Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5194/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja MŽ, državljanina Republike Turske, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB:36162371878, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, nakon održane usmene rasprave, 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu , KLASA:UP/I-216-

03/25-06/10112, URBROJ:511-01-212-25-4 od 2. prosinca 2025.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 (petsto) EUR-a, te za pristup na ročišta iznos od 1.000,00 (tisuću) EUR-a, uz pripadajući PDV u iznosu od 375,00 (tristosedamdesetpet) EUR-a, dakle sveukupno iznos od 1.875,00 (tisućuosamstosedamdesetpet) EUR-a u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA:UP/I-216-03/25- 06/10112, URBROJ:511-01-212-25-4 od 2. prosinca 2025. odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Navodi da je pri naknadnom zahtjevu naveo nove relevantne činjenice koje iz opravdanih razloga nije mogao iznijeti ranije, nove dokaze (poruke na čečenskom jeziku) (koje nisu iskorištene u postupku jer nema prevoditelja za čečenski jezik), da je u ranijem postupku ocijenjeno da tužitelj nije primio pisani poziv za mobilizaciju, koja da je okončana, a da nije ni pripadnik skupine koja je ciljana skupina prisilne mobilizacije. Međutim, ističe da je, s obzirom na činjenice istaknute u naknadnom zahtjevu, o tome da se odvodi za rad u Ukrajinu mlade ljude bez pisanog poziva, kao i o tome da se tužiteljev otac uhićen kao sudionik grupe koja kritizira čečenskog vođu M, tužitelj uslijed toga postao pripadnik ciljane skupine . Navodi da neovisno o tome što tužitelj ranije nije prošao vojnu obuku, da bi u slučaju povratka došao u kontakt s ruskim i čečenskim vlastima u pogledu okolnosti i razloga odlaska i izbivanja u vrijeme izvanrednih (ratnih) okolnosti, i to baš u zemlje EU koje vojno, financijski i politički podržavanju ruskog protivnika, slijedom čega smatra da je jasno da bi i tužitelja smatrali politički protivnikom ruske i čečenske vlasti, koje se ili šalje u zatvor uz mučenje ili ih se prijetnjama prisiljava na „dobrovoljno” potpisivanje ugovora o vojnoj službi, nakon čega ih se šalje u rat s Ukrajinom . Ukazuje da prema novijim vijestima, ruskim vojnim snagama treba sve više logističkog osoblja, i to ponajviše vozača, a obzirom da tužitelj ima vozačku dozvolu te da je i obavljao poslove vozača, prikladan je i poželjan kandidat sa slanje u rat s Ukrajinom.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i odobri mu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju rješenja u cijelosti. tuženik navodi da je isti izvor na koji se poziva tužitelj koristio kada je odbijen zahtjev tužitelja u prethodnom postupku, da je u istom izvješću jasno navedeno koje skupine Č se prisilno mobiliziraju, a to su aktivisti, pripadnici LGBT zajednice, konzumenti ilegalnih droga i zatvorenici. Međutim, ističe da je isto tako navedeno da je prisilna mobilizacija bila najvjerojatnija upravo u periodu djelomične mobilizacije. Ukazuje da se u izvješću na koje se tužitelj poziva nigdje ne navodi citat koji bi upućivao na zaključak da bi tužitelj bio potencijalna meta mobilizacije zbog svog oca koji je, ne samo dostupan Čečenskim vlastima, već je i pušten iz pritvora nakon što je za njega navodno plaćen novčani iznos.

3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, tužitelja, opunomoćenice tuženika i tumača za ruski jezik te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je saslušan tužitelj.

7. Uvidom u osporavano rješenje od 2. prosinca 2025. sud je utvrdio da je odbačen naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, pozivom na odredbu članka 47. stavka 1. točke 1., stavka 3., stavka 4. i stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25). U svrhu utvrđenja dopuštenosti naknadnog zahtjeva izvršen je uvid u spis predmeta prethodnog zahtjeva KLASA:UP/I-216-03/23-06/136, u kojem je tužitelj naveo da je dobio telefonski poziv da dođe u vojni komesarijat, kojem se nije odazvao, jer je smatrao da se tiče odlaska na ratište, dok pisani poziv nije zaprimio, te je legalno napustio zemlju podrijetla. Tužiteljev zahtjev je odbijen rješenjem KLASA:UP/I-216- 03/23-06/136, URBROJ:511-01-212-24-15 od 14. kolovoza 2023. jer ne spada u skupinu ljudi koji se prisilno novače, a prisilna mobilizacija je bila najvjerojatnija upravo u periodu djelomične mobilizacije. Protiv navedenog rješenja tužitelj je pokrenuo upravni spor te je sud presudom poslovni broj Usl-3990/2024-8 od 07 .listopada 2025. odbio tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva. Tuženik je odbacio naknadni zahtjev s obrazloženjem da ne sadržava nove relevantne činjenice i dokaze , a koji bi bili od utjecaja na ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, budući da se ne radi o činjenici koja bi nastala nakon izvršnosti rješenja.

8. U zahtjevu za međunarodnu zaštitu, koji je bio predmet upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu, tužitelj je naveo da je razlog odlaska iz zemlje podrijetla strah od prisilne vojne mobilizacije tužitelja.

9. Uvidom u naknadni zahtjev tužitelja od 17. studenog 2025., sud je utvrdio da se tužitelj pozvao na iste razloge.

10. Odredbom članka 47. stavka 1. točke 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. ovoga Zakona.

11. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da se obrazloženje naknadnog zahtjeva predaje u Prihvatilištu neposredno u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik ako je osoba nepismena. Ministarstvo odlučuje o naknadnom zahtjevu najkasnije u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja.

12. Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

13. Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

14. Stavkom 5. navedenog članka Zakona propisano je da ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten, ponovno će se odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka će se ukinuti.

15. Stavkom 6. navedenog članka Zakona propisano je da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.

16. Na raspravi je saslušan tužitelj, iz čijeg iskaza u bitnom proizlazi da je saznao da su u njegovom rodnom mjestu pokupili mlade ljude i poslali ih na ratište, da su mu uhitili oca, međutim, da su ga pustili nakon plaćanja jamčevina i da do danas njegov otac nije imao više problema vezano za toj događaj

17. Prema ocjeni suda, iz stanja spisa proizlazi da tužitelj u naknadnom zahtjevu, a niti u saslušanju pred sudom zaista nije iznio bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, već je u svom iskazu naveo iste razloge nastale prije izvršnosti prethodnog rješenja.

18. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Kako je tužitelj pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, sud je tužitelju odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).

20. Stoga je opunomoćenici tužitelja, a koja se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1.) i zastupanja na ročištu 25. svibnja 2026. i 29. svibnja 2026. od po 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2.), umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 375,00 EUR-a sukladno stavku 2. glave I. Tarife priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.875,00 EUR-a.

21. Kako sud do zaključenja rasprave nije posebnim rješenjem dopustio odgodni učinak tužbe, sud nije smatrao svrsishodnim donositi rješenje o odbijanju takvog prijedloga, nakon zaključenja rasprave, obzirom da je sada ova upravna stvar riješena presudom.

U Zagrebu, 29. svibnja 2026.

Sutkinja:

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju putem e-komunikacije

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu Zagreb, Ilica 335

3. U spis