Posl. broj P-4006/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Sinju

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu ovog suda Tei Lolić Prenc, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalnoj službi u Sinju, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene dana 14. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i zakonskog zastupnika tužene, dana 29. svibnja 2026. godine, donio je i javno objavio

p r e s u d u

I. Utvrđuje se da su tužitelji HĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici za po 1/2 idealnog dijela novoformirane nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 1142 m2, nastala od dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] za cijelo u površini od 1142 m2 prikazane i omeđene brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13-14-15 koji dio je označen i prikazan u Skici za rješavanje imovinsko pravnih odnosa Mjerilo 1:500 koja je izrađena od strane ovlaštenog geodeta, OĆ, mag. ing. geod. et. geoinf., Geomatika za izmjeru, projektiranje i inženjering d.o.o. Trilj, srpanj 2022.godine., a koja «Skica za rješavanje imovinsko pravnih odnosa» je sastavni dio izreke ove presude, te da je to pravo u tom dijelu u zemljišnoj knjizi pogrešno upisano na ime tuženika pa su tužitelji ovlašteni temeljem ove presude predati zahtjev katastru za parcelaciju, izraditi prijavni list i temeljem prijavnog lista Ureda za katastar zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenome dijelu novoformirane nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 1142 m2, na svoje ime uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava i u tom dijelu sa imena tuženika, što je tuženik dužan trpjeti.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 957,41 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelji podnijeli zahtjev nadležnom općinskom državnom odvjetništvu koje da ih je uputilo na provođenje sudskog osiguranja dokaza, da je isto provedeno pred ovim sudom pod posl. brojem R1-573/2022 u kojem postupku da je izveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika te dokaz saslušanjem svjedoka, da je tužena odbila prijedlog tužitelja za mirno rješenje spora te tužitelje uputila na parnicu, da su tužitelju suvlasnici predmetne nekretnine na jednake dijelove koja da je upisana na ime tužene, ali da su tužitelji u kvalificiranom posjedu iste osobno i po svojim prednicima dugi niz godina, da su tužitelji istu stekli nasljeđivanjem oca IĆ pok. CĆ i majke RĆ ud. IĆ, da su na predmetnoj nekretnini objekti koje da je otac stranaka izgradio krajem 1969. godine ili 1970. godine, da su objekti priključeni na elektro i vodovodnu mrežu pa se predlaže usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev i donijeti presudu kao u izreci.

2. Tužena se tužbi usprotivila ističući da je Republika Hrvatska upisana kao vlasništvo i posjed tužene, da predmetna nekretnina nije unesena u sastav ostavinske imovine iza majke tužitelja, da u prethodno provedenom postupku nije dokazano da bi tužitelji i njihovi prednici imali posjed potrebne kvalitete za cijelu površinu novoformirane nekretnine koju ovom tužbom potražuju, da bi tužitelji trebali dokazati da je njihov i posjed njegovih prednika trajao neprekidno zakonom određeno vrijeme i to četrdeset godina prije 06. travnja 1941. godine, da su sposobni za stjecanje i da je stvar sposobna biti objektom stjecanja te da je njihov posjed bio samostalan i neprekinut i da je imao potrebnu kakvoću te je predloženo odbiti postavljeni tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to: dopis ODO Split od 13. rujna 2023. godine (list 4-5), dopis HEP-a od 01. srpnja 2008. godine (list 6), dopis ODO Split od 08. studenoga 2022. godine (list 7-8), prijepis posjedovnog lista (list 9), potvrda rezervacije brojeva kat. čestica (list 10), rješenje o nasljeđivanju ovog suda O-426/05 iza RĆ (list 12 -13), skica Geometike d.o.o. (list 14), Ugovor o izvedbi vodovodnog priključka (list 15-16), geodetsko vještvo u predmetu R1-573/22 (list 17-23), izvadak iz zemljišne knjige (list 24), povijesni izvadak iz zemljišne knjige (list 37-55), povijest promjena na kat. česticama (list 56-57), pregledan je predmet ovog suda R1-573/22 te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka PĆ, ZĆ i LĆ (list 55-57) te tužitelja MĆ i CĆ (list 73-75).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] utvrđeno je da je vlasništvo upisano na ime tužene Republike Hrvatske iz kojeg upisa nesporno proizlazi pasivna legitimacija tužene. Uvidom u prijepis posjedovnog lista broj 178 za k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao posjednik iste upisana tužena, a iz obje isprave proizlazi da ukupna površina čest. zem. [katastarska čestica] iznosi 53.067 m2.

6. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-426/05, UPP/OS- 195/05 iza pok. RĆ pok. M rođ. RĆ utvrđeno je da su njezinim nasljednicima proglašeni tužitelji zajedno s bratom ĆĆ na jednake dijelove. U donesenom rješenju o nasljeđivanju predmetno zemljište nije obuhvaćeno kao ostavinska imovina ove ostaviteljice, međutim, nasljednici trenutkom otvaranja nasljedstva baštine svu ostaviteljevu imovinu, a rješenje o nasljeđivanju ima samo deklaratoran karakter i donosi se kako bi se ostavinska imovina mogla prenijeti na imena nasljednika. Okolnost što predmetno zemljište nije uneseno u sastav ostavinske imovine ne utječe na aktivnu legitimaciju tužitelja budući da se kao ostavinska imovina u rješenje o nasljeđivanju može unijeti samo ona imovina za koju se odgovarajućom javnom ili javnoovjerovljenom ispravom može utvrditi da je ostavitelju pripadala, a nije sporno da je predmetna nekretnina i u zemljišnim knjigama i u katastarskim evidencijama upisana na ime tužene i da takvom ispravom tužitelji nisu raspolagali niti u vrijeme provođenja ostavinskog postupka, niti istom raspolažu danas. Međutim, a budući da priključak struje na predmetnoj nekretnini glasi upravo na ime pok. RĆ, to je dokazano da kuća izgrađena na predmetnoj nekretnini jest njezina ostavinska imovina koju su tužitelji sukladno rješenju o nasljeđivanju naslijedili s bratom ĆĆ.

7. Ovom ispravom, kao i ugovorom o izvedbi vodovodnog priključka koji glasi na ime tužitelja MĆ, je u potpunosti dokazana aktivna legitimacija tužitelja u ovom predmetu.

8. Radi utvrđenja stvarnog stanja i načina korištenja predmetnog zemljišta izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda posl. broj R1-573/2022 te saslušanjem svjedoka i tužitelja.

9. U predmetu posl. broja R1-573/2022 izveden je dokaz očevidom na licu mjesta utvrđeno je da je na predmetnom zemljištu izgrađen stambeni objekt koji se sastoji od podruma, prizemlja i kata na adresi [adresa], da je zapadno od stambenog objekta izgrađena garaža i sušara, da je ostatak okućnice uređen i zasađen voćkama. Vještak Petar Garmaz dostavio je nalaz i mišljenje u kojem je prikazao predmetno zemljište te se očitovao da isto obuhvaća dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1.142 m2 i to baš onaj dio koji je prikazan likom omeđenim točkama A-P. Vještak je nalazu i mišljenju priložio na licu mjesta snimljene fotografije koje zorno prikazuju predmet spora. Skica i nalaz vještaka u ovom predmetu u potpunosti je sukladan skici tvrtke Geomatika d.o.o. citiranoj u postavljenom tužbenom zahtjevu.

9.1. U predmetu posl. broja R1-573/2022 izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐĆ, ZĆ, PĆ, BĆ, LĆ i KĆ.

9.2. Svjedokinja ĐĆ u svom je iskazu navela kako joj je predmetno zemljište poznato od djetinjstva, da je kuća tu izgrađena 1969. ili 1970. godine, a da je useljena 1972. godine što da dobro pamti budući da joj je te godine stradao otac, da je oduvijek smatrala da je kuća izgrađena na zemljištu tužitelja i njihovih prednika, da nikad oko vlasništva tužitelji nisu ni s kim imali problema te da u kući stalno stanuje sestra tužitelja BĆ.

9.3. Svjedokinja ZĆ je navela da joj je predmetno zemljište dobro poznato budući da ima i sama kuću u blizini, da su predlagatelji s pokojnim ocem IĆ kuću gradili 1969. i 1970. godine, a u nju uselili 1972. godine, da je ona svoju kuću gradila 1973. godine i da je upravo od tužitelja uzela struju potrebnu za izgradnju, da su naknadno izgradili i sušaru i garažu negdje 1978. godine, da je ovo zemljište pripadalo još i pokojnog djeda tužitelja i da oko vlasništva i posjeda nikad ni s kim nisu imali problema, da je kuća bila ograđena suhozidom, a da za dio gdje su garaža i dimna kuhinja misli da suhozida nije bilo.

9.4. Svjedokinja PĆ je navela da je došla živjeti u [adresa]. godine kad se udala i da je u to vrijeme obitelj tužitelja živjela u jednoj maloj i skučenoj kući u selu u kojoj da su stanovali roditelji tužitelja s petoro djece, da su predmetnu kuću počeli graditi 1970. ili 1971. godine, a u nju da su uselili 1972. godine, da je predmetno zemljište prije gradnje predstavljalo jednu ogradici, ledinu na kojoj da je bilo pogodno graditi i koja da je pripadala djedu tužitelja te da ovdje šume nije bilo, da je nakon kuće izgrađena dimna kuhinja i garaža, da je dio gdje je kuća bio ograđen suhozidom, a dio gdje je dimna kuhinja i garaža da nije bio ograđen, da tužitelji nikad ni s kim nisu imali problema oko ovoga zemljišta i da su se njime nesmetano služili.

9.5. Svjedokinja BĆ je navela da je u Kamenskom rođena i da je tu provela cijeli život pa da joj je predmetno zemljište poznato od najranijeg djetinjstva, da je isto pripadalo obitelji tužitelja te da je njihov otac ovdje počeo graditi kuću 1970. godine u koju da je uselio 1972. godine sa suprugom i djecom, da su na mjestu kuće bili njihovi vrtovi koji su bili ograđeni zidovima, a nekoliko godina nakon kuće da je izgrađena sušara i garaža na zemljištu koje da je bilo obrasla ledina, da oko ovog zemljišta nikad nije bilo sporova jer da se uvijek znalo što je čije i da je svatko svoje nesmetano uživao.

9.6. Svjedok ŠĆ u svom je iskazu naveo da mu je poznato kako je obitelj tužitelja stanovala u maloj kući u mjestu dok otac tužitelja nije izgradio predmetnu kuću oko 1970. godine na zemlji koja da je bila njegovo nasljedstvo, da je na zemlji na kojem su bili vrtovi i ogradice omeđeni suhozidom izgradio kuću s bunarom u koju da su odmah i uselili, a četiri ili pet godina kasnije da je izgradio i garažu i dimnu kuhinju na zemljištu na kojem su se pasle ovce te da nikad nije čuo da bi oko ovog zemljišta bilo sporova.

9.7. Svjedok KĆ, koji je lugar zadužen za ovo područje, u iskazu je naveo da mu je predmetno zemljište poznato od djetinjstva budući da od rođenja stanuje u blizini, da Hrvatske šume predmetnim zemljištem ne gospodare niti tu obavljaju ikakve radnje, da je on za ovo područje zadužen već dvadeset godina, a raniji lugar koji ga je uputio u posao da je bio zadužen još od sredine 1980-ih godina te da mu ni on nije govorio da bi tu imali kakva posla, da mu je poznato da predmetna kuće pripada braći MĆ i NĆ i njihovoj sestri BĆ koja da u kući stalno stanuje, da je kuće izgrađena prije njegova rođenja te da pamti i majku tužitelja i da nikad nije ni čuo ni posumnjao da bi ovo zemljište bilo državno vlasništvo.

10. Svjedokinja PĆ, koja je saslušana i u postupku posl. broja R1- 573/2022, ponovila je svoj iskaz i u ovom parničnom predmetu te dodala da su se obitelji tužitelja podijelili na način da predmetno zemljište pripada braći MĆ i NĆ, da im je treći brat preminuo te da kuću za njih održava sestra BĆ.

