REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: UsI-1269/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Centra za gospodarenje otpadom Kodos d.o.o., Karlovac, Jurja Križanića 30, OIB: 97544151118, zastupanog po opunomoćeniku KG, zaposleniku tužitelja, protiv tuženika Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska 22, OIB: 69608914212, zastupanog po službenim osobama ŽG i GG, radi donošenja odluke o utvrđenoj nepravilnosti, 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-988-01/23-02/104, URBROJ: 538-05-3-3-1/643-24-4 od 23. svibnja 2024.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 28,20 € (dvadeset osam eura i dvadeset centi).

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova spora iznad dosuđenog iznosa od 28,20 €.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (dalje: Fond) povodom donošenja Odluke o utvrđenoj nepravilnosti IRR01, KLASA: 018-10/15-01/5, URBROJ: 563-11-6/299-23-1100 od 11. srpnja 2023. (dalje: Odluka).

2. Iz sadržaja spomenute Odluke proizlazi da je Fond, nakon provedenog postupka kontrole, predmetom koje je bio postupak javne nabave male vrijednosti za izvođenje radova izgradnje četiri pretovarne stanice (Karlova, Ogulin, Slunj i Podum), utvrdio nepravilnost iz tč. 7 Priloga I Nepravilnosti u kojima se određuje financijska korekcija Postojanje navedene nepravilnosti, opisane kao "Nesukladnost s rokovima za zaprimanje ponuda, s rokovima za zaprimanje zahtjeva za sudjelovanje (termin "rokovi" se odnosi na otvorene postupke, ograničene postupke i natjecateljske postupke uz pregovore), ili propuštanje produljenja rokova za dostavu ponuda u slučaju značajne izmjene dokumentacije o nabavi.", Fond je utemeljio na slijedećim utvrđenjima. Tužitelj je kao obveznik Zakona o javnoj nabavi (NN br. 120/16, 114/22; dalje: ZJN) proveo otvoreni postupak javne nabave radova male vrijednosti. Predmet nabave je bio izvođenje radova izgradnje četiri pretovarne stanice (Karlovac, Ogulin, Slunj i Podum). Procijenjena vrijednost nabave je iznosila 24.054.547,20 kn, odnosno 3.192.587,06 €. Nabava je podijeljena na četiri grupe. U postupku je za sve četiri grupe pristiglo ukupno šest ponuda, odnosno za prvu i treću grupu po dvije ponude dok za drugu i četvrtu grupu po jedna ponuda. Kao najpovoljnija ponuda za sve četiri grupe odabrane su ponude ponuditelja TEHNO-ELEKTRO d.o.o. Zbrojena vrijednost najpovoljnijih ponuda (odabranih) iznosi 6.044.146,15 € i prelazi vrijednost pragova za nabavu velike vrijednosti (5.382.000,00 €).

Prema čl. 298. st.1. tč. 5. ZJN-a javni naručitelj obvezan poništiti postupak javne nabave ako je cijena svih ponuda u postupku javne nabave male vrijednosti jednaka ili veća od pragova za nabavu velike vrijednosti, osim u slučaju ako su u postupku javne nabave primijenjena pravila koja vrijede za nabavu velike vrijednosti.

Tužitelj nije primijenio sva pravila koja vrijede za nabavu velike vrijednosti budući da je odredio kraći rok ( 21 dan) za dostavu ponuda od zakonom određenog minimalnog roka od 30 dana kod nabava velike vrijednosti.

Slijedom gore iznijetih utvrđenja K zaključuje da je tužitelj počinio nepravilnost jer nije postupio u skladu s čl. 298. st. 1. tč. 5. ZJN-a, odnosno nije poništio postupak javne nabave iako je to bio dužan učiniti obzirom da nije primijenio sva pravila koja vrijede za nabavu velike vrijednosti.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenje tuženika te u tužbi i tijekom spora (podnesak od 5. ožujka 2026, održana rasprava) izlaže kao i u prigovoru.

Prvenstveno, smatra pogrešnim zaključak tuženika da procijenjenu vrijednost nabave nije odredio sukladno čl. čl. 23. st. 1. ZJN-a te ističe da je istu u konkretnom postupku odredio sukladno Ugovoru o dojeli bespovratnih sredstava, Prilog I – Opis i proračun projekta u kojem je za planiranu aktivnost izgradnje 4 pretovarne stanice naveden iznos od 26.061.420,00 kn, a koji iznos uključuje planiranu procijenjenu vrijednost predmeta nabave te dodatni iznos iz kojeg bi se mogli pokriti nepredviđeni troškovi do kojih može doći u izvršenju ugovora o građenju. Nastavno na prethodno, tužitelj navodi kako je nesporno da se u slučaju kada je predmet nabave podijeljen na više grupa, izračunavanje procijenjene vrijednosti nabave temelji na ukupnoj procijenjenoj vrijednosti svih grupa predmeta nabave, kako je to propisano odredbom članka 23. st. 1 ZJN. Ističe kako je procijenjenu vrijednost nabave u konkretnom postupku odredio sukladno navedenoj odredbi te je tako određenu procijenjenu vrijednost naveo u Dokumentaciji o nabavi i Obavijesti o nadmetanju.

Pojašnjava da je kao podloga za odobravanje sufinanciranja predmetnog projekta poslužila Studija izvedivosti odobrena od strane JASPERS-a kao savjetodavnog tijela Europske unije i Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. U određivanju planiranih troškova građenja sudjelovali su i projektanti koji su projektirali glavne projekte za izgradnju pretovarnih stanica. Iz navedenog slijedi da se pridržavao svih propisa i pravila kojima je uređen postupak dodjele bespovratnih EU sredstava te da je postupao pažnjom dobrog gospodara i stručnjaka. Naglašava da nije mogao predvidjeti u trenutku pokretanja postupka javne nabave kakve će ponude zaprimiti da bi mogao tako odrediti procijenjenu vrijednost nabave, a to ne bi mogao niti zbog činjenice da je bio vezan Ugovorom o dojeli bespovratnih sredstva.

Tužitelj prigovora da tuženik i Fond tijelo pogrešno tumače odredbu čl. 298. st. 1. tč. 5. ZJN-a. Navodi da je prema odredbama ZJN-a, javni naručitelj je obvezan poništiti postupak javne nabave ako je cijena svih ponuda u postupku javne nabave male vrijednosti jednaka ili veća od pragova za nabavu velike vrijednosti, odnosno ako se unutar grupe nabave pojavi situacija da su sve pristigle ponude cijenom veće od pragova za nabavu velike vrijednosti. U konkretnom slučaju Fond je utvrdio da su za sve četiri grupe odabrane ponude čija zbrojena vrijednost najpovoljnijih ponuda (odabranih) prelazi vrijednost pragova za nabavu velike vrijednosti. Tužitelj smatra da se odredba čl. 298. ZJN-a ne odnosi se na navodni slučaj pogrešnog određivanja procijenjene vrijednosti nabave, nego na situaciju u kojoj je cijena svih ponuda u postupku javne nabave male vrijednosti jednaka ili veća od pragova za nabavu velike vrijednosti. Stoga, obzirom da je sukladno odredbi čl. 16. ZJN valjano odredio procijenjenu vrijednost nabave, da je sukladno odredbi čl. 23. ZJN istu izračunao kao ukupnu procijenjenu vrijednost nabave sve četiri grupe nabave te da cijena niti jedne zaprimljene ponude nije bila jednaka ili veća od praga za nabavu velike vrijednosti radova, to nije imao osnove poništiti postupak javne nabave primjenom odredbe čl. 298. st. 1. tč. 5. ZJN-a.

U odnosu na skraćivanje rokova za dostavu ponuda tužitelj smatra da je to provedeno sukladno čl. 231. ZJN-a koja odredba dopušta skraćivanje roka na 15 dana u slučaju objave prethodne informacijske obavijesti, a što da je u konkretnom slučaju i učinjeno. Pojašnjavajući prethodno navedenu tvrdnju tužitelj navodi da je u ranije provedenom postupku za isti predmet nabave Obavijest o nadmetanju poslao na objavu 29. travnja 2022., a objavljena je u Elektroničkom oglasniku javne nabave RH 2. svibnja 2022. Budući da je ta Obavijest sadržavala sve potrebne informacije koje mora sadržavati prethodna informacijska obavijest, a da je od dana slanja navedene Obavijesti (29. travnja 2022. godine) do dana slanja Obavijesti o nadmetanju za ponovljeni postupak javne nabave (26. rujna 2022. godine) proteklo 150 dana, očito je da su ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 231. ZJN-a.

Nadalje, tužitelj citira odredbe Pravila financijskim korekcijama te navodi da ni tuženik, niti Fond, nisu utvrdili na koji način je njegovo ponašanje, koje su oni ocijenili kao povredu propisa, utjecalo ili moglo utjecati na proračun EU. Navodi da su u ponovljenom postupku nabave zaprimljeno manje ponuda s cijenama koje su bile više od onih iz prethodnog postupka. Obzirom na stanje ponude i potražnje na tržištu građevinskih radova te inflatorna kretanja, to je očito da su se u ponovljenom, trećem, postupku javne nabave mogle očekivati samo više cijene ponuda, a možda i izostanak dostave ponuda za sve ili neku od grupa predmeta nabave. Slijedom toga, tužitelj zaključuje da propuštanjem donošenja odluke o poništenju postupka javne nabave nije prouzročio štetu za proračun EU, već je očito da bi poništenje postupka i vođenje novog postupka javne nabave imao za rezultat cijene više nego u ranije provedenim postupcima, što bi za posljedicu imalo nanošenje štete proračunu Unije. Zaključno, navodi da se sporno postupanje u najgorem slučaju moglo ocijeniti kao kršenje pravila javne nabave samo formalne prirode, bez stvarnog ili potencijalnog financijskog učinka, u kojem slučaju financijska korekcija nije opravdana, sukladno uputi navedenoj u tč. 1. Dodatka Odluci Komisije EU C(2019) 3452 o utvrđivanju smjernica za određivanje financijskih korekcija koje je potrebno izvršiti za rashode koje financira Unija zbog nepridržavanja važećih pravila o javnoj nabavi od 14. svibnja 2019.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu te održanoj raspravi, u bitnom, navodi kako slijedi. Prije svega, ističe, kako je s obzirom na način kako je tužitelj proveo javnu nabavu, razvidno da je ista provedena po pravilima za nabavu velike vrijednosti te dodaje da je to tužitelj to potvrdio u svome odgovoru na zahtjev za pojašnjenjem od 23. svibnja 2023. godine. Međutim, unatoč činjenici da je de facto provodio postupak nabave velike vrijednosti, tužitelj nije primijenio pravilo koje je propisano za postupak nabave velike vrijednosti, odredivši rok za dostavu ponuda u trajanju od 21 dan, dok je za postupke nabave velike vrijednosti minimalni rok za dostavu ponuda 30 dana. Skraćivanjem rokova za dostavu ponuda tužitelj je prekršio načela propisana člankom 4. ZJN-a.

Tuženik naglašava da je potpisom Ugovora o dojeli bespovratnih sredstva tužitelj je prihvatio i čl. 18. st. 18.3. Priloga II. Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014.-2020. (dalje: Opći uvjeti), koji je sastavni dio Ugovora, a kojim je utvrđeno da Korisnik, sada tužitelj, mora omogućiti Posredničkim tijelima, Upravljačkom tijelu, Tijelu za ovjeravanje, Tijelu za reviziju, Europskoj komisiji, Uredu Europske komisije za suzbijanje prijevara (OLAF), Europskom revizorskom sudu (ERS) i bilo kojim drugim revizorima ili vanjskim osobama ovlaštenima od strane Posredničkog tijela razine 2, provođenje potrebnih provjera, pregledavanjem dokumenata, pravljenjem preslika tih dokumenata ili vršenje postupka pune revizije, ako je potrebno, na temelju popratnih dokumenata relevantnih za financiranje projekta. U istoj odredbi Općih uvjeta ugovoreno je da se navedene provjere mogu vršiti do 5 godina nakon zatvaranja operativnog programa pod kojim se projekt sufinancira, osim ako u Posebnim uvjetima ugovora nije drugačije određeno. Isto tako, tužitelj je pristao je i na uvjete iz čl. 20. st. 20.7. Općih uvjeta ugovora, kojim je ugovoreno kako Korisnik razumije i prihvaća da izvršenje ili neizvršenje ugovornih obveza posljedica kojih su pogreške, nepravilnosti i prijevara razlog jesu osnova za jednostrani raskid ugovora (prema čl. 26. ovih Općih uvjeta), uslijed čega je dužan vratiti sva financijska sredstva koja je primio na temelju Ugovora, sa zateznim kamatama od dana isplate tih sredstava. St. 20.8. istog članka propisano je da ako okolnosti slučaja to opravdavaju, umjesto raskida ugovora može se primijeniti blaža mjera, primjenom pravila o financijskim ispravcima (korekcijama), koja su sastavni dio Posebnih uvjeta Ugovara. Isto tako, čl. 1. st. 5. Pravila o financijskim korekcijama propisano je da prihvaćanjem Pravila Korisnik pristaje da mu nadležno tijelo, u slučajevima i pod uvjetima te na način definiran ovim Pravilima, određuje financijske korekcije.

Vezano za navode Tužitelja kojima osporava primjenu čl. 298. st. 1. tč 5. ZJN-a, tuženik navodi kako se ne radi o zbroju svih zaprimljenih ponuda, i ekstenzivnom tumačenju st. 2. istog članka, već se radi o zakonski određenom pravilu za određivanje procijenjene vrijednosti u slučaju kada je predmet nabave podijeljen na grupe. Ističe da bi način na koji je postupio tužitelj, omogućio izbjegavanje primjene rokova za dostavu ponuda u postupcima velike vrijednosti javne nabave, kako su određeni čl.228. odnosno čl. 232. ZJN-a. Smatra neprihvatljivim da se postupak javne nabave objavi kao postupak male vrijednosti te da se na taj način odredi rok za dostavu ponuda, a u svemu ostalome se postupak provede kao postupak velike vrijednosti javne nabave, kao što je slučaj u konkretnoj situaciji. Potonje iz razloga što su postupci koji se provode prema odredbama ZJN-a strogo formalni, te nije diskreciono pravo tužitelja koje zakonske odredbe će primijeniti, a koje ne, osim u situacijama kada mu je isto zakonskom odredbom izričito dopušteno kao mogućnost.

Vezano za navode tužitelja da se prema čl. 231. ZJN-a može u otvorenom postupku javne nabave velike vrijednosti minimalni rok za dostavu ponuda skratiti na 15 dana te da je prije postupka predmetne javne nabave proveo postupak javne nabave za isti predmet nabave u kojem je obavijest o nadmetanju sadržavala sve potrebne informacije koje prethodna obavijest mora sadržavati, tuženik navodi da sve navedeno ne može zamijeniti prethodnu informacijsku obavijest iz čl. 231. ZJN-a.

