REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ulica Ivana Gundulića 27

Split

Poslovni broj: P Ob-121/26-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Karaman Grbavac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Damiru Gruiću, odvjetniku u [adresa], naspram tužene ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izmjene odluke o uzdržavanju mal. djeteta, nakon održane glavne rasprave, uz isključenje javnosti, zaključene 11. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvj. Damira Gruića i u odsutnosti uredno pozvane tužene, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude održanom 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je sa danom 27. veljače 2026. kao danom podnošenja tužbe prestala obveza uzdržavanja, koje je tužitelj MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] bio dužan plaćati tuženoj ĆH (ranije IH) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-551/14 od 28. listopada 2015. (kojom je povišena obveza uzdržavanja tužene), a koja je potom izmijenjena presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-232/21, od 3. veljače 2022. (kojom je ponovno povišena obveza uzdržavanja tužene).

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 599,68 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je otac tužene i kojem je presudom ovog suda poslovni broj III P-324/2004 od 3. ožujka 2005. određena obveza uzdržavanja tužene te je potom pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-551/14 od 28. listopada 2015. povećan iznos kojeg je tužitelj dužan doprinositi za uzdržavanje tužene, da bi konačno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-232/21 od 3. veljače 2022. ponovno izmijenjena (povećana obveza) visina novčanog doprinosa za tužitelja za uzdržavanje tužene na način da je tužitelj dužan od 1. travnja 2021. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, doprinositi za uzdržavanje tužene novčani iznos od 1.487,86 kn mjesečno.

2. Nadalje, navodi kako je tužena rođena **.**.2003. te na dan podnošenja ove tužbe navršila je 22 godine i nepunih sedam mjeseci života. Tužena je završila sa redovnim školovanjem, te je zaposlena na određeno vrijeme na radnom mjestu više medicinske sestre/medicinska tehničarka kod KBC Split, te stoga ne postoji više obveza tužitelja da i dalje uzdržava tuženu. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 429.st.1. Obiteljskog zakona kojom ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti utvrđenje prestanka njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje.

3. U odgovoru na tužbu zaprimljenog kod ovog suda 17. ožujka 2026. tužena je potvrdila navode tuženika kako je zasnovala radni odnos kod KBC Split, ali na određeno radno vrijeme s ciljem da sebi priskrbi financijska sredstva kako bi nastavila daljnje školovanje (točnije upisala magisterij postdiplomski na području Zadra i to prvenstveno zbog kvalitete studiranja, ali s mogućnošću da magisterij upiše i na splitskom području). Ne slaže se s prijedlogom tužitelja da ona snosi parnični trošak ovog postupka uključivo i pripadajuće zakonske zatezne kamate.

4. U tijeku postupka sud je radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva pregledao priložene pisane dokaze i to tužbu s prilozima kao i odgovor na tužbu, dok drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik otac mal. tužiteljice, i da je tuženik bio obveznik uzdržavanja mal. djeteta, a kako je to utvrđeno citiranim odlukama ovog suda.

6. Tijekom postupka je stoga valjalo utvrditi da li je od vremena donošenja ranije presude pa naovamo došlo do promijenjenih okolnosti na strani djeteta ili roditelja osnovom kojih bi bio utemeljen tužbeni zahtjev tužitelja za prestankom uzdržavanja.

7. Sud je pregledao tužbi priložene isprave i to Odluku Upravnog vijeća KBC Split od 20. siječnja 2026. (list 5), presudu i rješenje Općinskog suda u Splitu od 28. listopada 2015., P Ob-551/14, presudu i rješenje Općinskog suda u Splitu od 3. veljače 2022., P Ob-232/2021.

8. Po ocjeni i analizi provedenih dokaza na način kako propisuje odredba čl.8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/1, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 dalje: ZPP-a), sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

10. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje ObZ) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

11. Odredbom čl. 290. st. 1. ObZ-a propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij te u drugim slučajevima redovitog školovanja u skladu s posebnim propisima, a najdulje do navršene dvadesete i šeste godine života djeteta. Dakle, obveza roditelja na uzdržavanje punoljetnog djeteta postoji samo pod kumulativno ispunjenim pretpostavkama: da se dijete redovito školuje i da nije navršilo dvadeset i šest godina života. Prestankom bilo koje od navedenih pretpostavki prestaje i obveza uzdržavanja po sili zakona, a obveznik uzdržavanja ovlašten je na temelju čl. 429. sv. 1. ObZ-a tužbom tražiti utvrđenje prestanka svoje obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje.

