REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2763/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužiteljice CL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o., OIB: 17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, zastupanog po punomoćniku Domagoju Greguriću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Nadramija i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 24. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica predlaže proglasiti nedopuštenim pljenidbu i prijenos u postupku izravne naplate temeljem zahtjeva od 17. ožujka 2022., a pokrenutom na temelju presude ovog suda P-4672/10 od 17. siječnja 2011., koji se odnosu na naplatu glavnog potraživanja u visini 104.123,70 kn (sada 13.819,59 eur) i u odnosu na potraživani trošak postupka 7.150,00 kn (sada 948,97 eur).

II. Pljenidba i prijenos novčane tražbine u postupku izravne naplate temeljem zahtjeva od 17. ožujka 2022., a pokrenutom na temelju presude ovog suda P-4672/10 od 17. siječnja 2011., proglašava se nedopuštenim u dijelu koji se odnosi na potraživanje zatezne kamate na iznos glavnice 104.123,70 kn (sada 13.819,59 eur).

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaključkom ovog suda posl. br. Ovr-940/22-3 od 11. travnja 2022. upućena u roku 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava. Tužiteljica smatra kako je tuženikov zahtjev od 15. ožujka 2022. za naplatu novčane tražbine na temelju pravomoćne i ovršne presude ovog suda posl. br. P-4672/10 od 17. siječnja 2011., nedopušten i neosnovan u cijelosti. Naime, navedena pravomoćna i ovršna presuda ovog suda posl. br. P-4672/10 od 17. siječnja 2011. već je bila uknjižena u Očevidnik tužiteljice, te je 2018. temeljem čl. 12. ZPONS-a isknjižena iz Očevidnika tužiteljice. Nadalje, niti jednom odredbom Zakona nije propisano da se nakon prestanka izvršenja osnove za plaćanje zbog nemogućnosti naplate tražbine kroz razdoblje od tri godine i nakon njezina brisanja iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje može ponovno dostavljati na provedbu Financijskoj agenciji u tom istom postupku. Naime, odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima propisano je da Financijska agencija, ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od 3 godine od primitka u FINA- u, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih 6 mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Odredbom čl. 12. st. 5. ZPONS propisano je da ministar financija detaljnije pravilnikom propisuje postupanje Agencije u slučaju nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, a odredbom čl. 10. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima propisano je da FINA, kada utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPONS-a, prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje i pohranjuje je do ispunjenja za njeno uništenje sukladno odredbi čl. 21. ZPONS-a. Nadalje, pravomoćna i ovršna presuda ovog suda posl. br. P-4672/10 od 17. siječnja 2011. je postala pravomoćna 20. veljače 2011. Tuženik je podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju naprijed navedene presude 15. ožujka 2022. odnosno izvan zastarnog roka od deset godina. Sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Dakle, protekom roka od 10 godina od pravomoćnosti, odnosno roka za dobrovoljno ispunjenje nastupa apsolutna zastara ovrhe za tražbine utvrđene pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju ovršne i vjerodostojne isprave. Isto tako tuženik nije u zakonom propisanom roku od saznanja za nemogućnost provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, predložio promjenu sredstava ili predmeta ovrhe, već je nakon skoro 4 godine ponovno podnio zahtjev za izravnu naplatu po istoj presudi koja je isknjižena temeljem čl. 12. ZPONS-a. Slijedom navedenog predlaže prihvatiti zahtjev sadržaja kao u tužbi.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba u cijelosti neosnovana. Navodi da se radi o jednoj u nizu podnesenih tužbu od strane tužiteljice i njene obitelji u istovrsnim postupcima u kojima nastoje dospjeli dug anulirati, iako su cjelokupni utuženi iznos nesporno potrošili. Isknjiženje kod FINA-e temeljem ZPONS-a predstavlja obustavu ovršnog postupka, ali on je već rezultirao prekidom zastare. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: Zaključak ovog suda poslovni broj Ovr-940/22-3 od 11.4.2022. (list 4 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu od 17. ožujka 2022. sa prilozima (list 7-10 i 22-25 spisa), Potvrde FINA-e od 20. ožujka 2023. i od 16. travnja 2024. o redoslijedu osnove za plaćanje i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom (list 29 i 36 spisa), dopis FINA-e od 19. veljače 2026. i specifikacija izvršenja osnove za plaćanje Ovrpl-3296/14 (list 96-97 spisa), spis ovog suda posl. br. Ovr- 940/2022.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) sud utvrđuje zahtjev neosnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice uz utvrđenjem nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa temeljem ovršne isprave, a koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnjama o zastari pokretanja ovršnog postupka.

6. Iz dokumentacije koja prileži ovome spisu te iz spisa ovog suda Ovr-940/2022, kao relevantno, proizlazi slijedeće:

- da je u postupku ovog suda poslovni broj P-4672/10 po tužbi tužitelja Zagrebačka banka d.d. od 19. studenog 2009. protiv tuženice CL, radi isplate, dana 17. siječnja 2011. donijeta presuda poslovni broj P-4672/10-15 kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Suzane Serda-Pavlović u Zagrebu poslovni broj Ovrv-763/09 od 19. studenog 2009., a koji je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos 104.123, 70 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose te troškove postupka u iznosu 7.150,00 kn;

- da je navedena presuda stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti 20. veljače 2011.;

- da iz spisa Ovr-940/22 slijedi (list 16 spisa) da je ovrhovoditelj Zagrebačka banka d.d. 2. travnja 2014. podnio ovome sudu prijedlog za ovrhu protiv ovdje tužiteljice – temeljem ovršne odluke ovog suda poslovni broj P-4672/10 od 17. siječnja 2011. te je sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3296/14 od 24. rujna 2014. kojim je određena predložena ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate;

- da je FINA 3. listopada 2014. zaprimila osnovu za plaćanje Ovrpl-3296/14 te je ista prestala izvršavati navedenu osnovu za plaćanje temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te da do dana isknjiženja nema evidentiranih naplata;

- da je ovrhovoditelj Svea Ekonomi d.o.o. 17. ožujka 2022. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenice CL temeljem ovršne odluke ovog suda poslovni broj P-4672/10 od 17. siječnja 2011. sa prilozima, a koji zahtjev je FINA zaprimila 17. ožujka 2022.;

- da je zaključkom ovog suda od 11. travnja 2022. upućena ovdje tužiteljica pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate temeljem presude ovog suda P-4672/10 od 17. siječnja 2011. zbog razloga iz čl. 50. st.1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).

7. S obzirom na odredbu čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ) ovaj sud je ispitivao jedino okolnosti koje je tužiteljica navela kao razloge u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, a to je, u konkretnom slučaju, da da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

8. Prema odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO), sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare (st. 1.), međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina (st. 2.). Nadalje, prema odredbi čl. 226. st. 1. ZOO tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, sukladno čl. 215. st. 1. ZOO, a iz koje odredbe se izvodi zaključak da se zastara iz ovršne isprave računa od njezine ovršnosti.

9. Ocjenom spisu priležeće dokumentacije (Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje Ovrpl-3296/14, list 97 spisa), sud je utvrdio da je raniji ovrhovoditelj temeljem predmetne ovršne isprave – presude ovog suda P-4672/10 od 17. siječnja 2011. još 3. listopada 2014. unutar zastarnog roka pokrenuo postupak izvansudske ovrhe pred FINA- om te je FINA postupala po navedenoj ovršnoj ispravi i zahtjevu za naplatu sve do 4. kolovoza 2018. kada je osnovu za naplatu isknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje primjenom odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine 68/18, dalje u tekstu ZPONS) koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018. te je čl. 12. toga zakona uneseno ograničenje, tako da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u FINA-u, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, FINA prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje, osim u slučajevima iznimki, propisanim kod zakonskog uzdržavanja djeteta i slično. Time je dakle, a u skladu sa odredbom čl. 241. ZOO podnošenjem zahtjeva za naplatu FINA-i 3. listopada 2014. (unutar zastarnog roka prema čl. 233. ZOO) prekinut zastarni rok te je zastara počela ponovno teći od trenutka donošenja ZPONS, dakle od 4. kolovoza 2018. To nadalje znači da je tuženikov zahtjev za izravnu naplatu od 17. ožujka 2022. podnesen unutar desetogodišnjeg zastarnog roka (u odnosu na glavno potraživanje i trošak postupka) propisanog odredbom čl. 233. st. 1. ZOO. Time dakle, u odnosu na potraživanje glavnice u visini 104.123,70 kn (sada 13.819,59 eur) i u odnosu na potraživani trošak postupka 7.150,00 kn (sada 948,97 eur) nije nastupila zastara potraživanja te je odlučeno kao u toč. I. izreke.

10. Međutim, potraživanje zatezne kamate koja je zajedno s glavnicom utvrđena ranije navedenom presudom, kao ovršnom ispravom i koja dospijeva ubuduće, je zastarjelo u propisanom trogodišnjem roku, računajući od ponovnog početka zastarnog roka (4. kolovoz 2018. ) a imajući u vidu da je zahtjev za naplatu podnesen 17. ožujka 2022. (čl. 233. st. 2. u svezi s čl. 226. st. 1. ZOO (tako i VSRH Su-IV-56/19- 15 od 21. studenoga 2019. i u odluci Rev 87/22 od 12. travnja 2022.). Stoga je u odnosu na taj dio potraživanja pljenidba i prijenos utvrđen neosnovanim te je odlučeno kao u toč. II. izreke.

11. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi jer iz stanja spisa proizlazi da iste nisu plaćene pa joj taj trošak (još) nije nastao.

U Zagrebu 29. svibnja 2026.

Sudac

Vlatka Toplak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- tužiteljici

- pun. tuženika