Smatra neutemeljenim pozivanja tužitelja na odredbu čl. 1. st. 3. Pravila o financijskim korekcijama te, ponovo, naglašava da je u konkretnom slučaju bitno to što tužitelj nije u cijelosti primijenio sva pravila koja vrijede za postupke nabave velike vrijednosti te ističe da naručitelj mora provesti postupak javne nabave sukladno odredbama ZJN-a, dakle sukladno uvjetima i zahtjevima propisanim u dokumentaciji o nabavi, a što u konkretnom predmetu nabave nije bio slučaj. Nastavno na prethodno, navodi da, sukladno odredbi čl. 4. st. 2. ZJN-a, javna nabava ne smije biti osmišljena s namjerom izbjegavanja primjene ZJN-a ili izbjegavanje primjene pravila o javnoj nabavi male, odnosno velike vrijednosti ili s namjerom da se određenim gospodarskim subjektima neopravdano da prednost ili ih se stavi u nepovoljan položaj. Tuženik dalje navodi da iz sadržaja definicije nepravilnosti čl. 2. tč. 36. Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje: Uredba br. 1303/2013) ne proizlazi isključivo zahtjev za nastankom iznosom točno određenog financijskog učinka na proračun Unije, kako to pogrešno smatra Tužitelj. Naime, sadržajem definicije nepravilnosti obuhvaćena je, kako stvarna šteta, tako i potencijalna šteta u situacijama kada nije moguće količinski točno odrediti financijske posljedice za određeni ugovor o nabavi. Uredbom (EU) br. 1303/2013 u čl. 2. tč 36. definirana je „nepravilnost” kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom. Sukladno navedenom, tuženik ističe kako se predmet nepravilnosti ne reflektira u direktnom utjecaju na proračun Unije već činjenici da je nepravilnost mogla imati utjecaja na sam proračun. U vezi toga, tuženik ukazuje na presudu Suda Europske unije C-406/14 od 14. srpnja 2016. godine u kojoj je izričito navedeno kako se ne mora dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice nepravilnosti odnosno da je dovoljno da se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda. U prilog navedenoj tvrdnji govori i presudu Suda Europske unije, oznaka C-408/16 od 6. prosinca 2017. godine kojom se izričito navodi da iz definicije sadržane u čl. 2. tč 7. Uredbe br. 1083/2006 proizlazi da kršenje prava Unije predstavlja „nepravilnost“ u smislu te odredbe samo ako šteti ili bi moglo naštetiti općem proračunu Unije tako da tereti opći proračun neopravdanim izdatkom te da takvu povredu treba smatrati nepravilnošću samo u mjeri u kojoj kao takva može imati posljedice za proračun. Ono što je važno istaknuti jest to da Sud navodi kako ne treba dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice. Tuženik ističe i da je u Presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje: VUS), pod poslovnim brojevima: Usž-3420/22-2, od 12. listopada 2022., Usž 3255/22-4, od 12. listopada 2022. i Usž-1561/23-3, od 10. svibnja 2023., navedeno da je Sud Europske unije u predmetima C-406/14 i C-408/16 zauzeo pravno shvaćanje da kršenje prava Unije predstavlja nepravilnost u smislu mjerodavnog propisa samo ako šteti ili bi moglo naštetiti općem proračunu Unije tako da tereti proračun neopravdanim izdatkom i da povredu treba smatrati nepravilnošću samo u mjeri u kojoj može imati posljedice za proračun. Nasuprot tomu, ne treba dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice te povreda pravila postupka javne nabave predstavlja nepravilnost ako se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda. VUS je u predmetnom sporu zauzeo stav da u konkretnom slučaju nije bilo potrebno dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice, već je bilo dovoljno da su postojale nepravilnosti i povreda pravila o javnoj nabavi koje bi se mogle dovesti u vezu s potencijalnim i stvarnim učinkom na proračun Unije.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24, 39/26; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te u onu koja prileži spisu predmeta ovoga upravnog spora.

7. Među strankama ovog upravnog spora nije sporno da je tužitelj proveo otvoreni postupak javne nabave radova male vrijednosti za izvođenje radova izgradnje četiri pretovarne stanice (Karlovac, Ogulin, Slunj i Podum); da je procijenjena vrijednost nabave je iznosila 24.054.547,20 kn, odnosno 3.192.587,06 €; da je nabava je podijeljena na četiri grupe; da je kao najpovoljnija ponuda za sve četiri grupe odabrane su ponude ponuditelja TEHNO-ELEKTRO d.o.o.; da zbrojena vrijednost najpovoljnijih ponuda (odabranih) iznosi 6.044.146,15 € i prelazi vrijednost pragova za nabavu velike vrijednosti (5.382.000,00 €); da je tužitelj u predmetnom postupku javne nabave primijenio pravila koja se odnose na nabavu velike vrijednosti osim u dijelu koji se odnosi na propisivanje roka za dostavu ponuda; da je tužitelj odredio rok za dostavu ponuda u trajanju od 21 dan.