12. U konkretnom slučaju, iz nespornih navoda stranaka i priložene dokumentacije utvrđeno je da je tužena, rođena **.**.2003., završila redovito školovanje te je zasnovala radni odnos na određeno vrijeme na radnom mjestu više medicinske sestre/medicinskog tehničara kod Kliničkog bolničkog centra Split. Tužena u odgovoru na tužbu ne osporava navedene činjenice, već navodi kako je radni odnos zasnovan s ciljem da sebi priskrbi financijska sredstva kako bi nastavila daljnje školovanje, odnosno upisala poslijediplomski magistarski studij na području Zadra ili Splita.

13. Međutim, sama mjera ili mogućnost budućeg upisa na poslijediplomski studij ne predstavlja redovito školovanje u smislu čl. 290. st. 1. ObZ-a. Obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta egzistira dok se dijete faktički redovito školuje, a ne dok postoji eventualna namjera za nastavkom obrazovanja u budućnosti. U trenutku podnošenja tužbe, kao ni u trenutku zaključenja glavne rasprave, tužena nije bila upisana na bilo koji studij niti je predočila dokaz o upisu ili statusu redovitog studenta, već je bila zaposlena. Okolnost da je radni odnos zasnovan na određeno vrijeme, kao i razlozi zbog kojih je tužena zasnovana taj radni odnos, pravno su irelevantni za ocjenu postojanja zakonskih pretpostavki iz čl. 290. st. 1. ObZ-a, jer navedena odredba ne uvjetuje trajanje obveze uzdržavanja vrstom ugovora o radu korisnika uzdržavanja, već isključivo činjenicom redovitog školovanja.

14. Slijedom iznesenoga, s obzirom na to da je tužena završila redovito školovanje i da u vrijeme završetka glavne rasprave nije imala status redovnog studenta, prestale su zakonske pretpostavke za uzdržavanje punoljetnog djeteta propisane čl. 290. st. 1. ObZ-a, pa je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem prestanka obveze uzdržavanja u cijelosti osnovan, o čemu je sud odlučio kao u izreci presude.

15. Pri tome valja napomenuti da eventualni budući upis tužene na poslijediplomski magistarski studij ne isključuje mogućnost da tužena, ako ispuni zakonske pretpostavke, ostvari pravo na uzdržavanje u novom postupku, budući da prestanak obveze uzdržavanja utvrđen ovom presudom djeluje od trenutka prestanka zakonskih pretpostavki, a ne prejudicira buduća prava stranaka u slučaju promijenjenih okolnosti.

16. Odluku o parničnom trošku sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP- a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen u cijelosti, tužena je stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu, pa je dužnom tužitelju nadoknaditi parnične troškove.

17. Prigovor tužene da ne bi trebala snositi parnični trošak ovog postupka sud je ocijenjen neosnovanim. Naime, tužena u odgovoru na tužbu nije navela nikakve konkretne razloge niti okolnosti koje bi opravdale primjenu odredbe čl. 157. ZPP-a, prema kojem sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ako za to postoje razlozi koji su temelj pravičnosti. Sama činjenica da se radi o postupku koji proizlazi iz obiteljskopravnog odnosa roditelja i djeteta ne predstavlja dovoljnu osnovu za odstupanje od temeljnog načela odgovornosti za uspjeh u parnici propisanog čl. 154. st. 1. ZPP-a, posebno uzimajući u obzir da je tužena punoljetna, zaposlena osoba koja je završila redovito školovanje, te da je upravo prestanak zakonskih pretpostavki za uzdržavanje na njezinoj strani bio razlog pokretanja ovog postupka.

18. Troškovi tužitelja sastoje se od sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,23 EUR odmjerene prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/1 i 51/23) te pristojbe na presudu u iznosu od 66,45 EUR. Troškovi tužitelja sastoje se i od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak u visini od iznosu od 200 bodova, odnosno 400,00 EUR-a EUR prema Tbr. 7. toč.3.Tarife o nagradama i naknadi troškova rada odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 i 107/2025), što uvećano za iznos PDV-a od 25% iznosi 500,00 EUR, uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu iznosi ukupno 599,68 EUR-a.

19. Tužena je dužna navedeni iznos isplatiti tužitelju u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ove presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od prvog dana nakon proteka roka za dobrovoljno ispunjenje do isplate, a sukladno čl. 29. sv. 2. Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

U Splitu, 29. svibnja 2026.

S U T K I NJ A

Maja Karaman Grbavac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženoj