141. st. 2., 5. i 7. SZ-a/96).

80. Dakle, uspješno pobijena pravna radnja gubi učinak u trenutku pravomoćnosti konstitutivne sudske presude, ali samo relativno, u odnosu prema stečajnoj masi stečajnog dužnika.

81. Uzevši u obzir sve što je navedeno u pogledu pravne prirode tužbe i postupka radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, zaključuje se da nemaju nikakvog pravnog značenja navodi tužitelja da su sudski postupci ovog suda P-2178/2001 i P- 6439/2000 bili besmisleni, jer su se vodili radi pobijanja pravnih radnji koje su poduzete tijekom 1995. i 1996., a nad Zagrepčankom d.d. u stečaju je stečaj otvoren rješenjem ovog suda, St-72/2000 od 27. travnja 2000., budući da se pobijanje i može odnositi isključivo na radnje dužnika koje su poduzete prije otvaranja stečaja u gore navedenim vremenskim okvirima.

82. Isto tako, nemaju pravnog uporišta tvrdnje tužitelja da je H priznanjem tužbenog zahtjeva u postupku ovog suda P-6436/2000, za utvrđenje da je Sporazum od 27. kolovoza 1997. o prijenosu prava vlasništva na nekretninama s Zagrepčanke na Krmu bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Zagrepčanke, u stvari priznala da nije postojao dug G prema M radi čijeg je namirenja preneseno vlasništvo na tim nekretninama, budući da to nije bio predmet tužbenog zahtjeva te budući da pravila stečajnog prava dopuštaju pobijanje samog namirenja duga, bez da se osporava postojanje tog duga, sve iz razloga što je konkretno pojedinačno namirenje predstavljalo pogodovanje jednom vjerovniku, koje je negativno utjecalo na ravnomjerno namirenje ostalih vjerovnika.

83. Zbog svega navedenog, ovaj sud ne vidi uporište za zaključak da je predmet obveza ugovornih strana Izvansudske nagodbe bio nedopušten, u smislu protivnosti prisilnim propisima i pravilima javnog morala, a niti da bi cijeli ugovor bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

84. Sporazumom o raskidu Sporazuma o prijenosu vlasništva ugovorne strane su utvrdile da su prethodno sklopile Izvansudsku nagodbu, a prije toga, 27. kolovoza 1997. i Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretninama s Zagrepčanke na Ć, temeljem kojeg je H podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva Općinskom sudu u Zagrebu, pod brojem Z-32272/1997. (čl. 1. Sporazuma o raskidu).

85. S obzirom da je uvjet nastupa pravnih učinaka Izvansudske nagodbe bio da zemljišnoknjižni sud donese pravomoćno rješenje o povlačenju prijedloga za uknjižbu prava vlasništva u korist A u postupku Z-32272/1997 temeljem Krminog podneska o povlačenju prijedloga, a da u trenutku sklapanja Sporazuma o raskidu (oko 6 mjeseci nakon sklapanja Izvansudske nagodbe) to rješenje još nije bilo doneseno, ugovorne strane su odlučile sklopiti predmetni Sporazum o raskidu kako bi stvorile uvjete za konačno rješenje svih međusobnih pravnih odnosa (čl. 2. Sporazuma o raskidu).

86. Tim je sporazumom utvrđeno da je H već upisana kao vlasnik nekretnine oznake zk. č. 67/1 k. o. [katastarska općina] temeljem nepravomoćnog rješenja Općinskog suda u Zagrebu, Z-32272/1997 te da je u tom postupku zatraženo brisanje prava vlasništva u korist A, kao i da je ovaj sud, u postupku P-6436/2000, donio presudu kojom je utvrđeno da je Sporazum o prijenosu prava vlasništva od 27. kolovoza 1997., koji je predstavljao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva u korist A, bez pravnog učinka te je naložio uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, na način da se briše pravo vlasništva upisano u korist A i upiše pravo vlasništva u korist G, na koju presudu da su H i umješač na njenoj strani podnijeli žalbu (čl. 3. Sporazuma o raskidu).

87. Nadalje, ugovorne strane utvrđuju da je Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretninama od 27. kolovoza 1997. sklopljen isključivo sa svrhom osiguranja tražbina A prema D, slijedom čega da nije postojala stvarna volja A za stjecanje prava vlasništva na zk č. 67/1 k. o. [katastarska općina] pa kako su tražbine A ''riješene'', to da ugovorne strane suglasno i u cijelosti raskidaju Sporazum o prijenosu prava vlasništva koji je bio temelj za uknjižbu prava vlasništva u korist A te Krma izričito dozvoljava D da izvrši u zemljišnim knjigama prijenos prava vlasništva natrag na svoje ime (čl. 4. Sporazuma o raskidu).

88. Ugovoreno je da će nakon ovjere potpisa A na predmetnom Sporazumu o raskidu, H povući žalbu protiv presude ovog suda donesene u predmetu P- 6436/200 dana 13. srpnja 2005. te se odreći prava na žalbu protiv rješenja o odustanku od žalbe.

89. Također, utvrđeno je da se nakon pravomoćnosti zemljišnoknjižnog rješenja o prijedlogu za provedbu predmetnog Sporazuma o raskidu Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretninama G, ugovorne strane obvezuju poduzeti iste parnične radnje koje su se obvezale poduzeti u već citiranoj odredbi čl. 3. st. 3. Izvansudske nagodbe (čl. 6. Sporazuma o raskidu).

90. U konačnici, strane su izjavile da nakon ispunjenja obveza iz tog Sporazuma, ishođenja pravomoćnog zemljišnoknjižnog rješenja o uspostavi ranijeg zemljišnoknjižnog stanja te isplati tražbine osigurane razlučnim pravom, neće imati jedna prema drugoj nikakvih daljnjih potraživanja te se odriču prava naknadnog isticanja drugih zahtjeva (čl. 8. Sporazuma o raskidu).

91. Kao što je već navedeno, ugovorne strane se ne mogu unaprijed odreći zahtjeva koji još nije niti nastao, niti se mogu odreći prava na pobijanje ugovora, ali takva odredba nema utjecaja na valjanost cijelog Sporazuma o raskidu.

92. Nadalje, iz istih razloga zbog kojih je utvrđeno da ne postoji nedopuštenost predmeta obveze (činidbe) Izvansudske nagodbe, ne postoji niti nedopuštenost predmeta obveze Sporazuma o raskidu, budući da se Sporazumom o raskidu (čl. 6.) ugovorne strane obvezuju na poduzimanje istih parničnih radnji u istim postupcima kao i u Izvansudskoj nagodbi (čl. 3. st. 3. Izvansudske nagodbe).

93. Međutim, ono što je novo u Sporazumu o raskidu u odnosu na Izvansudsku nagodbu jest to da u Sporazumu o raskidu ugovorne strane tvrde da raskidaju već ispunjeni ugovor – Sporazum o prijenosu prava vlasništva od 27. kolovoza 1997., što pravno nije moguće.

94. Iz dostavljenog Sporazuma koji je sklopljen 27. kolovoza 1997. između Krme d.d. kao vjerovnika i Zagrepčanke d.d. kao dužnika, proizlazi da je C dužna Krmi 32.000.000,00 kn, s time da je tražbina A u iznosu od 17.000.000,00 kn osigurana založnim pravom na nekretninama G, temeljem rješenja Općinskog suda u Zagrebu, I-2461/96 od 29. listopada 1996., dok je tražbina A u iznosu od 15.000.000,00 kn osigurana založnim pravom na nekretninama G temeljem rješenja Općinskog suda u Zagrebu, I-1320/1997 od 19. kolovoza 1997.

95. U točki II. Sporazuma od 27. kolovoza 1997. se navodi da C nije u mogućnosti platiti navedeni dug pa prenosi na Ć vlasništvo založene nekretnine oznake zk. č. 67/1 u naravi 33 zgrade i dvorište u Heinzelovoj 68 u Zagrebu, površine 97 425 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te ju u točki IV. Sporazuma ovlašćuje da u zemljišnim knjigama provede uknjižbu prava vlasništva na svoje ime.

96. U točki V. Sporazuma H je izjavila da nema daljnjih potraživanja prema D temeljem uknjiženih zaloga.

97. Time je izvršena zamjena ispunjenja, u smislu odredbe čl. 308. ZOO-a/91.

98. Prema odredbi čl. 308. ZOO-a/91 obveza prestaje ako vjerovnik u sporazumu s dužnikom primi nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje.

99. Dakle, time što je H na ime ispunjenja novčane obveze primila prijenos prava vlasništva na stvari – nekretnini, prestala je novčana obveza G, a kako iz pisanih dokaza, prethodno opisanih, proizlazi da je temeljem tog Sporazuma od 27. kolovoza 1997. u zemljišnoj knjizi proveden prijenos prava vlasništva na predmetnoj nekretnini s G na Ć, to znači da je taj ugovor o cijelosti ispunjen.

100. Pravno nije moguće raskinuti ugovor pa niti sporazumno, nakon što su ugovorne strane ispunile sve preuzete ugovorne obveze.

101. Naime, raskid ugovora jest jedan o načina prestanka (ugovornih) obveza (čl. 132. st. 1. ZOO-a/91), a ako su ugovorne obveze već prestale ispunjenjem, kao osnovnim načinom prestanka obveza (čl. 295. st. 1. ZOO-a/91), tada ne mogu prestati raskidom.

102. Ispunjenjem ugovornih obveza iz Sporazuma od 27. kolovoza 1997., taj sporazum je prestao i nije postojala mogućnost njegova naknadnog raskida.

103. Međutim, ako ugovorne strane žele anulirati učinke već ispunjenog ugovora, tada mogu sklopiti novi ugovor kojim će se obvezati na uzajamna vraćanja onog što su primile temeljem prethodno ispunjenog ugovora.

104. U konkretnom slučaju, ugovorne strane su pobijanim Sporazumom o raskidu, koji pravno ne predstavlja raskid, ugovorile da H prenosi natrag na P pravo vlasništva nekretnina koje joj je prethodno bilo preneseno i upisano u njenu korist temeljem ispunjenog Sporazuma od 27. kolovoza 1997. te da H ovlašćuje P da ponovno izvrši upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na tim nekretninama na svoje ime.

105. Takvo raspolaganje jest pravno dopušteno, dakle, nije protivno niti Ustavu Republike Hrvatske, niti prisilnim propisima niti pravilima javnog morala. 106. Stoga je ocijenjeno da je ugovor koji je nazvan Sporazum o raskidu pravno valjan odnosno da nije ništetan iz razloga na koje se poziva tužitelj u tužbi.

107. Budući da je primjenom mjerodavnog materijalnog prava na od strane I. tuženika Stečajne mase iz Zagrepčanka neosporeno činjenično stanje utvrđeno da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, to u odnosu na I. tuženika nije bilo moguće donijeti presudu zbog ogluhe (čl. 331.b ZPP-a), već je oba tužbena zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovane.

108. Odluka o troškovima parničnog postupka

109. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio predmetnu parnicu, isti nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a dužan je iste naknaditi tuženicima (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

I. tuženik Stečajna masa iza Zagrepčanka nije podnio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

110. Prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.685.579,65 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, II. tuženiku Fortenova pripada naknada troškova parničnog postupka za zastupanje na ročištu od 14. travnja 2026. u iznosu od 20.090,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023, 107/2025., dalje u tekstu: OT/).

111. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- I. tuženiku po stečajnoj upraviteljici

- II. tuženiku po punomoćniku