8. Odredbom čl. 4. ZJN-a propisano je da je Naručitelj je u primjeni tog zakona u odnosu na sve gospodarske subjekte obvezan poštovati načelo slobode kretanja robe, načelo slobode poslovnog nastana i načelo slobode pružanja usluga te načela koja iz toga proizlaze, kao što su načelo tržišnog natjecanja, načelo jednakog tretmana, načelo zabrane diskriminacije, načelo uzajamnog priznavanja, načelo razmjernosti i načelo transparentnosti (st. 1.). Javna nabava ne smije biti osmišljena s namjerom izbjegavanja primjene ovoga Zakona ili izbjegavanja primjene pravila o javnoj nabavi male, odnosno velike vrijednosti ili s namjerom da se određenim gospodarskim subjektima neopravdano da prednost ili ih se stavi u nepovoljan položaj (st.2.) Naručitelj je obvezan primjenjivati odredbe ZJN-a na način koji omogućava učinkovitu javnu nabavu te ekonomično i svrhovito trošenje javnih sredstava (st. 3.).

9. Odredbom čl. 228. ZJN-a propisano je da u otvorenom postupku velike vrijednosti minimalni rok za dostavu ponuda je 35 dana od dana slanja poziva na nadmetanje

10. Odredbom čl. 231. ZJN-a propisano je da se u slučaju objave prethodne informacijske obavijesti koja ne služi kao sredstvo poziva na nadmetanje javni naručitelj može u otvorenom postupku velike vrijednosti minimalni rok za dostavu ponuda iz čl. 228. ovoga ZJN-a skratiti na 15 dana, pod uvjetom da: (1) prethodna informacijska obavijest sadržava sve informacije koje su potrebne za obavijest o nadmetanju u Prilogu V. dijelu B odjeljku I. ZJN-a u onoj mjeri u kojoj su te informacije bile dostupne u trenutku objave prethodne informacijske obavijesti; (2) je prethodna informacijska obavijest poslana na objavu u razdoblju između 35 dana i 12 mjeseci prije dana slanja obavijesti o nadmetanju.

11. Sukladno čl. 232. ZJN-a kada se ponude u otvorenom postupku, ograničenom postupku i natjecateljskom postupku uz pregovore velikih vrijednosti dostavljaju elektroničkim sredstvima komunikacije, javni naručitelj može rokove za dostavu ponuda iz čl. 228. ZJN-a skratiti za pet dana.

12. Prema odredbi čl. 298. st. 1. tč. 5. ZJN-a javni naručitelj obvezan je poništiti postupak javne nabave ako je cijena svih ponuda u postupku javne nabave male vrijednosti jednaka ili veća od pragova za nabavu velike vrijednosti, osim ako su u postupku javne nabave primijenjena pravila koja vrijede za nabavu velike vrijednosti.

13. Prema čl. 2. tč. 36. Uredbe br. 1303/2013 nepravilnost se definirana kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.

14. Odredbom čl. 143. st. 2. Uredbe br. 1303/2013 propisano je da države članice provode potrebne financijske korekcije u vezi s pojedinačnim ili sustavnim nepravilnostima koje su otkrivene u operacijama ili u operativnim programima. Financijske korekcije sastoje se od ukidanja dijela ili cijelog javnog doprinosa nekoj operaciji ili operativnom programu. Države članice uzimaju u obzir prirodu i težinu nepravilnosti i financijskog gubitka za fondove ili EFPR te provode i odgovarajuće korekcije. Upravljačko tijelo evidentira financijske korekcije u računima za obračunsku godinu u kojoj je odlučeno o ukidanju sredstava. Isto je bilo propisano i Uredbom Vijeća (EZ) br. 1083/2006 – čl. 2. tč 7. i čl. 98.