11. Svjedokinja ZĆ, koja je saslušana i u postupku posl. broja R1- 573/2022, ponovila je svoj iskaz i u ovom parničnom predmetu te dodala da su predmetno zemljište i prije no što je kuće izgrađena uživali prednici tužitelja, da nije poznavala djeda tužitelja, a da i njihovoga oca pok. IĆ pamti kao starog čovjeka budući da je bio rođen prije 1910. godine, a supruga RĆ da je bila dosta mlađa od njega, da je bila rođena 1922. godine i da se udala već sa šesnaest godina.

12. Svjedok ŠĆ, koji je saslušan i u postupku posl. broja R1- 573/2022, ponovio je svoj iskaz i u ovom parničnom predmetu te dodao da u mjestu u zimskom periodu nema gotovo nikoga, a da ljeti svi dođu iz Njemačke da pa mjesto oživi.

13. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka budući da su isti iskazivali logično, dosljedno i uvjerljivo te u suglasju s ostalim u spisu priloženim dokazima. Nadalje, svjedoci su stanovnici [adresa], a uvažavajući okolnost da se radi o mjestu s malim brojem stanovnika, u kojem je teško skriti i neke osobne i obiteljske okolnosti, ovi bi svjedoci zasigurno čuli da vezano za vlasništvo predmetne nekretnine ima bilo kakva prijepora. Nadalje, predmetno zemljište položeno je neposredno uz državnu cestu koja vodi do graničnog prijelaza prema BiH, na prometnom području, a ne u nekom zabačenom predjelu pa je pogled na isto dostupan ne samo mještanima, nego i svakom namjerniku pa svjedoci niti ne bi mogli iskazivati nego onako kako se i sam sud uvjerio na licu mjesta.

14. Tužitelj HĆ u svom je iskazu naveo da je predmetno zemljište već generacijama u posjedu njegove obitelji, zasigurno još od vremena i prije njegovog pradjeda CĆ te da se u obitelji uvijek govorilo da je to njihovo naslijeđeno zemljište, da su ovo zemljište uživali njegov pradjed CĆ i djed CĆ, a onda da je njegov otac EĆ izgradio obiteljsku kuću u čemu da mu je i on pomagao, da je kuća useljena krajem 1972. godine neposredno pred Božić, da su tu živjeli roditelji budući da su se sva djeca do tad osamostalila, da su predmetno zemljište držali kao svoje, da je bilo ograđeno i da su tu držali ovce i da nikad ni s kim od mještana ni s obitelji nije bilo problema, da je on saznao da ovo zemljište nije upisano na njihova imena tek kad mu je preminuo brat ĆĆ 2018. godine. Nadalje je naveo da mu je otac EĆ preminuo 1975. godine i tada da su sva djeca svoje nasljedne udjele ustupila majci RĆ, a nakon njezine smrti i smrti brata ĆĆ da su se u obitelji dogovorili da predmetno zemljište pripadne njemu u bratu CĆ. Dodao je da je zemljište na kojem je kuća bilo ograđeno suhozidom, a dio na kojem su sušara i garaža da je bio ograđen drvenom ogradom jer da drugog materijala nije bilo, a da je ta drvena ograda postojala i prije no što je on krenuo u školu.

15. Tužitelj NĆ pridružio se iskazu MĆ te dodao da predmetno zemljište nikad nije bilo državno, nego da je bilo očeva djedovina i da je zato njegov otac tu izgradio kuću jer da se kuća ne može graditi na tuđoj njivi, nego na svojoj, da je dio gdje je kuća bio ograđen suhozidom, a dio gdje je sušara drvenom ogradom – lisom.

16. Tužitelji kao osnov stjecanja nekretnina ističu dosjelost - neprekinuto posjedovanje osobno i po svojim prednicima, dakle stjecanje originarnim putem.

17. Temeljem čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, pa se u konkretnom slučaju kao pravna pravila primjenjuju odredbe OGZ-a, koji se primjenjivao na temelju čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije i Načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda od 04. travnja 1960. godine.

18. Na temelju pravnog pravila iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ-a, a s obzirom na početak dosijedanja, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke; a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, dakle, da je riječ o stvari u prometu, c) posjed određenih kvaliteta (zakonit, pošten i istinit) te d) vrijeme zakonom određeno, a sukladno paragrafu 1472. bivšeg OGZ-a "proti fiskusa i dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih zborova" stjecati se moglo samo posjedom od 40 godina.

19. Ovaj sud ne pronalazi razloga zbog kojeg tužitelji ne bi mogli biti sposobni biti stjecateljima, odnosno nositeljima prava vlasništva na predmetnim nekretninama niti je tijekom postupka ičim dovedena u pitanje njihova sposobnost da predmetne nekretnine steknu, jer nositelj prava vlasništva može biti svaka fizička i pravna osoba na svemu što može biti objektom tog prava, ako zakonom nije drukčije određeno.

20. Predmetne nekretnine nisu stvar izvan prometa, nisu dio prirode koji po svojim osobinama ne može biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno (opće dobro) što je utvrđeno očevidom na licu mjesta i uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige gdje nema zabilježbe da bi se radilo o općem dobru pa čak niti o dobru od interesa za Republiku Hrvatsku. Dakle, predmetne nekretnine nemaju naravne osobine koje bi priječile da pripadaju pojedincu, niti zakonske odredbe priječe da budu objektom prava vlasništva.

21. Posjed tužitelja bio je zakonit jer se osnivao na pravnom temelju – nasljeđivanju majke, oca i njegovik prednika.

22. Njihov posjed bio je pošten jer nisu imali razloga posumnjati da im pravo na posjed ne pripada – to im pravo tužena nije osporavala, što niti nije sporno i što uostalom priznaje lugar KĆ, a uostalom, poštenje se presumira dok se ne dokaže suprotno.

23. Posjed tužitelja bio je istinit jer nije pribavljen vi, clam precario, što tužena niti ne čini spornim.

24. Posjed tužitelja trajao je zakonom određeno vrijeme. Sukladno paragrafu 1472. OGZ-a dosjelost se svršuje tek poslije 40 godina. Prednik tužitelja pok. EĆ je, sukladno iskazu svjedokinja, bio rođen između 1900. i 1910. godine, a sukladno iskazima saslušanih svjedoka posjed je stekao nasljeđivanjem svojih prednika pa je zasigurno, osobno i po prednicima, u posjedu bio najkasnije 1900. godine te je rok za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti istekao prije 6. travnja 1941. godine. Do današnjega dana u posjedu su tužitelji što nitko ne čini spornim.

25. Budući da je s dosjedanjem započeto i prije 1900. godine rok dosjelosti istekao je prije II. svjetskog rata kad su prednici tužitelja ispunili zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti. Tim trenutkom stjecanja prava vlasništva originarnim putem prestalo je pravo vlasništva tužene i njezinih prednika pa je očito da tužena nije mogla kasnije kad je upisana u zemljišnim knjigama steći pravo vlasništva od svojih pravnih prednika sukladno načelu nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet.

26. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. Tužiteljima je trošak odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23). Tužiteljima je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav prijedloga za mirno rješenje spora i za sastav tužbe – 2 x 75 bodova, za zastupanje na ročištima od dana 26. svibnja 2025. godine, 09. rujna 2025. godine i 19. prosinca 2025. godine – 3 x 75 bodova, što ukupno iznosi 375 bodova ili 750,00 eura. Tom iznosu pridodan je trošak PDV-a u iznosu od 187,50 eura i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 19,91 eura pa ukupan trošak tužitelja iznosi 957,41 eura. Na dosuđeni iznos troškova tužiteljima pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/18, 59/18, 1/19, 64/19, 1/20, 75/20, 1/21, 74/21, 1/22). Zbog navedenog sud je odlučio je kao u točki II. izreke.

U Sinju, dana 29. svibnja 2026. godine

S U T K I N J A :

Tea Lolić Prenc

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja odvj. Zvonimir Bućan, Split

2. z.z. tuženika ODO Split, Stalna služba u Sinju, Sinj