15. U tablici iz Priloga 1. Pravila o financijskim korekcijama v.5.1. pod rednim brojem 7. navedena je vrsta nepravilnosti "Nesukladnost s rokovima za zaprimanje ponuda, s rokovima za zaprimanje zahtjeva za sudjelovanje (termin "rokovi" se odnosi na otvorene postupke, ograničene postupke i natjecateljske postupke uz pregovore), ili propuštanje produljenja rokova za dostavu ponuda u slučaju značajne izmjene dokumentacije o nabavi"

U opisu ove nepravilnosti navodi se, između ostalog, cit: "Ako je smanjenje rokova propisanih pravilima o javnoj nabavi ≥ 30%, ali ne prelazi 50% ili rokovi nisu produženi u slučaju značajne izmjene dokumentacije o nabavi".

U stupcu tri tablice stoji da se za ovu vrstu nepravilnost određuje stopa korekcije od 10%.

16. Sukladno pravnom shvaćanju Suda Europske unije, zauzetom u predmetima C- 406/14 i C-408/16, povreda pravila postupka za javnu nabavu predstavlja nepravilnost u smislu odredbe čl. 2. tč. 36. Uredbe br. 1303/2013, međutim, ne mora se dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice nepravilnosti već da je dovoljno da se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda.

17. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

18. Analizirajući ukupnost činjenica koje su među strankama nesporne Sud nalazi da u postupanju tužitelja ostvarena obilježja nepravilnosti pobliže definiranih u tč. 7. Priloga I Pravila o financijskim korekcijama v.5.1. Pravilno tuženik, i Fond, utvrđuju da je tužitelj trebao poništiti postupka javne nabave sukladno odredbi čl. 298. st. 1. tč. 5. ZJN-jer nije primijenio sva pravila koja vrijede za nabavu velike vrijednosti obzirom da je odredio kraći rok za dostavu ponuda od zakonom određenog minimalnog roka od 30 dana koji se primjenjuje kod nabava velike vrijednosti.

Slijedom navedenog, Sud utvrđuje da prigovorima iznijetim u tužbi nije dovedena u sumnju zakonitost akta koji se pobija u ovom sporu. Obzirom da se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i prethodnoj fazi postupka (u pravnom lijeku izjavljenom protiv Odluke Fonda) a na koje (prigovore) se tuženik opširno očitovao u obrazloženju svoje odluke te dodatno i u tijeku ovog spora (odgovor na tužbu), Sud u cijelosti prihvaća iznijetu argumentaciju tuženika budući da su u istoj sadržani jasni, precizni te pravno i činjenično utemeljeni razlozi zbog kojih je iste ocijenio neosnovanima.

19. Slijedom obrazloženog, Sud utvrđuje da postupanjem javnopravnog tijela nisu povrijeđena prava i pravni interesi tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

20. Odluka o troškovima spora (tč. II. i III. izreke) temelji se na odredbama. čl. 144.,147. i 148. ZUS-a te Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima (NN br. 59/88, 3/94, 150/05, dalje: Pravilnik).

Tuženik je zatražio i naknadu putnog troška u visini 58,72 € a kojeg čini trošak cijene goriva (38,52 €) te trošak cestarine (20,20 €). Međutim, primjenom Pravilnika i to čl. 6. st. 1. putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prijevoznim sredstvom (čl. 7. st. 1. Pravilnika), a samo na relacijama na kojima ne prometuju sredstva javnog prometa pripala bi naknada troškova u vidu kilometraže (čl. 8. st. 1. Pravilnika). ). Stoga, kako je na internetskim stranicama Autobusnog kolodvora Zagreb dostupan podatak da je cijena povratne autobusne karte prijevoznika Brioni d.o.o. na relaciji Zagreb-Rijeka s jutarnjim polaskom (6,15 h) iznosi 14,10 €, to je putni trošak tuženiku priznat u iznosu 28,20 € (2 x 14,10 €).

U Rijeci 29. svibnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužitelju Centru za gospodarenje otpadom Kodos d.o.o., Karlovac, Jurja Križanića 30

- tuženiku Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Zagreb,

Miramarska 22